Jedno dravsko jutro



     Godine 2006. u julu mjesecu nemirni duh me potjerao da svoj kanu umocim u rijeku Dravu oko 2 km nizvodno od hidrocentrale kod Donje Dubrave na 247. km rijeke. Cilj puta je 1170.-ti km rijeke Dunav, odnosno ušce rijeke Save u Dunav, gdje san planirao osušiti dno kanua. 





      Predvideno vrijeme puta je otvoreno, odnosno bitno se malko odmoriti od ove sadašnje tekovine, citaj civilizacije, a kada stignem, stigao sam. Vremena je dovoljno i jedan ili dva dana ovamo ili onamo ne igraju ulogu.

Plovuckam tempom oko 70 km dnevno u prosjeku.





     Drugog dana puta u kasno popodne ulazim u dravsku krivinu kod sela Gornje Predrijevo na 115.-tom km rijeke. Vidim na desnoj strani rijeke splav za pristajanje, par camaca i cujem žagor ljudi (uz površinu rijeke zvukovi se dalje i jasnije cuju).






     Pridem bliže, a ono dobro raspoloženo društvo, zovu me da se pridružim. U takvim prilikama kod mene proradi ono "teško žabu u vodu natjerati". Pridružio sam im se, predstavio se tko sam i kamo putujem, upoznao prisutne i uz cašicu poceo se razgovor.

     Do duboko u noc smo razgovarali uz picence i mezicu. Jedva sam ih ubjedio da mi je šator sasvim dovoljan jer su mi htjeli ostaviti kljuceve od vikendice da u njoj prespavam, jer je društvo moralo poci kuci.

     Još za dana postavio sam šator tako da se po njihovom odlasku uvukoh u njega i zaspah...





     Ujutro me probudila priroda. Razgalamile se kojekakve pticice svojim pjevanjem, ribe u rijeci se pocele pruckati. Ustadoh svjež i odmoran. Niti traga sinocnjim "ljekovima" protiv dehidracije.





Jutro me docekalo u najljepšem izdanju.  Uživao sam u radanju novoga dana. Nije da se hvalim, ali pogledajte...





                                                     

I meni je najljepse docekati kad se dan budi ..a i kada se zavrsava ..zalasci sunca ...
ipak kad bih birao ..uvijek radjanje novoga dana

Par dana nisam bio tu, i sa nestrpljenjem sam cekao da procitam nove price naseg recnog vuka i naravno nije me izneverio 

                           Velika dunavska poplava



     Mi koji volimo rijeke odlazimo na njih po svakakvim vremenima i vodostajima. Uživamo ploveci na njima, loveci ribu ili samo gledajuci njihov tok "odmarajuci oci" u rijecnome toku. Malo nas je koji smo doživjeli vrijeme kada rijeka podivlja, kada pokaže svoje moci i zle cudi, kada "pobjegne" iz svojega toka, razlije se kilometrima uokolo, napravi veliku materijalnu štetu, prouzrokuje smrt životinja i ljudi...





     Za svojega ucestvovanja na Dunavskoj regati TID 2010 u Mohacu vidjeh cudnu spomen plocu na betonskome zidu trajektnoga pristaništa.





     Spomen plocu dopunjuju druge koje su pored nje postavljene, a sve zajedno pokazuju do koje je linije Dunav narastio za prošlih visokuh vodostaja...










     Spominju se neke godine, linije pokazuju do kojeg je nivoa Dunav narastio, a poslije sam od Madara iz Mohaca cuo i zanimljivu pricu o tragediji koja se dogodila u februaru i martu 1956 godine, o ledenoj poplavi.

---

Spojene poruke: 27 Oktobar 2010, 18:22:15

---

     Te godine, kako hronike kažu, bila je vrlo jaka zima sa vrlo niskim temperaturama koje su zamrzle površinu Dunava. U jednom trenutku kada se led pokrenuo napravio je ledeni cep kod Mohaca pregradivši Dunav. Od leda je nastala velika ledena brana koja je podigla razinu Dunava toliko da je probio nasipe i razlio se na velikom prostranstvu, ne samo u Madarskoj nego i u tadašnjoj SFRJ.





