Svako ko je imao prilike da peca divljeg sarana na reci,i ribnjackog na jezerima ili komercijalama,sigurno je primetio da se ove dve vrste sarana po mnogo cemu razlikuju vise ili manje..,neke od razlika su i ocigledne,a neke od njih su kolege i navele..
Pre svega ribnjacki saran je vestacki napravljan iskljucivo za uzgoj i konzumaciju,i selektovan je da ima sto veci prirast,uz mnogo hrane..
U odnosu na "divljaka" manje su oprezni i plasljivi,pitomiji su,manje su izbirljivi po pitanju hrane,cesce se hrane..,itd
Imao sam priliku da na Savskom jezeru posmatram i pratim ponasanje ubacenih ribnjackih sarana,u odnosu na prave savske "divljake" kojih takodje ima u jezeru,ali nazalost u malom broju..
Ubaceni sarani su se u pocetku ponasali kao da su ribnjaku..,sve su zivo kupili i uzimali,prilazili skroz uz obalu..,maltene su jeli iz ruke.,pecali su se kao kederi,da kamen bacis zgrabio bi ga..,i to sve lepi komadi tezine od 3-7kg..
Totalna suprotnost u odnosu na recnog divljaka koga jos zovemo i "vodena lisica"..,od ovih ubacenih ni L od lisice

,
Takvo njihovo ponasanje je trajalo 2-3 godine posle poribljavanja,sto su mnogi koristili i pored zabrane pecanje..
Danas,posle 6-7 godina od njihovog ubacivanja,ponasanje tih sarana se u dobroj meri promenilo..,ne love se cesto,pre svega jer su u velikoj meri proredjeni,ali oni sto su ostali su u dobroj meri "podivljali"..,Savsko jezero je divlja voda,niko ih ne hrani,pa su poceli da se ponasaju gotovo identicno kao i pravi divljaci..to se zove survivor ili ti opstanak..,morali su da se prilagode novonastaloj situaciji,ali im je za to bilo potrebno dosta godina,sto su mnogi lako platili glavom..,a komercijale i ribnjacki sarani u njima i njihovo ponasanje su opet jedna malo drugacija prica..