Čuo sam da "asvalt lak" (boja za ceste, pješačke prijelaze...) može poslužiti umjesto antialgina, zanima me dali je tko probao i da li vrijedi pokušati, ako radi omjer u cijeni je .

iskreno cuo sam za tu pricu ali cini mi se da se dodaje jos neki prasak protiv krumpirovih zlatica...i navodno funkcionira...nisam vidio ali cuo par puta 

ne razumijem taj dio s krumpirovom zlaticom kakve veze to ima...ona je vezana zemlja-krompir,veze s vlagom nema...

otrov koji se navodno veze u boju i unistava ili sprecava stvaranje algi...kod nas su je prije mijesali u temeljnu i tim bojali camce...da li iz ne znanja ili neimastine neznam

ako to radi, lepo bi leglo na čamac.
Znate i sami kako ta boja klizi kad pokisne, čamac bi sa njom sigurno bolje klizio kroz vodu.

Samo ne znam ko će da se upusti u šmirglanje čamca i farbanje na sreću, a da ne zna da li će taj ceo trud da se isplati.

Ja sam s tom bojom davno farbao jedan mali camaci mogu ti reci da je bio odlican, boja je dosta tvrda tako da se ni lako neostecuje

Nema tu logike da ta boja može da zameni antialgin, kao prvo nespira se kao antialgin, da je jaka to jeste ali to je boja za asfalt,a ne za čamce mi opet pored toliko antialgina izmišljamo toplu vodu.

A i nije ni jeftina

evo malo o bakru i modroj galici...za neuke 

Zašto i zbog čega se dodaju navedeni preparati za pojačavanje antivegetativnog premaza pročitajte u uvom tekstu:

-Bakrov(I)-oksid (Cu2O, kuprit i halkotrihit) otapanjem u NH3 i NH4Cl daje bezbojnu otopinu koja s najmanjom količinom kisika pomodri pa služi kao reagens na kisik. Na povišenoj temperaturi plinoviti vodik, ugljikov(II)-oksid i ugljik lako ga reduciraju u metalni bakar, a klor i brom ga oksidiraju u CuO. Upotrebljava se za proizvodnju crvene glazure u keramici, crvenog (aventurinskog) stakla, tzv. "antifouling" boja (koje sprečavaju razvoj morskih organizama i biljaka na podvodnom dijelu broda) te za zaprašivanje sjemena radi uništavanja štetnih gljivica.

-Bakrov(II)-sulfat pentahidrat (CuSO4 x 5H2O, modra galica) najznačajnija je sol bakra, a bila je poznata još starim Egipćanima. Plinije je opisao njezinu proizvodnju u Španjolskoj, a 1880. godine otkriveno je njezino fungicidno djelovanje što je potaklo njenu industrijsku proizvodnju. U prirodi se nalazi kao lazurno modri, triklinski, kristali minerala halkantita koji su lako topljivi u vodi. Od pet molekula kristalne vode četiri su kompleksno vezane za bakarni, a peta na sulfatni ion. Industrijski se dobiva otapanjem bakra u razrijeđenoj sumpornoj kiselini. Može se dobiti i kristalizacijom iz elektrolita preostalog od rafinacije bakra te djelovanjem sumporne kiseline na bakrov oksiklorid (Bigourdan-Bebin postupak). Najviše se upotrebljava pomiješana s gašenim vapnom kao fungicid (bordoška juha) protiv peronospore na vinovoj lozi i biljnih štetočina na krumpiru, voćkama i rajčici. Koristi se još i kao aktivator pri flotaciji ruda kobalta, olova i cinka, za uništavanje alga u rezervoarima, vodovodima i bazenima, za konzerviranje drveta, zatim kao elektrolit u galvanskim člancima i kupkama za pobakrivanje, a u medicini protiv gljivičnih infekcija.