Potraga za poslom




     U životu sam bio 20 godina zaposlenik jedne firme. U njoj sam promjenio nekoliko radnih mjesta, sve dok nisam "uhvatio" mirovinu, odnosno dok me nisu protjerali u mirovinu. Kako se još ne osjecam da sam za "staro željezo" otišavši u mirovinu nisam prestao raditi. Naprotiv promjenio sam više razlicitih poslova koje sam radio honorarno. Zabavljalo me je da radim nešta novo što nije imalo nikakve veze sa dosadašnjim poslovima. Radim i sada, ali gledam šta bih želio raditi.






     Pružila mi se prilika da za prošli vikend otputujem u Keln, Njemacka, pa proslavu 40-te godišnjice postojanja firme u kojoj sada radim. Kakva je to bila proslava ...





    Jelo se i pilo, plesalo i družilo sve na racun firme cijelo popodne i duboko u noc...








     ... ali na toj proslavi otkrih jedno zanimljivo, meni jako, jako privlacno zanimanje.  Mislim da bih ga odmah želio zapoceti raditi. Radio bih ga sa velikom voljom i požrtvovnošcu i po danu i po noci. Pogledajte, molim vas ovu fotografiju ispod...





     ... zar nije predivno. Cijeli tank piva imam na ledima. Rezervuar je dobro termicki zašticen tako da se pivca ne grije, a niti hladi za leda. Slavina ti je po cijeli dan u ruci. Lagano šetaš, nadotocuješ pivce drugima, ali tank je veliki ima i za tebe.
   
    Jedina mana je ako se ne dopadne moj rad šefovima mogu mi utrapiti ovaj rezervuar, pa eto ti muka po Olimpu.   

opet posla na grbachu ...
a tank sve sto manji ..pupa potom veca ..

nebi se bunio za taj posao

                                              Priča o Olimpu



  Ispricao bih vam i ranije ovu pricu, ali do jucer bi bila okrnjena, bez srecnoga kraja, pa sam ipak sacekao da dode nekakav srecan kraj kojem sam težio.

     A sve je pocelo davno, toliko davno da to vrijeme mogu smatrati djecackom maštom. Maštom da imam nekakav svoj brodic, da njime plovim, da ciljeve formiram i definiram onako usput kako mi padnu na pamet, da sa sobom povedem svoje društvo i sebi i njima izmjenim svakodnevnicu, da...da...

    Život je onakav kakav je i nije osoba koja ispunjava tude želje, vec je polje za preživljavanje i borbu za opstanak života. Do prošle godine nisam sam sebi želio priznati, a kamo li drugima, da želim svoj brod, svoj kutak gdje mogu biti i raditi što me volja, a koji me nece vezati za jedno mjesto poput kuce ili vikendice, vec da taj kutak bude svojevrsna vikendica na svim rijekama dubljine vece od 1 metar.

    A onda citajuci novine procitam oglas koji je otprilike glasio " Prodajem rijecni brod ....". Javih se na oglas, dogovorismo susret i prema dogovoru otputujem u Slavonski Brod.





    Još kada sam kanuom prolazio pored njega nekoliko godina ranije, zapao mi je za oko i ostao u sjecanju. A sada vidjeh da je to brod koji se prodaje i koji, možda može biti moj.





  Brod sam dobro pregledao, puno nedostataka uocio, vidio da još puno truda moram u njega uložiti da mi bude po volji. Radi se o djelom fabricke, a djelom samogradnje. Korito, pogonski stroj, kopca i sve u koritu je originalno "tvornicko". Nekada je to bio remorker kojeg je JNA koristila za sastavljanje pontonskih elemenata pri gradnji pontonskih mostova. Mosio je oznaku RPP M-68. Motor u odlicnom stanju sa  oko 4.500 cm3, snage 135 KS, ugradena mu klima i Vebasto za grijanje. Registriran pod imenom Kormoran, registracija vrijedi  do 2011. godine. Kabina mu je nadogradena. Interijeri djelomicno ugradeni, ali morati cu sve to vaditi i ponovo sagraditi. Mjesta za 2 ležaja u kabini i 2-3 u pramcu. Jedino me na kopcu upozoriše da nije ispravna, doduše još je u funkciji, ali tko zna do kada. Brod kao slika, taman ono šta mi treba. Odlucih prihvatiti izazov...