     U akciju spašavanja i pomoci, na teritoriji Madarske, stupla je i Ruska vojska koja je bila stacionirana u tome dijelu Madarske te je spašavala ljude i životinje na poplavljenim podrucjima. Kako je uokolo bilo puno salaša na kojima je bilo starih ljudi koji su odbijali pomoc i mogucnost da napuste salaše, njihovo odbijanje pomoci prouzrokovalo je puno ljudskih žrtava, a nastala je i velika materijalna šteta. U hladnoj vodi na cici zimi nikome tko se nije dobro zbrinuo na suhome, nije bilo spasa...





      Dunav se izlio i u Bajski kanal. Bajskim kanalom poplavna voda je dotekla i na našu teritoriju i poplavila podrucje izmedu Bajskog kanala i Dunavskog nasipa, sve do puta Bezdan-Dunav (oko 2.350 hektara).

     Uzvodno od Bezdanske prevodnice, na najnižem delu poplavljenog podrucja otvoren je Dunavski nasip za ispuštanje vode iz formiranog jezera. Ovom poplavom je prouzrokovana znatna šteta u samom naselju Kolut.





     Na crpnim stanicama 9-8 "Bezdan" i 9-13 "Kendija" postoje oznake sa prikazanim maksimalnim nivoom vode tokom te ledene poplave.

    Gledajuci danas te oznake se nalaze višlje od 2 metra od tla.





     Zato rijeke moramo voljeti , ali i imati dužni oprez prema njima. Moramo ih cijeniti jer su mocne i sve je dobro dok je njihova snaga pod kontrolom, ali kada se otmu ...

     
                                       

Prirodu neces nikada 100% kontrolisati ..kad tad nadje ona svoje tokove ..pa makar to i novi putevi bili ...

                                             Nasukani


 
    Da je rijeka jako prevrtljiva poznato je svakome tko se kreće uz ili po njoj. Njena razina vode konstantno se mijenja, a svojim promjenama uvjetuje i mjenjanje dubina vode.

    Oni koji plove, pogotovo profesionalno, moraju dobro poznavati plovnost puta u riječnome toku. Pri tome im pomažu i plovne karte, ali unatoč njima moraju dobro paziti kojim dijelom rijeke plove kako se ne bi nasukali. Normalno pri tome moraju znati i gaz plovila kojim upravljaju.





    Za male brodiće nekako je lakše kada se nasuče, mada to i nije uvijek pravilo. I sa njima zna biti "posla" i muke dok ih ne izvučemo u dublje vode. Ali kako to izgleda kada se nasuču veliki brodovi.


    Jula mjeseca 2007. godine na oko kilometar uzvodno od željezničkog mosta u Šapcu vidio sam brod natovaren drvenim trupcima kako se nasukao. Brod je pravilno stajao, ali nije mogao dalje. Izgleda da je kapetan previdio poznate Šabačke plićine, nije dobro odredio mjesto plovnoga puta, vodostaj je bio nizak i ostade blokiran na plićini.


 


    Nedaleko od njega sam na desnoj obali noćio, a ujutro drugoga dana krenuo  nizvodno prema Beogradu. Na par kilometara nizvodno od betonskog mosta kod Šapca i drugi takav brod je bio nasukan, Da se ne bi onako natovaren drvima prekrenuo, ovoga je "pridržavao" remorker. Oboje su bespomoćno čekali rast vode kako bi ih voda odsukala kada dovoljno naraste.

    Te godine bio je izrazito nizak vodostaj rijeke Save i dugo je trajao. Nije mi poznato koliko dugo su ova dva broda ostala nasukana, mada bi želio saznati kada su i kako se otsukala.


 


     Nameće mi se i pitanje zar  pored sve prisutnije tehnike u navigaciji, pored tehnike u mjerenju dubine vode brodovi ostadoše bespomoćni? Da li je ta tehnika zakazala, ljudi koji bi je trebali nadzirati ili jednostavno nije niti bila ugrađena u brodove, a "sigurna" plovidba je prepuštena kapetanu i njegovom poznavanju rijeke, onako "odoka" i po iskustvu.





