Ken Townely: ,,Crafty carper" may 2006
Ok, evo nas opet da bacimo pogled na dio priče sa kojom se puno ribolovaca ne želi previše opterečivati. Neki dan sam surfao internetom i naletio na debatu u kojoj ribiči iznose svoja iskustva i poglede o poboljšanju boila, kako da budu što ukusnije i da što bolje mirišu.
To je ok razmišljanje, ali postavite si pitanje, da miriše i da je ukusno, za koga? Za čovjeka ili za šarana? Generalno se svi slažu da, ako je boila ukusna mirisom i okusom čovjeku da onda mora biti prihvatljiva i za šarana.
Šaran nema ista osjetila za miris i okus kao čovjeki bilo kakva sugestija da to nije tako potpuno je pogrešna. Zapravo me jako naljuti kad čitam neke članke na tu temu. Na žalost još uvijek ima među nama onih koji inzistiraju da su osijetila u čovjeka i šarana slična.
Ja dosta putujem preko granice u ribolov i mogu reći da su do prije par godina europski ribiči bili dosta iza nas što danas više nije slučaj. Šaranaši iz Austrije, Nizozemske, Italije, Francuske, Rumunjske puno lakše prihvaćaju nove ideje i koncepte i iskorištavaju prednosti koje mogu izvući iz novih stvari.
Čini se da je neko blesavo vrijeme na internetu jer kako drugačije protumačiti rečenice tipa, ,,boile su samo skupo trošenje vremena, pelete i partikl su jeftiniji , a efektni isto kao i boile". Ova izjava je totalno smeće.
Ok ja znam da se šaran može uhvatiti na crve, konoplju, partikl, tiger i na kojekakve druge mamce, ali ako ćemo pisati o najboljem mamcu ikada onda je to zasigurno boila.
Vjerujem da je Tim Paisley prvi upotrije.io frazu ,,atraktor mamac". Pod tim je mislio na mamac koji ispušta znakove atraktivne šaranu da ga privuče, ne da ga nahrani. Na žalost danjašnih dana se ne pravi nikakva razlika između hranjivih mamaca i atraktor mamca. Ja sam napisao članak na tu temu ,,Hranjivi mamac, mit ili magija". Objavio sam ga prošle godine tako da se ne želim ponavljati, samo ću reći ovo: ako stvarno želite loviti šarane tada upotrebljavajte kvalitetne hranjive mamce. To je jednostavno tako.
Siječam se filma ,,Field of dreams" i fraze iz filma ,,ako gradiš oni će doći". Ovdje je ista stvar, sagradite zid od dobrog hranjivog mamca i šarani će vam dolaziti na hranilište. Nije to raketna znanost, to je jednostavno mamac koji lovi ribu. Prava tajna uspjeha je korištenje dobrog hranjivog mamca i to u što većim količinama, ne vjerujete mi? Pitajte bilo kojeg uspješnog šaranaša u zemlji šta koristi. Kladim se da će vam odgovoriti, kvalitetan hranjivi mamac i opet, kvalitetan hranjivi mamac.
Možda se pitate, koji je zapravo mamac, hranjivi mamac, pa bilo koji od sljedećih top mamaca: Trigga, Trigga ice, 3D, Big Fish Mix, B5, Multi-plex, Addicted. Svi oni imaju nešto zajedničko, a to je vrhunsko kvalitetno riblje brašno. Riblje brašno je sastojak koji šarani jednostavno obožavaju. Zapravo i sami možete napraviti svoj mix koji će biti kvalitetan dok koristite do 30% ribljeg brašna, bilo bi idealno kad bi što veći udio od toga bio u predigest formi.
Šarani uzimaju količinu hrane ovisno o svojoj težini i u vremenskim uvjetima, a najbolji mamac koji im možete ponuditi je dobro izbalansirana boila koja sadrži riblje brašno, ptičju hranu, i manju količinu mliječnih proteina, te nešto što će ta brašna držati u hrpi, takodjer možete i dodati i ostale prirodne produkte kao GLM i betain.
Dobar hranjivi mamac bi takodjer morao biti što je moguće više prirodniji i ne bi trebao sadržavati umjetne aditive, samo prirodne. Ono šta želim reći je to da bi dobar prirodan mamac morao biti vremenski neograničeno lovan tj. morao bi sadržavati nutrivne vrijednosti u obliku proteina, masnoća, ugljikohidrata. Morao bi biti ukusan i što je najvažnije mora biti super probavljiv. Jednom kada ga šarani počmu uzimati mamac im mora postati dio svakodnevne prehrane.
Hranjivi mamac mora imati i elemente atraktivnosti, morao bi u prvom redu uopće privući šarana da ga počmu uzimati. Ipak privlačan miris nije ključ dugoročnog uspijeha. Arome i ostali tipovi atraktora služe da šalju poruku da se tu nalazi mamac. Dakle kada šarani dođu i osjete hranu bilo putem arome, tekuće hrane ili esencijalnog ulja taj će ih znak za hranu posjetiti na prošlost i na opasnost. Zbog toga u smislu dugoročnog hranjivog mamca udio tih atraktora bi trebalo smanjiti na najmanju razinu.
Da bi bio efektan, atraktor mamac mora biti na tankoj liniji između atraktivnosti i odbojnosti. Koristeći nisku razinu arome šaljemo signal hrane u dugoročnom smislu. Koristeći visoku razinu, ne šaljemo toliko poruku hrane, više pokušavamo zadobiti šaranovu znatiželju.
Udiom od 2ml na 500g, recimo snažne arome sira dobit ćemo signal hrane u dugoročnom smislu, 8ml na 500g iste arome i dobit ćete sigurno bržu reakciju šarana na mamac, ali će ga šaran ubrzo i odbaciti. U drugu ruku 5ml na 500g možda čini sretnu sredinu, ali opet po meni i to je presnažno.
Nema prečice koja bi mogla poslužiti da u jednom mamcu dobijemo i atraktor i dugoročni mamac zbog čega je, što ja volim reći, jako mala granica između uspjeha i neuspjeha, ako mogu birati, znam da ću uvijek izabrati slabo aromatiziranu, hranjivu boilu.
Bilko kako bilo, to ne znaći da jako aromatiziran atraktor mamac ne možemo koristiti. Zapravo takav mamac igra veliku ulogu u modernom šaranskom ribolovu i to kao alternativan mamac koji se nalazi na tepihu hranjivih mamaca. To je strategija o kojoj se počelo šaputati još u ranim 80- ima kada su komercijalne arome bile još jako rijetke.
Jedan od najboljih mamaca koji sam ja koristio je jako aromatizirana Tehni-Spice boila od Nutrabaitsa. Kladio bi se u svoju kuću da je to lovna boila, ali kad hranim sa njom koristim samo desetak slobodnih boili po štapu. Zašto tako? Jednostavno zato jer imaju snažan miris i mislim da, ako ih bacim više da to šarani neće dobro prihvatiti. Koristim Tehni-Spice još od dana kada su se pojavile u Italiji (prije nego u UK) i uhvatio sam veliki broj riba na njih. To je bez sumnje jedna od najboljih gotovih atraktor boila.
Šaran primarno koristi osjet mirisa i okusa prilikom pronalaženja hrane te ocjenjuje njezinu kvalitetu. Konstantno su bombardirani porukama hrane u različitim oblicima, prirodnim i umjetnim putem. Imaju odlične osjećaje kojima sortiraju hranu na prirodnu i umjetnu. Kako bilo, limitirani su u tome što ne mogu neke stvari detektirati i to je ključ uspješnog šaranskog ribolova. Ideja koja stoji iza atraktor mamca je da ponudimo šaranu mamce koji ga privlače svojim mirisom, a ne hranjivim vrijednostima, ako šaranski instikti nisu uočili miris i okus tvoje boile tada ju jednostavno neće niti pokupiti. To je dio gdje dolazimo do toga šta može, a šta ne može detektirati. Vi možete napraviti dobar atraktor mamac stimulirajući nekoliko šaranskih receptora, ali mamac bi morao stimulirati i pomoću nutrivnosti i probavljivosti.
Dakle sada kad ste postigli to da zainteresirate šarana svojim mamcem pomoću atraktora šta dolazi sljedeće? Nadam se to da pokupi mamac. Kako bilo, puno ovisi o tome jeste li pogodili ispravnu količinu atraktora. Previše atraktivnosti će odbiti šarane od mamca. Čak i da pretpostavimo da će pokupiti takav mamac znaći li to da će te ponoviti uspjeh, ne bi rekao! Sve je ok, uhvatili ste šarana na svoj mamac, ali trebali bi ga i zadržati, to nećete uspjeti, ako mamac nema i nutrivnu vrijednost.
Šaranska osjetila su dizajnirana da otkriju hranu pomoću osjetila njuha i okusa. Okus je iznimno važan, no ponavljam, pogrešno je izjednačavati osjetila čovjeka i ribe. Isto vrijedi i za njuh. Šaran osijeća njuhom kroz membrane koje se nalaze u rupicama pokraj očiju. Te membrane su osjetljive na pH promjene, to je jedna od varijanti kojom šaran pronalazi hranu. Što je sa čovjekom? Kako mi otkrivamo našu hranu? Između ostaloga i njuhom i okusom, ali najvažnije učimo pomoću reakcija i raspoznavanja hrane. Otkrivamo li ju pomoću pH promjena? Naravno da ne! Sigurno znate kako miriše ocat, ali možete li pomoću osjetila mirisa otkriti činjenicu da ima vrlo nisku pH vrijednost? Ne ne možete, ali šaran može! Šaran reagira skoro istovremeno na bilo kakvu promjenu u pH vrijednostimai to mu otkriva da je hrana blizu. Šaran reagira gotovo da toga nije svjestan, ali hoće li uzeti hranu ovisi o tome šalje li hrana poruku da jestiva i same njegove želje za hranom. Bez obzira kada je zadnji puta jeo šaran je sposoban prepoznati hranu i čak iako ju odmah ne uzme sposoban je da zapamti poziciju da bi u budućnosti došao da se hrani.
Kao što sam ranije napomenuo šaran pronalazi hranu pomoću mirisa i okusa, ali upotpunjava te osjete pomoću, nazovimo to, faktorom dobrog osjećaja proizašlog hranjenjem. Da pojasnim: mirisom pronalazi hranu, kada ju pronađe upotpuni to sa osjećajem okusa, uzima hranu i hrani se dok ne zadovolji osječaj gladi – faktor dobrog osjećaja.
Dok god imate na pameti da je vaš mamac šaranova hrana, a ne samo nosač atraktora ne možete pogriješiti. Čisti atraktor mamac je kratkotrajno riješenje. Dugoročno rješenje je pretstavljanje kvalitetnog hranjivog mamaca sa niskom razinom arome. Sve što trebate je pogledati rezultate šaranaša koji koriste hranjive mamce i razumjet će te da ti šaranaši polažu puno pažnje visoko kvalitetnim mamcima. Oni su uspješni zato što znaju da je najefektivniji način za uloviti šarana predstaviti visoko hranjivi mamac koji će slati signale stimulirajući šarana da prihvati taj mamac kao dio svakodnevne prehrane.
