Recni tokovi

Započeo calypso2, 26 Jun 2011, 13:28:35

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

calypso2

Evo jos jedne price  :smiley:

REČNI TOKOVI


Koliko njih je pokušalo, a neki  na svoj način i uspelo da objasni opčinjenost rekom, vodom, plovidbom i prirodom?
Koliko je poezije i proze nastalo, slika, crteža, fotografija, pa i koliko se maliganskih snovidjenja  iznedrilo na i pored reke?
Mnogo je toga vec rečeno i napisano ali nije sve!
Svako ima svoju priču koju nosi u sebi!
Da li ume da je napiše , nacrta, pripoveda...da li ga ta priča proganja i u njemu stvara nemire ili blagostanje, zavisnost od reke ili nežto sto se u društvu  uz vino osobadja stidljivosti,pa počinje da pupi i cveta u bilo kojoj formi...kada se svi začude otkud to u vama...nije ni vazno!
Nju je najlakše  prepoznati kada uz zatvorene oči kao u transu, nesvesno, jednom rukom zagrlimo druga do sebe i pustimo glas  "Duunaaaveee, Duunavee kraj tebe mi srce moje ostade..."
Da li ste primetili da tada svako lepo peva? Tada pesma preskače glasne žice i dolazi direktno iz duse...
Znači priča je tu uz čoveka i u njemu, uz reku, brod, a vezuje ga ne vidljivim i ne raskidivim nitima za iste.
I svako ima neki i svoj pristup.
Neko je ćutljiv, pomalo povučen u sebe , što nikako ne znači da ne zna, ili je nezanimljiv- čak i obrnuto!
Takve ljude kada upoznaš, a oni počnu da se otvaraju, shvatiš da si pronašao zakopano blago mudrosti, riznicu znanja, dobrote,  i iskustva. E sa takvima treba ljudovati /S.Popović/! 
Neko je galamdžija,  od onih najpametnijih, što je sve njihovo najbolje i najracionalnije, oni tipovi što te ne slušaju dok pričaš, odnosno  čekaju da završiš, kako bi nastavili da iznose svoje izuzetno, neprikosnoveno mišljenje, koje imaju o svemu i svačemu, a ne samo o nautici, pecanju, prirodi!
Ali najtužnije mi je kada plovim nedeljom predveče,kada se vraćam brodom posle lepo provedenog vikenda , a rekom mi u susret plovi stotine konzervi i  flaša - mahom dvolitarki od piva , kisele vode ...
O kako su naivni! Pa sebi prljaju!
Reka je tu bila mnogo pre nas, a biće još najmanje  toliko posle! Ona je gotovo večna!
Blagonaklono dopušta da je prljamo, zagadjujemo, pregradjujemo, pošto je nas čitav vek za nju samo jedan tren. A dovoljno bi bilo ,da recimo moćni Dunav zamahne jednim svojim krakom i da zbriše čitava naselja, nasipe, kolektore, brane! Ali neće!
Koliki je poluraspad poliuretana, polivinila i propilena? 200 godina? Za reku to brzo prodje, ali za nas ne!
Gledaće nam te flaše i čukun unuci!

Neki su različiti, a opet dobri!

Setim se mog ponašanja "odbeglog iz Guberevca" dok pecam bucova u marini. Puzim, šunjam se, krijem se iza drveta...Sve to posmatra moj komšija /vrsni štukaroš, da prostiite-muvator/ sa svog broda i pita me šta to radim /u prevodu- da li ti je dobro Marko?/
Ja počinjem da mu objašnjavam kako je bucov plasšljiv i vidi odlično,kako je voda bistra, a nema vetra, kako sam mu napravio sistem koji mora da počne da se namotava pre nego što padne u vodu...
A na to mi on reče "e da mu još i sendvič ne bih napravio" i okrenuvši se nestade u brodu /MišaD/.
Sjajno! Različiti pristupi provereno dobrih ljudi!

