Džerk i štuka

Započeo Mangup, 26 Oktobar 2018, 21:06:24

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Mangup

Malo me vise zanima ova tema pa ako neko moze da preporuci neke dzerkove koji mogu da se vode sa klasicnim smudjaroskim stapom tb. 50gr i tanjim vrhom.
Kao i neke tehnike, ako imaju neki video klipovi, iskustva i slicno. smiley033
Zver udara kad srce spava!

marina1983

Zavisi od štapa , sve ovo teram okumom cx 15-45
Evo par komada njih prve nadjoh , tu su negde i Potini odlično su se pokazali



ibanezi

Džerkovi nisu varalice koje daju veliki otpor i nije ih veliki problem voditi. Veći je problem izbacivati džerkove koji su poprilično teški i premašuju maksimalnu deklarisanu tb štapa. Za 50 gramac je idealan TNT džerk 10 cm  težak nešto ispod 30 gr u plivajućoj i malo iznad 30 grama u tonućoj varijanti. I naravno i ostali džerkovi sličnih gabarita i težina.

Mangup

Ako moze nesto malo opsirnije o tome za nas laike, koja je prednost plutajucih koja tonucih, koje su neke optimalne duzine dzerka itd.
Zver udara kad srce spava!

ibanezi

 Plivajući, logično za plitke bare i kanale. Vode se na maksimalno 20 -30cm ispod površine. Idealni za Zasavicu i Jocu na primer. Zasavica sama po sebi plitka sa pojasom trave ispod površine i nešto dublji Joca ali sa podsečenom trskom na 30 - 40 cm ispod površine. Tonući naravno za dublje vode. Pustiš da potone na željenu dubinu i povlačiš održavajuči ga na toj dubini. Optimalne dužine džerkova zavise i od oblika, TNT je napr šed - bodorka, crvenperka oblik i on je u našim vodama idealan u dužinama od 10 do 15cm. Zdepasti - babuška - deverika oblik recimo od 8 -12cm, a minou - kaugler, bandar - štuka oblik od 15 do 20 cm. Tako im varira i težina. Tonući šed oblik od 15ak cm, zdepasi od 12cm ili minou od 20ak cm su svi dobro preko 50 grama. Poneki i svih 80 -100gr.  Za tvoj smuđaroški štap su idealne dužine (u skladu sa težinom) minimalne koje sam naveo. Zbog specifičnog oblika izrade i u najmanjim navedenim dužinama, to uopšte nisu male varalice. Vrlo su selektivne, male štuke ih slabije napadaju, a i pozicije kačenja - razmak između udica i veličina istih uzrokuje česte promašaje malih štukica.

Mangup

Hvala na opsirnom odgovoru sto se tice samih karakteristika velicina i oblika  smiley033 smiley033 Kakva im je primena na rekama? Ili su oni ciljano za stajacice
Zver udara kad srce spava!

ibanezi

Naravno da mogu i na rekama.

sona

Letos kupljena ova varalica, medjutim nisam nesto ulovio sa njom.  Imao sam nekoliko spadanja i jedan ulov. Jedino sto sam morao je da potrefim brzinu povlačenja da bi se kretala kako treba.



marina1983

Kratki dzerk pa pustis da propada , tad lovi . Ravnomernim povlacenjem slabo.

sona

Probacemo i tako pa ce mo da vidimo sta ce da se desi. Jedino razmišljam da promenim udice i stavim vece.
smiley033

realistik

Nemoj....kacices prednju cesto!

pikeman

Lov štuke džerk varalicama

Srki je polako ulazio u štos sa cimkanjem varalice. Uhvatio je ritam a džerk boje bandara je pravio izazovne cik-cak pokrete. Pronašao je i brzinu kojom treba da je povlači tako da je ,,vrckala" tik iznad samog dna. Iako je koristio predugačak štap za ovu vrstu ribolova, sve je radio kako treba. Zabacio je džerk daleko od čamca i razmišljao samo o tome da što bolje vodi varalicu. ,,Opa", zagalamio je, ,,tu je, i to baš lepa!" Na štapu mu je bila još jedna ,,baš lepa" štuka, treća tog dana. Ja sam se radovao više od njega. Sve tri ribe ulovili smo na varalice koje sam sam napravio.

U stvari, cela priča počinje nekoliko meseci ranije. Posle teksta o pravljenju voblera od drveta koji sam pročitao u magazinu ,,Reviri Srbije", a koji je napisao legendarni novosadski majstor Danilo Richter, rešio sam da i ja napravim svoju varalicu. Sledeći uputstva iz članka počeo sam da prikupljam materijale i alate potrebne za ovu rabotu. Međutim, vobleri me nisu zanimali, njih imam dovoljno u svojoj kolekciji. Lutajući po netu, pronašao sam sjajne unikatne modele džerk varalica i rešio u momentu: ,,E, to ću da pravim!" A da bi se došlo do tog nivoa potrebno je provesti sate i sate u radionici i isto toliko na internetu. Potrebno je rešiti bezbroj problema, a naizgled nevažni detalji kasnije se pokazuju kao ključni.

