Eh, da, u Srbiji postoji i veliki broj prirodnih i veštačkih jezera na kojima se može uspešno varaličariti , kao i još jedna velika reka, koja se zove Tisa

Tisu nisam zaboravio, ali nisam smeo da je pomenem jer nikada nisam bacio varalicu u Tisu, tako da ne znam koliko je zahtevna. U vremenu "pre vremena" do pojave silikonskih varalica, varaličarilo se univerzalnim štapom. Ciljane vrste nizijskih reka su bile štuka, smuđ i bucov. Som se nije smatrao varaličarskim plenom i napad na kašiku namenjenoj štuki ili voblera namenjenog smuđu ili bucovu se više smatrao uzgrednim i slučajnim. Bilo je sigurno majstora koji su lovili ciljano soma varalicom, ali kod mene ne, a po Dunavu ili Tisi

je koliko znam bilo nekoliko, a to je procentualno taman koliko je bilo slučajnih napada soma ostalim varaličarima, otprilike koliko je bilo napada kapitalnih šarana plovkarošu koji lovi petljašem kedere. Takođe, bandar i UL ribolov nisu postojali, čak su i plovkaroši mrzeli bandara, jer ga je teško očistiti. Pasionirani varaličari su pravili kolekcije varalica ali su sve lovili jednim štapom i mašinicom. Sa ekspanzijom slikona kojim su se mogle dohvatiti dotle nezamislive dubine i som je postao ciljana vrsta, a uz smanjenje ribljeg fonda, sve više ribolovaca pravi kolekcije štapova koje koristi za lov jednom jedinom vrstom varalica u par "proverenih modela" na težim ili lakšim glavama. Smuđa sam inače počeo loviti ne zbog tiganja, nego zato što je kada sam počeo koristiti silikon i malo skapirao neke stvari (lokacije i prezentacije) u to vreme bio riba koju je najlakše uloviti u nekoj pristojnoj prosečnoj veličini. Redak je bio napad smuđa ispod 1 -1,5 kg, 2 -do 3 kg su bili redovni, a preko 3 nisu bili na nivou statističke greške kao danas. Na iole čestitu štuku je napadalo po 5 -6 klocni jer su priobalja bila puna klindara, a veličina varalice nije igrala nikakvu ulogu. Inače i dan danas je za mene krupna štuka kraljica i sinonim za varaličarenje. Godinama sam pecao samo jednim štapom, a i ako sam imao 2, to su bila 2 štapa slične snage, karakteristika i naravno oba dužine 3m, jedan čisto kao rezervni dok ne prodam stariji, pošto naravno nisam mogao sebi dozvoliti da prvo prodam, pa da budem bez štapa dok ne kupim. A posle mi se dešavalo da imam i 7 -8, sve različitih.

Sad sam sveo na 2 + 1. Taj + 1 (Garbolino avenger 1,8m 2 - 8gr) sigurno ne bih imao, ali mi je draga uspomena na prvi varaličarski kup Vukova koji zato zauvek ostaje kod mene iako sam njime samo par puta pecao klena na Drini. Ako njega ne računam, čisto sumnjam da ću ikada više imati više ili manje od 2 varaličarska štapa, naravno univerzalca, jer u principu mi uglavnom i pecamo univerzalnim štapovima koji su se odlično pokazali za džig. Na štapovima koji su stekli status džigeraških božanstava, fabrika koja ih pravi je uglavnom napisala "spin - spining" uz poneki "salmon steelhead". Jako retki su među našim nizijskim varaličarima spezzi štapovi, na kojima piše jig, spin&jig, tvich&jig, jer su to uglavnom prenežni štapovi za naše uslove.