Od drveta do čelika -udica-

Započeo Panonski Mornar, 31 Januar 2010, 14:28:52

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Panonski Mornar

Istorija izrade udica

Za prethodnika udice smatra se kopljasta udica ili "zaglavak" - ravan štapić ili kost naoštren na oba kraja koji se vezuje u sredini. Kada riba proguta mamac u kome je "zaglavak" struna se zategne a oštri vrhovi se zabadaju u njeno ždrelo. Ne zna se tačno koliko dugo je ova naprava korišćena ali je vremenom ona zamenjena udicama koje od tada pa do danas imaju karakterističan i prepoznatljiv oblik.



Prve udice javile su se pre oko 40000 godina. Smatra se da su bile od drveta. Grančice sa trnom ili sličnim izraštajem su lako mogle da se oblikuju u karakteristicni obilik udice. U tu svrhu korisceni su glogovi trnovi i sl. Takva udica miže da bude oštra gotovo isto koliko i savremene udice. Zbog nedovoljne otpornosti drveta do danas nisu otkriveni ostaci takvih udica ali postoje određeni crteži iz tog vremena koji ukazuju na njihovo postojanje.





Osnovna ideja koja je vec oformljena pri korišćenju drveta samo je primenjena na nov materijal koji je bio široko dostupan – kost. Ne može se sa sigurnošću reći kada su ljudi počeli da koriste kosti kao materijal za udice. Pretpostavlja se da su se prve koštane udice javile pre oko 20000 godina. Iako znatno otporniji materijal od drveta i kost je ipak podlozna propadanju, zbog toga nalazi ovakvih udica nisu česti. Najstarije do sada poznate nadjene su pri iskopavanju paleolitskih grobnica u Čehoslovačkoj. Bilo je nalaza koštanih udica i na mnogim drugim lokalitetima: u Palestini (stare 9000 god.), Egiptu, Norveškoj pa i kod nas u Srbiji.









Najstarije kod nas otkrivene su koštane udice sa Lepenskog Vira (6-7000 god.) i Vinče (5000 god.) na Dunavu. Uz njih su pronadjeni i tegovi za mreže kao i harpuni pravljeni od jelenskih rogova. Zadivljujuće je da su te udice i danas oštre i snažne, gotovo da bi se mogle koristiti za ribolov. Njihova veličina varira od 4 do 15 cm. Izgleda da su kosti iako relativno slab materijal dobro podnele dugotrajni boravak u zemlji. Postoje neke vrlo interesantne pretpostavke u vezi sa koštanim udicama koje su tamo otkrivene. Naime, ima indicija da su te udice bile specijalno obrađivane (kuvanjem u uljima ili na sličan način) kako bi bile jače i trajnije. Takođe, izgleda da su korišćeni jasno definisani delovi kostiju od određenih životinja, kako bi se dobio uvek sličan oblik, a verovatno je iskustvo govorilo da su ti delovi najjači. Zanimljivo je, takođe, da se na nekim od ovde otkrivenih koštanih udica jasno zapaža kontra vrh koji je očigledno pravljen da bi udica teže ispadala iz usta zakačenih riba.





Prve udice od metala pravljene su od bakra čija upotreba počinje da se širi pre oko 6000 godina. Ne dugo posle toga počela je da se koristi i bronza pa su udice pravljene i od te, nešto jače legure. Bakarne udice koristili su Egipćani kao i stanovnici oblasti između Eufrata i Tigra u vreme pre oko 4000 god. Otkriveni su brojni nalazi takvih udica. Te udice nisu imale kontra vrh i bile su jednostavnog oblika, iako su neke imale okca za vezivanje na strunu. Njihova veličina je bila 2-6 cm.







Bronzane udice su otkrivene na mnogim mestima a u većem broju na Kritu i u današnjoj Italiji (Pompeji i Herkulanum). Karakteristično je da te udice imaju kontra vrh, a neke i po dva.







