Da li ste imali pocetnicke srece u pecanju?
Ja nisam nesto imao jer sam od malena poceo od plovka pa nadalje, nije mi se desio neki iznenadni "veliki" ulov.
Bio sam prisutan dosta puta kada su pecetnici imali lepe ulove i bas je to lepo videti.
To je mit. Tako nesto ne postoji.
Ja nisam imao neke početničke sreće,ustvari kad sam počinjao da pecam tad je ribe bilo kolko oćeš i mogao je svako da upeca :takoje:
A vrlo je zanimljivo gledati kad nekom ko je prvi-drugi put na pecanju dodje kapitalac a on nezna šta i kako ali posle toga mu pecanje ostaje u venama :ok:
Ja se držim one stare, dok je mamac u vodi sve je moguće, otišao sam na pecanje da upecam zar ne i ako to radim na pravom mestu na pravi način čemu sreća kad je očekivan pozitivan ishod :smiley: :cheesy: primer: makar i prvi put pecao na moru (gde do sad ozbiljnije nikad nisam pecao ali sledeći put kad mi se ukaže prilika biću sigurno uporan) i ako mi se desi nešto kapitalno u početku smatraću to kao stvar koja je trebala da se desi jer sam bio tu zbog toga :takoje:
Mom od detinjstva najboljem prijatelju,ali nezainteresovanom Bog znasta za pecanje poklonim stap i masinicu,dobijenu za 3ce mesto na prvoj, zadjoj ijedinoj smudjijadi na kojoj sam ucestvovao[neki Ron Thompson i Okuma metaloid].Ispricam mu pricu o zalasku sunca na uscu Drine uz' ladno pivce i cigaretu,a on voli te avanturisticke price i ubedim ga. Na obali mu sve smontiram i okacim fzet od 22gr.Ko velim bolje malo teze dok ne savlada tehniku bacanja.Objasnim mu cake oko preklopnika, momenta pustanja strune sa prsta,zabacim par puta i dam njemu.Prvi zabacaj-pred sebe,drugi-pod uglom od 45st 8-9m od obale. Psovka pa brzo motanje-kasika pravi zabice.Sve se desava u sekundi,dobar bucov[izmeren 3,3kg]izlece,grabi kasiku shokira i mene i Radushka[tako se zove]i stvarno mu izbija stap iz ruke[nije dramsko preterivanje].Radusko grabi stap,masinica sasvim slucajno[u fabrici?]nastelovana meko pocinje da zuji.To je bilo pre 10ak god.PONEKAD ME MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ DAVI I MALTRETIRA.Jer i i meni nekad naidje dan kada mi se ne peca.U-Kako lomimo stapove cu napisati kako je Radushko ostao bez stapa koji sam mu poklonio-vredi videti. :lol:
Spojene poruke: 17 Decembar 2013, 02:04:02
Moram da dodam da je moj najbolji Prijatelj Radusko Jelikic predsednik vrlo aktivnog ina siroj teritoriji poznatog ekoloskog drustva ZASAVICKI ZLATNI KARAS ciji sam ija clan.Pod patronatom smo prirodnog rezervata''Zasavica''I tesno saradjujemo sa bioloskim fakultetom ''Futura'',A PRE 10AKGOD nije imao pojma ni o pecanju a kamoli sta je zastita prirodne sredine.Cudni su putevi Gospodnji. :bye:
Posle više godina pecanja različitim tehnikama, pre dve nedelje se ponovo dohvatim varaličarca, inače nisam ga video 10 godina najmanje.
Po očajnom vremenu, sa oskudnim priborom, tj 1 tvisterom 1 šedom i jednim mepss leptirom, koje uzgred da napomenem, pooojma neam čemu služe tj. kako se vode i koje ribe pecaju krenem na Savu, u kojoj je populacije ribe, hm, svi znamo kakva....
Kad sam u kolima sabrao ove činjenice, tj., stavio na račun kakve su mi šanse da nešto i upecam, padne mi na pamet naziv ove teme, i skapiram da su mi se u onoj mojoj jednačini odjednom, neznatno povećale šanse.
Na Savi 2 pampuraša, 1 varaličar, statični neki, zatim moj drugar dugogodišnji iskustvenik i ja.
I pogađate sad :takoje:, po klišeu, već viđenom, loše napisanom scenariju......niko ništa, naravno osim mene...koji sam u prvih nekoliko zabačaja zabo omanju štuju.
Naravno od tada idem već nekoliko puta i predpostavljate :no:, skor=0.... :help:
Tako da ja čvrsto verujem.... "we have to belive" što bi rekao lisica Molder, jer Nada umire poslednja (provereno, to mi je komšinica) :cheesy:
Prvi put kad sam isao da dzigujem smudja, niti sam imao nekog tehnickog znanja, niti neke opreme (neki silstar teleskop 40 gramac, silstar masina 30- tka i namotan fluor xl 100m- 0.30, poneo baja 4 tvistera :lol: .). Sta? Za stuku i mojih 13-14 godina, sasvim ok. Malo je reci da sam izazvao podsmeh, odlicno i po zadnjoj modi opremljenih, iskusnih, " dzigerasa " :cheesy: Jerbo, oni su sebe onda (kao i danas ) smatrali za ribolovnu aristokratiju i neko ko nije imao 300 maraka opreme se gledao kao nesto crknuto sto je macka donela i spustila vam na tepih.