Još jedno pitanje koje se često postavlja je pitanje o ribljem brašnu. Jesu li ista i jesu li iste kvalitete. Odmah mogu odgovoriti da nisu. Zapravo je činjenica da na tržištu postoji par vrsta ribljih brašana. Neke firme koje rade boile znaju bolje iskoristiti od drugih ta brašna u svojim mamcima. Nije nikakvo iznenađenje da mamci sadrže riblja brašna koja su obrađena na niskoj temperaturi, zbog čega su lakše probavljiva i samim time puno kvalitetnija. To zapravo nije ništa novo. Mislim da je Paul Selman u firmi Premier Baits bio prvi koji je takve vrste ribljih brašana koristio u svojim mamcima. Premier Baits je nesumnjivo među prvim firmama u kasnim 80-ima koji su istraživali riblja brašna. Paul se je u tim ranim danima koristio hidrolizom prilikom istaživanja i to mu je jako dobro polazilo za rukom. Moje prvo uplitanje u riblja brašna je bilo kasnije i to kroz firmu Nutrbaits gdje su mi bili dostupni neki lako probavljivi proteini. Koristio sam ih 4-5 godina u kasnim 90-ima i ranim 00-ima uklopivši ih u standardni Big Fish Mix. Nesumnjivo je to činilo jako kvalitetan mamac.
Lako probavljiva riblja brašna se tretiraju sa enzimima koji rastvaraju te proteine u još probavljivije djelove hrane što ih čini još dostupnijim za hranjenjem. Taj kompleksni industrijski proces se provodi pod točno određenim parametrima. Svi enzimi imaju precizno određenu pH vrijednost i temperaturu na kojoj se obrađuju.
Industrija hrane koristi specifične enzime da bi stvorili probavljive proteine različitih vrsta, uključujući mliječne proteine, riblje proteine i čak proteine iz žitarica. Proteini tretirani enzimima poznati su kao hidrolizirani proteini, jer su dobiveni procesom hidrolize. Ono što je nama važno je to da se produkti lome hidrolizom u jednostavnije i probavljivije produkte. Npr. škrob se hidrolizom pretvara u probavljivije šećere, glukozu.
U modernim procesima koristi se jako niska temperatura za razgradnju jer visoka temp. može uništiti proteine. Pogledajte što se dogodi sa jajetom kada ga skuhamo. Proteini koaguliraju, a neki se potpuno unište. Niža temp. znaći i manje uništenih proteina što rezultira i boljom hranom. Dakle svaki produkt koji nije bio izložen visokoj temp. biti će bolji udio u mamcu nego onaj koji je bio izložen visokoj temperaturi. Zbog toga je bolje koristiti (low temperature) LT ili (very low temperature) VLT riblja brašna.
Proces hidrolize je vrlo precizno kontroliran i može biti zaustavljen u bilo kojem stadiju. Krajnji produkt hidrolize može biti kontroliran temperaturom hidrolize ovisno o dužini reakcije koja je potrebna da se razbiju proteini. Cijeli proces sa enzimima je strogo kontroliran i pH se može mijenjati tijekom reakcije. Dakle, razbijanje proteina može biti kontrolirano i reakcija se može zaustaviti u bilo koje vrijeme čime dobivamo točno određen stupanj probavljivosti.
Sami za sebe većina enzima nije atraktivna šaranima. Postoje tri enzima koji su sami po sebi jako dobri atraktori. To su pepsin, trypsin i chymotrypsin. Neću vas više zamarati sa znanošću, no samo da znate da su oni odgovorni za ,,enzim revoluciju" u 80-ima.
Tripsin je kemikalija koja ima jako dobar utjecaj na šarana. To je više uvjerenje nego dokazana stavka, ali je evidentno da šaran koristi trypsin i vjerovatno pepsin da probavi svoju svakodnevnu hranu. Činjenica je da šaran nema želudac, pa zbog toga probavlja hranu zapanjujućom brzinom, prolazi kroz sistem za 30-ak minuta. Očito da je aktivnost enzima vrlo značajan čimbenik u probavi šarana!
Neki eksperti za mamce u 80-ima su zaključili da je trypsin zapravo glavni razbijač proteina u šaranovoj prehrani.
Naravno opet je Tim Paisley taj koji je otišao još dalje razmišljajući o razlici između prirodnih enzima i onih dodanih u mamce.
Logičan zaključak iz svega je da su enzimi kada se uključe u šaranovu hranu vrlo dobri atraktori i stimulatori prehrane, stimuliraju receptore u šaranovim crijevima. Tripsin ima ulogu pripremiti probavni sistem da primi hranu. To bi zapravo moglo značiti da bi šaran mogao imati sposobnost da okusi hranu prije nego što ju proguta. Mogli bi otići još dalje i reći da bi šaran mogao osjetiti glad kada mu se stimuliraju receptori za hranu. Zašto ne? Napokon pa i psi sline kada začuju zvono koje ih asocira (ako su na to naučeni) na hranu, zašto onda i šaran ne bi bio potaknut na hranjenje kada mu receptori osjete neki od okidača za hranjenje, kad je trypsin taj koji ga za to čini sposobnim.
Kao uvjereni poklonik hranjivog mamca siguran sam da su hidrolizirani proteini jedni od najboljih komponenti koji se mogu koristiti u današnjim šaranskim mamcima, dopuštajući visoku iskoristivost proteina za šarana.
Otpuštanje aminokiselina, koje čine veliki dio hidroliziranog proteina je zapravo veliko povećanje prirodne atrakcije koja se otpušta kroz vodu.
Prevod: vulp
dobar tekst. :ok:
Kolega Vulp, uvazavam tvoj trud oko prevodjenja ovog teksta. :ok:
Cesto sam po raznim knjigama i casopisima nailazio na ovakve i slicne tekstove, ima dosta toga o saranskim mamcima, al se nisam previse udubljivao u tu pricu, mislim tako naucno i strucno. Tehnolozi u renomiranim firmama jako dobro znaju svoj posao i oslanjaju se na nauku, a ja im verujem, pa iz tih razloga vise volim da kupim gotove dobre boile, nego da ih sam pravim. A daju i rezultate...
Naravno, u takvim tekstovima uvek ima pomalo i marketinga, al ne zameram autorima zbog toga.
Do pre izvesnog vremena niko nije ni razmisljao o mamcima na taj nacin, niti su se proizvodili mamci nove generacije, al da se saran pecao na Dunavu i ostalim rekama, pecao se...!
Upravo zato ponekad i kupujem gotove boile od renomiranih firmi iako su za naše uslove prilično skupe 10-15E/kg.Međutim,primetio sam da se u nekim našim prodavnicama po Srbiji prodaju boile koje kao da su promenule boju po svojoj površini-kao da su počele da buđave-zato dvostruku oprez pri kupovini.Neznam da li je to posledica dugog skladištenja u neodgovarajućim uslovima,njihova starost ili nešto treće.
Pozdrav!
Šta ima loše u tome naučiti osnove o šaranovoj prehrani i izradi mamaca...
Bez ljutnje ali davati 10-15eura za kilu boila po mom mišljenju nije pametno, naravno postoje i drugi razlozi nemogučnosti izrade boila u tehničkom smislu ako jednostavno nemate prostora..
Ljudi "znanje je novac"....
Vulp, nema nista lose u tome, naravno. Tacno je i to da su gotove kvalitetne boile prilicno skupe za nase uslove i da ima logike da nesto naucimo i sami ih pravimo.
Medjutim, pecanje sarana na rekama je vrlo za.ebana stvar. Moje vodene misli me upucuju da je saran na rekama totalno nepredvidljiv, cak i kad si na savrsenom mestu. Te ga .ebe ovo, pa ono, vodostaj, oscilacije, ph i tako to i meni je nezamislivo da udjem u tu pricu o gramima i miligramima ovog ili onog, vitamini, proteini, uglj.hidrati i ostalo. Nikad necu biti siguran da l sam to sve optimalno ukomponovao i uskladio sa trenutnom situacijom na vodi gde pecam. Lutao bih dok sam ziv.
Ovako, uzmem proverenu, svetski potvrdjenu boilu, prilagodim taktiku da potrosim sto manje tih skupih boila i ne mogu da kazem da nisam imao solidne rezultate. Jos kad pomislim da sam dobijao krupne sarane na tvistere i shedove, tek mi onda nista nije jasno kad su u pitanju njegovi prefinjeni receptori ukusa i mirisa.
Inace, postujem one koji su usli u tu pricu o pravljenju boila, koji imaju dovoljno vremena, prostora, zivaca i strpljenja da naprave nesto sto ce davati prave rezultate u lovu divljih sarana na rekama. Ja sam sa hemijom u skoli jako lose stajao. smiley033
A koja ti je garancija da je ta skupa kupovna prilagodjena bas svim uvjetima u vodi,u onom trenutku kad ti odlucis ici u ribolov? Treba malo demistificirati stvari.Nije dobra boila skupa boila.To ce nam kolega objasniti!
vulp ... :ok: hvala na prevodu :thumbup:
MIF ... nema garancije :ok:.. ni kad sam radis i najoptimalnije napravis ..a kamoli kupovne skupe ...ako riba nije tu proci ce dosta vremena dok dodje i reaguje na nas mamac ...pogotovo u rijeci a divljak pogotovo :ok:
TopMix i za nase uslove 15€ dati za 1kg Boili je velika investicija a pecati
i prihranjivati sa istim je skupa stvar i iziskuje najmanje 3kg za hranjenje nekoliko dana plus partikli .. znaci sumasumarum sve skupa izadje 60-80€
sa prihranom i pecanjem recimo 3 dana i jos karte dnevne ili koje god ...
lako izadjemo na 100€ za tri dana a jos sopstvena hrana i pice nije uracunato ..
znam da ti nisam nista novo time rekao ..
samo sam htio reci i ovamo nije nist jeftinije :ok:
Odavno je sve provaljeno,sto se tog ribolova tice.3 kg je nista,a kampanje hranjenja traju puno duze nego na jezerima.A dobru boilu mozes napraviti za 3 eu!Po cijenama kod nas.
Citat: MIF poslato 15 Decembar 2010, 16:19:30
A koja ti je garancija da je ta skupa kupovna prilagodjena bas svim uvjetima u vodi,u onom trenutku kad ti odlucis ici u ribolov? Treba malo demistificirati stvari.Nije dobra boila skupa boila.To ce nam kolega objasniti!
Naravno da nema garancije, niti znaci da je skupa boila i dobra boila.
Medjutim, ja licno nemam dovoljno vremena da pravim boile u sopstvenoj reziji, a jos manje imam vremena da ih testiram na vodi i da beskonacno eksperimentisem, a nemam ni dara za tako nesto. Vodece svetske firme za to imaju strucne ekipe, kao i vrhunske pecarose na terenu koji eksperimentisu i za to su placeni! Da ne spominjem bazene sa ukljucenim kamerama 24h gde se mesecima i godinama prate aktivnosti sarana i njihove reakcije na odredjenu hranu. Ja ne pravim ni boile, ni tvistere, ni cokolade ili paste za zube. To sve ima u ducanima i neko je to sve napravio mnogo bolje nego sto bi to ja napravio. Ako vec eksperimentisem, to moze biti samo sa prirodnim mamcima, napr. skoljke i sl., ali to ne znaci da ne postujem one kolege koji su ozbiljno zagazili u pravljenje boila.
U vezi kolicine potrosenih boila, ponovicu da ih koristim sto je moguce manje, sa prilagodjenom taktikom koja se ne bazira na visednevnom navikavanju sarana na boile. Otprilike potrosim 1kg boila za ceo vikend i kad radi, najcesce dobijam 1 ili 2 dnevno, retko kad tri komada, ali ja sam zadovoljan sto sistem funkcionise. Kad bi bio u mogucnosti da hranim sa desetinama kila boila dnevno, sigurno bi imao daleko vise ulova. Za sada, ja ne idem na pecanje da bi navikavao sarane na ovo ili ono, pre svega idem da pecam. Kad saran usisa prvu boilu da je proba, pa mu se svidi, to ne znaci da ju je uzeo iz navike. Kako nemam ni vremena ni para da navikavam sarane na boile, a zelim da ga pecam, onda moram i da prilagodjavam taktiku.
U poslednje 2-3 godine, isprobao sam mozda svega 4-5 vrsta boila, od kojih se bar dve izdvajaju od ostalih po rezultatima. Sledece sezone startujem sa te dve vrste i eventualno cu isprobati jos jednu ili dve nove vrste, u razlicitim temperatutama vode i tako to, polako, bez zurbe...
