NEVEROVALI ILI DA!!!
"NEVESELI ČETVRTAK 03: Od 'malenog vojvođanskog dečaka' do modernog Paula Koelja
Sve je teže i teže pisati ovaj autorski tekst četvrtkom, toliko tema, toliko prevara. Provodim sate i dane sortirajući dokaze, praveći vremensku liniju. Ponekad sam besan na udruženja koja su sve ovo dozvolila ili makar trpela, ponekad sam ponosan na pojedince i udruženja koja su jasno i glasno rekla 'dosta', pa istrpela posledice, a ponekad, kao sada, sam prosto fasciniran bezobrazlukom Mister Dunavca. Dođe mi da skinem kapu i kažem: svaka čast, drugi su lopovi, ali ti si maestro.
Pre nego što se bacim na temu, da se podsetimo onoga o čemu smo do sada pričali:
Prvi tekst se bavio nameštanjem sudskih procesa i taj tekst će imati nastavak, jer 'organizacija' okupljena oko Dušana Jovanovića i 'advokata' Milana Vlajkovića to isto pokušava u još nekoliko procesa. Pričaćemo o Milanu Vlajkoviću, njegovom tatici sudiji i njihovim moralnim vrednostima, Siniši Momčiloviću scenaristi maskiranom u advokata, advokatskoj kancelariji Subakov najskupiljim gubitnicima, Predragu Joksimoviću tugaljivog pogleda i jednakog stila, svim vezama, vezicama, nameštanjima, pranju novca, i toj tankoj liniji koja razdvaja advokata od mafijaša. Pričaćemo i o Radovanu Kljajiću i kako je od moćnika Kanjiže spao na to da mu policija posećuje vikendicu. O Miroslavi Laslo nećemo direktno pisati, ispod časti nam je. Ali ćemo pisati i o Savi Kosaniću, objavićemo dokumenta koja ga povezuju sa ribokrađom, pričaćemo o isplatama njegovom udruženju Karaš, ali i o glasnoj tišini njegovog Saveza (''poštovani'' članovi, možete slobodno pretpostaviti da više ne pričate sa gospođom Marijom. Tražili smo jedan, JEDAN sastanak, poneli ste se kao kukavice i uhlebljene muve, tako ćemo vas nadalje i tretirati).
Drugi tekst se bavio jednom pažljivo pripremanom prevarom u vidu Kluba 300, što se završilo skupim sudskim procesom koji je Mister Dunavac izgubio, a RSV DOO platio. Pričaćemo i o drugim ovakvim primerima, sudskim procesima. Čeka me utaja poreza, prevara humanitarnih organizacija, čeka prevara oko upisa stvarnog vlasnika...svuda se ista imena ponavljaju.
Danas se bavimo meni fascinatnom epopejom, neverovatnom pričom zvanom priručnik 'Škola Ribolova'.
Odakle krenuti...uglavnom negde tamo krajem 2006. godine, pokrenuta je ideja objavljivanja priručnika za ribolov koji će se koristiti tokom školica ribolova koje organizuju udruženja. Priručnik bi izdao Savez i ponosno stao iza te knjige. Sjajna ideja, zar ne?
Na knjizi se radilo, pisalo, nije bilo javnog poziva već je izabran prvi među jednakima, nekadašnji Bog u Vojvodini, padrino ribočuvara, ribolovaca, alasa i ribokradica.
Savez i DOO su zajedno štampali knjigu, po pola, svako je keširao 250.000 dinara za sveščicu od 48 strana. Ali u boji, rođaci...!
Tekstovi ove 'knjige' su pokradeni sa interneta i časopisa, slike su pozajmljenje bez kontaktiranja autora ili plaćanja prava.
Ipak, Savez je imao svoj priručnik za svoja udruženja, zar ne?
Ne. Knjiga je posle štampe naplaćivana prvo 650, pa 500 dinara, kao sada što Vodomar tapka Jovanovićeve dozvole, u januaru članarina 600, u februaru 300. Ali o gospodinu Travaru, falš opremi, dugogodišnjoj saradnji, pozajmicama i svemu ostalom drugom prilikom. Uh, tek na drugoj stranici Worda a načepio sam sve živo. Nema nedodirljivih. Neće ni biti. Vi ćete nas da zatvorite, mi ćemo se potruditi da se SVE o vama sazna.
Uglavnom, da podvučemo priču posto postaje luđe.
Mister Dunavac dolazi sa idejom priručnika, svi kažu ok. Mister Dunavac 'piše' priručnik. Savez (čitaj: sva udruženja) plaćaju štampanje priručnika. I opet, sva udruženja moraju dodatno kupiti priručnik lično od Mister Dunavca. Naravno, sve se to razvuče na dve godine, pa udruženja zaborave da su već platila štampanje, te ponovo kupuju knjigu.
Mister Dunavac sam sa sobom potpisuje ugovor o autorskom honoraru KOJI NIKADA NIJE POMENUT kada se odlučivalo o pisanju priručnika. Pošto je i njemu jasno da je ovo veoma očigledna prevara, u ime RSV DOO ugovor potpisuje neki anonimus koji je tada bio jedan od podizača ruku u Nadzornom Odboru, lik koji nema prava da zastupa RSV DOO, osim ako mu tu punomoć ne da Jovanović lično, koji je, ups, ujedno i autor knjige.
Potpisuju ugovor u kojem skoro 60 posto od cene jedne knjige odlazi autoru, sa tromesečnim presekom. Znači svaka tri meseca, pogleda se prodaja, i po tome isplaćuje honorar. Nikada u istoriji Srbije nije potpisan ovakav ugovor.