    Pogodismo cijenu, zapisah si sve nedostatke koje mi vlasnici rekoše i dogovorismo se kada da dodem po njega. U meduvremenu sam išao na predavanja da bih poližio ispit kako bih smio legalno upravljati brodom u kojem je motor od 135 KS, dužine 8,5 m.

    Dogovorenog dana dodoh po njega, nalih mu rezervuare pune goriva i još karnister od 50 l kao rezervu, ukrcasmo se moj prijatelj i ja i krenusmo uzvodno rijekom Savom prema Sisku na put od nekih 250 km.




Prva plovidba Savom


    Znali smo da u brodu kopca nevalja, ali smo racunali da cemo doci do Siska sa ovakvom kakva je. Sada kada gledam na sve to, nije mi jasno kako smo se uzdali toliko u nešto što nismo poznavali. Ali eto više subjektivno donesismo zakljucak nego da smo objektivno razmotrili stvar i problem. Iskustvo više.

---

Spojene poruke: 18 Oktobar 2010, 11:24:14

---

Krenuli smo po kiši, jedno vrijeme kroz nju plovili, pa ušli na podrucje lijepoga vremena. Sve u redu. Jedino je temperatura kopce malo iznad dozvoljene granice.





    Prijatelju je to bila prva plovidba na rijeci. Malo se bojao rijeke jer je bila nabujala, ali bili smo dobroga raspoloženja osjecajuci se slobodni na vodi.





Laganim gasom na nekih 900 okretaja motora lijepo smo plovili uzvodno uživajuci u prirodi, picu i hrani koju smo ponijeli sa sobom.





    Plovili smo od 12.30 sati do 20.15, kada dolazimo pored sela Orubica na lijevoj obali rijeke. Vec se uveliko i noc spustila pa smo tražili mjesto gdje cemo pristati. Dolaskom kod sela vidio sam pogodno mjesto za stajanje, usmjerio brod prema njemu, smanjio gas i motor se ugasio. Pokušasmo ga ponovo staviti u pogon, ali ostali smo bez struje u akumulatorima. Motor ugašen. Tišina oko nas. Rijeka lagano šumi pod koritom broda.

    Izgubivši potisak motora izguih i kontrolu nad brodom. Pocela nas matica nositi nizvodno. Izbacih sidro, ali nece za zaore. Brod plovi sredinom rijeke oko 2,5 km kada sidro zaore po dnu i zaustavi brod.

    Mobitelom pozvasmo pomoc. Lucka kapetanija iz Slavonskog Broda nam iz mjesta Davor nam uputi brod Hrvatskih voda koji nas zakacio i oteglio do mjesta gdje ga privezasmo.


http://www.duzs.hr/news.aspx?newsID=7791&pageID=100


    Nešta iza ponoci namjestismo se u brodu i zaspasmo. Ujutro smo prvo pokušali posudenim dodatnim akumulatorima zapaliti motor što smo uspjeli, ali pri ukapcanju kopce u pogon uvijek bi se  motor ugasio. Vidjesmo da je kopca do kraja pokvarena i da ne možemo dalje pa brod ostavismo vezan.

    Jedan od mještana nam dao broj telefona kapetana remorkera sa napomenom da bi nam on mogao pomoci. Stupio sam u kontakt sa njim i dogovorismo se da ce on za par dana nociti u Orubici sa remorkerom na putu za Sisak te da ce me zakaciti i otegliti do Siska. Prava sreca u nesreci povrati mi optimizam.





    Ostavismo brod na brigu našem poznaniku iz Orubice i vratismo se autom kuci. Nakon par dana sa prijateljem dodoh nazad u Orubicu. Našao sam se sa kapetanom remorkera koji je vec moj brod privezao za remorker. Dogovor je da rano ujutro krecemo prema Sisku. U obližnjoj gostionici pivom zalismo buduci put da sve glatko tece na njemu.

---

Spojene poruke: 18 Oktobar 2010, 12:24:43

---

    Teglenje, odnosno put trajao je 2 dana za koje vrijeme sam bio gost na remorkeru i uživao u plovidbi i razgovorima sa posadom. Ujedno sam malo upoznao život na brodu i obaveze koje brod zahtijeva od posade. Iskoristio sam priliku i zavirio u svaki kutak remorkera, zapitkivao posadu broda sve i svašta, bitno smanjio brodsku zalihu pive. Jednom rijecju fenomenalno iskustvo, koje bih rado i uvijek ponovio, ali bez teglenja moga plovila.









