Varaličarenje u zimskom periodu - džigovanje

Započeo pikeman, 06 Februar 2021, 20:34:08

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

pikeman

Skoro svima je poznato da je u zimskom periodu najtopliji sloj vode iznad samog dna. Upravo u tom sloju vode borave i kreću se sve vrste riba čemu treba prilagoditi i tehniku varaličarenja koja se obavlja povlačenjem varalice iznad samog dna, uz česte kontakte sa dnom. Za ovaj metod varaličarenja potrebna je dobra koncentracija i strpljenje. Na tekućoj vodi najčešće korišćene varalice pri ovoj metodi su džigovi pa je zbog njih ova tehnika i dobila naziv džigovanje.

Ako se ribolovac nalazi na obali pre izbačaja džiga treba uzeti u obzir brzinu toka, dubinu, kao i vreme potrebno da varalica dotakne dno i dovede se pravilnom putanjom i potrebnom brzinom do željenog mesta. Kada je izbačaj izvršen, potrebno je osetiti dodir varalice sa dnom, koji se detektuje osećajem preko štapa ili po naglom opuštanju strune, što je znak za početak navođenja varalice na određeno mesto.

Vođenje se počinje sa podignutim štapom i kada džig, nošen tokom, prođe nizvodno od ribolovca spuštanjem štapa ili odmotavanjem strune treba sprečiti izdizanje džiga sa dna, jer zatezanje strune znači da se džig kreće sporije od rečnog toka i da zbog povećanog otpora teži izdizanju. Održavanjem kontakta džiga sa dnom, varalicu treba dovesti u identifikacioni prostor grabljivice, odnosno u zonu napada. Ovom tehnikom imitiramo ranjenu polu živu ribicu koja predstavlja lak plen za grabljivicu.

Prilikom vođenja i navođenja u zonu napada grabljivice, potrebno je izazvati nadražujući efekat, koji se postiže laganim podizanjem varalice za nekoliko desetina centimetara i jednakim spuštanjem, uz povremene kontakte sa dnom. Inače, kontakt sa dnom treba izbegavati i on se obavlja samo radi orijentira. Vrsta i težina džiga moraju biti precizno odabrani, odnosno prilagođeni uslovima u kojima lovimo, dubini vode i brzini toka.

Osnovu džigova čini udica sa olovnom glavom, pri čemu je telo od meke plastike ili silikona. Izrada džigova je jednostavna što ih čini mnogo jeftinijom varalicom od voblera. Česta kačenja za prepreke i kidanja varalice su neminovna u dubinskom vođenju varalice ali zbog niske cene džiga to ne predstavlja problem kada se treba odlučiti za varaličarenje na terenima visokog rizika, kao što su potopljena stabla ili kamenjari. Na našim vodama najčešće su u upotrebi dva modela džiga – tejl i šed.

Tejl je varalica crvolikog tela sa repom u obliku znaka pitanja. Pre upotrebe kroz telo se provuče udica tako da rep ostane slobodan. Neki tejlovi bolje i izazovnije rade ako su navučeni na udicu tako da luk ili krivina udice bude kontra okrenuta od krivine repa a neki su izazovniji obrnuto navučeni, tako da krivina udice prati krivinu repa. Idealan rad ovih varalica možemo podešavati blagim zakretanjem tejla oko udice.

Njihov rad treba proveriti u plićaku gde ga vidimo golim okom. Za idealan rad tejla potrebno je da i njegov rep bude ravan a ne iskrivljen što je uzrok dužeg stajanja u kutijama i kesama. U tom slučaju potrebno je iskrivljeni tejl staviti u proključalu vodu te nakon par sekundi barenja izvaditi i postaviti na ravnu površinu. Ostaviti ga da stoji 7 dana nakon čega je spreman za upotrebu.

