Hajmo malo da otvorimo dušu. Svako od nas ima neke stvari kojih se plaši, ne prijaju mu, nelagodno se oseća...
Strah od aviona, vode, neke životinje ili ko zna čega sve još.
Generalno se ne bojim ničega ali mi je kao detetu (6-7godina) ostala i do dan danas usađena priča u glavi pa i na samo viđenje ista prorade leptirići u stomaku.
Ne sećam se od koga sam priču čuo ali je sigurno nikada zaboraviti neći.
Priča ide ovako...
Dete u kući živelo sa ocem i maćehom. Otac vredan i radan, maćeha domaćica.
Nakon svakodnevnih odlazaka na posao susreće komšiju koi mu skreće pažnju kako nakon svakog njegovog odlaska iz kuće dete brizne u plač koji ne prestaje satima.
Zabrinut otac reši da jednog dana ne ode iz kuće nego se sakrije i vidi šta se dešava.
Tako i uradi. Izađe na vrata ali ne ode na posao nego se sakrije ispod prozora.
Posle izvesnog vremena sin počinje da plače a otac uleće u kuću i zatiče maćehu sa punom kutijom šibica u kojima su bube ulože - ušare ili kako ih ko već zove, koje detetu stavlja u uši.
Od tada do dan danas kada vidim tu bubu toliko se loše osećam i toliko mi ne prija susret sa istom da je to strašno.
Eto šta mi jedna "budala" i jedna priča napraviše u životu totalno bespotrebno. smiley033
Nastavnica prakse. smiley033
Ma pusti me u pm, uvek nešto ima u mraku, nije da ne smem da prođem, samo kažem :cheesy:
Plašim se bolesti, jako zeznuta stvar a naročito u našoj sredini gde su "doktori"-"kasapini" ili beše obrnuto?
Gde se na neki pregled ili snimak nečega što ti treba za juče čeka mesecima i koji mnogi koji nemaju para ni ne dočekaju.
Sve će im to,nažalost, saopštiti "ljubazna",nafrakana,medicinska sestra...Horor film!!!
Dok sam zdrav, svemu se mogu nadati i ništa me neće uplašiti... a ovo drugo- ne dao Bog!
Zmije se plasim samo tako. Nisam navukao strah od nekog susreta, od kada znam za sebe se presecem kada je vidim u prirodi. I rakcine sam se plasio jedno vreme, kada su mi neke bliske osobe obolele. Zdravstveni sam radnik, znam ponesto pa sam svuda simptome nalazio. Imao sam ih 5-6.
Sent from my LG-H955 using Tapatalk
Pacovi. Nije da ih se plasim ali ih mrzim u svojoj blizini ufff najodvratnije stvorenje
Sent from my Redmi 4 using Tapatalk
Strahovi su bolesti koje se lece.
Problem je nas mentalitet. Kada bi okolina cula da smo trazili strucnu pomoc (psihijatar), tek onda bismo videli sta su problemi.
Premda smatram odredjenu dozu straha zdravom navikom.
Ja imam problema sa grmljavinom kada sam na pecanju. Iako mi nije bas jasno dali brisem sto se bojim ili sto nisam glup.
Deca kada su bolesna do prehlade je sve OK, ali sve preko toga mi ne lezi nikako. :grin:
Da probam da se držim ribolova. smiley033 Najveći strah je da ode a da ga bar ne vidim. smiley199
Strahovi su, za civilizovanog čoveka , zamena za instikt ili šesto čulo , koji su mu trebali u prirodi . Tako da ... da, plašim se raznih stvari ... a najviše toga, da neđe slučajno ne izgubim obraz .... jer čast i bruka žive dovijeka :cool:
Samo bolesti,vec iam dve dijabetes i visok pritisak...i smeta mi a sve ostalo ne razmisljam jer sam na poslu za 33 godine video svasta
Večito aktuelni strahovi u nas! :lol: :rolleyes:
https://www.youtube.com/watch?v=BCizmnxe1bk
:tongue:
Odavno nisam video ovog "zbogom Kikindo" a to mi je omiljeni lik iz klipova sa youtube-a. On je uplašio druge tako što je skočio u skeptičku jamu. :wink: :lol: Pozdrav Vladimire, nisam te "video" duuugo na forumu, i uvek me nasmeje ova slika sa profila. :bye:
https://www.youtube.com/watch?v=a0nsl38fQxI
Pozdrav za tebe Gagi, tu sam ja, pratim redovno a evo došlo vreme i da se malo aktiviram. :smiley:
Strah me je da joj muž nije naoružan :lol:
Plasim se lažnih moralista
Poslato sa VTR-L09 uz pomoć Tapatoka
Plasim se kad SN zabacuje stap u mojoj blizini !

