Som se može loviti na sve mamce koji vam padnu napamet. Ide toliko daleko, da se domaći sapun (onaj koji se pravi od kostiju) smatra tradicionalno dobrim mamcem za soma. Ipak najčešći mamac je crna glista, pijavica, durbak, rovac, riba ili parće ribe, žaba. Po nekim izvorima, najbolji mamac za soma je manić.
Tehnike za lov soma su mnogobrojne, ali se najčešće koristi lov bućkom, varaličarenje, lov na mrtvu ribu, dubinski metod (ovde su date verzije g. Vučića i "pop-up"), plovkom, lov na živu ribu i lov sistemom bez olova.
Kao mamac za bućku upotrebljava se rovac, mrmorak ili ribica. Bućka je jedno parče drveta obrađeno tako da sa jednog kraja ima rukohvat koji se nastavlja delom koji je potpuno pljosnat i na kraju se naglo završava sa proširenjem u obliku potkovice. Ovom potkovicom se udara o vodu i stvara specifičan zvuk koji izaziva soma i pokreće ga u akciju. Sastavni deo bućke je još i parče kanapa koje sa jedne strane ima omču gde se vezuje dugački kanap, a sa druge strane se vezuje veća i jača udica iznad koje se pravi crvena kićanka. Na kanap iznad kićanke se naniže dvadestetak olova veličine i oblika spljostenog klikera, a na udicu stavi komad sunđera tako da pokrije vrat udice. Kada se lovi, ovaj deo bućke se vezuje omčom na jedan dugačak i jak kanap za čiji se drugi kraj veže veća prazna plastična kanta. Ova kanta služi kao lokator za soma, ukoliko ne možete strunu zadržati u ruci. Veliki som je toliko snažan da bez problema vuče čamac po vodi. Ovakvog soma je ponekad bolje pustit da sam ide, ne bi li se izmorio, a njegov položaj odredićete po položaju plastične kante na površini.
U toku dana i za vreme hladnijih meseci, som neće pojuriti za varalicom. Jedino što nam preostaje je da na tonuću jig glavu montiramo mrtvu ribicu i pokušamo da pogodimo rupu u kojoj je som. Ukoliko se mamac pravilno prezentuje, somu ispred usta, rado će ga uzeti. Mamac se vodi isto kao i varalica i koristi se isti pecaroški pribor.
Som se može loviti i dubinskom metodom g. Jovice Vučića. Na kraj najlona veže se olovo, dok se dve udice vežu iznad olova. Prva na 20-tak santimetara iznad olova druga 20-tak santimetara iznad prve. Udice su veličine 2 ili 3. Podvezi su kratki oko 10-15 cm da se ne bi prilikom zabacivanja uvrtali oko osnovnog najlona. Udica se mamci durbacima. Mamac prilikom mamčenja navući na udicu do tri puta, širim bodom. Paziti da rep ostane slobodan kako bi mahao u vodi. Durbak je za razliku od pijavice mnogo bolji mamac, jer se u vodi širi i viori, dok se pijavica grči. Pored soma na ovaj mamac može doći i šaran i klen. Pecanje se odvija noću i to je najbolje početi oko 19:00 i završiti ga do 22:00. Na vrhu svakog štapa postavlja se zvono za signalizaciju. Najlon se drži maksimalno nategnut, ali tako da ne povija štap. Štapovi se smeštaju u držače pod uglom od oko 60 stepeni. Peca se sa do tri štapa. Kontrira se na jači trzaj, ne na pipkanje.
Dubinski metod se koristi onda kada znamo gde se riba nalazi ili predpostavljamo mesto kuda će proći. Sa druge strane dubinski metod tačno postavlja mamac na željeno mesto i dubinu. Po pravilu se koristi klizeće olovo, vezano na bočnom predvezu dužine od 50 do 80 cm preko virble, dok se na glavnoj struni vezuje udica sa mamcem. Olovo treba da stoji iznad mamca, dajući mu dovoljno slobode. Dubinskim metodom se po pravilu može prezentovati veći broj različitih mamaca, od kojih se najčešće koriste: debele crne gliste, veće klupko crvenih glista ili grupa pijavica na udici 4 ili 5. Pokazalo se da som rado uzima mamac koji ne leži na samom dnu i da nikada ne kopa po mulju. To je razlog što morate obezbediti da vaš mamac bude dobro vidljiv. Jedan od lakših načina je da koristite komadić stiropora na vratu udice. Nakon zabacivanja, ovaj komad će izdizati udicu sa mamcem kao mini plovak.
