Vertikalni jiging

Započeo Vale, 02 Jun 2010, 15:32:14

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

ossa

Pa zašto baš oko kamenice te ribe iz kamenice su fatalne koliko sam čuo.
Hej, haj baš nas brige...

Gagi


pikeman

Тekst D. M.-a "Vertikalno džigovanje", objavljen u Riboreviji broj 32, 1997. godina.



Dragan Nešković

Дозволе за рекреативни риболов у Србији нису скупе, оне су бесмислене.

pikeman

Vertikalno džigovanje

Ova tehnika ribolova smuđa, bandara i soma je kod nas još uvek nova za mnoge varaličare. Može se upražnjavati i sa obale.

Ja sam još početkom 2000. godine vertikalisao pored samih brana, prevodnica, ustava i mostova, i tako počeo ulaziti u srž ove tehnike, gde se iz mesta cupka-dole na samom dnu sa silikoncem. Ipak, ova tehnika najviše dolazi do izražaja iz čamca kojeg voda slobodno nosi polako, uz malu pomoć vetra, a tu je i mala elektro penta, kojom samo popravljamo sam položaj čamca, to jest dobitnu liniju gde nam udaraju ribe. Veliku pomoć imamo od strane sonara, koji je kod ove tehnike itekako potreban, jer nam u svakom momentu pokazuje konfuguraciju samog dna, i prema tome dodajemo ili oduzimamo višak strune kod silikonca tamo dole na dnu.

Idealni spori tok samog Dunava tokom prošle godine, išao je na ruku svima onima koji su vertikalisali grabljivice. Ali nije uvek tako, i kada su uslovi malo drugačiji i tok je brži, da bi se usporio čamac, može se koristiti više vrsta pomagala. To može biti teg koji se spusti na 3-4 metra dubine i koji ne ide ni blizu dna, ali usporava kretanje plovila ili se sa obe strane, i prednje i zadnje, sa kanapom spuste prazne kante bitempere, koje se napune vodom i koje stvaraju veliki otpor i tako koče čamac – uspore ga dovoljno da ne jurimo za silikoncima i možemo lepo ispred nas cupkati po samom dnu.

Kod vertikalnog džigovanja, da bi se imao pravi kontakt dole sa silikoncem i pravilno radilo, koriste se malko drugačiji štapovi – to su kratki, brzi poluparabolici ili parabolici od 190cm do 240cm, mada, ko se dobro uhoda, lako radi i sa oštrim štapovima i od 270cm. Ovakvi kratki štapovi, omogućavaju nam da osetimo svaki pokret silikonca tamo dole dok cupkamo sa njime, a to je veoma važno, jer sam osećaj kontrole silikonca povećava i ulove, jer čim osetimo nešto sumnjivo, treba kontrirati. Radi se sa olovnim glavama od 14 do 35gr, i to sa oblicima Ragbi iliti Football, i Erie, ili popularno kod nas zvane papuče, kao i sa Orka sankama. Sva tri oblika su odlično balansirana za ovakav vid varaličarenja, i mnogo je bolja prezentacija samih silikonaca koje koristimo kod ove tehnike, nego od strane standardnih okruglih glava. Podrazumeva se korišćenje tanjih struna od 0,10-0,14mm. Mnogi koji su se uhodali mnogo više koriste male multiplikatore umesto klasičnih stacionarnih mašinica, jer se mnogo lakše kupi ili dodaje struna kod valovitog dna, gde se smenjuju rupe i manja i veća dubina. Ali i klasične ničim posebno ne zaostaju i ovde je princip šta kome više leži, i nema nešto puno filozofiranja po tom pitanju.

Kad je o samim silikoncima reč, treba objasniti prvo da se kod vertikalnog pokretanja, odnosno samog podizanja varke sa dna, stvara otpor koji prave široka ravna leđa pri ovakvom kretanju, i silikonac se krivi i lučno savija manje ili više u zavisnosti od same vrste silikonca, i treba ga ispraviti tokomkratke faze lebdenja, pri tom praveći izazovan trzaj telom i repićem na kraju. Zato se liju kratke udice na olovne glave koje se koriste kod vertikalisanja, i to su veličine od 1/0 do 4/0. Veće udice i one sa dužim vratom samo nepotrebno ukrućuju ovakve silikonce, koji su posebno pravljeni baš za ovu tehniku varaličarenja, i prosto im kvare rad. Kako zbog kratkog vrata udica, sami silikonci koji su od 10-17cm dužine, ne stoje idealno, potrebno ih je malo prilepiti super lepkom za samu olovnu glavu. Time ne gubimo dragoceno vreme za svako malo podešavanje i imamo više vremena za akciju. Naravno, ovakve silikonce naoružavamo dodatnom trokrakom, koja se ubada bliže repu na kratkom predvezu i time neutrališemo kvarne udarce smuđa u nasrtaju, kada se cupka po dnu.

