Na koji način smo ostajali bez pribora, normalno pored vode

Započeo baćko, 06 Februar 2012, 23:02:36

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

twister011

Ostajao sam bez pribora na sve moguce nacine, ali bih ovom prilikom napisao nesto o kolegama koji su bili u toj ulozi.

Ranih 80ih, pecajuci po kanalima u Pancevackom ritu, upoznao sam jednog domoroca. Posto sam bio mlad i sklon avanturama, decak koji zivi u divljini i postuje samo zakone iste, brzo me je privukao svojim nacinom zivota. Iako je njegov ionako uzbudljiv zivot prilicno obogacivao kojekakvim izmisljotinama, avantrure koje su bile stvarne su bile sasvim dovoljne da svaki slobdan trenutak pokusam da provedem sa njim.
Vremenom, pored stvari koje su mi prijale, pocele su da se pojavljuju neke koje sam tesko mogao da prihvatim, a zbog nekih, na kraju i prekinem druzenje.
Jedna od kapi koja je prelila casu, je bio nacin na koji je dolazio do pribora.
Iako mu je porodica zivela dosta skromno u divljini, u teskim uslovima, ribolovackog pribora mu nikada nije nedostajalo. Na moja pitanja odakle mu, odgovori su najcesce bili, "pokloni" od teke, strica, ........ kupovina od poznanika i sl. Mada sam bio prilicno sumnjicav, jednom prilikom pecajuci na njegovom terenu, saznao sam konacno pravu istinu. Cinjenica da je dolazio do pribora "neposteno", manje me je iznenadila od nacina na koji je to radio.
Kanali u njegovoj okolini, tada prilicno popularni, bili su najcesce poseceni od ribolovaca koji su do njih dolazili autobusom. Vecinom su to bili penzioneri koji su kao i svi mi, posecivali kanale koliko zbog ribe, toliko i zbog druzenja. Kolege bi obicno zabacili svoje stapove, najcesce za stuku, neko vreme bi proveli pazeci na iste, a onda bi prelazili na okupljanja kod "srecnog" kolege. Kazem srecnog jer je obicno on bio jedini koji bi uspevao da sacuva svoj pribor.
Naime, kanali na kojima se pecalo su bili pokriveni visokom trskom, zbunjem i vrbama. Odlazeci do kolege oni su se trudili da zadrze pogled na svojim balerinama, ne bi li reagovali na potezanje stuke. Moj "drugar" je to znao veoma dobro. Neprimetni bi se prikradao njihovim mestima, sekao bi najlon kod masine, uzimao stapove a krajeve najlona ostavljao na obali. Posebno je voleo da priveze kraj najlona za trsku ili obliznju granu :shocked: .
Ribolovci su najcesce dolazili do saznanja da su pokradeni tako sto bi videli poigravanje i voznju plovaka na svojim obliznjim mestima. Mogu samo da zamislim sok koliki su prezivljavali, videvsi da su ostali bez svog pribora, dotrcavsi na svoja mesta uzbudjeni i radosni zbog moguceg ulova.
Posebno mi je bila mucna cinjenica da se pomenuti momcic najcesce trudio da sa zgodnog mesta posmatra rezultate svoje rabote :veryangry:
Sklonost ka takvim radnjama nas je zauvek razdvojila, ali tom rastanku mogu da zahvalim sto je od tog trenutka, moja ribolovacka karijera krenula "ozbiljnijim" putem.



dushann

Ja za divno čudo još neostah bez i jednog dela svog pribora na pecanjema, nadam se da me posle ove rečenice neće krenuti neki baksuz pa pogubim :rlol:
Paprikaš je gotov onda kad ga pojedem!!!

Slavic.Blood

Ja nemam problem sa gubljenjem pribora, ali sa lomljenjem i unistavanjem itekako, :rolleyes: mada to je već za drugu temu...
Ponekad provedem po celu noć u polu mraku, 'mesto da negde ločem!
Najlon, osmeh, olovo, udica nameštam pecaljke biće dubinac ubica!

bassmaster

Smudjijada S.Mitrovica 2008.Dve ekipe krenule iz Ratkova ne bi li se odbranila proslogodisnja titula!Ali......negde na Iriskom vencu zvoni drugaru telefon....Javlja mu majka da je dao uslov za godinu na faxu!Otvara se sljiva,ceo auto mirise!Buraz vice da zatvaramo flasu da ne osete zandari.......Ma kakva flasa,reci da vozis dzem!
Stizemo na lice mesta!Kafana prepuna kolega+satra mimo kafane!Radi snajka taman mojih i drugovih godina!Zena zmaj!Avion!A i rakiju je imala.....Kruska i kajsija!Kakvo crno pecanje!S' obzirom da smo mi vec ukrstili,ostajemo tu gde smo,a trezan deo ekipe ide na vodu....
Od buraza uzimamo kljuc od auta da ostavimo pribor i nastavljamo sa pijancenjem!
E,kad smo se dobro zarakijali i creva pocese da zavijaju krenemo da se nesto mezne!U nekom parkicu zaustavimo nekog baju da ga priupitamo gde ima da se jede nesto,a on ne zna da kaze r,nego ono r iz grla!
Mi: gde ima neki rostilj?
On: Krrrkaj brre,iza coska!
E,tu mene opali smeh!Umirem.....korak po korak u nazad,naletim na neki zidic od 30 cm i krk na ledja kolko sam dugacak!Kasnije skontam da su mi tu ispale iz bocnih dzepova 2 kutije pune silikonaca.....
Ali na svu muku uvece nas u hotelu budi burazer!Konji pijani,jeste li vi uzeli iz auta Davorov rezarvni stap?Mi se gledamo,nismo!Drug je svoj stap ostavio u auto,a ja sam svoj non stop nosio sa sobom!
Na kraju skontamo da nismo zakljucali auto,neko dosao,otvorio i uzeo stap!A sreca u nesreci sto nije video drugov daleko skuplji sportex posto je bila noc.....
A sutradan  od mojih 150 svajcaraca i drugovih 100 evrica nakrpismo za kutiju cigara i bez' kuci! smiley197