    Neovisno o odgovoru na moje pitanje, nama ostaje da dok plovimo rijekom u bilo koje svrhe, dobro pazimo na nju, njen tok, prepreke koje stavlja pred nas i dobro ocijenimo gdje i koliko možemo, a gdje se ne može. Samo tako imati ćemo zadovoljstvo plovidbe. I što je najvažnije nikada ne smijemo žuriti. Žurba nam smanjuje opreznost, a ukoliko želimo prije negdje stići, krenimo ranije i na vrijeme da imamo dovoljno vremena doploviti do cilja.


                                     

Tako su u njemackoj isto neki stranci se nasukali i ostali mjesecima i na kraju napustili brod jer ih je voda odnijela nekih par stotinjak metara od rijeke ..

Nije mi jasan taj kapetan, pa svi znaju da leti opada vodostaj Save, i da je veoma plitko na pojedinim mestima, naročito kod Šapca. Ko li njemu dade brod? 

                                           Ljetno osvježenje


     Ljetne vrucine ponekada nam otežavaju život, a pogotovu rad. Vrucina nam kvari spavanje, otežava kretanje, "topi" nas cak i u hladu gdje temperature prelaze i 30-tak stupnjeva. Nekako se na povišenim temperaturama osjecamo umornije, gubimo apetit, cak nas ni lijepe stvari ne privlace toliko



 
     Ljeti za vrucina mucimo i muku sa odjecom. Šta obuci za vrijeme vrucina? Lako je ako smo kod kuce gdje se možemo raskomotiti, razgoliciti, ali problem je kada moramo poslovno izgledati u sakou, kravati, cipelama... Tada se osjecamo kao u oklopu, nekako zatvoreni, pa još k tome nam je sve više vruce, znojimo se ...   





     Problem nam je kako olakšati djeci te nesnosne vrucine u prostorima koji nisu klimatizirani, na otvorenom ili u sredstvima javnog prijevoza u kojima nema klime ili se ne osjeca njem utjecaj. Moramo biti u gradu radi životnih obaveza, na asfaltu u vrijeme kada je vrucina nesnosna.





      Kako si pomoci? Cime sebi i drugima oko nas olakšati tu vrucinu. Cime ih ponuditi da bi se osvježili sa jedne strane, a ne razboljeli se ili prehladili s druge strane. Moramo paziti i na utjecaj bakterija kojima je toplina toliko ugodna da prosto bujaju na njoj. One nas mogu i te kako baciti u ocaj svojim "djelovanjem" na nas





     I prehrana, koliko god izgubili apetit zbog vrucine, može biti veliki problem. Dobar broj namirnica se ne mogu održati na povišenim temperaturama, kvare se i ako ih pojedemo pokvarene dolazi do trovanja želudca što može i vrlo teško završiti, a nas izbaciti iz "igre" na duži vremenski period





     Pored osobne nelagode zbog povišenih temperatura u ljeti, dolazi i niz drugih briga sa povišenim temperaturama. Briga oko osvježenja, hrane, odjece... I kao za inat svake godine sve su topliji ljetni dani, ili se to meni tako cini jer godine nižu sve duži lanac mojega života





     Kako si onda pomoci? Ciji savjet poslušati da bi lakše prebrodili najtoplije ljetne dane koji nas vežu životnim obavezama i u koje više puta nismo u mogucnosti biti na moru ili uz vode rijeka i jezera. Šta piti i koliko to pice mora biti ohladeno da nas osvježi, a da opet ne dobijemo upalu grla, mandula ili sinusa?





    Nadalje šta jesti pogotovu u restoranima, pecenjarama ili kuhinjama u kojima nam neke druge, nama nepoznate osobe pripremaju hranu. Koju hranu izbjegavati, ako se ikako može, po ovim vrucinama? Da li je jesti vrucu ili hladnu ili umlacenu? Da li izmjeniti dosadašnji ritam ishrane, kolicinu pojedene hrane po obroku?





     Da li nam pretople dane olakšavaju žestoka pica, vina, piva, sokovi, mineralna ili obicna voda i koliko dnevno da popijemo tekucine? Kako odretiti kolicinu tekucine prema tjelesnoj težini, starosnoj dobi, spolu...?





     Da li ste razmišljali šire o tome problemu? Do kakvih ste zakljucaka došli? Možete li nam svima udijeliti nekakav savjet ili dati "recept" kako vi rješavate probleme vrucina. Možda nam dobro dode, možda nam to pomogne..