Odlično!Nasao si semu koja radi,i uzivas u rezultatima.To je smisao ribolova,i drago mi je sto je tako.
Mislim da je ovo jedna od najboljih taktika za instant ribolov na rijeci koju je opisao TopMix, pogotovo nekom poput mene koji nema vremena tjednima hodati na vodu i hraniti bez obzira kojom boilom, kuruzom ili bilo čime drugim...
Lijepo špinera u ruke i obilazak vode pa kad ga nađeš di se prirodno hrani onda mu ponuditi nešto fino za papicu...
Kod instant ribolova sarana na reci je dobro i to sto se mogu obici i 3-4 mesta za jedan dan. Za postizanje uspeha u takvom ribolovu neophodno je, naravno pored povoljnih hidrometeorolskih i drugih prirodnih faktora na koje ribolovac ne moze da utice, da su ispunjena dva osnovna uslova: da ribolovac perfektno poznaje ta mesta i drugo, da niko osim njega danima nije pecao na tim mestima, odnosno da ih nije tovario s hranom niti da je "navikavao" sarane na bilo sta! Onda dolaze do izrazaja tzv.brzi mamci.
Naravno, nije ovo taktika za svaki dan i za svaku vodu, ali ponekad moze biti vrlo efikasna.
Da, moze i te kako biti efikasna...
Ali je ipak bolje, cak i na takva mesta da upoznas sarana sa mamka, bar jedan dan unapred...
E Neski, to si dobro rekao, da upoznam sarana sa mamkom, tek toliko da mu se svidi, a ne da ga navikavam!
jedno pitanje ljudi ...nemojte me pogresno shvatiti ...i sam prihranjujem mjesto
za sarana kukuruzom i peletama i cime jos god nebitno je (sada)...
po cemu da zakljucim koliko je dosta ubacito prihrane i koliko dugo da prihranjujem ...
zasto pitam ...pa kad razmislim koliko jedna riba moze da pojede pa jedno jato koje se tu
krece pa drugo jato i koliko god jos ribe tu prodje i uzima
moju prihranu ..kako da znam po tome koliko mi treba u kg te prihrane ..
pitanje znaci .. koliko dugo i koliko kolicinski ubacujete hranu ?
Osnovni pokazatelj je aktivnost ribe. Ako stapovi non stop rade, pa se i javi po koji saran, to je znak da je riba aktivna i tada se moze "soliti", ali nikad previse, da se ne desi da riba stane, a dole ostao citav tepih od hrane. Ako riba ne radi sad, oladi malo, popi pivce ili vince, radice kasnije...
Uvek startujes sa pomalo, lako je postepeno dodavati, al se ne moze vratiti nazad ono sto je baceno previse. Ti drzis te konce, a ne saran. Nauci ga da reaguje na tvoje mamce, ali ga nemoj navikavati. Zvuci komplikovano, ali, ti trazi njega, nemoj cekati da on trazi tebe.
I opet cu ponoviti onu famoznu recenicu koju je neko drugi definisao: kad se saran prethodno locira, cilj prihrane je da se saran izvuce iz "gajbe", da se zadrzi na hranjenom mestu, (bar dok pecamo), ali da se ne prejede!
Da ja nastavim još malo sa "vodenim mislima".... smiley298
Ken Townly: ,,Crafty Carper"
Vodene misli
Šarani su ribe, a ribe žive u vodi, kako očigledno, dakle, ako stvarno želite razumijeti šarane i način na koji reagiraju na određene stimulante morate razumijeti vodu i utjecaj pH vrijednosti na naše mamce. Osim što znamo da je voda bez okusa, boje, mirisa i što je dio svakog živog bića ona ima još neka svojstva.
Jedna od tih svojstava je i polarnost vode koja joj omogućuje da se spaja sa drugim molekulama, kao što su masne kiseline, amino kiseline, soli i druge kisele supstance. Molekule vode tvore otopinu sa tim tvarima i šalju poruku. Ta poruka nosi signal hrane koji mi ugrađujemo u naše mamce pokušavajući privući šarane.
Voda ima dosta međusobnog djelovanja sa solima, lipidima, proteinima, i nukleinskim kiselinama. Hidrofilne molekule su tvari koje se lako otapaju u vodi. Sastavljene su od iona koji privlače molekule vode koje okružuju svaki ion i prenose ih u otopinu. Privučene su pozitivnim ili negativnim nabojem svakog iona i otapaju se zbog toga što molekule formiraju hidrogen vezu sa molekulama vode. Hidrogen veze se mogu formirati između proteina i lipida dok se druge tvari kao betain za kratko vrijeme otope u vodi. Njihove molekule su odvojene jedna od druge, svaka od njih je okružena molekulama vode. Kada se te tvari otope u tekućini dobijamo otopinu. Zajednička karakteristika najboljih atraktora i aroma je upravo to da tvore otopinu sa vodom. Tvari koje ispuštaju ione hidrogena u otopinu su kiseline. Mnoge od njih su slabe, raskidaju vezu sa otopinom i ne tvore otopinu. Ugljična grupa kiselina je dosta važna za šaranaše. Čuli ste za N- butric kiselinu. Vrlo je efektan šaranski atraktor koji snažno miriše na sir, zapravo je glavni sastojak arome sira. ,,Valeric" kiselina je druga tj. ocat. Ta kiselina ima pH vrijednost između 2 i 4, limunov sok je pH 2.
Poruka hrane može prolaziti vodom pozitivno nabijenim ionima. Šaran pronalazi svoju hranu dijelom upravo zato što može otkrititu poruku. I njegova prirodna hrana (školjke, rakovi, male ribe, bezkralježnaci) emitira signal koji šaran otkriva kroz kemijsku promjenu u vodi koja ga okružuje.
Od prvog dana šaranovog rođenja njegova su osjetila usmjerena otkrivanju hrane kroz organ njuha. To su dvije rupice ispred očiju, možete taj organ zamisliti i kao ,,šaranov nos". Šaranu neprestano voda prolazi kroz taj organ. Membrane o organu njuha su direktno povezane sa mozgom koji reagira na bilo kakvu anomaliju u okruženju. Šaran tada može procijeniti što je hrana, a što ne, pomoću poruke koju dobiva iz mozga.
Mnogo takvih poruka dolazi u formi koju mi poznajemo kao slobodne aminokiseline. Šarana aminokiseline asociraju na hranu. Aminokiseline su produkt disanja i izlučivanja tj. života živih organizama u vodi.
Kiseline se u vodi rastvaraju na ione, pozitivan ion se zove hidrogen. pH je mjera za kiselost i lužnatost. Mjeri se skalom od 0 do 14. Od 0-7 je kiselost, od 7-14 je lužnatost, pH 7 je neutral, voda ne može biti u neutralnom stanju.
Skala od 0-14 možda izgleda jednostavno no iznenadit će te se kad vam kažem da je pH 5 deset puta kiselije od pH 6, dok je pH 4 100 puta kiselije od pH 6.
Generalno govoreći šarani toleriraju velike promjene u pH vrijednosti. Najbolje šaranske vode su malo iznad neutralnosti oko pH 8. Kiselije vode su generalno manje produktivnije. Vode koje su na pH skali između 6.8 – 7.5 također mogu biti produktivne dok god imaju jako puno prirodne hrane.
Kao što sam prije rekao šarani su rođeni sa osjetom njuha koji im omogućava otkrivanje hrane tj. reagira na kemijske promjene u vodi.
Upravo najbolji šaranski atraktorti imitiraju taj kemijski signal. Neki od najboljih aroma su jako kisle, pH između 4 -5. Neke od njih su: blue cheese, strawberry, butter, cream i spice. Sve te arome imaju jako nisku pH vrijednost.
Zaslađivači u drugu ruku su visoko na pH skali. Sa njima možete ublažiti nisku pH vrijednost koju imaju arome. Jaja također imaju svojstvo ublažavanja kiselosti, podiže pH vrijednost kiselih aroma i atraktora.
pH vrijednošću početkom 80-ih bavio se i Tim Paisley pokušavajući napraviti visoko atraktivni i ujedno visoko probavljivi mix. On je naravno otišao još dalje sa svojim istraživanjem što mnogim šaranašima ne bi bilo razumljivo, no postavio je temelj razumjevanja utjecaja pH vrijednosti na prehranu šarana (u šaranaškim krugovima).
Dakle zašto pišem toliko o pH vrijednostima? Jednostavno zato što smatram da je to ključ atraktivnosti šaranskih mamaca.
Upitajte se sami: zašto istražuje naše mamce? Zato što fino mirišu? Zato što ih stimuliraju na hranjenje? Zato što mogu detektirati prisustvo hrane? Odgovor je: da, da i da. Sve prije navedeno, i više od toga.
Sad si postavite sljedeće pitanje: kako šaran sve to čini? Odgovor: velikim djelom kroz pH promjene. Šaran otkriva pH u vodi koja okružuje mamce i reagira na njih kao i na prirodnu hranu. Njegovi kemoreceptori mu omogućuju da razlikuje tvari koje služe za hranu i one koje to nisu. Šaran konstantno procjenjuje vodu kojom je okružen služeći se svojim osjetom njuha.
Arome i drugi atraktori privlaće ribu koja ih otkriva svojim kemoreceptorima. Činjenica da aroma čovjeku miriše na recimo jagodu ne znaći da i šaran miriše jagodu. Sve što oni ,,namirišu" je pH promjena vode, pri čemu pozitivno nabijeni ioni izlaze iz mamca nakon što su se ,,zakačili" na molekulu vode pri čemu šaran zaključuje da taj kemijski signal znači hrana!
Možda ste čitali o tome kako pH mamca treba izjednačiti s pH vode u jezeru. Takav savjet stoji na jako klimavim nogama jer je to jako teško postignuti, zapravo je i nepoželjno, kad uzmemo u obzir da je pH vode podložna promjenama pri utjecaju sunčevog svjetla, čistoće vode, temparature i dubine. To zapravo može raditi i protiv vas jer pH promjena privlači šarana mamcu. Ono čemu bi trebali težiti da postignemo je različitost pH vrijednosti mamaca i vode. Teoretski što je veća razlika u pH vrijednosti između mamac i vode veći je i stupanj atraktivnosti tog istog mamca.
Tijekom godina mnogo je bilo napisano o betainu, što mislite zašto je tako efektivan? Glavni razlog je to što tvori visoko kiselu otopinu kad se pomiješa s vodom. Probajte sami, otopite 2g betaina u 15ml vode i izmjerite otopinu pH testom.
Aminokiselinski pripravci su isto na kiseloj strani pH skale.
Mnogi poznati i priznati mamci kao npr. Trigga su također na kiseloj strani pH skale.
U slučaju nekih ,,aktivnih" mamaca tj. boila proces kemijske promjene počinje kada voda uđe u sam mamac. Što je mamac ,,aktivniji" tj. što se prije počne raspadat veća je i atrakcija. Šaran biva privučen pH promjenom i kad pojede mamac njegov pre-digest sadržaj ubrzava probavu i poboljšava iskoristivost mamca. Šaran ubrzo prepoznaje taj pozitivan faktor i nastavlja se dalje hraniti tim mamcem.