Ali, pazite sad ovo, knjigu pokradenih tekstova niko ne kupuje! On, kao i mi sada, ne zna šta će sa knjigom te je poklanja.
Tri godine od ideje, a dve godine od štampanja ove jadne, bedne knjižice od 48 strana, Jovanović je poludeo i naložio Jovanoviću da avansno isplati Jovanoviću autorski honorar.
I on isplaćuje. 2009. godine, bez da iko zna, na ime ''autorskog honorara'' za pokradene tekstove, Jovanović sebi isplaćuje 450.000 dinara. I onda donira sav tiraž sebi! Drugačije rečeno, i sve dalje što proda, odlazi u njegov džep. Srećom, ovo smeće se nije primilo, te nije uspeo dalje da cedi priručnik i neke veće transakcije se sa time završavaju. Pošto je Jovanović jednako Dunavac, pa i obrnuto, do te mere da su i oni sumnjivi advokati zbunjeni koga kad zastupaju, Jovanović je u velikoj krađi dokumentacije odneo i dobar tiraž ove knjige, pa je možda možete naći kod uličnih preprodavaca na pijaci u Petrovaradinu. 300 bez autograma, 600 sa, kao kod gosn Travuljine. Šalu na stranu, tokom godina, knjiga se poklanjala, kao što i treba, ali ona je prevaziđena bila čim je bila napisana, a sada, 13 godina kasnije je samo tužni podsetnik na to koliko se jedna osoba osilila, misleći da ovo niko nikada neće iskopati.
Pisac kojeg smo kontaktirali da nam sve ovo prokomentariše je u mejlu izjavio da vodeći srpski izdavači ne daju honorare iznad 2000 evra, dok sam kod drugog pisca dobio informaciju da je realnija cifra oko 1000 evra, uz mnogo sreće i truda. Ipak, naglašava da nije to toliki problem, koliko činjenica da je ista osoba i naručilac teksta i autor teksta, bez ikakve kontrole. Citiram 'ništa u ovome nije ni tržišno, ni normalno'.
Naravno da nije normalno. Jovanović po napisanoj stranici zarađuje 9.000 dinara!!! 48 stranica ukradenog teksta za pola miliona, malo li je... Jeste, hajde da izračunamo sve. Autorski honorar pola miliona, štampa pola miliona, i svaki primerak prodaja - 500 x 2000 = milion. Po ovome, ukupni troškovnik ove dečije sveske je dva miliona, što Dušana Jovanovića čini ne samo najplaćenijim 'piscem' u Srbiji, već najplaćenijim 'piscem' u poznatom univerzumu.
Ipak, zamislite samo kakav bi vrhunski priručnik vodećih autoriteta Savez danas imao. Zamislite ko bi se sve javio kada bi rekli - plaćeno štampanje u koloru, plus pola miliona honorara? Pa ameri bi od nas otkupljivali prava.
Ali ne, Mister Dunavac je morao da umeša svoje prste, da od moguće lepe ideje napravi pomije, kao što je uradio sa svime što je dotakao. Puno se priča o njegovim putovanjima u Južnoafričku Republiku i Portugal, o iznosima i o tome da li je neko kompetentniji mogao otići, o namerno izgubljenim procesima, o reketiranju alasa preko žutih zona....ali najniža i najsramnija priča, ova oko knjige nije poznata ljudima.
Ipak, čak ni to nije dno za Mister Dunavca, koji je uspešno uspeo da prevari i humanitarne organizacije i iz te priče otišao sa duplo većim iznosima nego što se ovde pominju...
Ali to je već tema za neki drugi četvrtak.
Slika 01 - Mister Dunavac, iako svi koji su čitali njegove dopise znaju da nije veoma pismen, je uvek želeo da bude pisac. Njegovi govori koji su često znali da traju i preko sat vremena, prilikom otvaranja Skupštine Saveza su legendarni, poznatiji čak i od malverzacija na tim Skupštinama. S vremena na vreme, Mister Dunavac je te svoje odgovore i objavljivao, u plaćenim tekstovima i kao odgovor na negative tekstove o njemu. Otud i naslov ovog teksta: Mali Vojvođanski Dečak...
Slika 02 - Knjiga spremna, mesecima pre izdavačkog ugovora. Udruženjima se servira priča o priručniku, kao o velikoj usluzi Jovanovića prema Savezu.
Slika 03 - Pošto je čak i Mister Dunavcu bilo glupo da sam sa sobom potpiše ugovor, izvesni Boško Knežević, član NO, gura svoj obraz u prvi red. Tokom ovih tekstova nagazićemo puno ljudi, pročuće se sve i svašta. Molimo pomenute individue da nas ne kontaktiraju. Briga nas što ste radili šta ste radili. Niste nam vi meta ni cilj. Vama na obraz, a nas zaobiđite.
Slika 04 - Ugovor za Ginisovu Knjigu Rekorda. Srećom nisu štampali 5000, od neprodatih bi se ove godine grejali, ali bi Mister i dalje dobijao honorar.
Slika 05 - Savez plaća polovinu troškova, enormnih 250.000. A zatim članice Saveza kupuju knjigu po ceni od 500.
Slika 06 - Ipak, niko ne kupuje najskuplju knjigu, Jovanović je besan, pa ga Jovanović smiruje, isplativši Jovanoviću 441.000 dinara za ''priručnik'', jer su svi Jovanovići shvatili da se 'leba neće najesti od prodaje.
Slika 07 - Jovanović poklanja Jovanoviću ceo tiraž knjige i time se ova bedna priča završava.
Slika 08 - komentar poznatog srpskog pisca o celom događaju, imena zacrnjena po odluci autora ovog teksta"