Lov šarana na rekama i divljim vodama

Započeo tyger, 22 Februar 2009, 00:32:49

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 3 gostiju pregledaju ovu temu.

glos

Eo raspra` sa seljakom, tako i sa baticom.
Potpuno ignoriše prethodno ustvrđene stvari i krene da pametuje.
Jesi sam rekao da moraš ukopavati rod pod ?..

Tripod ni probao nisi ali ti znaš najbolje, sa sve šipkama koje lupanjem u obalu pobijaš.
ZOV

TopMix

Citat: simbadunavoplovac poslato 02 Februar 2021, 11:39:31
Kolege podelio bih sa vama nacin pecanja sarana na Dunavu iz camca, koji sam naucio od mog oca.
Sto se tice pribora, koristim krace (do 2,4m) i glindzave stapove tezine bacanja do 80g. Na njima su stavljeni namotaci na koje je namotan najlon 0,40-0,50mm. Razlog za upotrebu debljih najlona je taj sto najlon ipak skupljate rukom, gde bi vam tanji brzo napravi povredu ("usekao se") i verovtano, posto je teze "drilovati" i pukao pri vadjenju vece ribe. Vezujem pamucni kanapa na 10-15cm od vezane udice, kao stoper klasicnom saranskom olovu. Naravno da upotreba masinice je na nekim terenima neophodna, kada je npr jako brz protok vode. Ali osecaj pri pecanju gde direktno drzite najlon rukom i borite se sa ribom je neopisiv!
Priprema nokle od prekrupe, kukuruznog (zutog) i psenicnog (belog) brasna: kolicina dve kafene soljice prekrupe, jedna soljica u koju sipam  2/3 zutog i 1/3 belog brasna. To se lepo izmiska proemesa. Istu kolicinu vode (3 soljice) sipam u serpicu i pustim da prokljuca, kada prokljuca istu skinem sa ringle i sipam smesu u serpicu u obliku prstena da ostane "rupa" u sredini. Vratim na ringlu i pustim da se krcka manje od 5 min. Treba voditi racuna da ne zagori, a da tecnost koju zagrabite varljacom ima teksturu malo tecnijeg meda. Zatim opet skinem sa ringle i promesam varljacom, i dok to radim stvara se kompaktnija masa dok u jednom trenutku postane nemoguce mesanje. Zatim istresem noklu na sto, pokvasim ruke posto je vrela i dobro umesim rukama. Ako vam se previse lepi za ruke nije dobro napravljena + mora biti "elasticna". I odmah je zavijem u najlon kesu da se ne susi.
Ne pecam na jednom mestu i ne hranim mesta na kojim pecam! Ribu trazim u zavisnosti od svih parametara koji su vezani za pecanje (vodostaj, porast, opadanje, pritisak, zamucenost, protok, obala...), ali uglavnom presudi onaj unutrasnji osecaj ("6.culo") koji kaze da je neko mesto dobro za pecanje tog dana. Naravno da sam mnoga mesta naucio tj ista su mi pokazana, i da dobro mesto zlata vredi, kao i cinjenica da sarani ipak imaju koliko toliko ustaljeno kretanje i da redovno "posecuju" ista. Ali opet, ne moze jedno mesto uvek biti dobro na svakom vodostaju, protoku... Za mene to 6. culo predstavlja car ribolova, jer po meni nije poenta ribolov olaksati sto vise, vec ipak da bude malo ulozenog truda. Poslednjih par godina ako sklopim 20-30 izlazaka na vodu, i pri tome ne mogu da biram da li je vodostaj pogodan ili ne, da li riba "ide ili ne ide". I zato sam naucio da se prilagodim raznim situacijama. I kada tako uspem da pronadjem ribu, normalno bez sonara (da se pitam zabranio bih upotrebu istih, jer koja je poeta da se vidi sta je na dnu. Ne razumem ni cuveni izgovor "sonarosa", ne gledamo mi gde je riba nego gde su panjevi, prepreke... pa koja je poenta toga , car je bas da sam pronadjes, car je u tome da ne vidis sta je dole i uspes da se snadjes, da ukljucis sto vise mozdane vijuge) zadoboljstvo je neopisivo!
Normalno da na pocetku takvog nacina pecanja je tesko i da ne bude uvek ribe. Ali tokom vremena se stekene odredjeno iskustvo i znanje. I pri tome, znam gomilu ljudi koji pecaju na jednom ili dva mesta 10(20)+ godina, i zbilja ne razumem to, reka je toliko ogromna da je steta ne otici i ne videti i ne probati druga mesta, car je upoznati i postovati prirodu sto vise, a ona ce vam uzvratiti istom merom.
Ps ne razumem ni kada neko kaze da je ribnjacki saran lep, za mene je to kao da poredim vuka i buldoga, ili divlju macku i onu goluzdravu. Naravno lepota je u oku posmatraca.
Ovo je pravi odgovor na ovu temu. Da je ovo pismeni zadatak a da sam ja učitelj, ovaj post bi bila čista petica. Stvar je u pristupu i suštini pecanja šarana na reci. Za rodpodove i ostale pomoćne stvari postoje posebne teme.... 