Želio bih posebno naglasiti važnost atraktivnosti i hranjivosti mamaca. Svi top šaranaši da bi to postali bez te dvije stvari u svojim mamcima ne bi postigli takve rezultate.
prevod: vulp
Vulp prijatelju ... :clap2: :clap2: :clap2:
hvala velika na trudu .. :tongue: nastavi dalje :clap2: :clap2: :clap2: :thumbup: :thumbup:
Vulp :clap2:
Zanimljiva tema, jes da je malo vise strucna, al sve jedno, vrlo je korisna. Uglavnom sam skontao sustinu iako mi je struka daleko od nauke zvane hemija...E sad, kad smo dosli do zakljucaka kako saran dozivljava mirise i signale hrane u vodi, ipak mislim da je to prica za neke idealne uslove. Hocu da kazem da se cela ta "formula' prilicno komplikuje ako uzmemo u obzir da nasim rekama plove i razne druge tvorevine, razlicitog hemijskog porekla, od nekih bezazlenih, pa do kriticnih trovanja... Imam utisak da se ph vode, pri raznim vrstama zagadjenja, toliko menja da saran dobija puno zbunjujucih i pomesanih signala. Vrlo cesto su prisutni konstantni, ali "dozvoljeni" nivoi zagadjenja i oni sigurno imaju odredjen uticaj u celoj ovoj prici...Proizilazi da bi trebali svaki put kad odemo na pecanje da na licu mesta izvrsimo analizu vode i spram toga prilagodimo nase mamace, kako bi u hemijskom smislu bili najoptimalniji, na datom mestu i dato vreme...nadam se da nisam bio naporan. smiley033
Nisi Top-mix,za razgovor uvek trebaju bar dvojica.
kad se PH vrijednost mjeri odakle se voda uzima ?iz kojeg sloja ??
Eto nama jos jedne dileme. Verovatno da razni slojevi vode imaju razne ph vrednosti, u zavisnosti od hemijskog sastava same vode, odnosno u zavisnosti od specificne tezine vestackih tvorevina koje putuju vodom. Napr. kad se izlije u reku nafta iz nekog slepa, sigurno dolazi do promene ph vrednosti vode, ali samo u povrsinskim slojevima, jer nafta pliva, pa to ne bi trebalo da smeta saranima na dnu. Jednom prilikom sam imao desetak udaraca u roku od sat i nesto (naislo jato sarana na spot), a po reci je bas u toj zoni plivala nafta i to u ogromnim kolicinama. Prvog momenta kad je krenula nafta, hteo sam da se spakujem i odem sa pecanja, al iz nekog ocajanja sam ipak ostao da vidim sta ce biti, i eto...
Ponekad se zagadjenja valjaju u donjem sloju vode, pa mislim da je i to jedan od razloga (ne samo vazdusni pritisak i dr.) zasto se riba ponekad popne u srednje ili gornje slojeve vode, gde naravno ima vise kiseonika.
Ova moja razmisljanja su samo laicka i logicka, a struco, naucno misljenje bi ipak morali potraziti na nekom drugom mestu.
i ja sam toga misljenja da sticajem okolnosti PH vrijednost varira bas zbog razlicitih slojeva vode i temperature ... sto se i godisnjega doba podrazumijeva ...
Vulp, hvala na prevodu!
NEgo, mnogo me podstiču ovakve stvari na razmišljanje...
...Čitajući ovakve tekstove pomislim da je šaran komplikovanije biće od mene! Mislim da treba razgraničiti naučne činjenice od subjektivnog osećaja i instikta. Ja znam da u mojim ustima i nosu ima pitaj Boga koliko receptora ukusa i mirisa. Takođe znam da i nama, ljudima treba izbalansirana ishrana, proteini, ugljeni hidrati, vitamini, itd., i da su slatkiši i brza hrana nezdravi, ali to saznanje dolazi samo od informacija koje su nam naučnici dali. I pored toga, ljudi opet obožavaju nezdravu brzu hranu i slatkiše u nenormalnim količinama. Zato ćete na vašarima, ili bilo kakvim drugim masovnim okupljanjima, na ulicama, trgovima od hrane moći kupiti nešto sa roštilja, sladoled, slatkiše... Gde je zdravo bareno povrće?!
Da li bismo mi, kao sisari (naprednija bića od riba), svojim receptorima mogli prepoznati šta je zdravo, a šta ne? Da li bi ubacivanje vitamina imalo efekta da na etiketi ne piše koji su vitamini dodati? Da li bi majmun znao da u Cedeviti ima vitamina, pa bi je razlikovao od običnog soka? Da li bi majmun pojeo grumen šećera, sve i da je kancerogen, radioaktivan?
Nema riba pojma šta ima u mamcu, bar da je toga svesna! Bitno je da je jestivo, ukusno, da mu prija dok jede i da zbog toga hoće JOŠ!
Najvažnije je odabrati pravu lokaciju - prometno mesto za postavljanje tezge sa pljeskavicama, ili leti sa sladoledom i eto prometa! A to da su baš toliko razmaženi, pa da neće ćevap, nego baš ražnjiće, ili da hoće samo sladoled od šumskog voća i od svežeg mleka, a ne od mleka u prahu, to ne verujem! Ali to sam samo ja.
Kako bi se u ovoj konstelaciji proizvođači mamaca istakli jedni među drugima? Samo zavarajmo naukom neuke kupce, oni će pomisliti da smo mi mnogo pametniji i verovaće nam, a mi ćemo im prodavati po većoj ceni!
Ima McDonalds reklamu koja ga prodaje, ali pljeskavici i bureku nije potrebna! Pitajte me na koju PH vrednost mamca sam danas hvato šarane (crvi i šećerac). NE ZNAM I NE ŽELIM DA ZNAM!
VooDoo_Chile BIG RISPECT objasnio si svaka cast!!! :clap2:
Voodoo Chile, i ti logicki razmisljas i to je ok. Covek, iako najintiligentnije bice, ipak je dovoljno blesav da pojede i popije i vise nego sto mu treba i da konzumira ono za sta je u startu svestan da mu moze naneti stetu po zdravlje.... S druge strane, saran nije bas tako blesav, ali je tacno i da nije pokretna laboratorija pa da svaki cas vrsi detaljne hemijske analize onoga sto jede, pa da zna sta je dobro a sta lose. A da je znatizeljan i da ce da proba sve ono sto mu daje signal da je hrana, to hoce...
Prica o ph vrednostima ima vise naucnu konotaciju, a licna je stvar svakog od nas, ko ce se vise ili manje udubiti u neku problematiku. Vecina nasih nagadjanja o saranovim mirisima i ukusima je relativna i bez naucne podloge, vecinom u domenu pretpostavki, al sto ne bismo ponekad zagrebali malo ispod povrsine?
Razmišljanja u različitim pravcima, raziličiti pristupi ribolova šarana, sve ih poštujem i sam koristim od svega pomalo. :thumbup:
Ako netko lovi šarana na crve, šećerac, kruh ili recimo gliste ne mora a i zašto bi komplicirao stvar, sve dok grizu nema razloga za ,,kemijanjem"...
Mene su ribolovi na jezerima gdje vlada velik pritisak na ribu natjerale da malo više zagrebem pod površinu izrade boila i općenito da saznam više o načinu prehrane šarana...
Ne volim baš ni različite bočice kemije koje nam pokušavaju prodati pod čudnovate mamce i ultimativna rješenja...
Ako gledate iz tog konteksta onda me razumijete zašto sam želio saznati ,,više"...
Nemojte ovakav tekst shvatiti kao neko teško nepotrebno štivo, jer ono to nije. Ima tu svega, od reklame za Nutrabaits do stvarno pametnih stvari koje onima koji žele loviti boilom mogu puno pomoći bez obzira gdje love, samo malo između redova...
Evo naprimjer, mislite da se samo Nutrabaitsovim aromama može promjeniti ph vrijednost oko mamca.... :cool:
Priču o ph vrijednosti je zapravo vrlo teško imati pod kontrolom, dovoljno je samo da padne kiša i več se ciijela stvar mijenja...no šta nam preostaje, jednostavno se prilagoditi uvjetima koliko je to moguće...
VooDoo_Chile..
sve je to u redu sto zboris i razmisljas ...
moja neka spoznaja je da su sve te boile koje su do sada proizvodili
(nebitno koji proizvodjaci) bile su ili su jos lovne :takoje:...
ovo ispod napisano onako sada razmisljam za sebe ..
nevjerujem da je i jedan proizvodjac ubacivao kemije
(namjerno) da bi trovao ribu :no:.. sad malo nauke oko te tvari neskodi nikome ..
em bolje shvatamo ribu i njene navike kao i nacin ishrane ..pa tolike stranice i silne komentare napisasmo o njima i ovome i to ne samo ovdje :takoje:..
hocu sa time svim da kazem da razmisljanje u svakom pogledu o materiji samo moze koristiti ..a sto cemo ili necemo prihvatiti opet stvar pojedinca
Nemojte me pogrešno shvatiti. Nisam ja neko ko tvrdi da nauka nema nikakve veze, samo na specifičan način hoću da izrazim svoje mišljenje da ne treba ići u krajnosti. I te kako pecam na boile i probavao sam da stavljam u njih sve i svašta. Šarana, na žalost, najčešće pecam na napadnutim komercijalama, jer nemam puno vremena za kampovanja po divljini. Na forumu najpre želim da svoja iskustva podelim sa ostalima u nadi da će nesigurnim i neiskusnim kolegama pomoći ono što ja znam/mislim. Zaista verujem da postoji mnoštvo faktora važnijih od bočice skupog aditiva, bez kojih se ne može postići uspeh. Ima momenata u kojima će presuditi nijansa iz laboratorije, ali dok ona dođe na red treba da su svi oni važniji prethodni uslovi zadovoljeni.
Verujem da me razumete. To je sve.
POZDRAV!
VooDoo samo ti piši svoja iskustva..
Slažem se s tobom da ima barem još desetak stvari za koje treba pronači najbolje moguće riješenje i prilagoditi se uvjetima na vodi da bi lovili što bolje..
Moje mišljenje je da upravo ta koncetracija na samo jedan faktor u ribolovu najčešće vodi do "promašene investicije" i razočaranja zbog lošijeg ulova..
"Imam super boilu sigurno ću super loviti"....i onda "tres" prijatelji šarani te prizemlje i lijepo se kupaju a nemožeš dobiti ni griza..onda krene "j...š tu boilu, nevalja, sigurno sam stavio skjvhbk aditiva 2 ml previše....a zapravo sam vjerovatno fulao mikrolokaciju jer mi se nije dalo malo potruditi pa pola sata više raditi sa marker štapom..
Takvih ili sličnih situacija ima milion i sigurno je dosta šaranaša to i doživjelo..
Ako pecate duže vrijeme na boile, jedna od bitnijih stvari koje vode do uspijeha je povjerenje u svoj mamac. Kad sam siguran u svoj mamac onda se puno lakše mogu posvetiti ostalim dijelovima slagalice koju treba posložiti da bi ulovili.
Kako da budem siguran u svoj mamac?
Tako da razumijem ono šta radim kad zapravo radim mamac!
U tom pravcu su išla moja razmišljanja u ribolovu šarana..
VooDoo_Chile :ok: svaka cast ...
zato sam i napisao da svako po svome opet odlucuje kako i na sta ce da peca ...
iz bilo kojih razloga ili pristupa ...
normalno da smo razmisljali o vecini ovdje vec navedenih primjera ..
i opet smo se odlucili za jednu ili drugu varijantu kako da pristupimo
ovaj put na pecanju ...
sve to stoji sto si napisao i u redu je 100% :takoje: :ok:
Vulp je napisao .. i bas je odlican primjer ...
"jer mi se nije dalo malo potruditi pa pola sata više raditi sa marker štapom..
Takvih ili sličnih situacija ima milion i sigurno je dosta šaranaša to i doživjelo.."
i ja sam toga misljenja ... normalno ukoliko se ima vremena i nije instant pecanje u pitanju .. treba detaljno ispitati sve sto moze doci u obzir
jednom nesmetanom i uspjesnom pecanju ...
volim eksperimentisati i kad hoce a kad nece tek onda pogotovu :takoje:...
jer hocu da znam zasto nece i gdje sam pogrijesio ili sta sam zanemario ..
nastavite dalje .. :ok:
smiley298
Idemo dalje...