Najveći problem je hemija o kojoj naši poznati proizvođači varalica ne žele ni da pričaju a kamoli da ti nešto otkriju. Srećom, imamo majstor Richtera. Nazvao sam čoveka telefonom i lepo pitao, a on mi sve lepo kaz'o. U ostalom, sve lepo piše u magazinu od broja 28 do broja 31. I tako, malo po malo, uradih ja dvadesetak džerkova. Testirao sam ih na bari, lepo su radili, baš kako sam hteo. Lak nije pucao a i obojio sam ih baš kako treba, skoro k'o američke. Ostalo je samo još da se i štukama svide. A gde da se to bolje isproba nego na jezeru Joca? Tamo su velike štuje imale priliku da se nagledaju svih mogućih ljudskih rukotvorina, pa ako se neka zaleti na moju to će za mene biti sreća najveća.

Pao je dogovor; Srđa Popović i ja idemo jedno popodne na Jocu da izvršimo testiranje. Dan je bio savršen; malo vetra, oblaci i sunce su se smenjivali, a voda još uvek dovoljno hladna da nema previše aktivne sitne ribe. Najaktivniji su bili naši džerkovi. Počeli smo da pecamo oko jedan sat popodne, a od momaka koji su od jutros tu dobili smo lepe vesti; riba radi, pala je jedna štuka od sedam kila i još desetak malo manjih. ,,Sad ili nikad", pomislio sam, stavljajući na kopču svoju varalicu. Srle me je u startu izneverio. Izvinio se, pošto on svako pecanje počinje ,,gvožđem", i krenuo da baca poveliki spinerbait. Po savetu gazda Joce Gafura, otišli smo u deo jezera na kojem dugo niko nije pecao. Stali smo tako da nam vetar duva u leđa i zabacivali paralelno sa trskom. Dubina je bila oko metar i po a dno je bilo ravno i bez prepreka. Ako bi se varalica pustila na samo dno, pokupila bi travu, pa smo morali da eksperimentišemo sa brzinom vođenja i visinom štapa. Ubrzo sam pronašao praviritam; džerk mi je radio k'o pravi. Pomerali smo se niz vetar i zastajali na svakih pedeset metara da bi detaljnije pretražili teren. Sada smo naišli na deo sa neravnim dnom. ,,Ovde bi moglo nešto da se desi", rekao je Srle, ,,tu ima gde da se sakrije".

Mehanički sam povlačio varalicu trudeći se da je ne pustim da padne na dno i nisam stigao ni da se iznenadim kada je zaustavljena kao ukopana. Instinktivno sam dao kontru i gle čuda, štuka je uzela moju rukotvorinu. Lepo se borila, izvlačeći po nekoliko metara strune iz multiplikatora, ali je na kraju ipak dospela u čamac za slikanje. Bio sam presrećan zbog varalice, a Srle je bio presrećan zbog mene. Smejali smo se pozirajući sa štukom ispred fotoaparata i to obojca; prva je prva. Vratili smo je u vodu i nastavili sa zabacivanjem, sada sa mnogo više elana.

Nije prošlo desetak minuta od prethodnog ulova, a ja sam imao još jedan udarac. Za trenutak sam osetio njenu snagu i okretanje u vodi pre nego se otkačila. ,,Znaš šta?", rekao je Srle tada, ,,prelazim i ja na ove tvoje rukotvorine, od gvožđa nema vajde danas". Montirao je na kopču jednu od mojih rukotvorina i počeo da zabacuje. Na početku je imao maloproblema zbog predugog štapa, ali je brzo ušao u štos. Sad smo obojca ,,cimkali" štapovima ko neki pravi Šveđani iz filmova o ribolovu. U trenutku kada je moj džerk bio na svega par metara od čamca i već se bližio površini vode, samo sam ugledao bljesak i osetio kako štuka velikom snagom izvlači strunu iz multića. Pustio sam je da vuče sve dok se nije sama zaustavila, a onda polako krenuo da je privlačim ka čamcu. Srle je već bio spreman da je privati griperom. Sad sam već bio siguran u uspeh svojih mamaca. Jedna riba može da bude slučajnost, ali dve, to je već blizu pravila. Ako kojim čudom ulovimo još neku, značiće da sam položo ispit. I ulovio je Srle tu treću; zakačila se samo na jednu udicu, ali ju je iskusni ribolovac majstorski doveo do čamca, gde sam ja morao da je uhvatim sa obe ruke kako se ne bi otkačila. Gde da mi ode prva Srletova riba upecana ove godine...

Zadovoljni smo otišli na pauzu kod gazda Joce na pivo. Divan dan na pecanju, sedeli smo na suncu i uživali. Sve one muke oko sečenja drveta, lakiranja, farbanja i svega ostalog, izgledale su mi tako daleko; sada su mi pred očima bili trenuci borbe sa štukama koje su ustima imale moju varalicu. A uz pivo je sve izgledalo još mnogo, mnogo, lepše...

Autor teksta: Srđan Savulov
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 38, Maj 2012. godine
Preuzeto sa: sportskiribolov.co.rs


Dragan Nešković

Дозволе за рекреативни риболов у Србији нису скупе, оне су бесмислене.

Teme sličnog naslova (10)