Pecati sam ili u društvu?

Započeo arsa, 11 Januar 2010, 17:23:16

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

predator65

Kad hoću nešto da upecam idem sam!!!najveću grešku u životu što se tiče pecanja uradio sam kad sam kuma poveo jednom na pecanje i pokazao mu mesto koje sam ja "provalio"!!! Posle toga dolazio je SAM !!! -upecao 35 smuđeva + 2 soma i time platio struju.. smiley156 posle toga navadio se i noćima i danima dolazio sam-raščistio sekirom i testerom sve-dovukao pola sela+ svaka ribokradica iz tog kraja je videla to!Tako da sad na tom mestu danju nema mesta ,a od  20h..do ujutru tu su ribokradice koje dolaze čak iz Aleksandrovca,Kruševca...A kad idem da se "zezam" idem sa plovkarošem ili dubinkašem -jer sam ja varaličar.Da ne smetamo jedan drugom.Kad je roštilj i sl.u pitanju-onda opremu uglavnom ne nosim.Ribu uglavnom poklonim onome ko me vozi ili kako kad ponesem kući koju veću-jer posle je izginuće ako nema ništa u dužem vremenskom periodu :no: "Taj i taj u'vatio 10 kila,a ti nikad ništa ne doneseš AAAAA!!!" :takoje:-Ribu skoro i da ne jedem-idem samo zbog doživljaja-jer morate priznati da nema dva ista ribolova ,čak i na istom mestu-uvek nešto novo se desi smiley093 Moj izbor je ići sam-ne da bih više upecao,nego što su ljudi naopaki u ovom kraju! :no: :grin: :sad:

Sp1tF1re

 E brate kuma si sam izabrao smiley063

predator65

Jbg..svako pokaže svoje pravo lice..neko pre neko kasnije-kao i svakodnevnom životu...Ima ih kojima smeta dan,kojima smeta noć ,koji (a ti su najčešći)ako im ništa ne dođe na udicu počnu da živčane,da skaču po obali,da non-stop bacaju ili prezabacaju,da skupljaju opremu još u 10h,a došli su u 06h recimo,onda odmah nađu da nisu trebali ni da idu jer ih "čeka neki posao"ili idu "kod nekog čoveka"..ima ih koji bi ako mogu sve da popecaju(ako je reka ili bara u pitanju) pa non-stop trče ispred tebe..u stanju su i 5km da otrče samo da pre nešto upecaju :takoje: :takoje: :takoje:,da zabacuju varalicu direktno preko tvoje,a imaju ceo svet ispred njih :takoje: :takoje: :takoje:,da gaze po vodi namerno da ništa ne uhvati onaj iza njih :takoje: :takoje: P.S. Kad sam sve to prošao zašto bih se više maltretirao i sebi upropaštavao dane? Kad nemaš s kim -najbolje je SAM!!! :takoje: :takoje: :takoje: smiley093

arsa

Citat: predator65 poslato 22 Januar 2010, 10:44:26

Kad nemaš s kim -najbolje je SAM!!! :takoje: :takoje: :takoje: smiley093

  :thumbup:                                               :takoje:
Ispuni godine životom, a ne život godinama.

Košava

Citat: Sp1tF1re poslato 22 Januar 2010, 10:19:54
E brate kuma si sam izabrao smiley063

E ,vala moj kum nebi usao u camac taman da mu poklonim svu ribu Dunava i obadva camca  :no: Nesme ni vodu da pogleda okrece se kaze da mu se vrti u glavi .Kejom kad seta nosi prsluk za spasavanje  :rolleyes: :lol: smiley033

dushann

Kao da se priča o mom kumu  :rolleyes: :lol: smiley095 čovek poseduje sve kategorije i vozi ljude autobusom po celoj jevropi al čamac  :no: i kad ga nagovorim to bude na sat-dva i onda oma: kume ajmo kući dosadno je  :cheesy: :tongue:
Paprikaš je gotov onda kad ga pojedem!!!