    Izbor nacina i metoda "borbe" proziv vrucina, vjerojatno postoji. Volio bih cuti vaša mišljenja.






                                                 

Pa inace za zedj gasiti ....trosim jabukov sok pomijesan sa mineralnom vodom ..
omjer zavisi od sladkosti soka ..prirodni sok od jabuke uzimam za to i omjer mjesavine mi je negdje 3/4 l vode i 1/4 l soka ..i imam blag ukus jabuke i kolicinski mogu po tri litre dnevno bez problema popiti ..
a sa alkoholnim napitcima bilo vino ili pivo ..skroz razumno se ponasam ..
znam svoju granicu i time samim sebi svoju kolicinu ..
sto neznaci da izbjegavam skroz ..ali uz dobro drustvo i raspolozenje ..
opet ima granica .. 

                                          Čuvanje okoline




     Život mi je pružio mogucnost da obidem jedan dio države Tunis zajedno sa njenim istoimenim glavnim gradom Tunisom. Veliki grad smješten na obalama slanoga jezera nekoliko kilometara udaljenim od Sredozemnoga mora, sa kojime je povezano kanalima








     Koristio sam svaku priliku da razgledam sve šta mogu, ali i da fotografiram gledano kako bih kasnije kod kuce na miru sve to izanalizirao i popunio si sliku videnoga








     Sama država Tunis, a pogotovo njen glavni grad su me vrlo ugodno iznenadili. Prekrasne kuce, prometnice, stilovi gradnje, ljudi ... sve mi je to bilo novo, nevideno, sve to nisam baš takvim ocekivao.

     Ona predodžba - Afrika - nekako me proganjala i nametala mi misao da je ovdje nekako drugacije, skromnije, odnosno zaostalije nego kod nas u Evropi. Medutim ...








     ... prizori su se smjenjivali i sve me više podsjecali na Evropu. Tragovi nekakve "Afrike" nisu se baš vidjeli kako sam ih ocekivao. Sve mi je nekako svjetski izgledalo...

---

Spojene poruke: 31 Oktobar 2010, 19:45:37

---

     ... ali me je iznenadila cistoca javnih površina. Bilo je smeca tu i tamo, bilo je i neprimjerenih ostataka gradevnih materijala na nekim mjestima, ali u suštini mogao bih dati ocjenu da je ipak sve cisto, cak i na zadivljujucem nivou ...








     Utiske svojega zapažanja sam prokomentirao sa našime vodicem, državljaninom R. Slovenije koji ovdje u svojstvu vodica za svoju turisticku kompaniju provodi godišnje po 8 mjeseci. Vec je godinama u Tunisu i poznaje ga vrlo dobro kako urbani, "zeleni " dio, tako i pustinjski dio.








     Od njega dobih informaciju da se Tunis kao grad, ali i Tunis kao država znatno promjenio u zadnjih 10 - 15 godina. Jako se poceo izgradivati, urbanizirati, što je utjecalo na promjenu ponašanja njegovih gradana i prihvacanja novih vrijednosti i shvacanja...








     Pa tako do nedavno nezamisliv pokret za zaštitu i ocuvanje okoline sve više jaca. Sve su jaci pritisci kako prema kompanijama tako i prema državi da se cistoca okoline ocuva i njeguje, da se sankcioniše svako onecišcenje i zagadivanje okoline, da životna sredina ostane sacuvana kao cista za buducnost.





     Pri tome taj pokret odabrao je kao svoju maskotu pustinjsku lisicu cije se statue mogu vidjeti uz prometnice. Isprva sam pomislio da se radi o mišu, ali mi je vodic objasnio da je to u stvari pustinjska lisica ...





     Obzirom na cistu sredunu divljine u kojoj živi pravi je simbol nedirnute i ciste prirode. Prirode kakvu trebamo cuvati i ocuvanu je dati našim pokoljenjima da je cuvaju za svoja pokoljenja.





     Zašto napisah ove retke?