I imam frku da kad zaronim u vodu, duboko udahnem. Samo to jos nisam probao.
smiley033
Da malo obnovimo temu... Plašim se da neću moći sve da postignem. :sad: Administrator Neša Lures stranice sa oko 1000 ljudi, na fejsbuku i dizajner novog sajta i reklame, administrator grupe "Ribolov" novine koja ima preko 17.000 članova, dakle duplo više nego ovaj forum, a juče je i gospodin Kohrner Ivan objavio moj tekst na sajtu "Mušičar" : http://www.musicar.rs/prsten-za-secenje-strune-i-najlona/
Ovog petka novi broj "Ribolova" i novi tekst, a već radim na novom za sledeći broj... Plus, pregovori sa nekim stranim firmama, ali o tome tek kad bude. :no: :wink:
(https://s18.postimg.cc/i9npmr7i1/imgonline-com-ua-twotoone-_HTT0mh_GW9_VPcvx.jpg) (https://postimages.org/)
(https://s18.postimg.cc/nxu0do6pl/imgonline-com-ua-twotoone-no_Qe_WI0rj_YV.jpg) (https://postimages.org/)
(https://s18.postimg.cc/hwwbglzix/imgonline-com-ua-twotoone-m_XKQ71_JYkn_UVe.jpg) (https://postimages.org/)
Ti si promašio temu :) mene strah kad mi se klizaju opanci



Poslato sa VTR-L09 uz pomoć Tapatoka
Munjo , plašim se da ti taj štap na avataru nije pod dobrim uglom u odnosu na telo :cheesy: Brate, ti si bliži , ajde , majke ti, uhvati jednu bubu uho-lažu , pa pokaži Marini , da se prepane malo , postao je pravi partibrejkers :cheesy:
:cheesy: Kako ga iskusno navlačiš na tanak led taman da ga izujem iz tih klizavih opanaka :lol:
Ja se plasim da je ovo fotomontaza..(https://uploads.tapatalk-cdn.com/20171127/75b9232296cd83cdadf443c4fdacc26d.jpg)
Ali nije.. sveza je

Bogner je to !
I ja se plašim da nam ove štuketine ne pojedu Kunju...jbt veće od njega! :thumbup:
Bravo Munjo :clap2:
Tepa moj brat Munja samo neće da se hvali . Dozvoljavam mu da peca i na 10 štapova , ne nosi ribu , sve vraća pa mu je sve oprošteno i za isto :clap2:
Bravo čika Kunjo .
Vuče nisam baš ubica kao pojedinci ali ne kačim nikad slike ulova,poneku prirodu i to je to :)
Poslato sa VTR-L09 uz pomoć Tapatoka
Miha pa poznat mi ovaj gospodin sa slike, da nije bata Munja što spava na svakih pola sata. Gospodin u baletankama uvek bio i ostao,kad te vozi u autu vozi kao da te je oteo . :tongue:
Davore ne iznosi neistine spavam na 37 minuta preteruješ :)
Poslato sa VTR-L09 uz pomoć Tapatoka
Vidi Munjo nisam ti još zaboravio igranku iz prodavnice kad si mi na leđa natovario one dve Mihine kasirke(htele da me odrobijaju za nekakve žvake,slučajno ih srušio na pod i počeo da ih skupljam, a Munja viče iz petni žila klepa žvake ljudi i tutanj iz radnje), tek sutradan sam izmamio njihov osmeh na licu kad sam ponovo kod njih pazario. Moram priznati majstor si ali .... :clap2: doće mica na kolica . :takoje:
I ja se plašim Kunje kad ne spava...za.eban lik! smiley136
Plašim se da ostanem bez rakije.