Šed je varalica u obliku ribice sa spojlerom na repu. Natiče se na udicu tako da radni deo repa ostane slobodan. Od dužine i debljine radnog dela površine i ugla papuče, kao i žilavosti materijala, zavisiće i visina frekvencije i amplitude vibracije. Neki ribolovci više koriste šedove, neki samo tejlove. Čestim menjanjem varalica menjamo i vibraciju koja tog dana nije privlačna za grabljivicu.



simbadunavoplovac

Drage kolege pre svega da se unapred izvinim za malo duzi tekst, ali generalno postoje dve glavne grupe ljudi pa prema tome i pecarosa/varalicara, oni koji imaju jednostavnu filozofiju i drugi koji su vise perfekcionisticki nastrojeni. I jednima i drugima polazi za rukom da ostvare zeljene ulove i budu uspesni ribolovci. Pripadam ovoj drugoj grupi ("perfekcionista") pa otuda i duzi tekst.
Iako sam u krvi sarandzija, u poslednjih 5-6 godina sam se zainteresovao za pecanje grabljivica, posebno smudja. Imao sam tu srecu da na prvom dubinskom pecanju smudja uhvatim 2 kilasa cime je infekcija zapocela. Ubrzo sam sa dubinskog nacina presao na tehniku "muvanja". Prve 2 godine mi je prilicno bilo tesko da se snadjem, pogotovo zbog terena bogatih "krsem" ali isto tako i da brzo osetim to famozno (za mene u tom trenutku famozno) TUK, čime je sekundrarna infekcija preuzela primat. Sledstveno tome javila se i zelja za varalicarenjem tj dzigovanjem. Iako sam mislio da sam to savladao tj "naucio" pravi problemi su poceli u trenutku kada sam se usudio da probam dzigovanje sa obale.
Nisam od varalicara koji poseduju veliki broj silikonaca i udica sa olovnom glavom pa na vodu izlazim sa skromnim asortimanom. (Obicno dve tri glave od 30g, cetiri pet glava od 20g i par glava od 10g) Zanima me da li je moguce da se u takvom slucaju covek prilagodi i peca na ne bas odgovarajucem nepoznatom terenu ili da tera dalje i trazi teren prikladniji njegovom priboru. Naime jedan teren je mozda previse sirok pojam jer nije isti tok na 20 i 50m od obale i sve zavisi sta zelimo da postignemo. Ali evo primera, ako zabacim daleko malo uzvodnije, da li treba u tom slucaju da preklopim strunu ili da ostavim da izlazi sa spulne dok varalica ne padne na dno? (Procitao sam dosta razlicitog misljenja i znam da dosta stvari zavisi od toka vode, tezine olovne glave i debljine strune kao i da preklopljena struna stvara veci otpor i izdize siliknca tj produzava tonjenje... ali mi nije bas najjasnije kada je povoljnije preklopiti a kada ne, jer pecajuci uglavnom iz camca navikao sam da ostavim otvorenu spulnu dok varalica ili olovo ne padnu na dno, sem u nekim slucajevima kada zabacujem prema obali).
Po kontaktu varalice sa dnom dobijem efekat cupkanja (tj kao da "dere") varalice po dnu tj tok vode je ispravlja prema sebi i gura ka obali. To se takodje desava kada pecam smudja dubinski ili muvanjem iz camca kad zabacujem malo "na vodu" (u odnosu na tok pod nekim uglom od 30 stepini), i nemali broj puta mi se desilo da smudj zapeca bas u tom trenutku "namestanja" mamca (pretpostavljam da je to i zbog dobre lokacije, mesta tj "da mu je proslo ispred nosa"). Zanima me koliko je taj efekat povoljan pri dzigovanju sa obale (da "cupka" (dere) po dnu nosen tokom reke) ili je to znak da mi je potrebna teza olovna glava ili drugaciji silikonac koji pravi manji otpor? Da naglasim ako malo odvojim varalicu od dna ona propada 2-3s (subjektivno) i opet nastavlja da cupka (dere) po dnu i sve tako dok ne pridje obali tj od prilike na duzinu stapa ili dok sam tok vode ne predje (prelaz) iz brzeg u sporiji ili u kontratok i tek tada osetim onaj "normalan" rad kao pri pecanju iz camca (namotaj dva ili dva cima stapom polako spustajuci vrh prema vodi dok se ne ostvari kontakt varalice sa dnom).
Sledece pitanje je da li varalicu dovlaciti tj. dzigovati skroz dok ne dodje do samog ribolovca (ako nema vece prepreke za koju bi se zakacio sistem) iako se oseti da je olovna glava teza ili je samo izvuci brzo jer nema nikakvog smisla sto se tice pecanja smudja? (jer do sada sa obale nisam imao udare smudja kada dovedem varalicu tako blizu, za razliku od pecanja iz camca gde sam imao udare bukvalno ispod camca na 2 metra od obale sa isto tezom tj neprkladnom olovnom glavom). Sa obale su mi se u takvom slucaju javljali samo bucovi.
Da ne duzim vise zanima da li je moguce dzigovati sa neadekvatnim olovnim glavama (preteskim ili prelakim), mislim konkretno na samu tehniku a ne na turpijanje ili secenje olovne glave? Razumem da je lakse prilagoditi se ako je preteska olovna glava, tj. pokusavati da se produzi propadanje (npr. jedan ili dva namotaja iza kojih jednom blago cimnem stapom, ili obrnuto cimnem stap pa blago jedan, jedan i po namotaj), ali da li je moguce spustit laksu glavu  (ne mislim laksu glavu koja nikada ne bi dodirnula dno) u brzem toku a da je isti ne sabije u obalu prebrzo. Ili je sve moguce samo uz optimalan odabir glava. I da li se isplati traziti ga u "drugom" sloju vode koji laksa glava moze da "dohvati"?

