Prava slikovnica, kao da sam tamo..

                9 DAN      Ravnje - Šabac




     Ujutro me probudila pjesma raspjevanih ptica. Ustadoh, prodoh uokolo i negdje nikoga. Društvo koje je sinoc bilo bucno i raspoloženo za svakakve pjesme (cak su i nekakvu zagorsku popevku pjevali u domacoj izvedbi), razišlo se dok sam spavao. Spakirah stvari, ukrcah ih u kanu i podoh...





... susretao sam i rijekoplovce sa njihovim plovilima...









... kamperiste u njihovom okruženju...












... "rijecne spomenike" koji prijete elisama brodova za višljeg vodostaja...







... a ispred Sremske Mitrovice iznenadilo me brodogradilište "Sava"  velicinom broda koji je bio u izgradnji. Da mi je to netko pricao teško bih mu povjerovao...

---

Spojene poruke: 08 Novembar 2010, 19:19:14

---

... Sremska Mitrovica na vidiku. Odlucio sam da ovdje pristanem, popunim organizam pivcem i nekakvim jelom, pa da nastavim dalje.







Pristao sam kod zapadnoga kupališta, izišao van, posjetio restoran u kojem sam rucao, popio pivce i nastavio dalje...

















...proplovih ispod prekrasnoga mosta...










... prodoh i pored splavova koji su stacionirani uzvodno od istocne gadske plaže...

---

Spojene poruke: 08 Novembar 2010, 19:20:34

---

... a onda i pored gradske plaže, smještene istocno od grada...










...pa ispod drugoga, ništa manje lijepoga, mosta...







...pored industrijske zone...










Prošavši Sremsku Mitrovicu  na putu me "stiže" vrijeme za popodnevni odmor. Taman dodoh  kod spomenika palima srpskim vojnicima u  l sv.ratu pri forsiranju rijeke Save i vodenju bitke kod Šašinaca.Tu zastadoh, razgledah spomenik i u debeloj hladovini sacekah da sunce malo oslabi...

---

Spojene poruke: 08 Novembar 2010, 19:21:17

---

...kada je popodnevna žega minula krenuh dalje...









... rijeka je sve šira i šira....








...sve su vece udaljenosti od jedne do druge njene krivine...

---

Spojene poruke: 08 Novembar 2010, 19:22:50

---

...eto me i na 110 kilometru. Vrijeme da kalkuliram. Uskoro ce pasti noc. Na par kilometara preda mnom je Šabac. Radio, kojega slušam samo u punom satu kako bih cuo vremensku prognozu, najavljuje za sutra popodne jako veliko pogoršanje vremena. Kako isplanirati put za sutra? Ako potegnem kako treba od Šabca mogu u jednome danu doseci Beograd, ali šta onda. Kada dodem do ušca pozvati cu brata da dode po mene. Ali ako zapušu jaki vjetrovi negdje ce me natjerati da pristanem i ne samo to. Borba sa vjetrom je iscrpljujuca i brzo ce me zamoriti. U proteklih gotovo 600 km organizam se dobrano iscrpio. Hocu li moci izdržati? No moram i posložiti sve po redu. 'ajde idem prvo prema Šapcu. Valjda tamo ima neke pivce, hladne, koja ce mi malo razbistriti mozak i pridonijeti kombinatorici za stvaranje plana puta za sutra...







...ispred Šapca Sava je široka, kao Tršcanski zaljev....






...ali i jako plitka vecim djelom kao seoska bara...






...toliko plitka da se brod nasukao pri prijevozu trupaca...






Sa izmakom dana prestaje i moje putovanje. Postavih šator nedaleko 105. kilometra ispred vikendica na malome platou...












...malo sam i u grad zavirio, našao lijepi restoran uz nasip, dobro se najeo vrlo ukusne hrane, zalio sve pivcem (ustvari sa dva pivca) i napravio plan za sutra. Znam da u realnim vremenskim uvjetima mogu izveslati tih 105 km koliko mi je ostalo, u jednome danu. Snage još toliko imam, pitanje je samo kada, gdje i kojim ce me intenzitetom nevrijeme zahvatiti i koliko ce jak vjetar biti. Ako bude prejak pristajem tamo gdje me gotovo posve iscrpi. Odluka je pala, ranom zorom polazim...










                                                     

Idemo dalje !!!!!! 

                      10. DAN       Šabac - Zabran




     Mjesec je tek izlazio kada sam se spakovao i krenuo.Sunce je još drijemalo, nagovješcijuci svoje budenje rudenjem zore...

