baćko

E Košava ubi me načisto sa tvojim kumom, a i Dušan ti je u podršci pa vam zato moram malo pričati o mom kumu ustvari ja sam njemu venčani kum. Odrasli smo zajedno i kao mali  je bio neverovatan nervčik. Zajedno smo pecali kao deca i to  vrlo uspešno već tada smo imali ulove kao što je som od 5kg mrena od nepunih deset kg i to je jedna priča za sebe inače nju je moj budući kum uhvatio,tako veliku mrenu nikada više nisam video. No u kratkim crtama da opričam ta naša detinja pecanja. Dan uoči pecanja smo obavezno spremali na čega ćemo pecati, kopali gliste, ronce išli u kafileriju po crve, kupovali kačkavalj ili zdenka sir za mrenu itd. jednom rečju studijski se spremali za  ribolov. U ribolov bi kretali za mraka tako da nas svitanje zaticalo pored reke to je nešto što se nezaboravlja, e ali gde je tu kvaka. Obično je moj  budući kum nosio  mamce na koje ćemo pecati to je on uvek zahtevao i ja sam gledao da mu to uvek ispunim (da budem pošten ja sam manje nosio od njega) uz to kod njega bi se nalazio i doručak neki hlebni namaz ili tak nešto. Kada bi bili već bliže dunavu moj Đole bi u međuvremenu, pošto celim putem nije zaklapao usta, dok bi ja samo kratko kadkad rekao da ili ne, počeo da se priseča da ga je neko prevario ili naljutio ko zna zbog čega, polako počeo da se nevira i ta njegova nervoza bi vrlo brzo doživela kulminaciju. Scenario koji bi usledio bio bi uvek  isti pobacao bi i pošutirao sve ono što je nosio i mi bi nastavili  tako do vode. Kada bi stigli na reku (ja sam nosio pribor) počeli bi da se raspakujemo kao da se ništa nije dogodilo e ali sada nemamo na čega da pecamo uz kratku kritiku sa moje strane on bi krenuo uz jednu stranu obale  a ja na suprotnu stranu od njega. Kada bi ugledali  nekog pecaroša moljakali smo za neku glistu, crva, hleb ili bilo šta drugo našta bi mogli pecati. Posle uspešnog žicanja vratili bi se do mesta za pecanje i skoro uvek bi nahvatali lepih riba. Moj budući kum je ostao takav nervčik do dana današnjeg i meni uopšte nije jasno kako je uspeo da ostane živ jer je znao naprimer ako mu dođe naravno, a dođe mu, da usred beograda ili Noovog  Sada vrišti i psuje i Arkana i Lajavog i miliciju ikoga god se seti, inače radi kao vozač u Dnevniku i to je jedan deo misterije  za mene, da on u samoj stvari ima veliku šansu da uspešno ode u penziju. Inače bio je oženjen kao što rekoh ja sam mu bio kum, ali ni to nije imalo vek duži od desetak godina, ima kčerku iz tog braka, sada je postao deda , dobio unuka. Njegova žena inače još uvek se svi družimo, je jedna vrlo tiha  i smirena osoba, jedna kratka slikica moga kuma sa njene strane. Ona  bi kaže kada čuje mog kuma na stepenicama (a on galami i svađa se sa sobom i ostalima da se čuje na daleko) brzo popila  tabletu bensedina, a ako bi po glasu zaključila da je uz to još i popio uzimala bi još dve a nekada i tri tablete tako da bi se bukvalno ukomirala. Sada kada smo stariji retko jako idemo zajedno u ribolov ali evo opisaču jedan od naših ribolova iz mog čamca od pre 5-6 godina. Izrazi moj  kum želju da ide samnom  na šarana ali da budemo zajedno u  čamcu, pošto sam uvek bio slab na njegove molbe pristanem iako sam znao da to neće baš najbolje funkcionisati ali  upustim se u eksperiment. Odemo mi na visoku obalu to je jedno 3km od  našeg pecaroškog doma i usidrimo se tu gde ja pecam. Moj kum malo potegao ali za divno čudo relativno umeren jer sam mu pretio  da ako se malo neunormali neću ga više voditi sa sobom.   