Da ne pominjem koliko mi je drago bilo kad sam zviznuo smukija od 2.700, a niko drugi nista :lol: :lol: :lol:
Nazalost posle toga, te godine vise nista :sad: :lol: :lol: :lol: :lol:, iako slupah poslednju ustedjevinu i navukoh bes svojih roditelja zbog skupog stapa, pa onda i makinice koju odmah ispazarih :smiley: . Nije mi zao, sledece godine dok sam pokrao malo forica, vec su poceli ulovi. Bilo ribe, majku mu :sad:
Ali najjaca je fora kada je drugaru (totalnom pocetniku) dosla stuka na blinker i on nije znao sta ce od panike i krene sa stapom u kupine i stuja izleti na obalu uskoro...
Te pocetnicke srece sam se nagledao,ima tu nesto.. :cheesy:
Pozzz svima Eto, bas tako, neko recimo moje pecanje medju prvima, mozda do 20og, samoastalnog izlaska na vodu, samo sa drugarom, osnosno bez dede koji me je inace ucio ovoj vestini i u to vreme pecajuci na plovak, kao klinac sa 11 god. loveci babusku, bandare i ponekog linjaka u to vreme, odlucismo da probamo i sarana, koji je tih dana bas radio. Ulovim amura 13,5kg, za koga smo ulazili u vodu da ga izvadimo. Verovatno sam i danas zbog toga ovoliko zagrizen
bio upeco verujem
Nikako da me krene ta pocetnicka sreca, iako sam vec 30 godina pocetnik u varalicarenju. :rolleyes:
Da nema početničke sreće, mnogi od nas se nebi ni bavili ribolovom. Jer, ako prva dva tri puta ne uloviš, vjerovatno nečeš ni zavoliti ribolov. Eh, sad, šta se smatra pod početničkom srečom? Onaj ko počinje, vjerovatno ima kedericu u ruci i velika je mogučnost da će nešto na kruh, crve, glistu i uloviti. Ako prvi put uzme da varaličari, mislim da je tu stvar već malo kompliciranija. I tu se može govoriti o početničkoj sreći, pogotovo ako se zalomi neki kapitalac. Ja sam počeo sa STANDARD štapom od 1,80 m, rola, mislm da je bila DAM quick finnesa 333, 3 muhe na predvezu i plovak od kapi za oći. Planinska, predivna rijeka, potočare, lipljani, kalifornijske ... Kad sam ulovio prvu ribu, potočaru od jedno 20 cm :cheesy: toliko sam uzbuđeno motao, da sam ribu dovukao skroz do prvog provodnika. Da je riba bila manja, valjda bi prošla i kroz provodnike :lol: Od tad, to je to, bolest zvana ribolov je tu!
U mom slučaju me je početnička sreća, odnosno sam početak, nekako i odredio... Prvi put sam pecao sa pokojnom bakom, ni ne sećam se da li sam imao i svih 5 godina, na šancu pored puta ispred kuće, tada je i tu bilo ribe, štap je bio prut od kiseljaka, komšija preko puta, užar, je pravio tanak kanap za lokalne pecaroše, umesto najlona, a plovak je bio pampur, i naravno sitna babuška kao ulov... I ta prva je bila kao kuća, bez obzira što je imala 100tinak grama, a taj dan sam doneo kući više ribe od bake :cheesy:
Danas idem uglavnom na vertikalu i varaličarenje, al' mi je opet najslađe kada mi se zalomi, veoma retko, plovkarenje babuške na takmičarac... Evo i sada upravo nagovaram prijatelja koji ima kuću ispred D.Milanovca, da idemo neki dan u zaliv Ostrovicu kod njega na babušku, čak sam mu i takmičarac kupio, da probam da ga zarazim :cheesy:
Citajuci postove,secanja naviru...Slazem se da nas ti prvi uspesi ili neuspesi u pecanju cesto i opredele da li cemo nastaviti s pecanjem,ili se razocarati....Neku posebnu pocetnicku srecu nisam imao,ali se secam prvih suncanica i babuski,eeee kakva je to sreca bila!!!!
Meni je cura poklonila štap pošto sam rekao da imam nameru da počnem sa pecanjem. (otišla i rekla imam 2000, treba mi štap i mašinica). Otišli na Gružansko jezero (na odmor). Prvi dan ništa. Drugi dan ništa. Treći isto. Preko noći sam ostavljao štap (možda se nešto zakači). Četvrto jutro, ja je zamolim da ode da proveri štap, možda se nešto upecalo. I ona izvadi malu deveriiku, sama se zakačila. E to je sreća.
E sad ti njoj pokloni stap i masinicu, ali neku bolju i skuplju kombinaciju, jer ona vise nije pocetnik, i prevazisla je taj najjeftiniji pribor. A ti i dalje pecaj na to sto imas dok ne zasluzis bolje! :thumbup:
Ha, lepo si mi rekao. Da znas, nisam razmisljao o tome, ali, definitivno cu to da uradim...