... pod svjetlosti radanja dana prodoh ispod impozantnoga šabackoga mosta...










...cik zore obasjavaše staru šabacku utvrdu...










...zatim drugi, cestovni, most...

---

Spojene poruke: 09 Novembar 2010, 17:30:36

---

... moja ranojutarnja aktivnost na rijeci probudila je i sunce, koje radoznalo proviri kroz topolik kraj obale rijeke...













...jutarnja izmaglica na rijeci cudne slike pokazuje...







...osvanulo je prekrasno jutro. Tko bi rekao da popodne dolazi nevrijeme. Prosto da ne povjeruješ tome, ali ja u to vjerujem...










...ponovo jedan nasukani brod i drugi koji mu pomaže da se ne prekrene...







...idilicna slika rijekoljubaca. Poželio sam im se prikljuciti i zajedno sa njima pregrmjeti nadolazece nevrijeme.






... u daljini nadzire se nekakav visoki dimnjak...





...pravi užitak je plovidba ovakvim krajolikom...

---

Spojene poruke: 09 Novembar 2010, 17:31:22

---

...ukrstih svoj put sa trasom plivanja zmije bjelouške. Uvijek ih volim gledati kako plove, mada se rijetko susrecu na otvorenoj površini rijeke jer tada mogu lako postati plijen pticama...






...dan postaje sve topliji....










...a priroda sve carobnija...







...ponovo dimnjak, nije ni tako daleko, možda ga snimim i iz blizine...







...pomalo se pojavljuje i vjetar jacajuci svoju snagu...

---

Spojene poruke: 09 Novembar 2010, 17:32:07

---

...prolazim i pored pristaništa Debrc...










...zatim pored nadstrešnice rijecnog umjetnika...










...vec sam zaboravio na onaj dimnjak i evo ga ponovo. Zbog rijecne krivine trebalo mi je gotovo dva sata da dodem do njega od mjesta gdje mi se ucinio blizu...






...na obali se može vidjeti i cudnih objekata...







...ali i napuštenih brodova koje je rijeka prevrnula...










Htio sam na jednome mjestu pristati da protegnem noge, ali me cuvari plaže odvratiše od toga...

---

Spojene poruke: 09 Novembar 2010, 17:32:59

---

...vrijeme se pomalo pogoršava, vjetar jaca...



















Oko 15.30 sati dodoh do Obrenovca. Nepovoljan vjetar me dobrano iscrpio. Piva još nisam pio, još ništa danas nisam ni jeo. Da vidim šta cu tu pronaci.







...vidjeh i potonuli brod...






...nebo se namrštilo, vjetar ostaje isti...

---

Spojene poruke: 09 Novembar 2010, 17:33:46

---

Pristajem kod kajak kluba u Obrenovcu. Popih samo jedno pivo, malo predahnih i podoh dalje. Osjecam se prilicno iscrpljen, ali znam da mogu dalje. Pocinje gdje koja kap kiše...











Od obrenovca nizvodno ima jedna duga krivina rijeke.Sve do nje nevrijeme mi je bilo za ledima, ali kada sam nju savladao nevrijeme me stiglo. kiša se pojacala, vjetar dosta jak..








...savladavam tu krivinu i dolazim do mjesta Zabran.







Dalje ne mogu.Iscrpio me vjetar i dani napora koji su iza mene. Odlucih ovdje potražiti mjesto za nocenje mada je tek 16.30 sati.






Tko voli rijeku njega i rijeka voli. Moja nova poslovica. U Zabranu sam upoznao dobre ljude koji mi pomogoše da nadem smještaj u jednoj kuci koja se renovira. Moj cimer, Bukara nesebicno mi je odstupio jedan stari trosjed na kojemu sam spavao. Osjecao sam se zgužvano, samljeveno, pregaženo. Napori u održavanju smjera plovidbe i borbe protiv nevremena i vjetra su me potpuno iscrpili. noc sam nemirno spavao cesto se budeci...














                                                       

Takav je zivot ..kao rijeka ..stalno mijenja lice ..

                     11. DAN     Zabran - Beograd




Ustadoh oko 05.30 sati.Pospremih stvari i podoh svojim poznanicima od jucer na splav da se preko nje ukrcam u kanu, koji sam tu ostavio vezan. Vec su i oni uveliko budni, popih kavu sa njima. Rakijice, nažalost nisu imali. Vani kiša tiho pada. Zadržavaju me, ali ja krenuh dalje po kiši. Možda bih i ostao da nisu najavili višednevni poremecaj vremena...