Shaun Harrison je vlasnik firme Quest Baits, dakle živi od prodaje svojih mamaca.
Shaun Harrison
Carpworld February 2007g.
Ovih dana sve više preispitujem svoj pristup ribolovu. Največi korak naprijed sam napravio sa time da ne prihvačam olako sve što nam se ,,servira" i što se bespogovorno prihvaća u svijetu šaranskog ribolova. Izgleda da ako netko ponovi više puta nešto u medijima to se prihvaća kao bezuslovna istina. Svakom od nas je teško okrenuti se od nećega u što smo slijepo vjerovali, ali oni hrabri među nama će sigurno iskoračiti jedan korak naprijed više od ostalih. Ribolovcima je dostupno puno odličnih boila tako da su dani pravljena svojih boila iza nas, barem dok ne dođemo do pitanja o boili za zimski ribolov.
Veliki broj komercijalnih boila su daleko od idealnih kada govorimo o hranjenju šarana u zimskom okruženju. Ako imate boilu koja rastura u toplije doba ne mora značiti da će biti isto tako dobra i u hladnijem dijelu godine. Mislim da je glavni problem što mnogi ribolovci zapnu što ponuditi ribi u hladnije doba. Problem im je ponuditi nešto što bi bilo atraktivnije u hladnoj vodi, dakle postavlja se pitanje zašto je to tako, zašto odlična ljetna boila ne mora biti i odlična tijekom hladnog vremena.
Ja nisam kemičar i nisam studirao riblju biologiju. Sve što govorim je čisto iskustvo. Sati i sati provedeni iza štapova i volja za eksperimentiranjem. Također sam i promatrao šarane bez da ih pokušam uloviti. Dakle to nije nikakva teorija koja je nastala u fotelji na toplome, tipa ,,to mora biti tako".
Znači na što sam obratio pažnju kad sam radio boilu za zimski ribolov. Prvo što je bitno je to kako dobro poznajem vodu na kojoj lovim, ako lovim na kojoj znam gdje se nalazi riba koristit ću boilu drugačiju nego da lovim na vodi koju ne poznajem. Prvo što sam želio postići u svojim zimskim boilama je da budu lako probavljive, da imaju u sebi topivih elemenata kako bi dobio efekt ,,curenja" atraktora u hladnoj vodi, ali ne opet da prebrzo iscure, pa da mi ostane boila bez okusa.
Jedan od mojih ranih mamaca je bila pasta i ona je zapravo bila jako dobra i vjerovatno bi takva bila i danas. Tada u ranim danima nisam imao komponente za izradu mamaca kao danas. Glavni izvor mi je bila majčina kuhinja. Za bazu sam koristio: lomljene kekse, hranu za doručak, žitarice, pšenično brašno, hranu za mačke itd. Koristio sam sve čega sam se dočepao. Vremenom su naravno na tržište dolazile komponente od Hutchinsona, SBS-a i ostalih. No ja sam stekao ne mjerljivo iskustvo u stvarnju boile i njezinih komponenti. Tada sam čitao sve što sam našao o boilama, ali sam zbog toga što su drugi pisali imao dvije loše sezone. Radilo se o visoko proteinskim mliječnim boilama. Neki su zagovarali čak i do 80% proteina. Ulovio sam ribe i na takve boile,ali vrlo rijetko po zimi. Ljudi koji su imali utjecaja na moj ribolov, po zimi su izbacivali proteine na bazi ribljeg brašna i stavljali proteine od mliječnih brašana. Danas ja ne koristim niti jedno niti drugo u svojim zimskim boilama. Nakon te dvije sezone i korištenja takvih boila vratio sam se nazad na boile s jako malo proteina i opet sam počeo loviti kao prije.
Jednom prilikom sam gledao tv gdje su govorili o tome koliko je zapravo dugo potrebno da bi se provarili proteini, tada mi je ,,zazvonilo u glavi". Ako je šaranima potrebno tako dugo da svare proteine, pogotovo uzimajući u obzir koliko se njihov metabolizam uspori u hladnoj vodi, zašto onda za ime Božje koristim toliko proteina po zimi.
Počeo sam koristiti samo trečinu svog protein mixa sa dvije trečine ostalih stvari pokušavajuči da ubrzam prolaz boile kroz ribu. Shvatio sam da što brže izađu van brže će opet tražiti hranu.. sada je to bio mix od jednog dijela protein mixa, jednog dijela nemasne soje i krupice i jednog dijela pšeničnih klica. U ranim 80-im uz jedan dio protein mixa koristio sam različite sjemenke, hranu za doručak, brašno od keksa, mlijeko u prahu sa manje proteina, kuruzno brašno, različite hrane za ptice. Neki od tih mixeva su se teško rolali, ali su ih zato ribe obožavale i uvijek su se vračale po još.
Danas su moji zimski mixevi svi složeni upravo od takvih komponenti i to sve zahvaljujući onome što sam vidio na tv-u o probavljivosti proteina. To zapravo pokazuje da bi trebali imati otvoreni um, inspiracija može doći od bilo kuda u bilo koje vrijeme. Sljedeće o ćemu bi želio govoriti je aroma, zapravo količina arome koju koristimo.
Nešto što mi uvijek tjera osmijeh na lice je to što je većini ribiča normalno dodatno dipati svoje mamce u zimskom ribolovu. Nafilati ih aromom, učiniti ih zamjetljivim, zapravo je sveprihvačeno predozirati mamce. I ja sam to radio i ulovio sam riba takvim pristupom, ali u danjašnje vrijeme to više ne koristim. Ako ne poznajete vodu, ali znate da nije pod velikim pritiskom tada možete to napraviti. No ako poznajete vodu i znate da je pod jakim pritiskom uvjeravam vas da je pravilno balansirani mamac koji otpušta atraktore u vodu sigurno bolji od prearomatizirane boile.
Napravio sam i dosta vizualnih eksperimenata jer imam u svom vrtu malo jezerce sa šaranima. Ako bi ubacio par balansiranih boila sa malo arome u hladno vrijeme kada su šarani slabo aktivni oni bi ih jednostavno ignorirali neko vrijeme dok jednostavno nebi poželjeli da ih pojedu, ponekad bi to trajalo i dva dana. No ako bi ubacio samo jednu boilu koja je predozirana aromom oni bi otplivali i potpuno je ignorirali. Također nisam nikada vidio niti jednu ribu da bi došla do drugog kraja jezera privučena tom overdoze boilom, a upravo je to ono što ribiči žele postići takvom boilom, zar ne. Zapravo sve što sam vidio govorilo je protiv toga. Trebate uzeti u obzir da moje vrtne ribe nisu nikad bile ulovljene. Dakle nemaju strah od svjetle, tamne ili bilo kakve druge boile koja se izdvaja po svojoj specifičnosti.
Sada bi želio reči malo o komponentama koje koristim i koje nastojim izbječi u boili za hladno vrijeme.
Još uvijek je jedan manji dio mixa ostavljen od mlječnih proteina. Ostatak se mixa sastoji od sjemenki, hrane za doručak, ptičje hrane hrskave strukture (CeDe, Nectarblend). Ovakav tip mixa pomaže svojom teksturom u otpuštanju atraktora bez da moramo upotrije.iti puno arome, zatim su tu još i pšenične klice, zobeno brašno, lom keksi, pržene sjemenke, posije...lista raste kloliko god vi želite daleko ići.
Komponente koje želim zaobići su one koje imaju visoki udio ulja i masnoća, također i udio proteina držim na minimumu.
Svi znamo što sa masnoćom kad pečene kobase i hamburgere ostavimo da se ohlade. Pretvore se u ljepljivu masu. Ulje i masnoće u boilama se isto ponašaju. Ja sam potpuno izbacio riblje brašno u zimskom periodu. Naravno da mnogi ulove šarane i na boile sa ribljim brašnom i da one rade i u hladno vrijeme. No zapitajte se koliko bi riba u isto vrijeme ulovili na boile bez ribljeg brašna. Probat ću to i objasniti!
Vratimo se ponovo na pečenje koje sam spominjao ranije. Jednom kada se voda ohladi (obično nakon prvih par mrazeva) udio masti u ribljem brašnu i samo ulje u boili počinje se ukrućivati i samim time gubi svaku prirodnu atrakciju koju ima po ljetu. Da bi me lakše razumjeli zamislite svježi topli pečeni krumpirić i ostavljenji do ujutro ohlađeni na tanjuru. Nema više ni okus kao ranije, a i mast se sa vanjske strane skruti. Boile na bazi ribljeg brašna djeluju kao ovaj ohlađeni krumpirić. Naravno da se može pojesti, ali je jako malo atrakcije ostalo u njemu. Takva hrana ostaje dugo u šaranu i naravno što je duže u njemu duže će trebati da opet posegne za hranom.
Da, znam da postoji riblje brašno tretirano niskom temperaturom, mislim da je LT 94 najpoznatije. Ono je puno lakše probavljivo nego standardna riblja brašna, ali još uvijek ima oko 10% udio masti. Šaran će ga probaviti brže nego obična riblja brašna, ali opet duže nego boilu u kojoj nema ribljeg brašna.
Dakle ja mislim da korištenjem ribljih brašana u zimi nećete učiniti uslugu niti ribi niti sebi, sačuvajte to brašno za proljeće i ljeto kada će ga šaran puno lakše probaviti.
Ukratko sam se dodirnuo i ulja dok sam govorio o ribljem brašnu. Ulja također nastojim izbjeći po zimi. Šarani su na mnogim vodama po ljeti hranjeni sa boilama u kojima ima puno proteina i masti, tako da su samim time ionako već dobili preveliku dozu masti i proteina. Dakle izostavite te komponente u svojim boilama i sigurno će te bolje loviti. Ja volim u svoje zimske boile uključiti esencijalna ulja. Ona se razlikuju od običnih ulja, samim time što ih stavljamo u zanemarivim količinama koje se mjere u kapima.
Jednom kada sam dobro upoznao vodu i kada znam gdije bi se otprilike trebali nalaziti šarani od aroma koristim samo esencijalna ulja. To će se ostalim ribičima koji dodatno dipaju svoje boile činiti kao znanstvena fantastika jer se esencijalna ulja jako slabo otpuštaju u vodu.
Taj sam pristup prvi puta koristio na Patshull Church jezeru u kasnim 80-im. Imao sam par jako uspješnih zima na tom jezeru. Tada sam koristio boile na bazi žute ptičje hrane sa dodatkom esencijalnog ulja. Taj mix sam dao Kavinu Nashu koji ga je uvrstio u svoj program. Ulje i mix su još uvijek u prodaji pod nazivom Sting Essential Oil Blend. Sting bazni mix nije toliko jak u otpuštanju arome, ali je zato jako lako probavljiv i okusno jak.
Na tom jezeru uobičajeni pristup je bila boila sa puno arome, korištenje velikih olova, pop-up boile kao sam mamac sa stringerom. Svi su slabo lovili. Ja sam napravio suprotno, koristio sam manja olova, boile sa malo ili nimalo arome i u većim količinama. Te dvije zime sam naučio svoju lekciju.
Danas kada dođem na neko jezero i ako znam gdje je šaran uvijek koristim boile sa jako malo arome pogotovo u hladnije vrijeme. Mi ne moramo privuči šarana, ako smo dobro odredili lokaciju oni su već tamo.
Nažalost takav tip mamaca ima jako slab komercijalni uspijeh. Ribolovci žele osjetiti miris svojih mamaca. Siguran sam da je velikoj večini ribolovaca upravo miris faktor koji im ulijeva sigurnost, prije nego ono što je zapravo u samoj boili.