Pozdrav svima i sve kritike i saveti su dobro dosli! Jer za mene je velika razlika izmedju dzigovanja sa obale i dzigovanja iz camca. Secam se koliko mi je samo zivaca otislo na sve sitnice dok sam se prilgodjavao pecanju smudja iz camca (mada nije ni to jednostavno treba znati pre svega upravljati i postaviti camac na pravo mesto pa onda sve ostalo) ali sam odlucan u tome da naucim kako dzigovati sa obale!

orka

Džigovanje sa obale je znatno komplikovanije i teže od džigovanja iz čamca. Pre svega zbog ugla vođenja varalice. Sa obale, riblovac stoji popreko toku, ili malo okrenut nizvodno toku, ali pod oštrim uglom, a iz čamca stoji potpuno okrenut niz tok. Sa obale se brzo ili brže prođe ta linija gde očekujemo napad, dok je iz čamca ta linija znatno duža i moguće je voditi džig znatno sporije. Neuporedivo je. Mnogo je lakše i efikasnije džigovanje iz čamca i manje se kidaju džigovi. Da bi bio uspešan sa obale, pre svega moraš dobro da upoznaš teren gde pecaš, prepreke, prelaze, rupe itd, i da u svojoj glavi stvoriš sliku dna. Smuđ se zadržava tamo gde su prepreke, kamenje, prelazi, kanali, rupe... Pretrpostavljam da pecaš na Dunavu, pa tako kada pogledaš vodostaj na RHMZ-u , odmah treba da ti bude jasno koje ti težine glava trebaju za koje mesto i koju poziciju, a u zavisnosti od vodostaja..Nema improvizacije, odabir težine olovne glave je presudan za uspešan smuđolov..Staviš lakšu glavu, pa preletiš  poziciju gde smuđ treba da napadne, ili staviš pretešku glavu pa recimo ne možeš na vreme da je odigneš i onda je bespotrebno pokidaš. Naravno da hoće smuđ i u gornjim slojevima da se javi, pogotovo u letnjem periodu i noću, ali onda ciljano pretražuješ gornje ili srednje slojeve. Na nepoznatom terenu uzmeš kruškasto olovo sa virblom adekvatne težine a shodno dubini i protoku vode, pa lepo pretražiš dno i stvoriš sliku u glavi kolika je dubina, gde su prelazi, prepreke itd. Bolje tako da upoznaš konfiguraciju dna, nego kidanjem džigova i strune..Mnogo je jeftinije, efikasnije i brže. Kada zabacuješ, preklopnik ostaviš otvoren da džig nesmetano pada, pa onda po osećaju, uzevši u obzir da znaš sve gore napisano, preklopiš malo pre nego što će da padne na dno, recimo 1-1,5m, da po padu odmah imaš kontakt sa džigom. Koncentracija mora biti maksimalna. U svakom momentu moraš da znaš šta radiš, kako, zašto i zbog čega..Nije jednostavno, ali se stiče kroz praksu i iskustvo..