god-ar

Da, Tope, ali jedno je pecati iz camca a drugo sa obale...
Sa obale mnogo znace pomagala, a iz camca mozes i na plovak petljasem da pecas.
Nemam ti ja pojma!...  Ali naučiću!!!

TopMix

Ma, ok, nije sporno to što kažeš...Zapravo, najviše mi se svidelo to što Simba naziva 6-im čulom...vrh..mislim na taktiku pecanja divljaka bez prihrane i uz maestralno poznavanje terena i mesta gde se šaran kreće, jede i boravi, i to sa najjednostavnijim mamcem koji je donosio vrhunske ulove godinama mnogo pre nego što su englezi smislili boile. To su neke stvari koje mora da nauči neki budući ambiciozni šarandžija, mnogo pre nego što počne da se zamlaćuje sa kupovinomm rod podova, svingera i boila...

glos

Ne sme da kupi rod pod, svinger ili signalizator, niti da uzima mašinice sa bajtranerom.
Sve je to beskorisno, kao i 3 štapa jedan do drugoga, na rod podu, jer mu je u tom slučaju bolje da odma` na obali sve upetlja da uštedi silka.
Pričam o pravom Dunavu.
ZOV

simbadunavoplovac

TopMix drago mi je da Vam se svidja "moj" nacin razmisljanja.  smiley033
Apsolutno se slazem da je sa obale mnogo tezi ribolov bilo kojom tehnikom. Ogranicen broj mesta (dobrih mesta) za pecanje i da je potreban veci nivo snalazljivosti i domisljatosti. Iskreno po meni ribolov kao i svaki "sport" polako gubi "dusu" sa svim novotarijama. Ne kazem da nisu potrebne, ne kazem da ne treba olksati. To je stvar izbora da li neko hoce da krene tezim ili laksim putem. Ali upravo izbor tezeg puta (po mom skromnom misljenju) donosi dusu "sportu". Cinjenica je da u danasnjici za vecinu ljudi vreme brzo (prebrzo) prolazi tj da je zivot uzeo neki tempo koji smo primorani da prihvatimo i iz kog se vrlo lako moze ispasti, a samim tim uz put i mnogo toga mozemo da izgubimo. I da smo iz istog razloga primorani da olaksavamo raznim cudima i pomagalima da bi zadovoljili taj osecaj "ribe na stapu" (pod navodnicima podrazumevam sve oblike zadovoljstva koje trazimo da zadovoljimo nasu zantizelju i "umor" od posla i obaveza).
Nekako imam osecaj da kada su ranije ljudi obarali svetske rekorde, osvajali turnire, je sve to imalo veci znacaj nesto poput price "Satarc i more". Da se ogradim naravno da su to ekstremi i ne treba svako da tezi tome. Ali isto tako ne treba svi ni da se prepustimo totalno "danasnjici". Sto ljudi, sto cudi i sto izbora. I sigurno da neko isto tako uziva u "novotarijama" (novim tehnologijama, priboru,mamcima...) i da se uz taj osecaj ribe na stapu oseca kompletno ispunjeno! ( sto podrzavam, svaki covek treba da radi ono sto ga interesuje i sto mu prija, u granicama normale)
Iz camca se moze pecati na plovak, ali plovak trazi ipak mirniju vodu sa slabijim ili nikakvim protokom, sto je na reci teze naci jer je mali broj takvih mesta (sem nekih rukavaca, opet kojima je mnogo lakse prici camcem).  Kada se peca na golac, a plovak u jednom trenutku pocne da se izdize i polozi se po povrsini vode ili pocne da seta ili da tone munjevito i taj trnutak odluke za kontru je nezamenljiv osecaj! A osecaj zamaranja ribe od 0,5-3kg isto tako. A savladati i izvuci jos vece macane, e to je vec nivo umetnosti pogotovo ako se peca medju panjevima, ili u plicaku gde riba ne moze da bezi u dubinu.
Iskreno ima mnogo parametara koji pobudjuju to 6. culo. Kao npr odsecena glinovita (zuta) obala, prelaz na pesku sa panjevima. Iako vecina (barem od pecarosa koje poznajem) smatra da je za saran potrebna mirnija voda, ja ipak trazim mesta sa nekim protokom vode, nekada cak i uz samu "maticu". (Posebno leti kada je mala voda i protok usporen)
Od skoro sam novi clan ovog foruma, i drago mi je da postoji ovako nesto gde se razmenjuju misljenja iskustva.

