Kada ste se najviše uplašili (uneredili) na Dunavu?

Započeo vuk sa cibuklije, 13 April 2013, 15:09:17

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Milan.M

Jao 'sto slatka mala maca na slici smiley184, a kako napada zene? :cheesy:
Citat: specialized poslato 20 Jun 2015, 22:49:12
Ako neko nije psihicki stabilan (kad i kako uraditi nesto i da li uraditi) onda ne treba nikad da ima nikakvo oruzije pri sebi.
Valja uvek imati nesto pri ruci,posebno kad se ide u neke vukoje*ine.
https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQ0QKBwYHEaVF60I2ZIkw2YFoN3RZereXBQAuv9GNGOA-oqGnmNcw
A sta fali poneti malo oruzja u kamp.

specialized

To je bila replika na ono sto je ellesar napisao da ne treba oruzije nositi u kamp jer se napravi belaj dok trepnes,ne razmisljajuci,iz straha.
Napisao sam da je moje misljenje da treba nositi bilo sta sa sobom.
Slabo ko ima dozvolu za nosenje pa prepostavlja se da se zakon postuje i ukoliko neko ima pistolj,ne bi trebalo da ga nosi u kamp.

NSBucov

Iako mnogo vremena provodim na Dunavu a na Tisi sam iz čamca pecao možda 3-4 puta, najgore iskustvo je sa Tise. Ukotvio sam se na nekih 15-20 metara od obale tik nizvodno od ušća Begeja (preko puta Titela). Zabacio lepo dubinke nizvodno a uzvodno bacam mušice sa vaser kuglom na sitnog bucova. Bucovčići ubijaju i ni ne gledam dubinke ili ništa drugo već uživam u lakom varaličarenju. Nakon nekog vremena čujem brodsku sirenu, i ne reagujem. Kakve to ima veze sa mnom, nisam na plovnom putu (tako ja mislim). Ponovo truba - jače, ali iskuliram. Kada se treći put oglasila, okrenem se a samohotka na 15 metara od mene i uplovljava u Begej. Pokušam da se odsidrim, ali naravno, sidro zapelo za nešto i ne možeš ga pomeriti. U tom momentu barža nailazi na mene bočno, naslanja se i počinje da me gura u stranu. Mislio sam da sam hladan u kriznim situacijama, ali ovaj put sam se samo zaledio. Kapetan mi je skidao svu familiju sa palube barže(opravdano) a ja sam imao više sreće nego pameti - barža je prošla a ni meni a za divno čudo ni Mini Šarku ništa. Da, bitno je reći da je "čamac" bio orahova ljuska - Mini Šark.
Bucov Bolen Asp

Milan.M


sampionce

Nigde na pecanje ne idem bez suzavca!  :ok:
Mala, najmanja bocica od 50ml, staje u mali dzep od varalicarskog prsluka, a baca do 4m mlaz sirine metar. Fercera i na ljude i zivotinje.  smiley033