sasabosko

Ja oduvek sa obale dzigujem, kod mene nisu velike dubine, i glave su od uglavnom od 10 do 20gr, s izuzecima, negde treba 5, negde 25gr. Optimalnu tezinu glave nalazim tako sto gledam da propada oko 3sek. Cim imam kontakt s dnom, odizem i opet. E sad, uvek bacam blago uzvodno, i takvim kuckanjem postizem da mi dzig prodje kroz zonu napada, koju trenutno procenim. Moze da se desi, da ti recimo na jednom mestu za razlicite zone potencijalnog udarca, treba par razlitih tezina. To resavas tako, sto prvo ispipas dalja mesta, pa blize. Sto napisa Orka, ja po zabacaju preklapam masinu, kupim eventualni stomak i cekam da osetim prvi kontakt. Sa obale, nizvodno mozes da dzigujes samo sa nekog spica, ili spora. Naravno, nosena vodenim tokom varalica brze ide, ali u jakoj vodi riba odlucnije i brze napada. Bitno je da okvirno znas pozicije gde se riba zadrzava, neki prolaz pogodis, u reci su sve ribe okrenute uz vodeni tok, te im je zanimljivo ono sto im voda nanosi u video krug.
Znoj nilskog konja je roze boje

simbadunavoplovac

Kolege Orka i Sasabosko hvala vam na odgovorima i korisnim savetim!
Kada je u pitanju dzigovanje jasno je da je najbitnija prezentacija varalice/silikonca (samim tim odabir glave) i pogoditi ugao "kuda" provuci varalicu. Mislio sam da postoji nacin tj tehnika da se nadomesti manjak ili visak tezine olovne glave ali mi je iz recenice u kojoj se pominje da kompromis ne postoji kristalno jasno da je neminovno prilagoditi sve vodi tj terenu.
Kada sam pocinjao sa muvanjem dobio sam par smudjeva na sistem sa olovom tezine 45g (sa obale) gde je na primer prikladnije koristiti olovo tezine 20g, ali sam skontao da tu moze da prodje taj visak gramaze jer predvez (ne mislim na predvez kao fluorokarbon ili monofil vec kao distancu od olova do udice) od 30-40cm ipak cini svoje (mamac leluja) dok kod dziga mora da se potrefi idealno vreme propadanja (tih 3s) sto se postize odgovarajucom glavom.
Posto apsolutno ne poznajem terene na kojima pecam, onda mi je nekako sve teze da odredim idealnu tezinu, ali cu se u buduce posvetiti jednom mestu dok ga "ne izucim" skroz sto se tice odabira olovnih glava.
Pretpostavljam da mi je verovatno teze da se naviknem na obalsko pecanje jer sam navikao da pecam sa tezim olovnim otezanjima (20-50g) gde je mnogo jasnija ("cujnija") situacija pogotovo iz camca.
Mislim da svako ko je malo duze u ribolovu prati vodostaj kako reke na kojoj peca tako i njenih pritoka, mada je u danasnje vreme postalo suludo, jer verujem da vecina ne moze da bira "idealno vreme" za pecanje nego kada stigne od obaveza da se tada juri na vodu (pogodna ili ne za pecanje).