Ako lovim pak na vodi koju ne poznajem tada ću koristiti boilu koja će otpuštati aromu, ali u malim količinama. Često znam i kombinirati boile bez mirisa i boile koje nježno otpuštaju miris.
Mislim da je okus same boile prečesto zapostavljen. Tijekom zimskog perioda kada je boila dugo vremena u vodi prije nego što ju riba odluči pojesti ja volim da još uvijek ima dobar okus. Aroma napusti boilu, a okus ostaje. Jednostavan test kod kuće nam može pokazati koliko arome izađe iz boile i koliko to dugo traje. Stavite boilu u čašu vode. Poslije nekog vremena probajte vodu i vidjećete da li možete osjetiti aromu u vodi, ako možete znači da je boila počela otpuštati aromu. Izlijte tu vodu i ulijte svježu. To ponavljajte dok god osjetite aromu u vodi, kada jednom ne budete osjetili aromu znači da se je isprala. Sada izvadite boilu, prepolovite ju i pokušajte osjetiti da li je ostalo ikakvog mirisa. Za što točniji rezultat trebalo bi koristiti i temperaturu vode indentičnu onoj u prirodi.
Na kraju bi želio reči da se iskreno nadam da vam se upalila koja lampica u glavi nakon što ste ovo pročitali tj. da je moje pisanje imalo smisla.
preveo: vulp
Vulp ..veliko hvala na trudu i prevodu ... :ok: :tongue: :tongue: :tongue: :tongue: :clap2: :clap2: :clap2:
Ako je tacno sta je pisao Shaun ( a nemam potrebe sumnjati :no: ) onda su mi se vise lampica upalilo odjednom :takoje: :takoje: :ok:...
Prijatelju hvala jos jednom :ok:
Još jednom hvala na prevodu jako intesentnog teksta.Ovo iz osnova menja pristup u šaranolovu u zimskom ribolovu-sva sreća da se to odnosi samo na ribolov u zimskom periodu kada velika većina nas šaranđija ionako ne ide u ribolovu.Međutim, ja bih se zadržao na trenutak na jednom saznanju takmičarskih šaranđija na tzv.komercijalnim vodama.Jedna vrsta lovnih mamaca koja u nekim situacijama zna da pruži odlične rezultate je lov ispranim mamcima.Isprani mamci znači da su oni na bilo koji način pre ribolova stajali u vodi u kojoj ćemo sa njima loviti,da bi se sa njih isprali hemijski atraktori.Time se želi postići efekat da mamac ribi odmah po zabacivanju deluje kao da je već neko vreme bio u toj vodi,te je kao takav sigurniji od onih mamaca koji su prepuni arome.Lov tzv.ispravnom boilom može biti tajno oružje kada se lovi na jako posećenim(opterećenim)vodama.Primećeno je kako kod dužeg ribolova,šarani najčešće uzimaju boilu drugog dana(to je to saznanje nekih tamičarskih ribolovaca).
nisam htio vjeovati kada sam to prije nekoliko godina procitao sa takozvanim "Ispranim"boilama ...
medjutim danas opet moram revidirati misljenje (od kako sam na Vukovima :lol: NIJE MI PRVI PUT :takoje: )
jer kad vi to isto cak iz iskustva iznosite ...vama vjerujem ... :takoje:
iako je logicno u neku ruku ..stari kapitalni lisac je uvijek po strani ...
Ponoviću da sam najvećeg šarana sa jedne šljunkare uhvatio na boilu bez ikakve veštačke arome!
Lep tekst Vulp, posebno mi se svideo uvodni pasus ali i ona recenica gde g.Harrison kaze da ako smo dobro odredili lokaciju, sarana ne moramo privlaciti sa izrazenim aromama, jer je on vec tamo gde pecamo! To je jedan od mojih principa u pecanju sarana, s tim sto bih jos dodao da u tom slucaju sarana ne treba previse ni hraniiti ili ga hraniti tek pomalo. Za mene je to sustina saranskog ribolova, pogotovo na rekama.
Procitao sam dosta takvih i slicnih tekstova i pokusavam da po nesto izvucem sto bi se moglo koristiti i na rekama. Steta je sto gotovo da i nema tako detaljnih tekstova o iskustvima sa mamcima za Dunav i ostale reke!
Vulp,svaka cast na trudu.Covek na kraju najlepse napisa probajte i probajte ali naravno kao svaki pravi sarandzija dade smernice a svoje mesto u prici nadje i lokacija ribe bez koje je dzabe probati,a mislim da nas par kolega forsira bas taj mozda na oko manje bitan detalj ali samo na oko u koje je upala aminikiselina ili neki drugi dodatak.Naravno da ne omalovazavam bilo cija iskustva,naprotiv ako je receno iskustveno cak cu rado i probati,samo mislim da je veca filozofija dobro lociranje(govorim o rekama)nego kasnije nabadanje ribe.
Lokacija i Lokacija i Lokacija..... :takoje:
Usudio bi se reči da je to i 70% riješenja kako do ribe... :thumbup:
Rijeka, Jezero, Rukavac.....nebitno... smiley033
na pecam sarana ali sam imao prilike da vidim kod nas na jezeru da neki danima cekaju sarana hraneci ga svim i svacim i nista a nize na jezeru dodju omladinci za vikend i dobiju par lepih komada....lokacija je nesto najbitnije ne samo u pecanju sarana vec i za ostele vrste pecanja...
Instinkt!
Ključna riječ koja se često zaboravlja, zapravo najčešće se niti ne uzima u obzir no po mom mišljenju to je najvažnija nit vodilja u ribolovu.
Bilo da je riječ o čovjeku ili o ribi, instinkt je taj koji će odrediti put.
Pravom iskrenom zaljubljeniku u šaranski ribolov najvažniji pomagatelj do ulova je upravo instinkt.
Brušenje i dovođenje instinkta na najvišu razinu nije lagan put. Iskustvo je glavni ,,krivac" za vrhunski instinkt ribolovca.
,,Osjećaj vode", povlačenje pravih poteza koji dovode do vrhunskih ulova najvažniji su čimbenici u ribolovu. Upravo je instinkt taj koji će podijeliti ribolovce na uspješne i ne uspješne. Postoje i ribolovci koji su rođeni pod sretnom zvijezdom, njima je instinkt urođen no takvi su ipak jako rijetki.
Instinkt šarana je najvažniji čimbenik u golom preživljavanju. Sjetite se samo kuda lososa odvede instinkt za razmnožavanjem. Takvih primjera u prirodi ima isto koliko i živih bića.
Šaranaši bi trebali tu činjenicu upotrije.iti u svoju korist. Pokušati se staviti na njegovo mjesto. Fino papati i razmnožavati se...ne zvuči loše...
Nas naravno ipak više zanima ono prvo, fino papati. Iako i razmnožavanje ima bitnu ulogu u samom ribolovu. Kako tu potrebu za hranom iskoristiti da bi ulovili šarana. Oko toga se vode različite debate. Moje mišljenje je da su veliku većinu tih rasprava i fama oko mamaca napravili proizvođači tih istih mamaca. Vodim se logikom i zdravim razumom uz iskustvo i instinkt.
Stvar je komercijale, za Boga miloga pa ljudi studiraju, završavaju fakultete na tom polju. Danima smišljaju kako što brže i lakše prodati neki proizvod. Ribolovci su tu zasigurno jedna od najlakovjernijih vrsta ljudi, tj. kupaca. Zašto je to tako? Jedan od glavnih razloga je taj što je u ribolovu jako teško nešto dokazati, iznositi tvrdnje. Svaka priča ima i drugu stranu.
Isprobani recept: par velikih riba, naslovnica časopisa uz naravno ne prenapadnu sugestiju da je riba ulovljena na ,,xy" mamac. Drugi dan frka u trgovinama, nema više za kupiti ,,xy" proizvoda. Ne znam je li znate, najskuplje arome od najpoznatijih imena u početku kad su izašle na tržište nisu bile tako skupe. Prvo malo reklame i onda cijena u nebo, jer kao, imaju opravdanje u ulovima. Danas su te arome već ,,legendarne" tako da više i nema potrebe za nekom većom reklamom. Nutrabaits je prije par godina izbacio dvije arome: LPX i Sea Monster, odmah ih je izdigao sa cijenom iznad drugih svojih aroma. Danas je snaga reklame puno jača nego prije 20-ak godina, tako da su to odmah ,,odradili". Na taj način su puno uvjerljiviji i ostavljaju dojam nedodirljivosti u kvaliteti svojih aroma.
Da se vratim na instinkt kojim se šaran vodi u prehrani.
Tu je i nezaobilazna hranjiva vrijednost boile. Moje mišljenje je da na hranjivu vrijednost ne bi trebali gledati samo u crno bijelom svijetlu. Mislim da je spektar boja puno širi. Stvar se malo banalizira. Ispada da bi šaran trebao znati: ta i ta boila mi paše, od ove idem bolje na ćenifu, ovoj fali metionina, ova ima puno špeka.... mmmm mljac, itd, itd...
Utjecajem još barem desetak drugih okolnosti koje se moraju poklopiti šaran će se hraniti našim mamcima i mi ćemo ih uloviti, i pustiti naravno...
To može biti jalova boila ili suprotno tome, prenapucana boila. Ova ili ona ili neka treća, nevažno, šaran će se iz nekog razloga hraniti njome, možda zbog atraktora, topivih proteina ili nečeg trećeg. Hoće li od nje rasti i napredovati, možda hoće možda neće, ali njegov instinkt će mu pomoći da nekom drugom hranom korigira nedostatke ako postoje.
Korištenje aminokiselina u ,,svjetlucavim" bočicama po mom skromnom iskustvu je potpuno nepotrebno. Moji ulovi nisu ništa lošiji otkada ih ne koristim, dapače. Mnogi ih koriste, zapravo većina i love, naravno no uvjeravam vas, to su bačeni novci...kvalitetna i što svježija brašna, bilo koje vrste...po mom mišljenu puno pametniji ulog.
Loebovi (američki znanstvenik) pokusi su rađeni u neprirodnom, akvarijskom ambijentu. Mnogi će reći da se rezultati dobiveni takvim pokusima ne mogu uspoređivati sa životnim navikama šarana u prirodnom okruženju.
Izdvojio bi dvije bitne stvari povezane opet instinktom šarana.
Prvo, postavio bi pitanje, što je uopće danas prirodno okruženje?
Čovjek je toliko upleten u život ,,prosječnog" šarana (jezera) da to prirodno okruženje jednostavno ne možemo uzeti zdravo za gotovo. Upravo iz tog razloga šaranaši bi u izradi svojih mamaca obavezno trebali uzeti u obzir ljudski utjecaj na prirodu i na prehranu šarana. Šaran vođen svojim instinktom za preživljavanjem jednostavno ,,preživljava" i to je sve. Mislim da je to glavni razlog sukoba šaranaša na tom polju, zapravo svi vide samo kraj priče a nitko ne razmišlja o uvodu i zapletu.
Druga stvar vezana uz Loebove pokuse su šarani koji su nakon sedam dana odbijali da se hrane jalovom boilom. Bez obzira što bi stavili od atraktora šarani nisu prihvaćali takvu boilu za svoju hranu. Kada su im ubacili izbalansiranu boilu ti isti šarani su nakon posta tu boilu prihvatili za svoju hranu. Ono najbitnije u cijeloj priči je činjenica da su se sa takvom izbalansiranom boilom nastavljali hraniti bez obzira na atraktore.
Ovu činjenicu nikako ne bi smjeli zanemariti.
Kada sam prvi puta došao loviti na Zajarke došao sam samo na jednu noć, tj . na 24 sata.
Temperature su bile još uvijek ljetne sa toplim noćima tako da je i temperatura vode još uvijek bila visoka. Utjecaj čovjeka na ovo jezero je izrazito jak. Jezero je prepuno kapitalne ribe. Kako je to utjecalo na prirodnu hranu možemo samo pretpostavljati, ja sam siguran da je utjecaj u tom konekstu čak i presudan za ribolov.