Takođe, u rimsko doba se kao materijal za izradu udica javljaju gvožđe i čelik. Na velikom broju lokacija u našim krajevima, ali i širom Evrope, otkriveni su tragovi topljenja i prerade gvozdene rude. Gvožđe je korišćeno za mnoga oruđa i oružja a među njima i za udice. Takve udice su bile jače od bronzanih pa su pravljene i za lov velikih riba. Čelik kao još jači materijal je bio poznat gotovo od početka gvozdenog doba, međutim njegov kvalitet u to vreme je bio nepredvidljiv. Sve do relativno skoro, odnosno do otkrivanja posebnih peći za pravljenje čelika, njegov kvalitet je bio vrlo neujednačen. Pored toga, u prvo vreme čelik je bio izuzetno skup i korisito se samo za najkvalitetnije oružje.



Izrada udica prvo je se odvijala u "domaćoj radinosti" – svaki ribolovac je pravo svoje udice. U nekim krajevima to je bilo tako sve do nedavno. Ipak, od momenta kada je počelo da se koristi gvožđe, vremenom su se izdvojili posebni proizvođači udica. Zapravo udice su počeli da prave kovači koji su se i inače specijalizovali za izradu gvozdenih predmeta. Kod nas još uvek neki majstori izrađuju udice, posebno one velike "kovanice" za lov somova, a ranije i za lov moruna na Dunavu.
Kada sklopim oči nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile. Znam, to tuže vodene vile, Dunav sedef odranja. Đ Balašević

užas1

svaka čast Panonac na ovako lepom  istorijskom štivu   :clap2:

pikeman

Zanimljivo!  smiley033

Pre 40 000 godina su se pojavile?  :eek:


Olovo

Fish hooks and octopus lure illustration from "Hawai'i: A Pictorial History" Compiled and Designed by Joseph Feher, Accompanying Text by Edward Joesting, Bernice P. Bishop Museum Special Publication No. 58, Bishop Museum Press, Honolulu, 1969.





Bone fish hooks found in western Europe and dated between 25,000 and 15,000 BCE.


Odo krečit šljive.

Panonski Mornar

Nisam ni sumnjao da ćeš ti da se uključiš u temu i da baciš koju fotku  smiley174
Kada sklopim oči nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile. Znam, to tuže vodene vile, Dunav sedef odranja. Đ Balašević

Hemingway

Olovo ajd to prevedi na Laponski ...nesto danas neeglenisem taj jezik gore .. :takoje: :cheesy:
,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

Olovo

pa gornje su pravili havajci i u muzeju su u honoluluu...
a donje su od kosti nadjene u zapadnoj evropi i datiraju izmedju 15 - 25 hiljada godina pre nove ere...


Odo krečit šljive.

Vale

Ima i kod nas nesto u Lepenskom viru. Davno sam bio,pa se secam kao kroz maglu.

Olovo

onda su napredovali ,idemo malo dalje....

Metalne udice:
Prve udice od metala pravljene su od bakra, chija upotreba pochinje da se shiri pre oko 6000 godina. Ne dugo posle toga pocela je da se koristi i bronza, pa su udice pravljene i od te, nešto jache legure. Bakarne udice koristili su Egipcani, kao i stanovnici oblasti između Eufrata i Tigra, u vreme pre oko 4000 godina. Otkriveni su brojni nalazi takvih udica. Te udice nisu imale kontra vrh i bile su jednostavnog oblika, iako su neke imale okca za vezivanje na strunu. Njihova veličina je bila 2-6 cm.

Bronzane udice su otkrivene na mnogim mestima, a u većem broju na Kritu i u današnjoj Italiji (Pompeji i Herkulanum). Karakteristično je da te udice imaju kontra vrh, a neke i po dva.

Prvi sporstki ribolovci
U rimsko doba su se odvojili oni koji su na udicu lovili ribu da bi prehranili svoje porodice od onih kojima je to bila zabava (to bi bili prvi "sportski ribolovci"). Naravno da su udicharenjem iz zabave mogli da se bave samo vrlo mochni i bogati ljudi. Među prvim poznatim "sportskim ribolovcima" bili su rimski imperatori Avgust i Trajan.

