Olimpove priče

Započeo Olimp, 14 Septembar 2010, 17:55:22

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Olimp

    
    Prirodni hladnjak

Ako itko zna šta znači hladno pivce popiti putniku namjerniku, onda vjerujte mi, to sam ja osobno. Hladno pivce u nekima trenutcima prosto dušu liječi. Do njega je lagano doći u naseljima gdje hladnjaci rade punim kapacitetima. Ali kako doći do njega u prirodi, daleko do naselja u uvjetima gdje nikada el.struja nije "kročila svojom nogom"? Kako u vrućim danima ljeta kada sve prži i topi se, doći do daška korisne hladnoće koju ćemo prenijeti na bocu omiljene pivce?





     Za odgovor na ova i slična pitanja morao sam posegnuti u nekakve svoje doživljaje kretanja prirodom. Pa evo jednoga koji će dati odgovor na postavljena pitanja.

    Za nedavnoga sudjelovanja u TDI, dunavskoj regati, putovao sam između dvije skupine kanuista sam na rijeci. Imao sam vremena da , što reče moj nekoliko dana ranije upoznati prijatelj Radojica, malo razgovaram sa Dunavom. U tom našem "razgovoru" gdje je Dunav meni puno toga pričao, a ja šutio i slišao, začuo sam i poziv sa obale da svratim na piće.





    Pozivu sam se odazvao i upoznao tri predivna čovjeka: Batana, Daria i Daču. Postavili su svoj logor uz Dunav desetak kilometara nizvodno od Apatina u šumi. O njima ću kasnije raspresti još jednu priču, ali za ovu su bitni jer su u potpunosti iskoristili sve prirodne resurse koje su zatekli na odabranom mjestu za logor.





    Tako jedno drvo stare vrbe pretvoriše u viseći ormar, na koje objesiše mnoge stvari koje su im potrebne, a trebaju biti uvijek pri ruci. Povješaše tu tranzistor, razne kuhinjske posude, noževe, mrežice za čuvanje ulovljene ribe i štošta još. I da drvo ne bude samo jednostrano iskorišteno, očistiše i rupu u njemu nastalu trulenjem debla.





    Ta rupa je cijeli dan zaklonjena od sunca, pruža se oko tridesetak centimetara u dubinu, u njoj je uvijek vlaga i hladnoće. Iskoristiše je za prirodni frižider. Staviše bocu s rakijom, nekoliko boca pivce i riješiše problem neimanja tvorničkog uređeja za hlađenje koji traži el. energiju, koja tu nikada nije ni "došla".

    Blizina vode obilno popunjava prirodni "frižider" vlagom i svježinom tako da savršeno funkcionira. Isprobao sam i rakijicu, a još više pivcu i kao osoba od iskustva odgovorno tvrdim da su na najpovoljnijoj liniji hladnoće za konzumaciju.

    Tko mi ne vjeruje neka u ljetnim danima isplovi iz Apatina i na desetak kilometara nizvodno naići će na logor, pa ako ga pozovu uvjeriti će se osobno u ovu tvrdnju.





smiley033 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

maverick

uvijek snalazljivi, inace pivo zatpate u rupu na pijesku , 30 cm ispod povrsine, gore nakupite sitnog granja i nalozite jednu vatru od par minuta, razgrnete zar i topli pijesak i dodjete do piva koje je vec oroseno i hladno taman za pice  :ok:

Goachild

Super su ove priče!  :ok:
Poslednje lepo što sam čitao je dnevnik sa kampovanja mr. Ševe (Seva-www.navodi.com)


Olimp

Potočić maleni


    Nisam nikakav ribolovac. Cak niti ribu ne jedem cesto. Volim pojesti riblji paprikaš, neke ribe koje se uspiju nabaviti na tržnici, pretežno morske, rijecne kada i ako uspijem nabaviti i tu završava sva prica o ribama što se mene tice. Ali zato volim slaninicu, cvarke, kulen i njegovu seku, švarglin ....

    Volim i ici u prirodu i bivakovati u njoj. Volim kada voda protice pored mjesta gdje se nalazim, ali volim i ploviti vodom...

















    ...ploviti u tišini, bez buke motora, ploviti lagano veslajuci, ploviti i "razgovarati" sa rijekom, osluškivati njene price, njen žubor, povremeno pracikanje riba u vodi, mirisati mirise koji vladaju na rijekama ...

















    Kada mi vrijeme dozvoli volim zaci i u planinu, obici planinske potoke koji vragolasto žubore i živahno preskakuju sa kamena na kamen, bistre i hladne u kojima "caruju" pastrve ....

















    ... pored takvih potoka je i zrak drugaciji, nekako oštriji, prodorniji, natopljen  mirisima crnogoricnih šuma, sa izrazitim jakim mirisima planinskoga, mirišljavog cvijeca jarkih boja ...

















    ... i sam pogled na rijecni tok takvih malenih, živahnih, brzih potocica odmara živce, puni "životne baterije", rasterecuje nas od nagomilanih briga, obaveza, problema, neugodnih ljudi i razgovora sa njima ...

















    ... dok citate ovaj tekst, prošecite i vi koritom jednoga takvoga potocica. Ugasite cigaretu (ako ste pušac) i nemojte je zapaliti barem dok ovo pregledavate, meni za dušu. Zamislite sebe u ulozi šetaca i opustite se ...

