...Nakon par kilometara poceh polagano  veslati diveci se splavovima uz rijeku...







...iako mi vrijeme nije bilo naklonjeno putovanje je imalo svoje cari...

---

Spojene poruke: 10 Novembar 2010, 18:56:54

---

...vidjeh svakakvih splavova, ideja za iskorištavanje prostora na njima i namjena splavova za druge djelatnosti osim boravka i stanovanja...













...za promjenu okoline dodoh i do mostova kod Ostružnice...
















...kiša malo pada, a malo nepada, pa onda pocne pljusak koji za par minuta prestane, kao da se vrijeme poigrava sa mnom...

---

Spojene poruke: 10 Novembar 2010, 18:58:11

---

...svega vidjeh na prilazu Beogradu...













...ulazim polako i u "Savsku ulicu splavara"...

---

Spojene poruke: 10 Novembar 2010, 18:59:51

---

...i Beograd se u daljini nadzire.Ohrabrenje. Dobro je, nisam zalutao u širinama koje rijeka pruža, samo naprijed....






















...na obalama rijeke vidjeh  objekata kakvih,zaista, nisam nigdje susretao..












... svojim dolaskom uzbunio sam i avione tako da se panicno razletiše na sve strane...

---

Spojene poruke: 10 Novembar 2010, 19:01:16

---

...pa još malo raznih splavova i plutajucih objekata...
















...drugi most na vidiku...













...evo još jednoga mosta koji obale spaja...





...neznam im svima imena, ali svaki je lijepi i impozantan  na svoj nacin...

---

Spojene poruke: 10 Novembar 2010, 19:03:09

---

...postati cu svjetski prvak u prolaženju ispod mostova...













...vani se toliko smracilo da se upalila i javna rasvjeta uz obalu rijeke...












..."parkiralište" belih lada....

---

Spojene poruke: 10 Novembar 2010, 19:08:17

---

Vidim Dunav, odnosno kraj rijeke Save. Iako je loše vrijeme i kiša pada, nekako me iznenadi spoznaja da nadzirem kraj ovoga višednevnoga putovanja. Nimalo se ne radujem završetku puta...









...vidim i "nulti kilometar", zvanicni pokazatelj završetka toka rijeke Save....






...a onda kraj. Kao i na svakom kraju putovanja i sada me uhvatila nekakva tjeskoba oko srca i praznina u stomaku. Najradije bih išao i dalje. Ulazim u Dunav da nadem pogodno mjesto za iskrcaj opreme i vadenje kanua van iz rijeke.






Ljubaznošcu osoblja ovoga restorana, tu mi je omoguceno da preko njihovoga mosta iznesem opremu na obalu i iznesem kanu van iz vode. Šta da kažem dode kraj  jedanaestoga dana u 10.15.sati.









     Kraj puta obilježih pivcem. Dok sam ga pio pomalo se prisjetih slika sa puta. 700 km puta je iza mene, doživjeh puno ugodnih trenutaka, upoznah i puno dobrih ljudi, vidjeh lijepih predjela, objekata, plovila. Upotpunih svoj život. Sa vama podjelih neke slicice sa puta, a sebi ostavih podosta doživljaja, utisaka i susreta kojih cu se dugo, dugo sjecati...





... i za kraj, po dolasku kuci odmah sam se izvagao i utvrdio da izgubih 3.500 grama za cijelo vrijeme puta. Pa za tih tri i pol kilograma sala, koje izgubih,  isplatilo se to sve proci.


Pozdravlja vas Olimp.


                                                     

ejj  ,slikao si i obrenovac,odnosno mesto gde ja pecam,to je tamo gde je onaj potopljeni brod kod termo elektrane,i okolina.kao i zabran gde si odseo.

Jedinstven dozivljaj - svaka cast. 

Bravo Olimpe !!!! Ljepo što si to s nama podjelio !!!!
Svaka čast !!!!

Putovanja i opisi cijelog puta su vrhunski,jedva cekam neku novu avanturu

                                   Pripreme za putovanje



     Cesto sam se pitao: "Kada zapravo zapocinje putovanje?"

      Da li onoga trenutka kada nam je na um pala ideja za putovanjem, u trenutku kada smo se poceli pripremati za putovanje ili kada smo pošli od kuce na put?