Verujem ja da si ti pošten Davore,nego čujem sutradan tu po Pazovi dele se žvake deci da viču Munja-Kunja Munja-Kunja



Poslato sa VTR-L09 uz pomoć Tapatoka
Jel to one marnute :question: smiley316
Ma ne verujem da su te ali... slika govori 1000 reči(https://uploads.tapatalk-cdn.com/20171127/02ef5903fe452ac7b4ecf3ccbea1703e.jpg)
Poslato sa VTR-L09 uz pomoć Tapatoka
Monjo da nemaš možda strah od topovskog udara u šatoru, proverit će mo. Ako nemaš smislit će bata već nešto bezobrazno. :lol: Dolaze praznici, a pirotehnike koliko voleš(iskreno i nije nešto skupo može da pričeka za neki kupić), ima da svetliš ko božićna jelka. :takoje:
Citat: limovac74 poslato 27 Novembar 2017, 22:49:56
Plašim se da ostanem bez rakije.
:lol: :lol: :lol: :lol:
Za Groma, tj. Munju. Vidi Grome, nisam ja promasio temu. Nemoj da se mesas u nesto sto nije tvoj posao. Vidim da te neki ljudi koje ja gotivim, gotive. Tako da postoje sanse da te i ja zgotivim, ako se budemo razumeli ubuduće. Ja imam razlog zasto sam napisao to sto sam napisao. Kao sto su tvoji opanci samo tvoj problem.
Mene ovako matorog strah da ću uloviti veeeeeeliku tibu , a fotke neće uspeti, i niko mi neće verovati.
Raznih stvari u raznim periodima :cheesy: Trenutno - da ću izgubiti posao u turbulencijama zbog promene visokih kadrova u firmi, a da svojih 49 godina neću naći drugi. A onda me ponekada strefi da mi možda baš to treba u ovom trenutku, pa se manje plašim. I tako u krug :smiley:
Pojedi čokoladicu, izađi na vodu , kvalitetno se smrzni i zaboravićeš na probleme smiley033
Hvala moj mili Brate na dobrom savetu, lečim strah na neke druge načine za sada, možda uskoro bude i neka slika, samo ne znam još tačno u kojoj galeriji :cheesy: Ako je za utehu, evo makar postadoh Somdžija ovde gde takođe lečim strah uz vašu pomoć :takoje: :thumbup:
Ako nešto mrzim onda je to neizvesnost :veryangry: Poitaj sa tim slikama kad već ne možemo ni da naslutimo o čemu se radi. :cheesy:
Ja se licno plasim jedne stvari koja se zove nespremnost,kako u ribolovu,tako i u zivotu.Desavalo mi se dosta puta da budem ne spreman na nesto,i uvek sam zalio za tim trenutkom :takoje:
Ne zelite da znate.. ;)
" Što gođ dođe , ja sam mu naredan" Dobar stav sašaboško :takoje: samo ...nije lako sa takvim stavom u životu ... mora puno da se trenira :wink:
Trudim se,kako u zivotu,tako i u svim sferama,samo treba znati meru :takoje:
Plasim se da dignem prnje i odem iz ove zemlje. Ni sam ne znam zasto se plasim ali se plasim. Malo novog pocetka, koje generalno ne volim, malo neizvesnosti jer nije zlato sve sto sija, malo zbog porodice... Od svega po malo i izadje na dosta.
Uh bratac,ni preko više ne cvetaju ruže iako mi je bilo kao kod kuće ipak je prava samo ona jedna .
Što mogu emocije da te upropaste ništa ne može.
(https://s33.postimg.cc/iaqfhd1dr/home-sweet-home-ceramic-tile-root-1paj4634_1470_1.jpg) (https://postimg.cc/image/q3h39c7cr/)
Vlado, ja da sam na mjestu tvoje supruge , pustio bi te da ideš đe god oćeš :cheesy:
Šali se malo Dva vuka... đeca su mala i sad im najviše trebaš . Sad se prave veze u porodici , koje traju čitav život . Ako to izostane , džaba posle pare :takoje: Preko se lako uskače u posao , ali se teško iz njega izlazi ... jednostavno, takav je sistem ... a nije sreća , para puna vreća :wink: Ako možeš da povučeš cijelu porodicu, to je ondak druga stvar :takoje: :bye:
Plašim se svoje lude glave . . . kud li će me još odvesti!