    ... a kada si odmorite oci otvorite si jednu pivcu i onako sa guštom, iz meraka polagano je ispijajte uživajuci u njenom okusu, njenoj hladnoci , ali nemojte cigaretu još zapaliti dok god ne popijete cijelu pivcu....

    Ako vas bude zanimalo gdje sam vas to vodio nastavite dalje do kraja, a kada to sve pregledate, ostavite cigarete kod kuce i prošecite se malo vani da udahnete svježi zrak. Trebati ce vam poslije ove virtualne šetnje koritom potocica malenog...











smiley033 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

Vale


ellesar

Prelepo,prolazio sam tuda zimi,pre 20 kusur godinica.
Ovako nesto se ureze u dusu.
I have come here too chew bubble gum and kick ass!!!
And i`m all out off bubble gum :) !!!!

Goachild

Nisam imao strpljenja da čekam nastavak pa sam skoknuo na drugi forum i sve pročitao i pregledao... 

Olimpe hvala Vam unapred za ove putopise.  smiley033
smiley236 smiley165

sm7

There are no great fishermen, only great fish.

pikeman



Hemingway

Olimp ...
skidam kapu za  slike  smiley033
svaka cast na reportazi ..
a sada.... daj jos.. jos.. :cheesy:
,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

Olimp

    Bez brige, ima togaaaaa i broj toga raste li raste.  smiley033 smiley236
Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

pikeman



STEPA

prekrasan izvještaj  :clap2:a nama da vidimo gdje je europa a gdje mi :grin:,kod nas je najčišće uz korito rijeke bosne koja odiše smećem i vrećicama uz granje....... :help:
samo lijen čovijek nemože da upeca ribu

ellesar

Ovo je samo za postovanje :tongue:
Sta reci,a ne emigrirati :cheesy:
I have come here too chew bubble gum and kick ass!!!
And i`m all out off bubble gum :) !!!!

Olimp

Želja zlatne ribice


    Kruže razne priče o ribaru i Zlatnoj ribici koja, nakon što ju je ribar ulovio, od njega kupuje svoju slobodu ispunivši mu tri želje. Na tu temu postoje i brojni vicevi, a i pjesme su ispjevane...

    Životni putevi doveli su me do jednoga prodajnoga centra. Ogromna građevina od betona i stakla, prepuna trgovina i ugostiteljskih objekata. Podovi hodnika ulašteni su do razine da oslikavaju sliku ispod ženskih suknji...

    Ispred centra napravljena je mala bara, obrasla raslinjem sa vodoskokom.






    Malo zelenila i vode učinili su čudo od sumorne okoline prepune asvalta, betona i stakla. Pravo je osvježenje za oči koje mami pogled. Zatekao sam se kako u vodi tražim ribe i žabe, ali ih nisam vidio. Ipak me taj ozelenjeli i vodom napunjeni prostor oduševio.





    Šetajući centrom u jednom djelu gdje se spajaju hodnici tvoreći mali trg, ugledao sam dugački plitki bazen napunjen vodom i uređen kao akvarij. U njemu su plivale razne ribe različitih veličina





    Imao sam dosta vremena tako da zastadoh pored bazena. Na vidljivom mjestu isturena je tabla sa upozorenjem da se ribe ne smije dirati i hraniti. A one su pune povjerenja, možda i radoznalosti, dolazile kod svakoga tko se primakao rubu bazena. Tu bi plivale i gledale iz vode prema ljudima.








   Čak su se i naguravale međusobno kako bi se postavile na što bolju poziciju iz koje bi bolje vidjele  prolaznike koji su zastali uz bazen. Nitko nih nije dirao, nitko im nije bacao hranu, voda u kojoj su plivale bila je kristalno bistra, ali ...





    Jedna malo poveća Zlatna ribica prišla mi je jako, jako blizu. I da se vratim na početak teksta, umjesto da meni ispuni barem jednu želju, da sve bude po ustaljenom redu iz priča o ribaru i Zlatnoj ribici, ova Zlatna ribica izokrene cijeli sustav.

    Reče mi tiho na uho, onako tiho kako to samo ribe znaju. "Pomozi mi! Ovdje imam svega što mi je potrebno, hrane, čistu i ugodno toplu vodu, društvo, ali nemam prostora. Nemam slobodu da se krećem kuda hoću, da idem na koju god stranu i koliko god zaželim, da upoznam svijet koji je mnogo, mnogo veći od ovoga bazena. Pomozi mi i ispuni mi želju!"





    Kao osoba koja voli prostranstvo, slobodu kretanja, prirodu i divljinu prirode potpuno sam je shvatio. Shvatio sam je zašto želi iz sredine gdje joj je sve dano. Shvatio sam da joj cijena slobode i neizvjesnosti života na slobodi više znače nego idealni uvjeti na malom ograničenom prostoru. Shvatio sam je jer sam se zamislio kako bi mi bilo u njenoj koži.

    Ali unatoč razumjevanju nje i njene želje nisam joj mogao pomoći. Odbio sam joj ispuniti želju Zlatnoj ribici. I to me i danas proganja.
   
     Ova pričica nema završetka, već pouku. Sami si ju nađite, svatko za sebe.

smiley033 smiley236

Čovjek se prima prema odijelu koje nosi, a ispraća prema duhu koji je pokazao

Teme sličnog naslova (1)

31790

Odgovora: 849
Pregleda: 148880