Kad pominjemo ove vertikalne silikonce, treba napomenuti da na tržištu postoji jako veliki broj ovakvih silikonaca, i svi su manje-više lovni i imaju svoje momente. Najpoznatiji su sigurno Fish Tail šedovi koji imaju repić u obliku viljuške, i postoji jako veliki broj sličnih varijacija na ovaj model silikonca. Ovakav završetak služi tamo dole prilikom cimkanja, da odiže malo prašine sa dna, tj. za pravljenje oblačića, kako sa rečnog, tako i sa jezerskog dna, i taj momenat je presudan u lovu smuđa, jer on agresivno napada ovakvog silikonca. Najpoznatiji je Fin-S Fish od firme Lunker City, a zatim slede Fine Fish od Mann's-a i Premium Split Tail od firme Iron Claw. Smuki pravi odlične laste od domaćih majstora, a treba spomenuti i Paddle Tail. Fliper Shad od firme HT baits, Octo Tail od Rozemeijera - silikonci sa više trakastim repnim završetkom koji zavodljivo rade tamo dole na dnu. Tu je i Orka Oskar, koji je vrlo lovan silikonac kod ove tehnike. Postoji još mnogo raznih varijacija na temu, a postoje i modeli silikonaca koji imaju umesto klasičnog silikonskog repa Marabu perje ili zečji strips, koji pulsiraju izazovno i tako mame smuđa na napad. Neke od ovih modela vidite i na fotografijama uz tekst.

U principu, možemo vertikalisati i klasičnim silikoncima koji su u ponudi za lov smuđa, ali silikonci sa V repićem su ipak broj jedan za ovaj vid varaličarenja. Sama prezentacija nije komplikovana ako imamo ukomponovani pribor. Pored čamca spustimo silikonac na samo dno i uz pomoć sonara pratimo konfiguraciju dna i samu dubinu. Pokretima zgloba šake vrh štapa podižemo i cimkamo silikonac na dnu, a otprilike ta poskakivanja treba da budu od 10-50cm, i pri tom cimkanju na svakih 4 do 5 podizanja jednom zadržimo silikonac na kratko u gornjem položaju, pa ponovo spustimo silikonac na samo dno, te ponovimo opet sve. Kod ove tehnike treba uvek imati dobar kontakt sa samim dnom i otpuštati strunu koliko god je potrebno da bi je silikonac dodirivao, a treba pratiti strujanje vode kako bi se pravilno izabrala težina olovne glave, jer ako se previše dodaje struna, a mi lebdimo i dalje iznad dna i pravimo stomak, treba staviti teže otežanje i bolje pratiti silikonac, to jest lakše raditi sa njime. Dok nas voda nosi polako i pošto se menja konfiguracija samog dna, nailazićemo na manje ili veće depresije, i moraćemo često da oduzimamo ili dodajemo strunu silikoncu, kako bi stalno imali kontakt sa samim dnom, a to je i suština kod vertikalisanja.

Od samog varaličara, njegove kreativnosti i rada zgloba šake - cimkanja štapa - zavisi i kako silikonac poskakuje pored hot spotova na kojima smuđ caruje. Na onim potezima gde imamo udarce, možemo se vratiti i ponovo se spustiti i pokušati ponovo isprovocirati smuđeve. Često prilikom vertikalisanja smuđa naleti i som, koji voli ovakve silikonce koji mu titraju pored brkova. Na fotkama vidite da se iz čamca mogu pretresti i potezi oko mostova, tačnije sami stubovi oko kojih grabljivice obožavaju da se skrivaju, jer tu je dubina veća i niko ih ne uznemirava, zatim mesta oko samih brana, pogotovo nizvodno, gde se voda smiruje i blago ima kontra tok.

Na jezerima koristimo snagu vetra ili se pokrećemo uz najmanju brzinu elektro motora, tek toliko pomeranje da bi pratili silikonac tamo dole. Interesantna tehnika, koja možda na prvi pogled deluje teža i traži neko predznanje, ali nije tako... E sad, nemaju svi čamce ni uslove to da probaju, ali ako vam se ukaže prilika za ovakav vid ribolova sa nekim, ne propuštajte nikako! Ovo su samo kratke crte vertikalisanja, koje mogu pomoći početnicima koji žele da se oprobaju u ovoj tehnici. Da bi se ušlo u rutinu i u majstorstvo vertikalisanja, potrebno je biti svakodnevno na vodi, a vremenom ovladamo tehnikom, tako da nam zglob šake titra sa štapom, i tako da silikonac dole na dnu proizvodi neobične bravura, koje predatore ne ostavljaju ravnodušnim.

Autor teksta: Tibor Mesaroš - Toblerone
Objavljeno u ribolovačkom magazinu "Reviri Srbije", broj 36, Mart 2012.
Preuzeto sa: sportskiribolov.rs


Teme sličnog naslova (5)