     Želim svima onima koji olako prirodu shvacaju, koji je ne cuvaju i uništavaju skreniti pažnju da ne samo kod nas, vec svuda po svijetu raste svijest u ljudima da moramo dobro da pazimo na svoju okolinu, na njezinu cistocu i da sprijecimo zagadivanje iste. Kako i koliko nam je okolina zagadena dobro to vidimo svakoga dana. Oglušili smo se na sve prizore zagadenja i onecišcenja umjesto da se trznemo i reagiramo, da dajemo svoj osobni doprinos da se stanje nabolje izmjeni. Kao i pustinjska lisica koja dade svoj lik kao simbol ciste i nezagadene okoline sjeverne Afrike.
                                             

Svaka cast ..te Arapske drzave ..za mene nisu  ...(zbog jakog sunca)
za temu bravoo 

ko bi reko da su se tako promijenili

Danas ću Vam početi pričati jednu priču o putovanju kanuom od Zagreba do Beograda rijekom savom koje sam poduzeo 2007. godine. Zbog opširnosti pričice, a zbog koncepta ovoga Foruma koji mi ne dozvoljava priču postaviti najednom, priča će trajati danima.

     Da bih mogao postavljati nastavke priče, trebam i vašu saradnju. Naime poslije svakoga dijela priče potrebno je da netko od vas postavi bilo kakav komentar jer ne mogu dva puta uzastopno postavljati svoje komentare.

     Pa krenimo: ...


     Kanuom po rijeci Savi od Zagreba do Beograda 2007.godine

1.DAN  Zagreb - Tišina Kaptolska

1.DAN  Zagreb - Tišina Kaptolska


     Pokušati cu vam ispricati jednu pricu koja je pocela puno prije nego sam kanuom ušao u rijeku Savu. Godinama unazad radala se i pomalo kristalizirala ideja da preplovim rijeku Savu od Zagreba do Beograda. Za taj poduhvat trebao sam štošta što nisam imao. Prvo je trebalo imati plovilo. Kada sam ga nabavio trebalo je steci iskustvo u plovidbi rijekom, nakon toga steci iskustvo višednevnoga  putovanja rijekom i boravka u sredinama gdje me noc zatekne, zatim pronaci što idealnije namirnice koje mogu sigurno konzumirati na putu, pa onda "naoružati" se znanjem iz oblasti izbjegavanja i snalaženja kada se vrijeme bitno pogorša, znanjem o zakonskim propisima koji pravno reguliraju plovidbu, prelaženje državnih granica, kretanju u pogranicnim pojasu. Usput treba nabavljati opremu i testirati je i vidjeti njenu kvalitetu za višednevno korištenje. Obavezno nabaviti dobre geografske karte koje pokrivaju podrucja kroz koja se prolazi i još hiljade sitnica koje "život znace" a inace ih možemo ispustiti iz vida i time biti hendikepirani u trenucima kada nam te stvari trebaju.

     Neposredne pripreme pocele su s pocetkom maja mjeseca 2007. godine kada sam stupio u kontakt prvo sa MUP-om RH, a potom i sa MUP-om Srbije kako bih prikupio informacije šta trebam uciniti da legalno prodem taj put, gdje vršim odjavu izlazka iz RH, a gdje najavu ulaska u Srbiju. U to vrijeme još se nisu  države nastale raspadom SFRJ dogovorile i zakonski regulirale promet rijekom Savom za fizicke osobe.

     Izmjenjeno je više faxova sa oba ministarstva, sredeno je sve što treba i "oslobodio" sam si put za putovanje što se birokracije tice. Sada je na redu popunjavanje opreme, prikupljanje konzervirane hrane sa gotovim jelima, izracuni potrebne kolicine tekucine, pravljenje orjentacionih tacaka gdje cu nocivati, popunjavati zalihe, kao i mjesta gdje mogu zatražiti pomoc ako mi se naruši zdravstvena situacija organizma ili doživim nekakvu nesrecu i potrebna mi je pomoc.