specialized


Veliko Moravac

Evo i ja nešto da napišem o uneređenju na Moravi.
                                                                                           Mešavina:
         Ovo je bilo pecanje u julu 2014. godine kad su bile one nepodnošljive vrućine.
ta godina bila je veoma loša za veliku Moravu jer je u Zapadnoj Moravi cvetala alga pa je dolazila u veliku.
Niko te godine nije mogao da se pohvali ulovom na moravi, a jedino se moglo pecati (uspešno) na stajaćicama.
Zato je moj deda mira pozvao našeg druga Žutog da idemo na pecanje na popularne Stare bare. Spremili smo se kao da idemo na kampovanje ponevši i ono što nam treba i ono što nam ne treba. Cilj nam je bio da na plovak pecamo karaše i belu ribu. Kada je došlo vreme da krenemo, Mira nije imao gorivo za kola. Mislio se da li da ode do pumpe ili da sipa mešavinu za frezu koju je imao. ''Ću da unakazim kola s mešavinu'', pričao je, ali ju je ipak sipao. Otišli smo do Žutove kuće i sačekali da spakuje opremu u naš gepek pa krenuli na baru. Kada smo prešli branu ukazale su se brojne bare na kojima sam prvi put bio. Provlačili smo se kroz zarastao put našim ' terencem ', kako  ja zovem Mirin ''Reno 4'' koji je mnogo toga preživeo na pecanju. Konačno smo stigli do određene bare koja je imala dobro sređeno mesto i počeli da vadimo pribor iz kola. Smestili smo se, namamčili udice i zabacili. Pecali smo na direktaše, Žuti je imao od 5m, Mira od 4m,  a ja od 3m :cheesy:.
Žuti i ja smo hranili hlebom, a Mira kuvanim kukuruzom. Mamci su bili beli crvi. Žuti je pecao plitko oko pola metra ispod vode, Mira na samom dnu, a ja kad sam video da a dnu ne može da se paca od cverglana prešao na plitko. Žuti je pecao bodorke, beovice i crvenperke, Mira karaše i cverglane, a ja karaše i bodorke. put iza nas bio je popločan cverglanima koje je Mira neumorno vadio i bacao iza leđa na put. ''Će istrebiš baru, a?'', komentarisao je Žuti, stari šaljivdžija. Upecali smo 3-4 karaša oko pola kila i desetak oko 200 grama, a Žuti je mlatio crvenperke i beovice i za kratko vreme mu je kofa bila puna do pola. mira je zapalio cigaru i odjednom mu je nešto odvuklo plovak u stranu, a kada je kontrirao savio mu se štap do vode i na šalost pukao predvez. Mira je vezao predvez i opet zabacio. posle desetak minuta opet je imao nešto veliko na štapu. Žuti i ja smo gledali borbu, a kada je došlo vreme da se riba prihvati nismo imali čime. Eee zaboravi' meredov! Žuti je ipak nekako prihvatio ribu rukom i kritikovao Miru što ne nosi meredov. Bio je to šaran divljak po našoj proceni 2,5 kila. vreme se pogoršavalo, duvao je vetar, a Mira je gledajući u nebo rekao:''Hoćemo li polako ?''Žuti mu je u svom stilu odgovorio:''Šta ti misliš, uvatio si šaranče pa će d' ideš, pa mora i mi d' uvatimo!'' Počeo je jak vetar i grmljavina pa smo se ipak spremili. Ušli smo u ' terenac ' , a on nje hteo da upali! :help: Mira se lupio u čelo i viknuo:''..bem ti mešavinu!'' Žuti i Mira su izašli napolje da vide šta bi. Počela je kiša i učestala grmljavina,a noć je pala. Jedino je Žuti imao telefon i posle nekoliko pokušaja je uspeo da pozove mog ujaka da dođe po nas. Jedva sam se setio njegovog broja telefona :smiley: kada smo mu javili pošao je svojim kolima sa drugom i usput kupio sajlu da nas odvuče. Mira je otišao do glavnog puta i tamo ih sačekao. Kada su došli zakačili su ' Reno ' za ' Golfa '. Krenuli smo, a kiša je padala ko iz kabla. Kada smo došli kući negde oko 8 sati, nas trojica pecaroša smo pričali o ovom ribolovu uz piće. Izmerili smo ulov,a Žuti je otišao kući. Sutradan je opet Žuti došao da popravimo ' terenca ' :cheesy:
Pazite šta sipate u kola.

sasabosko

Moje iskustvo je takodje sa Morave samo zapadne,oluja kisa nepogoda je bilo puno,ali sve se to zaboravi,ovako nesto ne.Krenuo sam da pecam soma davne 94.g,onda sam imao 12g,i moji su me pustali do 23h ako imam drustvo.U to vreme pecao sam sa starim moravskim legendama, koji su godiste mog oca,dvojica nazalost vise nisu medju nama,samo Gile Taraban koji je bitan za ovu pricu.Majstor Gile i ja sedimo u camcu,noc, mesesecina,voda nadolazi.Opuseno pricamo,gledamo gde som juri uz obalu i cekamo na udarac, odjednom uocavam da nesto pluta prema nama, na njemu dzak koji priguseno svetli."Cika Gile sta je ono",Gile dreknu "dinamit beziii".Istog momenta on skace u vodu i ja za njim,bili smo na dvadesetak metara od obale,a na obali za sekund.Malo nam je i to bilo nego jos istrcali gore na bedem ocekujemo ekcploziju,stali i gledamo. "Dobro si video mali razneo bi na u komade" cedi Gile kroz zube,meni srce iskace iz grudi od andrenalina,ali jos se nista ne dogadja.Dzak mimoisao camac i sad je nizvodno od camca nekih deset metara,slabije svetli ali ide jako sporo.Nize tog mesta matica gura u obalu,tu je vir a ispod toga brzak gde nije ni pola metra dubine.Ide dzak polako i pred brzakom stade"sporogoreci stapin" objasnjava Gile ali jos uvek nista. Proslo vreme, jedno 15min,svaki sekund je vecnost ja i Gile skupimo hrabrost da pridjemo i vidimo sta je.Celo drvo i to ohoo debelo na nju zakacen vezan platneni dzak,nismo smeli da vidimo sta je unutra,a i nema veze.Gile otpiva po camac,seli smo na obalu pakujemo dubinke i smejemo se kako je bilo "dinamit beziii",otisli smo kuci mokri ali lepo raspolozeni :lol: :lol:  :lol:Kad sam ispricao mojima kuci smejali su se i oni,uz prekor da pazim.Sutra dan smo ja i Gile vec na pecanju prepricavali kolegama koji su crkavale od smeha jer ko bi bacio dinamit 150 metara ispod mosta u Jasici,ali u strahu su :eek: :eek: :eek:
Znoj nilskog konja je roze boje