Plasim se da ce zrno pasulju da mi se raspadne , pa ga slusam kako krcka i obilazim ko odojce ...
Ljudi laznog morala ,Prijatelja sa laznim osmehom
Kad pogledam vodostaj , plasim se potopa !
zurim kroz sumu. mrak je ,apsolutna tisina. pokusavam da se ne sapletem o granje i korenje.
plasim se da mi je neko vec zauzeo mesto :sad:
Plasim se smrti,plasim se kada ne budem tu,kada budem potreban svojoj deci,a mene nece biti...
Crkve, jednoumlja, imanja djece.
Ja se jedino plasim ovih sto bi trebalo da mi zaradjuju peMziju....
Najviše se plašim kad cugnem malo sa ekipom, da će me skembati policija u povratku.
Plasim se pametnih ljudi i pametnih odgovora.
Ja se plašim hebenih bovi na dunavu kada se noću vraćam. Jedne tamno zelene, druge tamno crvene i nikako osvetljene i nikada na istom mestu smiley236 :shocked: :lol:
Plašim se da njen muž ne sazna :lol: ... jbt kakva vam je ovo tema?! :lol:
Plivajuceg zamajca... :cheesy:
Promaje ... :lol:
Citat: Grof1204 poslato 09 Februar 2021, 21:38:37
Plivajuceg zamajca... :cheesy:
Nebrini posle nepunih 30 hiljada menjam drugi put :cheesy:
https://www.youtube.com/watch?v=i3Rdboj5roM
Kad legnem uvece da spavam, dal cu docekati jutro :lol:
Da cu jos dugo moći :wink:
:smiley: Da će prestati da me zanima ... :cheesy:
Kako da kazem mene ne zanima kao nekad. Mislim zanima me ali ne kao pre, ono po ceo dan. I to me nalo plasi :huh:.
Ne plašim se ničega. Plašim se svačega.
Obavezno infovanje mladjeg dela porodice...
Od besa mi se ruke vec tresu.
Plasim se samog sebe.
Mach 3 katridža (recikliranog)
Ne znam. Nekad jesam sad se već samo štrecnem, eventualno.
Tipa vidiš u mraku krupnih kerova par komada i slično, na obali.
Istrenira se mozak da ne dozvoli paniku, paralizu.
A nosi se i prangija, što svako treba da praktikuje, a bogami i praktikuju, ovi sa kojima popričam.
Mnogo je čovjek stabilniji, sigurniji, sa tim.
Previše smo mi u goluždravce evoluirali da bi bez ičega išli.
Većina nas ima to iskustvo napada pasa lutalica prilikom odlaska na pecanje,sto biciklom sto peske da ih ne oprangijas oglodali bi te pa se ti zali....Nosim nego sta :cheesy:
Ima jedna lokacija gde idem povremeno da varaličarim a gde me obavezno na putu prema obali dočeka čopor ,,besnih" pasa. Njih pet šest. Tu neka usamljena žena skuplja i hrani pse lutalice pa ovi brane ,,svoju" teritoriju. Vrlo neprijatna situacija. Jedva se izborim sa njima, pa da bih prošao moram više puta da ih rasterujem bacajući kamenje, gde oni postaju još besniji. Jednom prilikom povedem sa sobom komšiskog kera, da me štiti. Kad on vide besne pse umesto da me zaštiti on meni uz nogu i ne mrda od mene. Ispade da ja njega treba da štitim. I šta ću, da bih njemu pokazao šta treba da radi ja naglo pojurim prema čoporu a ovaj se, na moje iznenađenje, dade u beg. Jedan najmanji čak saplićući se u begu poče i da cvili bežeći. Ovo iskustvo mi je pomoglo da svaki sledeći put primenim isto. Pojurim prema njima a oni u beg. Kad ih prođem oni za mnom ali dovoljno je da se okrenem i napravim par naglih koraka prema njima oni se razbeže.