     Za mene putovanje pocinje vec u trenutku kada mi padne na um nekakva ideja za putovanjem. Tada tu ideju pocnem "razradivati". Prvo mi je da razmislim koja bi to ruta za putovanjem meni odgovarala, zatim koliko bi trajala pa, onda u kojem djelu godine bi se najoptimalnije to putovanje moglo poduzeti.

     E tu i nije kraj razmišljanju o putu. Kada pobliže odredim vremenski termin za putovanjem tek onda dolaze "slatke brige", a to su pripreme za put.

     Ovisno o dužini puta i pripreme se odvijaju krace ili duže. Na primjer kada sam se pripremao za povidbu kanuom od Zagreba do Beograda rijekom Savom 2007. godine sa pripremama sam poceo u jesen prethodne godine. Kako rijeku "dijele" tri države, a vecim djelom svoga toka je granicna rijeka, tu je došlo do još vecih problema nego sam ocekivao kako bih legalno plovio, prelazio državne granice u skladu sa propisima i priveo put kraju bez problema sa vlastima država koje su uz rijeku Savu, a koje pravno medu sobom nisu regulirale plovidbu rijekom u turisticke i rekreativne svrhe.

     Opcenito gledajuci na sva putovanja, gledao sam da si pribavim što bolju geografsku kartu koja što detaljnije pokriva podrucje kojim namjeravam ploviti.

     



     Tu mi je znalo ici od ruke postojanje dosta specijalnih armijskih karata velikoga razmjera koje su više nego dovoljno prikazivali terene kroz koje sam imao namjeru proci. Još bih preko Google Earta "prošao" tim putem tko zna koliko puta pokušavajuci zapamtiti trasu kretanja.

     Putem interneta, razgovora sa prijateljima, knjiga i druge literatura prikupio bih si što više podataka o krajevima kroz koje cu putovati, obicajima, povjesti tih krajeva, ljudima. Puno puta sam uvidio da mi je korisno znanje koje sam kao pripremu stekao o tim krajevima.

     Zatim je na red dolazila oprema koju cu koristiti na putu. Prvo plovilo.





     Gledao sam da plovilo dobro operem prije puta da mi bude cisto. Zatim sam ga stavljao na sunce okrenutoga sa dnom gore kako bi se dno dobro zagrijalo, a potom sam ga namazao sa pastom kojom se drveni parketi premazuju. Pasta se na vrucoj stjenki kanua topila i tako otopljenom sam dobro premazao cijelo dno i vanjske stranice., a nakon toga sam prenio kanu u hlad da se pasta ucvrsti, odnosno stegne.

     Na taj nacin sam dobio zaštitu od vode, odnosno kanu je uz manje trenje plovio kroz vodu.

     Hranu prikupljam kroz cijelu godinu bez ikakvoga plana koliko ce mi je trebati na putu.

     



     Svaki mjesec tokom godine kupim po nekoliko konzervi gotovih jela koje na putu podgrijem i imam rucak i veceru. Za dorucak se pojede pašteta, mesni dorucak, slaninica i sl. Sakupljajuci konzerve kroz cijelu godinu neprimjetno ih sakupim i više nego mije potrebno, a one mogu godinama trajati ako su uskladištene na suhom i hladnijem mjestu.

     U biti njih kupujem od boca koje ne bacam vec ih sakupljam u drvarnici i na kraju mjeseca ih prodam i dobivenim novcem kupujem hranu za putovanja.





     Zatim ide kontrola i popunjavanje ostale potrebne opreme kao što je šator. Imam dvije vrste šatora kapaciteta 2 osobe. Jedan je stari "izvidacki" koji me godimama služio i još je dobar. Malo ga je kompliciranije složiti u uvjetima kada me napadnu komarci, ali zato nisam nikada pokisnio u njemu ...





     ... i drugi iglu šator. Brzo se sastavlja i rastavlja, ali ove godine sam pod njim kisnuo kao da sam vani na kiši. Sreca pa sam ponio najlona koji me "spasio". Vjerujem da ga više nikada necu nositi sa sobom jer je beskoristan iako su mu dali zvucno ime "Kilimandžaro", kakve li ironije.

---

Spojene poruke: 12 Novembar 2010, 18:51:20

---

     Tu je nezaboravni "luft madrac" odnosno zracni madrac preko kojega stavljam vrecu za spavanje kako bih imao udobnosti za spavanje i sprijecio žuljanje na neravnim podlogama





      Vreca za spavanje mora biti odabrana za temperatura zraka na kojima ce se upotrebljavati. Kako putujem ljeti dovoljna je ona kojoj je donja granica zaštite -2 stupnja, a gornja do + 35 stupnjeva.





