Oprez sa grafitnim štapovima za pecanje

Započeo pikeman, 30 Avgust 2009, 10:18:13

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

slob

Nije u pitanju grafitni štap već najobičniji klasični kišobran sa metalnom osovinom i zašiljenim vrhom koji štrči desetak cm iznag platna. Ali događaj je bio vrlo poučna za mene a verujem da će biti i za druge.
Bio je jesenji dan sa sitnom kišicom koja je više ličila na vlažnu maglu nego na pravu kišu. Mislim da je vazduh u takvim uslovima idealno navlažen da bi postao vrlo provodljiv za elektricitet. Čekao sam voz na jednom peronu koji je bio delimično natkriven. Iz dosade sam se šetkao po peronu ne sklapajući kišobran jer sam povremeno izlazio van nastrešnice. I jednog ternutka sam primetio da nešto šušti i pucketa. Uđem ispod nastrešnice - prestane. Izađem na otvoreno - ponovo počne? Posumnjam da je to elektricitet koji struju kroz vlažan vazduh sa visokonaponske mreže voza. Spustim kišobran - šuštanje i pucketanje prestaje. Podignem - počne. :eek:
Ko zna koliko je falilo da visok napon probije izmežu visokonaponskih žica i vrha kišobrana pa da zasvetlim kao vlakno sijalice. Brrrr. Momentalno sam zbrisao ispod nastrešnice i sklopio kišobran.
Ovom pričom sam hteo reći da momenat kada će visok napon da "propali" mnogo zavisi i od provodljivosti odnosno vlage vazduha. Zato visokonaponske vodove uvek treba zaobilaziti u širokom luku, jer nikad se ne zna šta će struji tog trenutka da padne na pamet. :rolleyes:
"Ako  nismo u stanju da nešto predstavimo brojevima, to svakako znači da je naše znanje o tome nedovoljno."
                                                          Lord Kelvin

NikolaNS

Proletos na Dunavu, neki oblaci se navukli al' nigde ni ne grmi ni ne seva. Odjednom me iz bolonjeza udari struja. Ispadne mi stap, nije mi jasno sta se desilo. Podignem ga, opet! Coveku pored mene koji je pecao na mec kad ga podigne u vis pocne nesto da pucketa. Kazem njemu da uzme moj stap da vidim da li ce se isto desiti, oce. Na kraju jednog dedu zamolim njega nije pucala struja pa mi je on spakovao stap i bez kuci! Staticki elektricitet.
Rekao je Dunav, a on dobro zna, Na prvom je mestu zemlja Srbija. A gradovi i prije i sad, Kako Dunav rece, to je Novi Sad.

tiki61

Pre 25 godina lično sam video kako je jedan dečko nastradao na železničkoj stanici Karlovački vinogradi (između Sremskih Karlovaca i Čortanovaca). Po podne se pokvarilo vreme i udario pljusak, svi smo se spakovali i krenuli na voz. Samo je on ostao i pecao belu ribu sa karbonskim takmičarcem od 7 metara, jer je riba za vreme kiše radila kao luda. Čuo se dolazak voza, a on je, ne rasklapajuči štap, samo pokupivši stvari krenuo prema peronu. Kad je prolazio ispod naponskog voda, malo je oborio štap, nije dodirnuo žicu, već je vrh štapa bio na oko pola metra od voda. Opalilo je gotovo kao grom, on je stajao na pruzi kao ukopan, a jedan od prisutnih ga je gurnuo na zemlju. Nije davao znake života. Sa stanice su zvali hitnu pomoć, a mi smo pokušavali reanimaciju. Srce je počelo da kuca, hitna je došla za manje od 10 minuta i odvezli su ga. Pogledao sam ono što je ostalo od štapa - metar, dva nekih spiralnih traka. Sutradan sam došao na pecanje na isto mesto, saznao sam da su mu amputirali ruku, da je još živ, ali u teškom stanju. I još su rekli da je dečko tek došao sa ratišta i da je taj štap doneo kao "ratni plen". Oteto - prokleto! Posle par dana sam od otpravnika na istoj stanici čuo da je taj dečko preminuo. Otada dobro vodim računa kako rukujem sa karbonskim štapovima u blizini naponskih vodova i u slučaju grmljavine.
Svi smo mi ravnopravni, ali su neki malo "ravnopravniji"!

Teme sličnog naslova (10)