Ljuba

Što se tiče držača, pecam sa brodića pa koristim one skroz klasične ušrafljene u debelu dasku. Signalizacija obično zvonce a noću ionako ne pecam jer kad zaspim ne čujem ništa. Probao par puta sa signalizatorom ali nije pomoglo, dok ja ustanem i priđem riba je već u granju i nema Bože pomozi.

sasabosko

Simba lave  smiley033 E, sve si rekao sustu sustinu stvari. To zapravo i jeste jedan ozbiljan ribolov, naci ribu. Zanimljivo vidim komentarisete golaca, ja ga ne volim jer je riba s kojom imam ubedljivo najlosiju realizaciju, mislim da sam ih izgubio preko 70 posto :lol: Kod mene ima njega, divljaka i kamenjara koji je meni licno najlepsi. Kako sam u procesu nabavke stapova za ovu sezonu, jer krecem ciljno da ga pecam, voleo bih da znam, vidim sliku sta je to namotac :question: Stapove cu najverovatnije 3,6 na 1,75lb gde moze plovak, gde ne moze klasika, masine verovatno varalicarske 3ojke. Za u korito imam roglja, al ovo mi se svidja. Probaj ovde sat, nisi nasao pomeri se, blize, dalje i sto tise u sustini to je po meni draz, a ne sedi, dzodzi pa sta bude. Skoro sam iz zabave pravio noklu, a pre toga mozda pre 27-8g, mnogo sam zadovoljan kako mi je ispala i koliko je to ustvari lako i brzo, sto je najbolje mnogo i jeftino. Samo ne znam sta cu s ovim trskicama, ako naidju oni preko 10kg kojih kod mene ima, u proseku su veci sarani nego somovi kod mene na terenu :takoje:
Znoj nilskog konja je roze boje

TopMix

Citat: glos poslato 03 Februar 2021, 23:38:05
Ne sme da kupi rod pod, svinger ili signalizator, niti da uzima mašinice sa bajtranerom.
Sve je to beskorisno, kao i 3 štapa jedan do drugoga, na rod podu, jer mu je u tom slučaju bolje da odma` na obali sve upetlja da uštedi silka.
Pričam o pravom Dunavu.
Vidi, samo sam hteo da kažem da nije suština ribolova  u opremi nego u nečem drugom. Ko razume shvatiće! 

slob

sasabosko,
:cheesy: Izgleda da Simba peca tehnikom od pre 50 i više godina, kada kod nas nisu ni postojale mašinice.
To pretpostavljam zato što je rekao da peca iz čamca i koristi najlone 0,4 ili 0,5, jer tanji "seku prste". Znači da privlači ribu vučenjem rukom najlona kroz sprovodnike. Pošto peca iz čamca na blizu sigurno i ne izbacuje mnogo najlona.
A "namotači" su jednostavne žičane ili plastične rakljice, na koje se namota najlon kada se pecanje završi, odnosno sa kojeg se odmota onoliko najlona koliko je potrebno. Tek kasnije su se pojavili obični čekrci na koje se umesto na rakljice namotavao najlon, pa ja sa njim moglo i da se zabacuje.