     Od odjece gledam da imam dovoljno obicnih majica kratkih rukava, donjega veša, kupace gace, pa do nekakve lagane, ali vrlo tople zimske jakne za slucaj "zlu ne trebalo". Uz odjecu ide i obuca u vidu plasticnih sandala u kojima sam cijelo vrijeme, a kao rezervu još imam platnene patike koje koristim kada se vracam kuci javnim prijevozom ako je malo hladniji dan.

     Uz to ide i odjeca koja me štiti od kiše i to kabanica i hlace (njih vrlo rijetko koristim). Zatim niti osnovne ljekovi protiv bolova i upale ne zaboravljam, kao i nekoliko razlicitih zavoja, barem dva upaljaca, nekoliko svijeca, bateriju, kuhalo sa rezervnom bocom plina, posudu za podgrijavanje hrane i cašu (u kojoj najcešce, oplemenjujem kiselu vodu dobrim vinom).

     Ovisno o putu ponekada moram ponesti i nekakve sitne poklone za osobe kojima se isti moraju predati jer je takav obicaj, a i tretira se kao lijepa gesta gosta koji je doputovao.





     Ponekada se dogodi da dio svojih namirnica moram podijeliti sa "novostecenim" prijateljima, što mi ne pada teško, vec naprotiv ...





     Tekucinu za višednevni put imam svrstanu u dvije grupe:
-  sanitarnu vodu kojom si operem posude nakon korištenja ili koju grijem na suncu radi tuširanje i





-  ostalu tekucinu za pice. E ove ostale mi je potrebno u prosjeku 5 litara dnevno samo za sebe, kojoj kolicini se ipak mora dodati i nekakva rezerva koja se potroši sa osobama koje se u putu sretnu





     Tekucinu kupujem dan ili dva pred polazak. Kao i nekakve sitnice koje me mogu zasladiti na putu. Zatim se na spisak potrebnih stvari uvrsti još rezerva konopca, jedan veci i manji nožic džepnoga formata, fotoaparat sa rezervnim baterijama, mobiteli i punjaci za njih, pa onda još toliko nepotrebnih stvari za koje smatramo da bez njih necemo moci putovati. Vec nakon prvoga višednevnoga putovanja takve stvari ne nosimo jer nam samo smetaju.


     Cijelo vrijeme dok prikupljam opremu, pravim spiskove što ce mi trebati, precrtavam nepotrebne stvari i dopisujem potrebne, pa onda i to precrtavam i prepisujem novi spisak, ja u stvari putujem. Obuzimaju me nekakvi slatki srsi pri pomisli na svaki dio opreme kako cu ga i u kojoj prilici koristiti, gdje ce mi na putu trebati, kako cu ga uz još neki dio opreme kombinirati i slicno.

     Vec u pripremama sam puno puta putovao, a zapravo još nisam niti krenuo. Zato i pitam sam seba kada ja u stvari putujem: da li onoga trenutka kada mi je na um pala ideja za putovanjem, u trenutku kada sam se poceo pripremati za putovanje ili kada sam pošao od kuce na put?

     A kada put zapocne, kada napravim prve zaveslaje sa svojim Odisejem, nestade svih pitanja i osjecam se kao da sam zaplovio u novi život.

                                                        

bravo olimpe

                                       Kucice za ptice




     Koliko nam za boravka u prirodi znaci pticji pjev? Od ranojutarnjega sumraka pred izlazak sunca ptice se prosto nadvikuju svojim pjevanjem i dozivanjem, pa do vecernjega sumraka neumorno se smjenjuje muzika njihova pjevanja. I po noci ima ptica koje pjevaju, ali zbog misticnoga djelovanja same noci ono ponekada zna biti jezivo.

     Ne možemo si zamisliti kako bi strašno bilo biti u prirodi okružen raznim raslinjem, vodom rijeka, jezera ili bara, a oko nas tišina. Nema ptica, nema njihova opojnoga pjeva. Zastrašujuce.