Inače, plašio sam se zmije ali taj strah sam vremenom prevladao. Ali šta me obavezno uplaš, iako znam da to uvek može da se dogodi, kad na metar ispred mene, iz žbuna ili visoke trave, iznenada bežeći krilima zalupeta fazan
Ne plašim se ničega, pogotovo pasa. Ne sećam se kada su zalajali ili zarežali na mene. Jedino mi je neprijatno noću kada čujem zavijanje čopora šakala u gustišu udaljenom 15-20 metara. Oni se plaše čoveka, čim se popnem uz obalu i krenem prema njima oni se razbeže. Jedan moj prijatelj ponese petarde, ali verujem da tako plaši i šarane koje peca.
Kod nas ima čagljeva koji se petardi uopće ne boje. Dečki koji noće u ribolovu im bace petarde, oni samo ponjuše i odu dalje. Petarda pukne, oni ni da potrče!
Već imaju i lisicu koju hrane, ne znam čim, valjda kederima. Lisice su sve žgoljave, valjda nemaju što jesti, ali uopće se ne boje doći jako blizu. Baš ih dosta ima. Čagljevi dolaze blizu uglavnom ako su mladi, uz gore naveden izuzetak, rep im je skoro do poda. Uglavnom idu uz cestu.
To mi ništa nije problem, već sam navikao. Problem su mi divlje svinje koje se spuštaju do velikih jezera sada kada su male bare zaleđene. Ako predvečer ili po mraku šetate uz jezero, zna ih se čuti kako rokću i nije mi baš svejedno. Nikad ne znaš što može izaći iz šikare na stazu i u kom broju. Po danu su uglavnom duboko u šumi.
Ovo za šakale, da se ne plaše petarde, nikad ne bi reko.
Znam da su ove lege u Lanki htjele kampovati pa kad su ih opkolili i počeli, noću, zavijati. Zbrisaše, lege. Odrasli ljudi.
Mene su neka 4 mješanca korgija počela juriti kada su dobili mlade, i upotrebio sam za njih petarde.
Naučili se i sada mene propuste, dok druge pojure, neke.
Nije problem dok su korgiji, ali toj kuji naiđu i veći džukci, kada se pari a i da je posjete, očevi djecu, familiju.
Onda bude ekipa od 6 kerova..
A tamo kod Oficirca opet bude ekipa, čopor od jednog u fulu ovčara, pomoćnik mu je neki mješanac žuti, veliki, skoro kao ovčar, i pomoćnici sitniji.
I oni uglavnom u tišini pored pecaroša prolaze.
Ali ajde ti pogađaj koji će šta kada da odluči, a ako odluči onda beri kožu na šiljak.
Ne prihvatam da mi išta zavisi u smislu zdravlja, sigurnosti, od drugoga, drugih.
To što Slobo objašnjava pije vodu kod tog čopora klošara, kerova. Inače ne pali skoro nikada, tako lako. I nije mu u redu što je poveo tog komšijskog kera za taoca.
Pa onda situacija di mi je onaj pitbul od 40 kila za petama groktao, trčao, srećom stao, gazda mladi junoša, ga dozvao.
Pa onda jedan rotvajler kada je sa izložbe pobjegao, kao tele da je ispred hangara prolazilo.
To nije bilo na pecanju..
Tako da, ne slušajte nikoga sa savjetima tipa biber sprej na medveda ( to mi je genijalno, tamo Ameri, sa tim se kao osiguravaju ) .. nego se ljepo osigurajte.
O ludacima koji noću drogirani i pijani naiđu na kej, obalu, plažu i ne bih. jedan Sarajlija imao ranjavanje, drugoga prebili, opljačkali i tako te priče.
Polude, traže da im daju da probaju da pecaju i tako te fix ideje, uvod u sukob.
Šakale srećem dosta često. Noću naročito, u raznim zasedama i slučajnim susretima. Bilo da sam sam ili u društvu, nikada me nisu napali i uvek je reakcija ista. Bežali su. U nekoliko slučajeva smo bili na manje od 5m razdaljine.