          Takođe, u rimsko doba se kao materijal za izradu udica javljaju gvozdje i chelik. Na velikom broju lokacija u nashim krajevima, ali i shirom Evrope, otkriveni su tragovi topljenja i prerade gvozdene rude. Gvozdje je koristeno za mnoga orudja i oruzja, a medju njima i za udice. Takve udice su bile jache od bronzanih, pa su pravljene i za lov velikih riba. Chelik kao josh  jachi materijal je bio poznat gotovo od pochetka gvozdenog doba, medjutim njegov kvalitet u to vreme je bio nepredvidljiv. Sve do relativno skoro, odnosno do otkrivanja posebnih peći za pravljenje chelika, njegov kvalitet je bio vrlo neujednachen. Pored toga, u prvo vreme chelik je bio izuzetno skup i koristio se samo za najkvalitetnije oružje.



Izrada udica prvo je se odvijala u "domacoj radinosti" – svaki ribolovac je pravio svoje udice. U nekim krajevima to je bilo tako sve do nedavno (pravljenje udica od igala, eksera ili zice. Ipak, od momenta kada je pochelo da se koristi gvozdje, vremenom su se izdvojili posebni proizvodjachi udica. Zapravo udice su pocheli da prave kovachi koji su se i inache specijalizovali za izradu gvozdenih predmeta. Kod nas josh uvek neki majstori izradjuju udice, posebno one velike "kovanice" za lov somova, a ranije i za lov moruna na Dunavu.



Odo krečit šljive.

labuka

Vidio sam u muzeju udicu staru 2000 godina , iz rimskog grada Narona , sada je to u okolici Metkovića u Dalmaciji . Mislim da je od bronce .

pikeman

Tekst prof. dr. Gorana Grubića "Od kopljaste do savremene udice", objavljen u Ribolovačkoj Reviji broj 44, maj 2001.






DuNo.Zemun

Dok se pecala riba, mnogo je važniji bio alat za oštrenje .. 1905 da je mom dedi neko reko da će se praviti udice za šarana, soma, obaška .. smejao bi se na sav glas ! I sad se smeje iz groba kad vidi kao unuci imaju u torbama stotine udica, ..a ribe IČ !
Na slici je udica iz 1905, te godine doneta "u Moravu" iz Londona !
Tih godina je srpski dinar bio konvertibilan i u rangu fr. franka !!! Dinar je bio SVETSKI ! Kao što su i naši dedovi bili - Znali su gde su, ko su, i gde šta vredi,nisu se stideli samoSVOJSTVA ..bili su veliki u svemu, to su pokazali i na Svetskom sajmu u Londonu .. Drugim rečima znali smo ko smo i šta smo, nismo se stideli naših ZLATNIH proizvoda, ..žita, mesa, rakije, voća, RIBE !!! .. prodavali smo ih za zlatne franke .. za dolare nismo marili baš! eto ..a danas bez Šimana Srbin je nesrećan .. prosto zato što i ne zna šta je pecanje i riba .. šta je ŽIVOT NA VODI ..
PS. Naravno, .... vratiće se to vreme !!!



Deda Dušan

sona

Svaka čast na cuvanju i imanju opreme koja je 100g i vise, pogotovu tako sitnih stvarčica kao sto su udice. smiley033 

DuNo.Zemun

I dan danas, postoje mesta na svetu gde se peca na način od pre par hiljada godina (VRLO USPEŠNO) .. U Engleskoj postoji park prirode gde pecate ribu na način od pre 200,300 god - ali MORATE sami sebi alat da napravite (udice, silk, štap .....košare i sl) .. na ovoj slici se vidi jedan "VODENIČARSKI" čekrk "KVIK" iz Morave ... verujem da svako može da zamisli koliki su somovi iz vode bili NEKADA !


Udica "ovner" od zuba ovna !!


američki (indijanski) PEEN!!

Deda Dušan

DDj

Pronadjena je u Izraelu najstarija poznata udica od metala, stara 6.000 godina. U pitanju je legura bakra. Odlicno sacuvana zahvaljujuci suvoj mikroklimi mesta pronalaska. Dobro izgleda.


Teme sličnog naslova (10)