     Mnogi ljudi toliko uživaju u pticjem pjevanju da naprosto u stanu u kavezima drže ptice pjevice koje po cijeli dan pjevaju i cine radost svojim vlasnicima. Nekada to ide na živce komšijama pa zbog pticjega pjevanja zna biti i svada, da ne kažem i nešta gorega. A kako je pticama tako zatvorenima u malom ogranicenom prostoru lišenim slobode i prostranstva, možemo si samo zamisliti, pogotovo mi koji cesto odlazimo u prostranstva prirode, koji ne volimo ogranicavanje prostranstva, koji smo u prirodi u stvari u drugoj kuci.

     



     U gradovima pretrpanim zgradama, betonom i asvaltom, vrevom i gužvom, bukom i zagadenim zrakom sve je manje ptica. Pogotovo onih cije nam pjevanje "ulazi" u uho cineci nas opuštenima. Nema ni toliko zelenila niti mjesta da bi ptice napravile svoje stanište i trajnije se "naselile". Uvjeti za pticji život su otežani, mada to ne znaci da ih nema ili da ljudi koji žive u gradu ne vole ptice.





     I "gradski" ljudi vole ptice i uživaju u njihovome pjevanju. Vole ih i vidjeti u svojoj blizini, da ne kažem "družiti" se sa njima. Vole ih hraniti, promatrati, fotografirati ... Mnogi pticama ostavljaju hranu i vodu, pogotovo zimi kada je za visokoga snijega pticama teže doci do hrane i pica. Ostavljaju im i cisto bijelu slaninu kako bi ptice došle do dodatne energije u vidu životinjske masnoce.





     U svojim nastojanjima da ugode pticama znaju i pretjerati toliko da umjesto da pomognu pticama oni im naštete, pa cak im i ugroze živote. Daju im svega i svacega i onoga što ptice žele i onoga što ne žele.





     Neki pticama grade i kucice po uzoru na ljudske nastambe. Kucice sa krovom, prozorima, ulazima, terasom... vjerojatno smatrajuci da ce se tu ptice useliti i ostati živjeti. Iskreno nikada nisam susreo niti jednu takvu ljudsku tvorevinu gdje su se ptice nastanile, što vjerojatno i ne znaci da se negdje nisu nastanile.





     Zatim obojaju te kucice u svakojakim kombinacijama i spektrima boja. Ponekada toliko lijepo usklade boje da ih je prelijepo vidjeti, toliko lijepo da bi se i sami poželili useliti u takvu kucicu, a nekada je i nagrde kombinacijama boja koje se ne slaži jedna uz drugu.

     Ali ponekada i te kako pretjeraju kao ovi arhitekti i gradevinari u Ljubljani ...





                             

divna stvorenja  ..hranio bih ja njih i na terasi samo da neukake stvar skroz  ..pa valja to sve cistiti i prati  ...

                            Nit' na nebu, nit' na zemlji



     Kao malo dijete rado sam promatrao lastavice kako grade svoja gnijezda na okomitome zidu visoko pri krovu. Letjele bi do ruba kakve bare, uzimale blato i strpljivo lijepile grudicu po grudicu blata izgradivši prelijepo gnijezdo. Zatim su ga iznutra oblagale sa mekanim prirodnim materijalima počevši od perja pa do topolinoga cvijeta koji se kao grudice pamuka svuda širio kada su topole bile u cvatu.





     Često bih gledajući ta gnijezda čudio se njihovom čvrstoćom i izdržljivošću. Sagrađena na okomitoj zidnoj stijeni, povelika, opterećena svojom težinom, sa materijalima koji ih čine udobnima i toplima, pa još kada se obitelj lastavica razvije i u gnijezdu ih bude toliko da se jedva nađe mjesta za sve, pa onda pored svega konstrukcija gnijezda trpi i vjetar koji ih dodatno opterećuje. I sve to ona izdrže godinama. Zadivljujuće





     Putujući kanuom po Dunavu 2006. i 2010. godine zastajao sam zadivljen jednom vikendicom koja me asocirala na gnijezdo lastavice. Sagrađena je na okomitoj pješčanoj stijeni dunavske obale u blizini Futoga. Iz mog ugla gledanja nisam vidio kako vlasnik dođe do nje, odnosno kako se drži za okomitu obalu. Ovako smještena djeluje kao građevina "nit' na nebu, nit' na zemlji". Da li je ili nije sigurno boraviti u njoj nije mi poznato, ali da se iz nje pruža prekrasan pogled na Dunav i njegove širine to je čarobna stvarnost njenoga položaja. Položaj na kojem je smještena zaista je "majstorski" odabran i mislim da vlasniku pruža nezaboravne trenutke dok u njoj boravi.