    Sa strojarom broda pokušao sam u plovidbi popraviti svoj brod, ali nam to nije uspjelo. Ujedno sam saznao da su akumulatori živa koma. Jedan još kako tako vrijedi, a ovaj drugi gotovo da ne drži struju. Cijeli dan smo ih punili da bi drugiga dana vidjeli da ne mogu niti upaliti motor broda.





    Nakon dva dana plovidbe stigosmo pred Sisak. U sam grad remorker nije smio uci jer mu je dozvoljena ruta plovidbe do rafinerije Sisak, odnosno do mjesta Crnac. Tu me otkaciše i privezoše za jedan usidreni šlep.




    Do mjesta gdje sam imao namjeru da mi bude usidren brod trebalo je još preploviti oko 7 kilometara. I tu mi mnogo pomogao moj prijatelj Krešo koji me svojom Zipkom pogurao prema buducem sidrištu.





    Za nešto više od sat vremena po nabujaloj Savi i Kupi stigosmo ma 4. km rijeke Kupe gdje vezah brod. Konacno Sisak. Ponadah se da ce dalje biti puno lakše. U to ime ispraznismo nekolko staklenki Karlovackog.





    Medutim, kod mene niti najjednostavnije stvari ne mogu proci jednostavno, pa tako i remont i popravak kopce. Trebalo mi je dugo vremena dok nisam našao majstora koji može popraviti tu kopcu. Zatim otpojismo kopcu od motora, ali je zbog niskoga vodostaja rijeke Kupe nismo mogli izvuci van iz  broda (teška je preko 250 kg), vec mi je Krešo ponovo pogurao brod do lucke dizalice koja je iz broda podigla kopcu i stavila je u majstorovu autoprikolicu da je odveze u radionu.

---

Spojene poruke: 18 Oktobar 2010, 13:25:39

---

    Rastavili je majstori i utvrdili da su pokvarene vanjske i unutarnje lamele za kretanje u rikverc. U kompletu su 3 vanjske i 3 unutrašnje lamele.





    E ovdje tek nastade veliki problem. Gdje doci do takvih lamela. Proizvodio ih je Famos iz Sarajeva, fabrika koja više ne radi. Nikoga ne nadoh da mi dade informaciju o Famosu.






    Kada ne dobih put prema Famosu, cak niti preko interneta, krenuh ka brodogradilištima, pa tako stupih u kontakt sa brodogradilištima u Sisku, Sremskoj Mitrovici, Novom Sadu, Beogradu, Beceju, Subotici. Sve bezuspješno. Nekada su ta brodogradilišta za JNA radili remont takvih brodova, ali to više ne rade. Stare  i nove dijelove pobacaše u otpad.

    Preko ljudi iz brodogradilišta dolazio sam do raznih osoba koje bi mi mogle pomoci, ali uzalud. Preko raznih foruma zatražio sam pomoc, ali bez rezultata.

    Stupio sam u kontakt preko oglasa sa ljudima koji mi ponudiše kopce uz tvrdnju da su ispravne.

    Najprije jedna iz Cacka.





    Prvo covjek tvrdi da je "k'o nova", radila nekoliko desetaka sati, pa kada dogovorismo cijenu i ja se spremih na put za Cacak. Dva dana prije nego krenuh na put javi mi da je neispravna. Prema slikama koje mi je poslao ista moja kopca. Vrijeme je proletjelo, a ja se vratio na pocetak problema.





    Iskoristio sam prijatelja ronioca i on mi snimio cijelo dno broda kako bih vidio u kakvom je stanju. Sreca sve je više nego dobro. Jedino mi neka cjepanica zapela za propeler, tako da ju je on izvadio.





    Zatim dobih obavijest da u Dubrovniku ima netko tko prodaje takvu kopcu. Stupih sa njim u kontakt. Istina prodaje i kopcu i motor zajedno. Samu nece. Nakon više razgovora popusti. Prodati ce mi kopcu koju je osobno popravio i složio tako da "ni nova nije bolja". Doduše nije radila zadnje 4 godine, ali garantira za njenu ispravnost i traži 2.500 € za nju. Od cijene nije odstupio, ali ja sam odustao od te kopce.