Niže od nas sa obale peca jedan moj stariji poznanik inače isto šaranđija, pokojni je sada, isto nervčik ali u jako blagoj  formi u  odnosu na mog kuma. Javim se ja čika Milanu izmenimo par reči i tu se završi naša konverzacija.  Zabacimo  pecaljke moj kum i ja  ali  primetim  da na mog kuma počinje malo alkohol da podiže ubrzanje, počinje sve više da priča. Meni lično to baš i nije neki problem  da me on u međuvremenu neproziva stalno  i povremeno povlači za ruku  nebili svratio moju pozornost na njega.  Šaran počinje da peca  ali sitno kaluđerski, ja pokušavam da malo spustim loptu kod kuma pokazujući mu da  imamo šanse da uhvatimo šarana ako samo malo budemo koncetrisaniji na pecanje. Kum hvata sve veći zalet u pričanju,  čika Milan se več davno uzvrpoljio na obali šeta kao lav u kavezu besno zabacuje, kida, mrsi,  vidim čovek je već u predinfarktnom stanju  (Inače pregrmio već dva  infarkta i po meni lud što sam odlazi na vodu, čak i roni da otkači pecaljku  a jednom sam ga zatekao da pliva za pecaljkom koju mu je iščupao šaran iz  držača. Izvadio i štap i šarana od tri kg.) Posle jednog mog neuspelog kontriranja jer me je  kum vukao za ruku da  ga gledam dok mi objašnjava ja mu (sada je već i meni malo poskočio adrenalin, inače sam  imun na mog kuma) kažem " Pa daj kume olabavi malo samo da upecam bar jednog šarana pa ćemo onda pričati" na šta  on meni uzvrati  ali obračajući se ovaj put čika Milanu "Ovaj moj kum je prolupao, pa ja več više od sata nisam usta otvorio" U narednom momentu čika MIlan počinje da vrišti i ja pomislih da je gotovo sa čoovekom, samo je ponavljao "Nemogu više, nemogu više", bukvalno je čovek počupao pecaljke iz vode zgrabio stvari i sve onako đumle skupljeno bacio u tašnu, štapove bez da namota najlon prikači na  motor i ode čove kroz šumu urlajuči. Pogleda mene moj kum  i kao sav u čudu me pita "Koji je ku.ac ovom  čoveku, njemu izgleda nije dobro u glavi" Nisam znao da li da se smejem ili  plačem. Eto ova  priča bi bila delimičan odgovovor na društvo u čamcu tj na pecanju, doduše ovo je ekstrem neverovatnih razmera ali  i odgovor na učešću kuma kod pecanja. Hvala. :tongue: :lol: :lol: :lol: :bye:

dushann

 smiley077 smiley136 svaka čast za priču i kuma naravno :clap2:
Paprikaš je gotov onda kad ga pojedem!!!

srdjan72

BOZE,daj mi da jednom u zivotu upecam VEEELIKU ribu da ne moram ceo zivot da lazem!

TonyC

Hahhaha :tongue: de iznajmi mi svoga kuma !!!!!

na kanalu

hahahah  :tongue: odlicna prica, bravo backo... Ja licno volim u drustvu da pecam, imam dve ekipe za pecanje tako da uvek idem sa nekom i to su ljudi sa kojima sam na istoj frekvenciji tako da nema tenzija na pecanju. Taman posla da idem na pecanje, tamo mogu samo da se iznerviram zbog ribe, inace je skroz opusteno i sa puno humora uvek  :cheesy:
veni,vidi,vici

maverick

svaka cast za pricu o kumu....i ja bih ispricao pricu o svom...ali bojim se koliko toga ima da nepadne server...... :lol:

retfala

zašto si sam praviš probleme :question: Zbog ove izjave će ti sad garant naplaćivat instrukcije iz ribolova :lol:

maverick

to je bila pozitivna izjava..a i kako bi drukcije o kumu....

damjan


Teme sličnog naslova (10)