Ako su u pitanju manje distance sasvim je moguće da se peca tom tehnikom. Ja sam tu tehniku primenio jednom kada mi je sa ribom na štapu blokirala mašinica. Izvukao sam besnog šarana od 3kg bez većih problema, pa sam čak i nastavio da pecam tim  štapom. Zabacuj olovo iz ruke, vuci najlon kroz sprovodnike i slaži ga pored sebe na zemlju,   :cheesy:
"Ako  nismo u stanju da nešto predstavimo brojevima, to svakako znači da je naše znanje o tome nedovoljno."
                                                          Lord Kelvin

srce

- vodostaj
- vremenski uslovi
- kalendar
- izabrano mesto pecanja
- očekivana veličina ulova
- vreme koje možemo da izdvojimo 
- budzet

Ovih 7 parametara meni odredjuju
- tehniku
- taktiku ,
od kojih opet zavisi
- pribor koji treba koristiti
Kombinacija podosta...
Konkretno kod mene je dosta toga u kombinaciji:
- meč, fider- plovak ( zavisno od terena, meč otvoreni tereni, fider plovak u panju)
- fider - metod fider , lagani dubinac ( manji šarani , sve do 5kg)
- 3m,150gr, baitraner, 0.42 najlon - panjevi, protok , jezera ( malo me zezaju pri izbačaju , ali mogu skoro do 100m), kapitalne ribe... kad mogu indikatori , kad ne mogu dotegnuti drilovi i oči na štapovima...
E sad bude svuda svačega ( kidanja na plovak , sitnih na hevi pribor itd), ali otprilike ovako nastupam...
Prihrana i mamci po potrebi ( nekad kulja , nekad kukuruz , nekad bojla , nekad glista i crvi , nekad vodeni puž , nekad kederčić, nekad ruža)
Mamci su uvek napravljeni najbolje sto znam , koristim začine , hemijam po potrebi ...
Pecam obično iz čamca , ali obožavam kada mogu da ga pecam sa obale ( i još ako mogu da koristim rodpod i indikatore , banja prava).
Inače koristim 2 prohromska tripoda , svepodesiva ...
Evo za početak :)

Sent from my SM-G980F using Tapatalk
nikad ne veruj zeni koja laze

orka

Iz ovog posta se nazire vrhunski rečni šarandžija i veliko iskustvo. A vidi se i koliko je sve relativno, tj koliko ima raznih kombinacija i situacija i koliko im se moramo prilagođavati ako hoćemo da budemo uspešni.

glos

E tako, hvala srce. Nije meni da bude po mome, nego da spasim mlade plave orlove grešaka.

Tony izvini, ali ko mi u tripode posumnja ..

Inače dno se ukoliko nema stalne i čvrste prepreke, ili karakteristike terena koja je konstanta i kao takva uslovljava nešto ( rupu ) za stalno, izgleda otprilike ovako, i mjenja se konstantno:




Dakle nije kao na jezerima i stajaćicama, di se nešto istim zadržava.
ZOV

srce

Izgleda kao na moru :)
Gde se nalazi ? Kakva je slika terena iza peska( dubina , protok, sastav dna)? Kolika je daljina do prvog pada u dubinu?

Sent from my SM-G980F using Tapatalk

nikad ne veruj zeni koja laze

glos

Štrand. Znam da me svake godine iznenade te promjene.
Nema veze di šta počinje ili završava, generalno je to jedna vrlo promjenjiva, kategorija.

Špic npr. nekada bio veoma posjećen, sada zatrpan.
Od porasta do porasta se sve mjenja.
ZOV

Teme sličnog naslova (10)