    Potragu nastavih i u mjestu Vukojevac nedaleko Velike Gorice. Naidoh na osobu koja prodaje i motor i kopcu, ali može i sama kopca. Obradovah se otidoh u Vukojevac, kad tamo originalna ruska kopca na ruskom motoru. Nema šanse da je složim kod sebe. Preinaka bi me preskupo stajala a i nema garancije da bi 100 % uspjela.

---

Spojene poruke: 18 Oktobar 2010, 14:26:22

---

  Pokušao sam i kod vojske. Raspitivao se kod raznih aktivnih i osoba koje su vec u mirovini. Do dijelova nemogu nikako niti uz kakvu vezu. Negdje ih ima, ali nitko mi nije znao reci gdje ih ima. Posredstvom prijatelja dodoh i do jednoga remorkera koji ima i motor i kopcu i nalazi se u vojnom krugu u Zagrebu. Pun nade otidoh tamo, ali ko za vraga opet ruski i motor i kopca.





    Vidjeh da je vrag odnio šalu. Vrijeme prolazi a ja nikako da riješim problem. Savjetovaše mi da po starima napravim nove lamele. Upustih se u taj zahvat. Prvo jedva da pronadem celika za poboljšanje, zatim nadoh firmu koja izreže laserski nove lamele, pa ih u drugoj firmi dam zakaliti na odredenu tvrdocu, pa onda u trecu firmu da nalijepe obloge na lamele. Sve to potraja vremenski. Kada završih sa time odneseh lamele majstoru.

    U meduvremenu nabavih nove akumulatore i dadoh se na posao da ofarbam brod izvana.





    Sa novim, sada gledajuci improviziranim lamelama, sastavismo kopcu, dizalicom je ubacismo u brod, postavismo je na njeno mjesto i krenusmo u probnu vožnju.





    Brod krenuo, pa se poceo trzati, pa se motor ugasi, pa se opet trza, pa nece u rikverc, pa malo ide uz neobicnu buku, pa motor zakuha i sve to na manje od kilometar puta i to pola puta uzvodno, a pola nizvodno.Katastrofa i još jedan moj poraz pred kopcom.





    Opet nešta ne valja. Pristadosmo a nakon nekoliko dana opet izvadismo kopcu. Kada je rastvorismo utvrdismo da su ove nove lamele pregorile i deformirale se. Kvar nije samo u lamelama nego još negdje. Ali gdje?





    Pomno rastavismo u djelice cijelu kopcu. Kod hidraulicara prekontrolirasmo dio u kojem su ventili za ukopcavanje. Ispravno. "Njuškasmo" dalje.





    Pronadosmo i kvar. Nekada je netko jako opterecivao brod u pogonu i popucali su ventili za protok ulja u sistemu za odmicanje lamela, tako da bez obzira da li ukljucim kretanje napred ili u nazad ukljuce se lamele i za napred i za nazad i to je ono što je oštetilo lamele.

---

Spojene poruke: 18 Oktobar 2010, 15:27:15

---

    Brod je fakticki bio ušaltan za kretanje unaprijed i unazad istovremeno.

    U meduvremenu saznah da iako Famos više ne radi, postoji dio te  fabrike koji se sada zove Fabrika specijalnih transmisija, nalazi se u Srpskom Sarajevu i još radi te kopce. Stuph i sa njima u kontakt. Rade punom parom i mogu se i djelovi nabaviti, ali preko trgovackih firmi, ne ovako direktno, samostalno. Opet jedan "ali" protiv mene.

    Nadoh i firmu u Karlovcu preko koje nabavih nove vanjske i unutrašnje lamele iz Sarajeva o donesoh ih majstoru.





    Dobar dio vanjski, kabine sam ofarbao, prvo temeljnom, a zatim po dvaputa tragom  konacnom bojom. Ostalo ostavih dok se kopca ne ugradi.





    Popravak broda se odužio. Više puta smo se Krešo i ja borili protiv nabujale rijeke oslobadajuci brod od donešene trave i stabala. Jednom zamalo da nam se nasuce.





    A prošle jeseni i zime, te ovoga proljeca rijeka je više puta nabujala. Donosila je svega i svašta. Ophrvasmo se i toj sili.





   Veliku pomoc pružio mi je oj veliki rijecni prijatelj Krešo. Bio mi je veliki oslonac i bdio je nad brodom kao da je njegov. Možda još i više.





    Nakon drugog skidanja kopce detaljno smo pregledali i lamelu za amortizaciju ukopcavanja kopce. Utvrdili smo da bi je bilo potrebno zamjeniti jer je na izmaku snaga.