Neko voli da daje, neko da uzima, a neko je u simbiozi sa prirodom, svako na svoj način!
Lično ne volim da dajem savete posebno za pecanje.   
Cak i kada pišem za RM tekstovi nisu tipa, varalicu vodi ovako, najbolje je onako...
Ne kažem , takvi tekstovi su više nego potrebni, ali ja ih ne pišem.
Kada neko pita, ok, mada retko ko pita, sve je više onih sto sve znaju...

Za vodu me posebno vezuju dve priče koje zamišljam i vrtim kao film u besanim noćima ili kada nemam knjigu , koja mi služi kao "tableta za spavanje".

Jedna je stvarna - zaista se desila, dok je druga imaginarna-  stvar čiste mašte.

Prva  priča je vezana za mog najomiljenijeg pisca, kojeg nikada nisam upoznao!
Možda sam i mogao, ali nisam hteo!
Upoznao sam mnoge ljude koje sam izuzetno poštovao!
Neki su me razočarali, neki nisu, ali rizik eventualng razočarenja ili razotkrivanje realne ličnosti omiljenog pisca sebi nisam zeleo da priuštim.
Piscu koga volite i koga čitate po pedeseti put -morate da verujete!
On je u vama već formirana ličnost , delom verovatno idealizovana, ili su mu pripisane mane koje opraštate sami sebi, pa mislim da realnost tu nema šta da traži!

Naime, pisac i ja se nalazimo u jutarnjim časovima u kafani ispred kružnog toka kod Kalenića pijace.
Sedimo u bašti po prelepom jutru, karirani stolnjaci, limene pepeljare, po koji suncobran i poliven beton koji se sprema za vreo dan. Na stolu se nalaze rotkvice i kuvana jaja.
Služi nas konobarica u klasičnoj soc-realizam uniformi i belim "borosanama", punačka je i sa brčićima /je.e. li šta brko?/
I ispijamo po jednu lozovaču /dobro možda dve/ i vodimo lep razgovor.
Odlazimo na Adu taksijem, koji je obavezno žuti Mercedes, popularni "ciganjski san".
Posle zagušljive vožnje zatvorenih prozora /pošto taksistu ubija promaja/ stižemo na brod od pisca.
To je lepa Pasara –dalmatinka sa motorom od 9.9ks.
Jedemo hleba-masti-paprike i- soli, mladi luk, i pijemo belo vino iz starinskog bokala i zamagljenih ,velikih časa od debelog stakla!
Plovimo Savom, prolazimo pored Ade medjice , razgledamo splavove i sa simpatijama komentarišemo njihovu raznolikost i pokušavamo da formiramo likove vlasnika po izgledu splavova.
Vezujemo se za vrbu ispod čijih nagnutih grana pronalazimo hlad, zabacujemo štapove čisto iz zezanja, potom se kupamo, pričamo, pa nailaze i redjaju se prijatelji u proplovljavanju...
Fenomenalan dan, koji nadam se, čeka još puno godina da bi se zaista odigrao.....
Dovidjenja Momo /03.04.2010/.


Druga  je vezana za mog oca.
Kao vrasan stručnjak u gradjevini i priznati inženjer tadašnjeg "Energoprojekta",  moj otac je  stalno bio na putu. Nemirnog duha i velike dečačke energije odlazio je na višegodišnja putovanja, a mene su s vremena na vreme ispisivali iz škole i spremali na preseljenje na koje nikada nisam otišao.
Ne kažem, išli smo na letovanja, zimovanja, poneki izlet i pecanje,o lepim igračkama da i ne govorimo, ali kao da ga nikada nisam bliže upoznao...
Čudno je i to što priče i dogadjaje pamte ljudi iz mladosti,dok su deca, ali ova se odigrava  kada sam ja odrastao čovek!?

Dogovaramo se jadno lenjo, letnje popodne da idemo da plovkarimo belu ribu u Belegišu.
Nalazimo se u kući u Starim Banovcima pa nam je blizu, a ima odličnih terena i može se do njih kolima.
Na iznenadni dogovor pakujemo /pabirčimo/ pribor šta imamo, prihrana hleb, mamci-sve što postoji...dve stolice na rasklapanje i jedan suncobran /mislim da je bio dedin/ koji kada se otvori ,jedna trećina više obećava kopanje očiju žbicama ,nego zaštitu od sunca!