     Bez moga znanja kolege su angažirale i novinare da medijski poprate taj nesvakidašnji put. Kada sam sve to uradio, popunio zalihe, sto puta prekontrolirao spisak sa stvarima ubacujuci i izbacujuci, ponekad opet vracajuci odbacene stavke i djelove opreme osjetio sam se sposoban za zapocinjanje puta. Umalo da zaboravim sa tjelesnim pripremama zapoceo sam 8 mjeseci ranije da bih mišice pripravio na višednevne napore pod jakim suncem i visokom temperaturom zraka. Pred polazak imao sam kondicije daleko više nego prije 20-tak godina kada sam bio mladi, u teretani kao od šale radio sam sa utezima od 70 kg, jedino se trbuha nisam mogao riješiti. Dan uoci polaska sam se i izvagao ocekujuci da cu sada skinuti barem "sto" kilograma.

   I u prvom danu jula mjeseca ujutro u 07.30 sati krenuh od slapa kod toplane u Zagrebu. Na ispracaju su i novinari došli, jedino nisam nikome od prijatelja rekao kada polazim tako da njih nije bilo. Namjerno sam to uradio da u tišini krenem, pa da vidimo.














Dan je osvanuo prelijep, suncan bez vjetra. Jutarnja temperatura ugodna, rijeka "kao ogledalo", predispozicije za lijepo putovanje.Uskoro dolazim do željeznickoga mosta ...






... a nakon nekoliko kilometara i do novoga Domovinskoga mosta

















Rijeka pomalo usporava svoj tok i pocinje mirnije teci ulazeci u ravnicu blago krivudajuci..





Dolazim i do mosta preko kojega ide Zagrebacka cestovna obilaznica






Za niskoga vodostaja ispod mosta je otežano proci jer ima stup na sredini rijecnoga korita, oko njega se napravili šoderasti sprudovi, pa još i zaustavljeni panjevi i granje i eto lijepe prepreke za prolazak








Prolaskom ispod mosta ulazi se u "carstvo divljine", odnosno podrucje gdje nema grada niti vecih mjesta sve to Siska koji je stotinjak kilometara nizvodno





... ali i "carstvo smrada" jer se iza mosta u rijeku uliva sva gradska kanalizacija... Ovdje mnogi pecaju ribu. Nepoznato mi je i da li je jedu...






Osvrnuh se prema Zagrebu i Sljemenu, vrhu Zagrebacke gore, pozdravih se sa njima i otisnuh se u ovu pricu.






Put ispred mene je prelijep za oko, ali ne i za njuh.  "Miris" gradske kanalizacije ce se osjecati još oko 70 km odavde.









Ljepota predjela kroz koje prolazim cini smrad rijeke donekle podnošljivim

---

Spojene poruke: 01 Novembar 2010, 17:48:40

---

Susrecem i labudove uz rijeku







Prema "tragovima civilizacije" znao sam kada dolazim do naseljenih podrucja








Ovakav atak svim sredstvima ne životnu sredinu ribe teško podnose, neke i umiru

---

Spojene poruke: 01 Novembar 2010, 17:49:49

---

Kod mjesta Dubrovcak ponovo skela











A onda predivni jednotracni viseci most kod mjesta Martinjska Vas. Iznenadilo me je da mnogi ljudi dodoše do rijeke i sa nasipa me gledaju. Neki su i zapljeskali. Mnogi mi mahaše rukama u znak pozdrava. Odzdravljam im cudeci se ovakvome doceku. Prodoh most.




Prošavši most morao sam pristati. Moja zaliha hladne pive, ostala je kao zaliha pive. Vruce, ne tople i kao takva nije za upotrebu. Stadoh iza mosta i odoh do gostionice popiti jednu pivcu, što hladniju. Tu sam razjasnio onaj docek koji nije meni prireden, vec kada sam ja krenuo iz Zagreba krenula je i regata u organizaciji Kanu kluba Orašje koja ide do Brckoga i traje 11 dana. Bio sam se vidio i sa organizatorima te regate pa me pozvaše da im se prikljucim. Možda i bih da sam ranije znao za nju, ali oni za 11 dana misle doci do Brckoga a ja za 10 dana do Beograda. Ucinili su mi se jako spori pa sam produžio putovanje sam, a u Martinjskoj Vesi su oni mislili nocivati.





Poslije pivice put postane malo lakši





Pred smiraj dana dodih do skele u Tišini Kaptolskoj. Odabrah mjesto gdje cu nociti






Postavih šator, spremih si veceru, a sa padom noci povukoh se u šator i duboko zaspah.




                                             

i ajmo dalje ...