    Narucio sam je preko Karlovca i ugradismo je.

---

Spojene poruke: 18 Oktobar 2010, 16:28:11

---

    Ponovo smo ugradili kopcu i kada smo trebali ici u probnu vožnju uvidismo da majstor nije dobro pritegao jedan vijak na cijevi za cirkulaciji ulja u kopci, tako da je ulje iscurilo iz kopce. Probnu vožnju odložismo dok ne nabavimo novo ulje. I njega jedva nabavismo jer ga nije bilo u prodaji.

    I dode i taj dan. 14.05.2010.godine kada podosmo na probnu vožnju. Motor upalismo vrlo lagano, kao da je maloprije radio. Odvezasmo se od obale. Ukuplasmo kopcu a ona radi. RADI. Divota.





    Zaplovismo najprije uzvodno Kupom oko kilomatar, zatim nizvodno do ušca Kupe u Savu, pa onda nizvodno Savom oko 4 km, pa nazad. Predosmo oko 17 km, za nešto oko sat i dvadeset minuta. Sve je bilo u redu. Cak je i moj drugi prijatelj Reno pokušao uloviti ribu, ali bezuspješno. Tješim ga da su kobasice ukusnije nego riba bez pedigrea. Slaba mu to utjeha, ali šuti.





    Brodski motor je radio kao sat. Novi akumulatori od po 135 A svaki odlicno i bez napora startaju motor, kopca lijepo radi. Kontrolni satovi pokazuju idealne vrijednosti tokom vožnje. Dinamo dobro puni akumulatore...





    Nakon nešto više od godine dana  popravljanja, traženja i bezbroj neuspjelih pokušaja omogucih si da  u svojem brodu mogu ploviti rijekama.




    I ne samo to. Time što mogu ploviti brodom ostvarih i svoju davnašnju djecacku želju za plovidbom po rijekama bez cvrstoga plana, bez definiranoga cilja i sa društvom koje cu sam izabrati. Nešta mi se nadiže u grudima. Sada još polako urediti unutrašnjost. Ali vec sada mogu ploviti, a to je najvažnije. Sve ostalo ce doci samo po sebi. Rijecni putevi su predmenom...





    A price sa tih putovanja, tu i tamo cu vam ispricati. Još samo da se ove kiše smire i pocne lijepo vrijeme....

Interesantna prica ...
nije za zanemariti opasnost kojoj ste bili izlozeni ..

svaka cast na trudu puno njih bi odustali 

Svaka čast

                                               Pasija




     Cesto su me pitali zašto baš rijeke izabrah da se po njima skitam svojim kanuom. Svoja pitanja su zatim produživali kojekakvim nagadanjima u stilu: more ima vece valove, rijeke ipak teku pa je lakše veslati po njima, more je više opasno od rijeka, na moru je skuplja prehrana, a i kampovanje nije dozvoljeno na svakom mjestu kao uz rijeke ...

     U svojim nagadanjima išli su tako daleko da su mislili da zbog nekoga tko stanuje uz rijeku bivam zarobljen samo izmedu rijecnih obala. Medutim kada su culi o kakvim se udaljenostima radi u mojim putovanjima i ta im je teorija padala u vodu.

     Zatim se pojavila teorija da sam na rijekama iz razloga ako me nadzorne službe jedne zemlje žele kazniti da onda preveslam rijeku na drugu stranu i na taj nacin pobjegnem njihovoj jurisdikciji. Medutim i te sam teorije "obarao" u zacetku jer sam granice prelazio legalno uz blagovremene najave ili sam  granicama  plovio uz dozvole zemalja s obje strane rijeke.

     Bilo ih je koji su mislili da volim rijecnu ribu više od morske, pa da je lovim dok plovim. Medutim nisu nikada kod mene vidjeli ribicki pribor tako da im i to pade u vodu.

     Najbolja mi je teorija bila od jednoga poznanika koji je smatrao da ne idem na more jer se bojim da bih se izgubio, dok se na rijeci ne možeš izgubiti.

     Nisam se baš puno niti trudio da im objašnjavam da svaka rijeka ima svoje posebne cari, da je svaka lijepa na svoj nacin, da se na svakoj osjecam kao kod svoje kuce. Jednostavno volim rijeke, prirodu koja je uz njih, ljude koje srecem na vodi ili uz obalu, mir koji tim rijekama vlada, pogotovu noci negdje na osami.