"Pop-up" metod se koristi na svim vodama, a posebno na onima gde je dno prekriveno debljim slojem mulja. Ovim metodom može se postaviti mamac na proizvoljnoj dubini i daljini.
Na glavni najlon postavite klizeće olovo-bombu minimalne mase 45 g. Nakon njega, stavite veliku perlu. Na kraj najlona vežite vrtilicu. Podvez dužine 60 cm sa jednom udicom vežite na vrtilicu. Za alku na udici, vežite vrlo tanak najlon. Dužina ovog najlona određuje na kojoj dubini želite da vam se nalazi mamac pri pecanju. Na drugi kraj tankog najlona postavite kuglu stiropora.
Na udicu postavite mamac i zabacite. Najlon nemojte zatezati dok se sistem ne stabilizuje. Sistem je stabilizovan, kada se kugla stiropora pojavi na površini vode. Nakon toga polako nategnite najlon. Ovim sistemom možete pretraživati sve dubine vode na jednom mestu, samo jednim zabacajem. Polakim natezanjem najlona, pazite da ne pomerite olovo na dnu, mamac približavate dnu, a laganim opuštanjem, mamac se opet vraća ka prvobitnom položaju. Ovo je jedan od najefikasnijih metoda pecanja soma.
Ribolov plovkom je moguć u onim mesecima i dobu dana kada som prilazi obali i tu se u plićoj vodi hrani. Za sistem sa plovkom se koristi klizajući plovak ili vagler plovak. Na kraj najlona stavimo olovo, dovoljno da ispravi plovak i da ono legne na dno. Ispod olova stavimo predvez sa par sitnih olova i udicu. Mamčimo je standardnim mamcima, uz opcionu upotrebu stiropora.
Lov soma živom ribom je u suštini lov soma dubinskom metodom i lov soma plovkom, ali se u tom slučaju koristi živa riba kao mamac. Interesantno je na koliko načina riba može da se kači. Postoji nekoliko karakterističnih vezova: jednokraka udica ispod leđnog peraja, jednokraka udica kroz rep, trokraka udica ispod leđnog peraja, bilo koja od kombinacija trokrake i jednokrake koje su do sada predstavljene i šniranje. Pod šniranjem podrazumevam da se iglom provuče komad najlona kroz leđa ribe, ispod leđnog peraja. Taj komad se savije, napravi se omča i nakači a udicu. Međutim postoji još jedan efikasan način vezivanja žive ribe. On se sastoji u sledećem: na kraj najlona postavite teško olovo. Iznad njega o najlon okačite neki veliki plovak, na dubini koja je jednaka dubini vode u kojoj se peca. Sada se iznad tog plovka, ka štapu, postavlja još jedan klizeći plovak koji ima alku na vrhu ili mogućnost da se preko vrtilice povežu struna i plovak. Ispod plovka se postavlja predvez. Sistem se zabacuje i sada keder može da se pomera i pliva nesmetano od štapa pa sve do mesta bacanja teškog olova. Za ovaj sistem se koriste štapovi dužine od 3,3 do 3,6 m, jačine od 1,4 do 1,8 kg, sa mašinicom koja može da ima 250 m najlona 0,50 mm debljine.
Lov sistemom bez olova je uspešan i jednostavan, ali retko korišćen način. Za ovaj metod pecanja, potrebni su vam štap i mašinica identičnih karakteristika kao i za dubinski ribolov. Osnovni najlon je monofilament prečnika 0,40 mm ili većeg. Podvez se pravi od Carp Silk-a ili Quicksilver-a nosivosti 13 kg ili monofilamenta nosivosti preko 9 kg. Ako je podvez od monofilamenta provucite ga kroz silikonsku cevčicu dužine 15 cm. Navucite je blago i na vrat udice kako se ne bi pomerala pri zabacivanju. Podvez vežite na glavni najlon preko vrtilice. Udica treba da je broj 2 ili veća. Pored ove opreme potrebni su vam i identifikatori trzaja, i to majmuni, prsteni ili električni signalizatori. Nakon zabacivanja, sačekajte da mamac padne na dno. Polako zategnite najlon, ali tako da ne pomerite mamac. Postavite na najlon identifikator trzaja. Kontrirajte čim riba počne da nosi mamac.