Samo bih jos zamolio ako bi mogao neko da pojasni za ono kucanje varalice po dnu dok ga namesta tok vode. Da li je to normalno tj da li je to jedan od faktora koji odredju da li sam odabrao odgovarajucu tezinu olovne glave? Znaci kako voda nosi varalicu po dnu tako ona sama kucka (skakuta) o isto, kao sitni udarci. Kao sto sam napisao u prvom odgovoru, na dubusnko pecanje i na muvanje se desi da bas u tom trenutku udari ili zapeca. Znam da ce tok vode gurati i tezu i laksu glavu, ali npr ako stavim laksu voda je odskakuta malo dalje i onda kada je privlacim osecam dugo propadanje i kada padne na dno ponovo se javi skakutanje (ne mislim na situaciju kada je struna nalegla preko grancice pa se javi "drmusanje"), dok sa tezom glavom uspe da odskakuta kracu distancu ali posle toga je kratak i period gde mi je ona kao optimalna tezina tj distanca na kojoj prestavlja optimalnu tezinu. Pa me zanima da li je dobro sto tako non stop varalica cupka po dnu ili ipak treba da bude teza olvna glava koja ce skrtiti to cupkanje?
Ps
Orka pecao sam ceo zivot na Dunavu kod sela Susek (Vikend naselje)/ Nestinska ada/ u blizina Celareva Glozan/ Koruska, ali posto imam camac ribolov tamo mi je uglavnom vezan za isti. Inace sam iz Sremske Mitrovice i prvi put od ove godine sam poceo da pecam na Savi, iako oku poznatim u ribolovackom smislu apsolutno nepoznatim terenima. Jasno mi je da je vezba, ponavljanje i ucenje na greskama najvaznije i da se mora steci sopstveni osecaj ali uz vas iskusnije kolege nadam se da cu to postici malko brze nego da pokusavam sve sam na svoju ruku.
Tako da ako neko vidi na Savskom keju u Sremskoj Mitrovici nekog ko pokusava da dziguje i uglavnom kida sisteme i varalice (taj sam) slobodno udelite savete dobro dosli su svakako! :cheesy:

jiggybaw

Citat: simbadunavoplovac poslato 14 Mart 2021, 20:53:06

  Mislio sam da postoji nacin tj tehnika da se nadomesti manjak ili visak tezine olovne glave ali mi je iz recenice u kojoj se pominje da kompromis ne postoji kristalno jasno da je neminovno prilagoditi sve vodi tj terenu.

Postoji nacin tj tehnika... ne mislim, pri tom, na zadrzavanje glave vrhom stapa u gornjem polozaju itd, vec:
Ako pecas sa obale na reci, tezina glave je prilicno relativna tj ako ti je u trenutnom zabacaju "idealna" ne mora da znaci da ce biti i u sledecem.
Brzina propadanja jiga(glava+silikonac) zavisi, osim od tezine glava i gabarita silikonca, strune, predveza, i od tvog polozaja u toku vodjenja.
Preteska glava postaje "idealna" ako se pomeris uzvodno, tokom ili pre sledeceg zabacaja.
Previse laganu glavu spustas tako sto se ti, geografski  :cheesy:, pomeras nizvodno tokom zabacaja.
U principu, pri pecanju sa obale u 90% slucajeva imas kanal ispred sebe (specificna promena dubine) koji te, uz promenu brzine toka, natera da vodjenje zavrsis pomerajuci se po obali, najcesce nizvodno.
Tezina jiga postaje iskljuciva kada obala nije prohodna pa sa jednog mesta, bez mogucnosti da se pomeris, nastavljas pretrazivanje nizvodno, naravno i tada, ako se zvezde poklope, mozes jedno vreme da otpustas od sebe ali u principu povecavas tezinu kako se zabacaji pomeraju niz vodu.