     Volim se i "razgovarati" sa rijekom osluškujuci šumove njenoga toka, provlacenje vode kroz žilje drveca iznikloga na obali rijeke, šumove virova i slapova na rijeci, prackanje riba, kreketanje žaba, pjevanje ptica u krošnjama obalskoga drveca ...

     To su stvari koje umirujuci djeluju na mene, lagano pune "baterije" organizma dajuci organizmu novu snagu da prevlada teškoce sa kojima nas život suocava.

     Plovio sam kanuom i po moru, ali bez obzira na njegove ljepote rijeka je ipak rijeka i njoj se uvijek radije vracam.

     O opasnostima koje se mogu susresti plovidbom po moru ili rijekama nikada ne razmišljam, vec pokušavam ploviti oprezno, na vrijeme izbjegavati opasna mjesta, ne izlagati se napotrebno rizicnim situacijama.

     Ali ipak koliko god da se pazi i oprezno plovi opasnost se može nenadano pojaviti mimo našega opreza. Ponekad, možda i ne moramo biti svjesni te opasnosti...





     ... Šta se tome može. Život je takav, a ploviti se mora ...

Prekrasno...

                                               Trajekt




     Za prelazak rijeke uobicajeno je da koristimo most, bio on od betona, željezne konstrukcije ili drveni. Jednostavno nam tada posluži kao produžetak ceste ili puta, predemo ga i prešli smo rijeku.

     Gdje nema mostova rijeku možemo prijeci i sa skelom. Skele mogu biti vezane za sajlu koja po zraku prelazi sa jedne na drugu obalu gdje je vezana za stupove ili sajlu koja je potopljena po dnu rijeke. Postoje i motorne skele koje snagom motora prelaze sa jedne na drugu obalu rijeke.

     Rijeku možemo preci i svojim ili tudim camcem ili brodicem, a najrijede plivanjem sa jedne na drugu obalu.

     Na velikim, širokim rijekama postoje još i trajekti za prijevoz ljudi i prometnih sredstava sa jedne na drugu obalu. To su specijalno prilagodeni brodovi kod kojih vozila ulaze preko rampe sa jedne, a poslije po pristajanju na drugu obalu rijeke izlaze na drugu stranu broda.

    Na našim ih rijekama nisam vidio, osim na Dunavu i to u Mohacu.

    Sada ga slagah.
 
     Vidio sam jedan trajekt i na rijeci Kupi u njenom gornjem dijelu toka gdje širina rijeke ne prelazi 30-tak metara, a dubina vode za srednjega vodostaja 2 metra.





Graden je tko zna u cijem dvorišnom brodogradilištu, vjerujem da je ješ uvijek u upotrebi i da dobro služi vlasniku. Neznam šta sve prevozi preko rijeke, ali vjerujem da ne prevozi cestovna motorna vozila. Simpaticno izgleda pa nije na odmet da ga i vama pokažem. Možda i vi poželite imati jedan takav...

Nema sta  ...ekonomski i ekoloski vrlo zanimljiv..

Fešta na obali Rajne



     Ploveci rijekama nailazio sam na svakakva slavlja, veselice, fešte koje su se održavale na obalama rijeka... Jedinstveno svima je da su se okupili znani i neznani ljudi na jednom mjestu pa uz zvuke muzike, mirise raznih jela i slastica iskoristiše vrijeme za zajednicko druženje i veselje. Pogotovo ako potece, a obicno i potece, alkohol u raznim oblicima, onda se odjek veselja ori kilometrima daleko površinom rijeke...








     Na ovo veselje nisam doplovio rijekom, ali mi se zgodno ucinilo da ga bolje razgledam. Okupili se ljudi na obali rijeke Rajne u Kelnu, nedaleko lucice, postavili šatore pa uz muziku, horske pjesme i osobno pjevanje razbiše monotoniju gradskoga života.








     Ocekivao sam da cu naici na kojekakve riblje specijalitete iz rijeke, a ono vidjeh i rijecne ribe, ali i morske ribe i školjke, ali malo rijecnih specijaliteta ....





     ... vidio sam i kako ribu peku. Kod nas razapnu ribu na rašlje i takvu je ispeku, a poslije još dugo ližu prste od nje i obilno je zalijevaju pivcem i vinom. Ovdje ribu rašire na daske koje okrenu prema vatri i tako je peku. Neznam kakvoga je okusa jer nisam imao toliko vremena cekati da se ispeku, ali ukusno su izgledale...