Lovio sam sa kolegom na jednom hranilištu, svaki sa jedne strane markera. On je lovio na jaču boilu, sa većim udiom proteina, dok sam ja lovio sa puno manje proteina u boili, tj. sa puno više ugljikohidrata, ptičje hrane i biljna brašna. Od atraktora sam koristio blagu dozu češnjaka i 3ml na kg mixa arome banane. Ja sam dobio tri griza, kolega jedan. Ribe su bile sve 15+.
Iz ovog kratkog ribolova što se može zaključiti?
Opet instinkt. Instinkt mi je govorio da bi jedna takva lako probavljiva, ,,brza boila" trebala dobro odraditi na takvom jezeru u takvim vremenskim uvjetima u tako kratkom ribolovu. Bio sam u pravu.
Kada su šarani došli na hranilište zasigurno nisu nakon što su okusili boile ,,pomislili", ove su jalove, gibajmo odavde. Mislim da im je njihov insinkt ,,rekao", ove su drugačije od drugih. I bez obzira na urođenu opreznost šarani su se hranili više na mojoj strani hranilišta.
Ja sretan, ribe sretne, (ako ništa drugo bar sam im popravio probavu) kolegi ,,drago" i to je to.
Iskoristio sam svoj i riblji instinkt......
autor: vulp
jako lep tekst. :ok: :thumbup:
Vulp, cenim to sto si se bas udubio u materiju zvanu "pecanje sarana". I mene ponekad obuzmu "vodene misli"...
Kad govorimo o ribolovcu, temelji saranskog ribolova mogli bi se izraziti kroz jedan razlomak, iznad crte su: instikt + moc zapazanja i logickog rasudjivanja + iskustvo i znanje, a ispod crte stoji cinjenica: sve je relativno u saranskom ribolovu. A na kraju mogao bi da stoji znak jednakosti (=) , a iza njega : "uspeh u lovu sarana". Cista matematika :lol:
Prema recniku stranih reci i izraza, instikt (mislim na instikt ribolovca) je nesvesno delovanje, postupanje bez razmisljanja o uzrocima i posledicama, pa ga treba razdvojiti od iskustva i znanja, kod kojih itekako dolazi do izrazaja svest o uzrocima i posledicama. Cesto se za instikt ribolovca kaze: ima "dobar nos".
Riblji instikt je vec nesto drugo: prirodni nagon za prezivaljavanjem, urodjena sposobnost sarana da (nesvesno) vrsi radnje potrebne za odrzavanje zivota jedinke ili vrste. Cak i ako se uz pomoc nauke i dodje do nekih koliko-toliko utemeljenih saznanja o ishrani sarana, opet je kod pecanja sarana sve relativno. Napr. dodjes do neke izvanredne boile koju ce saran instiktivno uzeti, al napravis gresku sa par pogresnih poteza (lupkanje po camcu, buckanje veslom i sl.)ili u blizini lovi krupan som, saran ce se instiktivno udaljiti sa tvoje pozicije, jer mu je instiktivna opreznost i strah od prirodnog neprijatelja bitniji nego instikt koji ga vodi do hrane. Takodje, kad kod sarana prevladaju instikti za razmnozavanjem, instikt za trazenjem hrane postaje sekundaran, itd,itd.
I u ovom slucaju kad pricamo o instiktima ribe, opet koristim priliku da podvucem razliku izmedju pecanja sarana na rekama i vestacki poribljenim stajacim vodama (komercijalama, ribnjacima i sl). Nemam nameru da se bavim istrazivanjem i da dokazujem kako ce se ponasati napr. recni saran divljak, ubacen u neku komercijalu medju hiljadama "brace iz epruvete" i koliko ce mu vremena trebati da se "uklopi u drustvo" i da li ce se uopste ikada uklopiti u drustvo, koje u startu nema one "urodjene instikte" koje je divljak doneo iz reke, ali je jasno ko dan da se ta nepoznanica vesto koristi u marketingu kod prodaje saranskih mamaca. I da ne ponavljam vec ono sto je Vulp napisao o tome :ok:
opet sebe vidim,kako citajuci ove vase tekstove Vulp-ove i TopMix-ove
klimam glavom odobravajuci i zadovoljan time sta sam procitao ..ne samo da se sada slazem sa vasim misljenjem nego sam i ubijedjen da je tako ...
Vulp nastavi dalje :tongue: :ok: smiley033
Mozda nije Vodena misao ali mi je drago sto nam se Vulp prikljucio! smiley033
Namjera mi je iznijeti neka svoja razmišljanja o mamcima bez želje da nešto dokazujem i tvrdim , jer 70% svega što sam do sada pročitao po časopisima , novinama i raznim forumima , o mamcima samo je puka teorija . Ovo su moja razmišljana nakon 15 godina šaranolova i jedno 10 godina izrade mamaca . Isto tako ću napomenuti , prije nego krenem , da sam pročitao nekoliko knjiga i znanstvenih radova iz oblasti ihtiologije i u njima nalazio mnoga proturječja . Prije me to jako čudilo i bunilo , ali danas više ne s obzirom da danas znam da je istraživanje regulacije prehrane u riba puno manje istražena u odnosu na istraživanja prehrane sisavaca i čovjeka , a još dan danas se točno nezna što izaziva osječaj gladi kod čovjeka .
Prelistavajući cijelu nedjelju razne forume i vračajući se na nekim temama skroz na početak uoćio sam da večina govori o hranjivoj vrijednosti boile i kako šaranu ponuditi što hranjiviju boilu.Poznati "boile majstori "tvrde da takva boila mora imati najmanje 35 , a najbolje 40-45 posto proteina .Poneki "boile majstori " tvrde da šaran odmah prepozna takvu hranjivu vrijednost boile i zato ju uzima ponovo i ponovo i ponovo .
Upravo je moje mišljenje suprotno od toga . Nevjerujem da šaran može prepoznati hranjivu vrijednost mamca . To naravno nemogu dokazati , kao što ni oni koji vjeruju u to nemogu objasniti mehanizam kojim šaran određuje hranjivu vrijednost mamca .Ako kojim slučajem šaran može odrediti hranjivu vrijednost mamca , zašto bi bilo nužno imati mamac s 40% ili više posto proteina kada nam građa probavnog sustava šarana , te sadržaj enzima (tvari koje pomažu probavu ) govori da je znatan dio ishrane šarana biljnog porijekla , inaće , siromašnog proteinima .
Prije pet , šest godina i sam sam vjerovao u takve priće i razmišljao kako nabaviti brašna s što više proteina .Ali s godinama slika svega se mijenja i od nekih stvari i sam jednostavno odustajem .Više je razloga za to , a jedan od glavnih je ovaj . Ako šaran ima mehanizam koji će mu reći to je hranjivo to pojedi, a ne nešto što ima manje proteina ili nešto što nema dovoljno recimo vitamina , tada mu , logično taj isti mehanizam mora javiti to nije hranjivo ili pak to je štetno . Međutim to baš i nije tako jer će šaran i pri niskoj temperaturi vode , zbog koje neće biti aktivni enzimi za razgradnju proteina , uzimati hranu bogatu tim istim proteinom i tako trovati samog sebe .
Jedan primjer za one koji vjeruju da hranjiviji mamci love bolje je običan tigrov oraščić . Kako će objasniti da neko može imati bolje rezultate na njega ,kada će šaran uvijek odabrati hranjiviji mamac . Spomenuta sjemenka naime prolazi gotovo neprobavljen kroz trakt šarana i on od nje nema apsolutno ili gotovo nikakve koristi .
Ili , možemo i na drugu stranu .
Pretpostavimo da šaran stvarno može odrediti hranjivu vrijednost mamca .
Ima li ikakve koristi od toga ??
Pretpostavljam ,da bi šaran "skužio"da ima koristi od hrane koju je uzeo tj. da mu odgovara njezina hranjiva vrijednost treba proći par dana . Vjerujem da je uz te boile pojeo i druge boile na drugim hranilištima , mozda nekoliko rakova , pužića , koju školjku i par tisuća krvnih crvi ( ličinka trzalca iliti fuj , verdevas ) . Kako će on nakon par dana i nakon što je mozda pojeo desetak različitih hrana s desetak različitih područja znati da mu odgovara baš hranjiva vrijednost vaše boile ?
Polako , polako . Da nebiste stvorili krivu sliku o meni .
Hranjiva vrijednost mamca ipak nije totalno nevažna jer će izbalansirana hrana s potrebnim hranjivim tvarima , te vitaminima i mineralima itekako odgovarati šaranu . Omogućit će mu brži rast i bolju otpornost prema bolestima .
Dakle , moj prvi izbor pri izradi boila je ukus i moje je mišljenje da je taj prvi kontakt šarana s boilom , ukoliko mu je ona ukusno dobra , pravi BINGO .
Vulp Vam je također već podosta toga pojasnio i napisao stoga je za sada i više nego dovoljno napisano i previše je toga za zamisliti se . Zar ne ?
Lonac
po meni je poenta hranjenja sarana,osloboditi ribu straha od tog mesta i navesti sarana da se tu slobodno hrani odredjenim mamcem,a kada se riba na mestu slobodno hrani opustenije uzima sve mamce.medjutim,sarana je predhodno potrebno upoznati sa mamcem,a za to mu treba vremena,bar 2 dana predhodnog hranjenja(govorim o divljoj vodi).
saran se brzo opusta na hranjenom mestu,ako se predhodno tu hranio i uverio u bezbednost i hranjivost te hrane.tada mu vise nece biti toliko bitna hranjivost mamca jer ce opusteno usisavati skoro sve na sta naidje na tom mestu,tako u tom momentu da mu ponudite i boilu drugacijeg sastava on ce je uzeti bez problema,isto vazi i za kukuruz i druge mamce.jeste primetili da kad krene da radi,radi na sve,ne bira previse,a to znaci upravo sto sam gore napisao,da se opusteno tu hrani jer je siguran u mesto i hranu.naravno,da bi ga dobijali na boilu,moramo sa njom i hraniti.npr,lakse je sarana naviknuti na boilu na mestu na kom redovno hranimo kukuruzom i dobijamo ga,nego na mestu na kom u startu pocinjemo sa hranjenjem boilom,razlog je isti oslobodjeno mesto i riba lakse prihvata novi mamac.
verujem da saran ume prepoznti hranjivost mamca,ali mu za to treba vremena.u pocetku ce obazrivo uzimati novu hranu,ispitivati,kasnije ce uzimati sve vise i vise jer instiktivno shvata da mu ta hrana odgovara.ako prekinemo sa hranjenjem tom hranom i pocnemo bacati neku drugu,npr drugi sastav boile,koji njemu ne odgovara,on ce je nastaviti uzimati jedno krace vreme,dok ne shvati da to nije to isto i ondah ce se sve manje i manje tu hraniti.
dakle saran se u startu oslanja na culo ukusa i mirisa,nezna koliko je to istinski hranjivo,ali mu trenutna cula govore da je hranjivo,dok se kasnije potpuno ne oslobodi.to je kao npr kad mi osetimo miris dimljene slanine,nije bitno koliko je ona dobra,mi je probamo jer deluje izazovna,uzmemo par parcica i tek ondah shvatamo dali nam se ukus istinski svidja ili ne,ako nam se svidja eto gozbe,ako ne, ne jedemo je vise sem ako nemamo izbora,a saran ga u divljoj vodi ima itekako.
Lonac :clap2:, naceo si pravu problematiku, a Damjan je nastavio u svom stilu :thumbup:...