U Belegišu svraćamo do mesare  koju zovemo "kod braće" i kupujemo par provereno najboljih kobasica. Odmah prekoputa u prodavnici , jedan hleb, paradajz, po dva piva, a po jedno uzimamo da popijemo ispred  , gde se nalazi obavezna klupa! Pričamo sa par meštana, raspitujemo se koga znamo, za zdravlje i novosti. Ovde se ljudi još uvek interesuju jedni za druge!

Prolazimo crkvu i stadion, pa silazimo srtmoglavom serpentinom do Dunava, odnosno do velikog prostora koji čini belegiške ade. Kada je visoka voda veći deo je poplavljen, a kada se povuče ostavlja desetine ada, jezeraca , bara u kojima ostaje riba, koju savesni ribolovci kupe velikim mrežama "alovima" i vraćaju u Dunav /priznajem-lično sam jedne godine učestvovao u tome/.

Pošto je pesak "dunavac" nadaleko poznat po kvaliteu, tamo se  redovno i kopa , što formira nove bare, a samim tim i puteve oko njih, tako da put do Dunava predstavlja pravi lavirint i izazov!
Postoji mogućnost da vozite pola sata ubedjeni da idete proverenim putem, kada odjednom nailazite na "slepu ulicu" ili nov iskop.
Ali to je ono što ovoj vožnji daje neverovatan šarm i avanturistički duh!

Nalazimo mesto , /koje ja odabiram/ i za divno čudo obojica konstatujemo da je dobro...
Raspremamo stvari, prihranjujemo, i spremamo se da jedemo.
Ali odjednom na nas naleće stampedo krava, koje nam umalo ne sruši auto u vodu!
Smirile su se. Gledaju one nas-gledamo mi njih i konstatujemo kako su lepe.
Kako im samo zavidimo na repovima koji na svom kraju imaju čekinju i služe kao "utepaljka" za nesnosne sive obade.
Pecamo!
Riba radi, svaki zabačaj vadi se nešto lepo...Bodorke, kesege, babuške...ma kao u snu.
Otac mi velikodušno prepušta suncobran, a ja ga džentlmenski odbijam i on se nalazi u pesku pored nas - ne otvoren. Posle pola sata se pogledamo i obojica preskamo u gromoglasni smeh!
Bravo Maki, bravo tata...svako vadjenje dobija komentar ,a  naročito onaj "ooohhooho vidi kapitalac" ili zezanje "vraćaj bre tu siću u vodu"
Dan prolazi prelepo, osećaj bliskosti i drugarstva kao nikada do tada!
A naročito osecaj blagostanja, onaj koji me uspavljuje čak pri samom sećanju na njega!

Eto, to je voda, to je reka...To je moja priča!

Pametan uči na tudjim greškama , a ja...isto na tudjim...hm ili na svojim?
Oprosti mi pape ....

Calypso2
Marko Korica

Košava

Prica je za svaki  smiley037   :tongue:  Marko ja tek sad naleteo na nju i procitao dva puta za redom. :clap2:  jbg. nismo mi vukovi pesnicki "nastrojeni"  :cheesy:  , pa nam ostalo neprocitano. :lol:   Jos jednom hvala na trudu, prica je  :thumbup: smiley033

calypso2

Hvala komsija na pohvalama :)

Nikola Popov

calypso stvarno umeš rečima srce da dodirneš.
Pozdrav

užas1

Stvarno lepo napisano!

calypso2

Kolege :) smiley033 smiley033 smiley033  vasi komentari su pravi podsticaj za dalje pisanje...hvala

Nikola Popov

Da znaš kako je lepo pročitati tako nešto u ovim tmurnim vremenima i kad se neko potrudi da tako nešto napiše i to podeli sa nekim, probudi i podseti nas na ono malo osećanja što je ostalo u nama.
Calipso svaka podrška od mene i verujem svih vukova sa foruma.
smiley033

calypso2


Teme sličnog naslova (3)