     Pored riba i školjki mogle se kupiti razne preradevine od žitarica kao što su peciva, kifle, žemicke ....

---

Spojene poruke: 22 Oktobar 2010, 20:52:48

---

     Stolovi i klupe su bile postavljene uz samu rijeku. Jedino vrijeme nije baš bilo naklonjeno organizatoru jer je padala sitna kiša za koju se nije naslucivalo da bi prestala padati .... I najmladi su nailazili na poslastice za sebe ...








     Malo mi je za cudno bilo da nije bilo roštilja sa cevapcicima, pljeskavicama, ražnjicima, da nisu bila zastupljene "cudesa od mesa" na žaru ...








     Iako je bilo muzike, pjesme, okupljenoga društva, nekako mi se sve to cinilo pusto bez dima sa roštilja, bez mirisa zbog kojih i sit poželi jesti, bez zveckanja krigli kada se nazdravlja ...








     Vidjevši ovu njihovu feštu malo mi postade jasnije zašto se Svabe onako razgalame na našim feštama, zašto navaljuju na roštilj, glasno pjevaju, a još više zašto onoliko potegnu pica . Ova njihova mi unatoc prekrasnog ambijenta uz rijeku Rajnu ostade nekako suhoparna, nekako nedorecena, da ne kažem na roštilju neispecena...





                                                   

Dragi Olimp-e ..
da si sacekao malo jos ..da nekazem minut ..pa oprobao onu pecenu ribu na daski
sto se pekla ..imao bi sta oprobati .."peceno"::
Predpostavljam da si bio na "Hafenfest"..ili kako bi mi rekli  lucka festa ..
kod mene u mojoj okolini za Bozic se iz Laponije u satoru pece Losos u kotlu zeljeznom koji je kao jez naopako ..znaci naspikan sa klinovima ..na kojim fileji od te sjajne ribe nataknut i vatra u sredini gori i tako pece tu ribu ..
poslastica hmmmm..samo takva ..sa krompir salatom  ..jeste da je porcija 10€ ..ali gust je gust ..

                                                        Mamac



    Došlo nam i prošlo ljeto. Doduše kišovito, ne tako vruce, velikih rijecnih vodostaja, obiljem komaraca velikih kao caplje. Kakvo je takvo je, naše je  i u njemu se nalazimo. Ujedno je to i vrijeme kada nastojimo odvojiti nešto vremena da bi našli kakav kutak gdje cemo se odmoriti, napuniti baterije, provesti godišnji odmor.






    Na odmor cemo otici iz mjesta gdje inace živimo u nadi da ce sve biti u redu, da nece biti neugodnih situacija, da cemo za svoj novac dobiti i više nego on vrijedi. Znamo da naš novac za nas osobno najviše vrijedi jer smo ga teško zaradili, zato i ocekujemo da više dobijemo.





    Ali naš novac ne volimo samo mi. Oko na njega mnogi su stavili vec onoga trenutka kada smo im bili u vidokrugu, a i prije jer su se pripremali na naš dolazak. Mame nas svakakvim reklamama, putovanjima, šarenilom cjenika, menija, fotografija jela, ribama na ledu...

    Sve staviše da nam pažnju privuku ne bi li svratili do njih, konzumirali ili kupovali ono što nam za previsoke cijene nude, a kada im platimo, zadovoljno trljaju ruke.





    U tom šarenilu mamaca postavljenih za nas da nas "upecaju", da nam izvuku novac iz džepa, vidjeh i ovakav mamac obješen na rešetke prozora jedne birtije uz samo more.

    Dobar mamac jer me odmah "upecao". Zagrizoh na njega, ali...

    Mamac je postavljen samo da nam skrene pažnju a ne i da nam reklamira šta tu možemo konzumirati. Privuceni njime sjedosmo na terasu, narucismo pice, ali kada poželismo da nam narežu malo od mamca dobismo odgovor da se tu ne poslužuje jelo, vec samo pice.

    Zapitah ih a šta je ono na prozoru i dobih ljubazan odgovor osoblja...





    ...Netko lovi ribe, a netko mora i turiste. U tim lovovima za sve postoje posebani mamaci koji moraju biti efikasni.

     I eto i ja ga zagrizoh, ali ne i progutah....

                                                     

Nisi jedini koji  bi na taj mamac ..i to vrlo rado  zagrizao..