Do sada nisam nikada čuo da su napali bilo kog čoveka.
Istina je da šakali (čagalj) napadaju pse i druge životinje koje mogu da savladaju. Dolaze blizu naselja kao i lisice.
Što se tiče napuštenih pasa koji su formirali svoje čopore i koji instinktivno brane teritoriju, jure za biciklistima ili onima koji su na manjim mopedima odgovornost je na neodgovornim vlasnicima koji su pse iz raznoraznih razloga izbacili iz svojih domaćinstava. Štanceri koji besomučno kote svoje "rasne" kuje višak neprodatih ili iz nekog razloga "faličnih" štenaca iste odvezu i ostave na kraj nekog udaljenog naselja ili blizu šume, vode, njiva... gde neki podivljaju i preguraju nekako do odrastanja i postanu sasvim sposobni da brinu o sebi. Ipak su to prapotomci vukova. Nakon štancera tu su i brižni roditelji koji nabave ili kupe malu kucu deci i kada kuca poraste, deci dosade, starijima postanu teret i onda opet izbacivanje, što dalje od kuće. Sada je aktuelna i zloglasna Avenija MB iz Vrnjačke Banje. Oni su kao državni šinteri (a ipak je privatna firma) dobili ugovore sa opštinama iz Vojvodine koji su vredni i po 8.000.000 din (Kovačica, npr). Ti šinteri pokupe pse iz Kikinde, spakuju 20+ pasa u malu prikolicu koja je dovoljna za max 6 jedinki manjeg rasta, slikaju, prevezu dalje, puste između naselja pored puta gde ih veći broj strada pod točkovima vozila, onda idu u sledeće mesto, pokupe drugu turu, urade 30km dalje istu stvar i sve tako do Vrnjačke Banje gde prijave spasavanje, vakcinisanje, čipovanje ili lečenje 150+ pasa za jedan dan. Onda se pitate odakle ih ima toliko.
Najčešća greška pri susretu sa čoporom pasa jeste bežanje! Pas ima 4 noge i svakako je brži i izdržljiviji nego neko ko ide na 2 noge ili panično vrti pedale. Onaj ko beži je plen!
Moj zaključak je da se šakala nemamo šta plašiti niti ima potrebe da se koriste petarde i slične artificije. Beže oni sami. Sa psima ipak savetujem oprez ali bez straha. Treba više strahovati od nepoznatih ljudi nego od pasa! Psi, čak i divlji nisu lažljivi i retko su podmukli!
Плашим се једино да ће ме на слободан дан који је био намењен за риболов звати са посла да хитно дођем.
Da pas moze da bude podmukao, moze. Licno se ne bojim pasa ali kada su u vec formiranom vecem coporu znaju da budu opasni. Pre jedno dve ili tri godine sam se vracao sa pecanja iz Dorcolske marine Stara Centrala gde me je zaustavio covek sa dvoje male dece i zamolio da ih povezem kolima zato sto su ih napali psi i cak su ujeli jedno od dece. Naravno povezao sam ih i zazalio sto ne posedujem nikakvo oruzije jer bih se vratio i cekao da ih pobijem.
E sada ima ljudi koji poznaju pse i njima je lakse da izadju na kraj u takvim situacijama.
Sada da se malo nasalim, jedino se plasim da se vozim avijonom i da idem kod zubara. E sada kod zubara mora da se ide a prosle godine me je zena posle mnogo godina da priznam ne znam ni sam kako ubedila da idemo na odmor avijonom. Kada smo sleteli na aerodrom u odlasku bilo je elegantno i neosetno. Rekao sam joj ako hoce da se razvedemo neka mi takav godisnji predlozi jos jednom. U povratnom letu je bilo tako strasno: Skripalo je sve na avionu dok je izbacivao stajni trap i treslo se, nije uspeo da sleti iz dva pita uz sve lelujanje levo i desno da sam se na kraju razdrao majstore ako ne znas da teras ja cu da ga spustim. Nista joj nisam reka posle sletanju zato sto u opste nisam mogao da govorim. A u avion vise ziv ne ulazim.