Apsolutno delim vasa misljenje. Posebno mi je privukla paznju konstatacija da se u literaturi o saranskom mamcima cesto nalaze razne protivurecnosti. To je zato sto se obicno polazi od nekih marketinskih ciljeva, ili neznanja, a ne od stvarnih cinjenica. Saran je pre svega svastojed, a pri tom rado uzima hranu i biljnog i zivotinjskog porekla. Zato je i meni smesno kad se neko upre u dokazivanju kako se pravi savrsen saranski mamac, sa ovoliko ili onoliko proteina, ug.hidtara, masti, kiselina itd itd.
Moze se napraviti savrseno izbalansiran mamac, ali to ne mora da garantuje ekstra ulov. Sto kaze Lonac, saran ce u nekom kratkom periodu pojesti i po koju nasu boilu, usput i neku drugu boilu, kukuruz, zito, crvica, skoljku, larvu komarca, gamaruse, pa i kedera ponekad i jos svasta nesto. Nema sanse da od svega spomenutog saran izabere samo jednu vrstu hrane, zato sto je "najbolja" ili najkompletnija i da je jede kad mi to hocemo i samo zato sto mi to hocemo.
Saran se krece, odlazi, dolazi na hraniliste, tuda prolaze i druge ribe koje imaju slicni jelovnik, konkurencija cini cuda, nema on vremena da se "priseca" kako je bas taj i taj mamac najhranljiviji i najbolji za njegov rast (dugorocno posmatrano).
Saran se hrani raznovrsno kao i covek, ponekad pojede nesto sto i nije bas najbolje za njegov organizam, al ga bar privremeno zasiti. Naucnici su odavno mogli da stvore formulu za najkvalitetniju hranu koja ima bas sve od onoga sto je coveku potrebno svaki dan, ali nisu iz prostog razloga sto ni jedan covek na kugli zemaljskoj tu savrsenu, ali jednolicnu hranu ne bi jeo vise od nekoliko dana. Mogu i ja da jedem jagnjetinu ispod saca 2-3 dana, al posle...
Zato u praksi najvise volim da hranim i pecam sarana sa raznovrsnim stvarima, i kukuruzom i boilama, peletama i zitom, praskastom hranom i jecmom i konopljom... Ali, fino i pomalo, ne da ga navikavam (navikao se on odavno da ga ja necu hraniti svaki dan!)nego samo da ga onako u prolazu, pozovem na uzinu izmedju njegovih prirodnih obroka, da ga malo zainteresujem i da ga zeznem na brzaka ako je moguce. Vrlo cesto sam ga dobijao na kombinaciju dva razlicita mamca, napr. pola boile i zrno kukuruza i sl.
smiley167 Svaka čast na Temi.. :thumbup:.Slazem se sa većinom..
Odlicni textovi i veoma racionalna razmisljanja.
Moje iskustvo je sledece iskljucivo pecam na boilu zadnjih 10 god i vecinu vremena sam proveo na komercijalama,zadnje vreme najvise dunav,stari tamis i dtd i moji utisci sa divljih voda su da sto se boila tice saran divljak bas i ne voli *nabudzene boile* najbolje rezultate sam imao na mix(domaci) plus aroma i to ne mnogo da se oseca boila 3 dana po 1kg u vodu 5ti dan pecanje i evo ga dit!
To su moja zapazanja sa divlje vode ove god cu malo vise paznje izdvojiti za kukuruz i pelete ali cu pecati i dalje na boilu verujem u nju kad je ja napravim a i peca tako kad na udici imam bilo koji drugi mamac sumnjam u efikasnost u startu!
Pozdrav svima
Veoma zanimljiva tema :tongue: nisam ni verovao da ce otici toliko daleko i biti toliko zanimljivih textova :takoje: :ok: ima se svasta pametno procitati i nauciti nesto novo zato samo nastavite pisati sa nestrpljenjem ocekujem svaki novi post smiley033
Ne znam kako je kod drugih, al meni krajem zime ponestane malo inspiracija kad je rec o saranu. Em ga zimi retko pecam, ili me zaokupe neke druge teme (napr. varalicarenje smudja)... Al, kad pocne sezona, opet ce saranska krv prostrujati nasim venama...
Nadam se da ce se ponovo aktivirati svi koji su zaokupljeni saransko-vodenim mislima smiley033
Ja vec pregoreo od cekanja marta da iole krene saran,kad vidi ovo ,sneg do kolena.Situacija na terenu me natera da cekam april ne bi li okacio nekog soma u cekanju juna.Samo da u junu ne bude da cekam oktobar jer je voda do nasipa...
Srdjane, valjda i u tome ima neke drazi, sacekati pravi momenat za pecanje, ili se nekako prilagodjavati. Nestabilni uslovi na rekama nam ne idu na ruku, zato je svaki uhvaceni saran divljak na reci zlata vredan.
Prema prognozi temperatura ce poceti da raste za koji dan. Ako ne bude nekog jaceg vetra, mislim da ima logike probati sarana, iako je voda jos prilicno hladna. A ako voda bude imala tendenciju porasta, sanse se povecavaju!
Gledao sam i Ja.Od 10.03. temperatura ide od 7 stepeni dnevna da bi do 20.03. dostigla i 20-ti podeok.Raduje me prognoza vremena ali nisam neki optimista u pogledu temperature vode,pogotovo sto se tada tope snegovi a kod nas vazi da snezna voda(u slengu) nikad nije dala ribu.Sta cu,bicu na vodi pa sta Bog da.Pored kompa sigurno necu nista upecati.Vec sam sutra na vodi i cekam sarana mada sam kod mnogih osudjen zbog opsesije ali...
Kad grune ta snezna voda, sanse su minimalne. Tendencija porasta je nesto drugo, dakle nekoliko dana pred porast i prvih nekoliko dana porasta sigurno mogu pokrenuti ribu. Po nekom mom iskustvu, riba zato i radi pred porast jer joj instikt govori da nailazi period kad joj hrana nece biti prioritet.
Samo da imam vremena da idem na vodu pa nek i zaledi.Do sad nisam imao srece ili pameti,ne znam,ali cu sigurno obavestiti ako mi se posreci.Slazem se za tendenciju ali je i ovih dana hladna kao zmija.
07.03 2011 temperatura dunava 2,9 stepeni hladna kao zmija po meni ne vredi al kao sto neko rece iza monitora upecati necemo nadam se da ce uskoro preci preko 5 stepeni pa da se zabaci do lovostaja.
A onda do juna zestoki treninzi na komercijalama da budemo u formi za dunavskog oklagijasa nema vece srece nedo kad zapisti na Dunavu i kad bas tebi peca na novu boilu za koju si verovao da ce uzeti to mi je takav filing kao da sam na kokainu! :cheesy:
pozdrav svima i bistro
Prijatelju takvu drogu(opsesija saranom divljakom)mnogi od nas imaju u krvi.
Iskreno mi je žao što ovu temu nisam u startu pratio. Tek danas sam je pročitao pa bih se malo nadovezao na priču o boilama i ishrani šarana, a pre svega, na njegove instikte. Priča se, uglavnom, svodila na izbalansirane boile a tek po malo o lokaciji na kojoj šaran obitava, što je po meni pogrešno. Nekoliko učesnika u debati je to napomenulo i sasvim su u pravu. Kada se pominje instikt šarana, pre svega treba razmišljati kako prima signale od drugih riba. Neki su sigurno imali situaciju da lepo love belu ribu i od jednom nastaje tajac, mrtvilo. Nedugo nakon toga se desi da dodje šaran na naš mamac i nastaje grčevita borba. Ovakve situacije se najčešće dešavaju takmičarima. Vrlo su retki slučajevi da prvo dodje šaran na hranjeno mesto. Uglavnom je to bela riba, koja svojim ponašanjem na hranjenom mestu, dozove šarana na pojilo. Većina praškastih hrana za šarane je upravo napravljena po ovom principu, što se lako može utvrditi samim pogledom na istu. Primetićete da pored krupnih zrna koje čega ima i praškaste komponente. Dakle, šaran definitivno prima informacije od drugih riba gde se nalazi hrana.Možda je glupo porediti ali ako vidite da stotinu ljudi stoji ispred neke zgrade i gleda ka njenom krovu, kakva će biti vaša reakcija?
Druga stvar koju bih pomenuo je prezentacija mamca, po meni možda i najbitnija stvar u celoj priči posle lokacije. Vrlo je važno da mamac izgleda što prirodnije a to podrazumeva i korišćenje tanjih ili mekih sistema. Naravno da se hvataju šarani i na čampare 3/0 i najlon 0,5 ali šta kada jednostavno, neće da uzme naš mamac? Mahinalno se postavlja pitanje da li je adekvatna boila, procenat proteina, ugljenohidrata, aroma itd. Koliko se nas prvo upita: da li sam ponudio mamac na pravi način i na pravom mestu? Zašto se dešava da šaran dodje na plovak ili laku dubinku kojima prekraćujemo dosadu dok ga čekamo,sa tankim najlonom i malom udicom namamčenu sa dva, tri crvića ili tankom crvenom glistom, a ne na boilu koju smo mu pripremili? Vrlo često se dešavalo da proradi neutralan mamac, koji sa malim podizačem leluja po dnu ili je odignut jedva santimetar.
Nadam se da sam vas naveo da razmišljate i u ovom smeru.
Bakisan :ok:, za obe stvari si u pravu. To su na oko sitni detalji, ali vazna su takva zapazanja.
Kad vidim da vrhovi stapova "veselo" igraju, znam da je prvo dosla bela na poziciju i odmah imam signal da, ako je bela aktivna, aktivan je i saran u vecini slucajeva, i doci ce pre ili kasnije. Ja znam da ce mi se saran pre javiti na finiji pribor namenjen beloj, ali bas zato izbegavam da ga koristim dok pecam sarana, da mi ne bi odvlacio paznju na sporedan kolosek. Sasvim je dovoljno kad se zapocne pecanje sa hranilicama, pa da se uoci aktivnost bele ribe. Koliko puta mi je ranijih godina saran dosao na fin pribor, a sanse su bile male da ga izvadim...Dodje saran od preko 3kg na udicu br.14 i dva crvica, al nikad nisam pomislio da se prilagodim tome! Dovoljno mi je sto vidim da jede, mrljavi, al jede, pokusacu neke druge varijante, ali sa adekvatnim priborom za sarana, pa sta bude. Sta imam od toga da imam 4-5 udaraca, a ni jednog ne izvadim...
Evo jos nekih razmisljanja:
Procena situacije je jako bitna. Ne treba sarana cekati po svaku cenu, ako je ocigledno da nesto ne stima. E, sta je to sto ne stima, to treba skontati. Da li su to meteo ili hidroloski faktori, ili jednostavno saran nije pri apetitu iz nekog razloga. Da, da i to je moguce, verovali ili ne!
A mi se pre toga naostrili da isprobamo nove boile il ko zna sta sve, a kad ono - nista. Onda dodjemo u situaciju da pocnemo neosnovano da sumnjamo u nase mamce, a problem je zapravo u necem sasvim drugom. Pecanje sarana moze biti prilicno dosadno ako se pecaros ne fokusira na sve sto se desava u vodi i oko vode.
U ribolovu šarana, pogotovo riječnog odnosno u tekućicama, puno je toga bitno, a najčešće vodostaj
koji oscilira ponekad malo, a bogami, ponekad i puno. Svaka riba to osjeća, pa tako i šaran. Nadalje, tlak zraka, raste li ili pada itd. Mislim da nakon toga dolazi pitanje mjesta ribolova, pa izbor mamca itd.
Pozivam kolegu Vulp-a da nastavi da piše svoje izuzetno zanimljive i korisne tekstove jer verujem da nije rekao svoju poslednju reč o ovoj temi a i ova zima za nas šaranđije treba da se nekako prekrati i istovremeno poveća fond znanja o šaranu.
Pozdrav!