Oktatech

Citat: Saša poslato 06 Septembar 2013, 11:16:25
Nisam lično doživeo još ništa opasno na Dunavu, ali drugar mi je pričao da mu se desilo da je jednom prilikom prelazio Dunav čamcem po gustoj magli (negde kod Futoga) i kaže vozim lagano i osluškujem da me ne "pokupi" neka barža, vozim... vozim... i nikako da stignem. Konačno eto i obale, kad ono - vidim da sam stigao na istu stranu odakle sam i krenuo!  :eek: Naime, trebalo je da izađe na kamen u kome je cela suprotna obala, a kad ono opet pesak! Krenuo je ponovo, opet isto - vozi, vozi (magla gusta, prst pred okom jedva vidiš) i na kraju uplašen ponovo izašao na pesak! Sada se već ozbiljno uplašio (jer je polako počelo da ponestaje goriva), a možete misliti šta bi bilo da se tako nešto desi na sred Dunava, u magli.  :shocked: Konačno, iz trećeg puta je uspeo nekako da stigne na drugu obalu, sav se jadan preznojio od muke i straha.  :shocked:

Da li se još nekom desilo nešto slično? Pretpostavljam da nije držao pravac jer nije imao orijentir na drugoj strani i u stvari je polako skretao i u polukrugu se vratio na obalu sa koje je i krenuo. Stvarno neverovatno....  :shocked:

2007Junsko jutro  5 30.magla, ja mlad glup i zeljan pecanja, a imam čamac. Sve u svemu opasna kombinacija.
Ulazim na marinu Sveti Nikola kod hotela Jugoslavija, jedva vidim čamac (primus 17) magletina katastrofa. Uđem napravim sebi nes kafu, zapalim i pomislim ako budem čekao da se digne magla i dok dođem do Vojne Bašte (kod Kineskog mosta)  ode jutarnji cug.  :veryangry:. Ma idem polako do Ratnog Ostrva pored Lida na drugu stranu pa kada pređem uz obalu polako do Bašte  :rolleyes:. Odvežem čamac krenem polako naravno vidim vrh čamca ali ne dalje od toga. I posle 2 minuta shvatim šta sam uradio. Jbt. ni danas mi nije jasno kako sam promašio Lido. Uglavnom nista kompas,navigacija nemam sidro sve u svemu ekstra se smorim sto ispao takav idiot :ok:. Što se straha tiče nisam bas po prirodi plasljiv ali mi nije bilo svejedno. Posle dobrih 30 min. vidim obalu i obradujem se ko pokojnom dedi. Naravno da obala nije bila ona ka kojoj sam krenuo, već strana ka plovnom putu Velikog ratnog ostrva. Vežem čamac napravim jos jednu kafu pre pecanja(nije mi padalo na pamet da mrdnem bilo gde) , zapalim i pomislim eto kako u trenutku nerazmisljanja čovek veoma lako moze da ostane bez tintare.Moj iskren savet po magli sedi na obali i ne mrdaj. Što se mene tice nema te situacije, tog kompas ni navigacije koja bi me naterala na Dunav po magli.  :cheesy:

Teme sličnog naslova (10)