simbadunavoplovac

Jiggybaw znaci doziveo sam prosvetljenje, jer sam upravo tako nesto i pokusavao, pogotovo kada je u pitanju laksa glava da se pomeram nizvodno tj da mi ne bude totalno zategnuta struna nego da je olobavljena, a da se uz to krecem paralelno sa vodom u smeru toka kako bih zadrzao zeljenu distancu tj da je tok ne sabije u obalu, ali mi je bilo dosta teze da osetim kada varalica padne na dno (da bi pala olovna glava na tacnu lokaciju u tom slucaj potreban je vestina). Jedino sam se brinuo da neko ne pomisli sta ova "budala" radi i zbog nepoznatog terena jer su kacanja i kidanja bila na vrhuncu. Nisam probao sa tezom glavom da se krecem uzvodnije ali definitivno cu poslusati tvoj savet!
Kolege necu da ispadnem dosadan ali hvala svima od srca na datim savetima smiley033   :tongue: , jer sam se zaljubio u dzigovanje, ne samo zbog uspesnosti ulova i specificnog uzimanja varalice nego i zato sto kada gledam u reku i apsolutno ne znam sta se nalazi na dnu i kakvo je isto, uz pomoc "stapa i kanapa" i malo maste dobijem (priblizno) tacnu prezentaciju terena u glavi a potom i "ono" glavno razmisljanje kako sve to upotpunito ulovom.

jiggybaw

Citat: simbadunavoplovac poslato 15 Mart 2021, 10:08:50
ali mi je bilo dosta teze da osetim kada varalica padne na dno (da bi pala olovna glava na tacnu lokaciju u tom slucaj potreban je vestina).
Kaziprst na struni bi pomogao.

simbadunavoplovac

Zbog dugogdisnjeg pecanja sarana na klasicne namotace, gde se najlon skuplja rukom, nekako mi je prirodno bilo da pri zabacivanju drzim kaziprst na struni (dozirano ne da zatezem bez potrbe nego cisto radi osecaja), cak nekada pri samom dzigovanju kada sam blizu nekog krsa ili nadjem isti blago pridrzim strunu prstom jer mi je bolji osecaj, tj "neznije" varalicu prevucem preko grana (pri dzigovanju iz camca sam imao udarce bas u tim mometima ili tik po prelasku preko krsa, ali cim malo jace zapne ostaje mi samo da menjam mesto ili da cekam).

ibanezi

Na istom terenu - mestu, na istom odstojanju od obale, na jednom pecanju, za različite tehnike i mamce prilagođene tim tehnikama raspon potrebnih otežanja može da bude i preko 20grama od najlakše idealne do najteže idealne. Uz različite tipove otežanja naravno.

sasabosko

Ne mozes da nadomestis tezinu olovne glave sa obale nikako. Aj sad ovako, recimo bacas u 4m dubine, naravno kanal i voda tece. Nizvodno recimo postoji odsek matice i sporijeg dela, i tu je normalno prelazak u plicu vodu, i sporijeg protoka. Tu glava koja je u matici ok, krece da ore. Tu prezentaciju nemas, treba laksa glava. Sve bi bilo ok, da odseci nisu odarno mesto gde grabljivice vole da borave, moze biti u glavnom ili sporijem toku. I to je sasvim jasno ko god je lerovao bilo kakvu varalicu, zna da kad ista udje u sporiju vodu, menja ili gubi rad. Olovna glava koja je dovoljno teska za tok, tu leze na dno. Ne bi dzabe majstori dziga strugli dzig glave nozem za samo jedan gram. Dzig dzebana je potrosni material, tako se i tretira, nekad je sasvim malo dovoljno da napravi razliku. Recimo ja, odavno patim muku, ustvari ne pecam na mestu uskom 5m gde znam da ima dvocifrenih somova, ne cackam ih uopste jer voda stoji i treba glava od 5gr. Ono sto imam od stapova, sta oseca 5gr nema snage za soma, sta ima ne oseca 5gr. Ko god dziguje sa obale srece se s takvim situacijama. Jednostavno, sem dziga i pravog stapa, nemam situaciju da ih dohvatim, moze da se juri to na slepo, za moje shvatanje jalova posla.


Simba, sad videh da ti nisam odgovorio. Znaci kad ti je glava preteska, ona pada na dno, iako je voda nosi, ona struze, drlja. Ako je lagana, retko pada na dno, pri odizanju dugo lebdi, pre nego sto kucne. Znaci optimalno 3 sek do kuckanja, u slucaju da u nekom delu se zadrzava duze, to korigujes stapom koliko ti dozvoljava situacija, malo naglijim obaranjem stapa, i odizes opet. Sama voda ce ti zateci strunu da osetis udarac glave u dno. Tu gde ja pecam, nemas mogucnost pomeranja, osim ako nije topla voda i mozes da gazis. A opet, kako bi izvodio pomeranja, uzvodno, nizvodno. Najbitnija stvar u dzigovanju je pogoditi pravu gramazu glave smiley033
Znoj nilskog konja je roze boje

simbadunavoplovac

Sasabosko hvala puno! To je to znaci ipak se sve svodi samo na tezinu i oblik glave stap strunu i bez "drljanja". Poslao sam poruku kolegi Ibanez-u za koji savet, jer smo iz istog grada i ne zelim da ispadne da spam-ujem temu, jer ipak je tema dzigovanje (a ne dzigovanje za pocetnike pa da citate moje "budalastine", mada iz camca sam imao dosta uspeha sa ovom tehnikom dok sa obale je za mene tek pocetak) gde treba vi iskusniji da razmenjujete misljenja (a mi pocetnicini, manje iskusni da citamo i upijamo)! Ostaje mi samo da kupim olovo udice i napravim kalupe raznih tezina i oblika (mnogo lako zvuci, znam da moze da se izjalovi), pa da mogu slobodnoje da trosim dzigove (jer kod nas u prodavnicama 20g=30din i plus silikonac 40-70din i ako se pokida bar 4-5 varalica brzo se izbije iz novcanika 400-500din sto je za mene licno previse).

sasabosko

Nema na cemu drug. Nazalost to je uglavnom takav ribolov, ko i uostalom svo dubinsko pecanje. Ako je cupav teren, iako ga poznajes, u proseku gubis 5-6 varalica po pecanju. Ko god se opredeli za ovaj vid ribolova, s vremenom krece da pravi glave i silikonce sam, ili glavinjare. Znao sam i 10 rapala da ostavim, kasika mi nikad nije trajala duze od 1h. Sto mi rece Zeka kad mu rekoh da mu je dubokoronac od 20e skup, jer puno kidam, kaze Roni smiley136
Znoj nilskog konja je roze boje

simbadunavoplovac

 sasabosko Na prvom pecanju sa obale dzig tehnikom otac mi je rekao: "Kacices, gubices puno varalica, kada budes dosao na Dunav pecaces iz camca lepo ko covek. Na sta ja kazem: "Gledao sam snimke i procitao razne tekstove o pravljenju varalica i dzig glava i mislim da mogu da napravim kalupe i da ih izradim." I nakon te moje recenice pune entuzijazma (vise nego kada je Arhimed uzviknuo eureka) je usledio njegov odgovor : "Sine super, ali tek tada neces nista uhvatiti!"  :lol: :lol: :lol:
Ali inat je cudo, necu se predati i spreman sam na Per aspera ad astra (preko trnja do zvezda).  smiley033

sasabosko

Tako i ja, na muci se poznaju junaci :lol: Najlakse mi je bilo da kupim camac, al ko da se maltretira njim. Volim jednostavno obalu, i leti da gacam po vodi. Uvek mi je drazi rezultat kad se namucim, i volim da pecam na tezi nacin. Mislim da bi se vrlo brzo zasitio, da se u stvari ne lomatam toliko. Najlakse je otici na prebogate vode, i imati sve uslove, pa i corava koka neko zrno nadje. Samo dovoljno upornosti, savladaces sigurno, nos za ribu imas, te ti ostaje samo da sto cesce pokusavas, rezultati dodju.
Znoj nilskog konja je roze boje

Teme sličnog naslova (10)