Ako moze neko da ispravi,nije u pitanju 2008 vec 2007!Da ne bude zabune ako procita pobednik iz 2007!Sorry! smiley033

baćko

Prvo  da pozdravim  Damjana,  nismo  se dugo čuli. Drugo  ovaj lik sa štukom  na ledu nije  kralj on je car, i onda opet jedna  mala priča  možda pomalo  poučna. Zima  negde  devedesetih, nije kao ova . Bilo  je  hladno bilo  je i  snega  ali tek se hvatala skramica od leda u  Dunavcu. Izašao  sam  na  Dunav oko  podneva,  poneo  sam par  štapova  ali  i pušku tada sam još bio lovac.  Išao  sam  u  Varošku  Adu  mesto  kilometar i  nešto  pre Subić  naselja, tamo  sam  hvatao   šarana  cele  godine bez  obzira koji je mesec u  pitanju. Pušku  sam  nosio  zbog  pataka no  puška nije toliko  važna  za  priču. Do mraka  sam ostao  da pecam šarana.  Bilo  je neko  sitno  črpkanje ali je moguće  da je nešto  u  prolazu   dodirnulo  najlon, pravog  pecanja  nije  bilo. Ni  pataka nigde, kao da su  znale da  nosim pušku, ustvari  bilo  je  jako  mirno  vreme. Nesećam  se koji  je bio  dan u  nedelji, ali  nešto  ni  lovci  nisu  bili   aktivni,  pa su  se i one verovatno  primirile negde na  barama. Odlučim  da je vreme  da krenem.  Vozio  sam  četvorku  a do  dunavca imam oko  tri  kilometra, oko dvadesetak  minuta  vožnje.  Prošao  sam kroz  veliku  kapiju na  šporu stalno  zverajući  prema obali   da nebi slučajno   primetio  patke, puška  mi  je mirovala u  krilu. Prošao  sam  već ceo  špor   i  stigao  do  Pecalovog  limana nigde pataka. Naprezao  sam oči  da pobedim ono  malo  tame koja je  prikrivala obalu odjedared  udarac  i  penta uleće u vrh  turaže, trgao  sam  se, ali  već sledećeg  momenta popuštam gas,  štift je otcvikan,  u tom  krajem  oka vidim celo  deblo, koje je nosila voda.   Nisam  ga   video zbog  zveranja  u  obalu  j...le  me patke.  NO šta je tuje. Uzimam   veslo   i brzo  stižem  do  obale jer sam bio  vrlo  blizu  nje. Pristao  sam krenem ka  torbi   za alat  i  otkrijem  da je   nisam poneo, u   alatu  su  mi inače i  štiftovi. Imam još  dva kilometra do  Dunavca  i  da pređem preko  Dunava. Razmišljam  da li  samo  da preveslam  preko i  da peške idem  do kuće ili  da veslam do Dunavca. Leva  strana je  jako jaka  jer  je plovni  put.   Par  km  ispod  velike  krivine gde se spaja  Dunav  i kanal DTD. Bio sam   sa  starim  drvenjakom  i  pogled mi  padne  na jedan od  eksera  koji  su  bili  zakucani  do  pola u  rebricu, nesećam  se ni  zbog  čega.  No izvadim  nož i  počnem  čeprkati   taj  ekser, uspem  da ga izvadim, počinje  blago  da duva  severac,  prođe mi  kroz  mozak da možda  ponese i  koju  patku  ako pojača.  Imam  problem treba polomiti  ekser  na određenu  dužinu  da mi  posluži  kao  štift, posle nekog vremena  uspevam. Vetar  je u  međuvremenu  pojačao po  koji  snežni  projektil doleće i  osetim kad me  ubode u  lice  ruke počinju  da mi  se hlade i  to me nervira,  e sada treba još odvrnuti  maticu  da  bih  skinuo   elisu. Stari  tip  pente i  matica je plastična. Pošto  mi  je več  pun  nos  gluposti,  samo  podižem  pentu  i  onako preko  nje  se  istežem i  probam  da odvrnem  maticu. Uspevam pazim  da mi  neispadne  iz ruke  i  stavljam je u  čamac,  skidam  elisu i  nju  hoću  da odložim. Rukom  krećem  da je unesem  u  čamac  ali  mije pogled negde kod  osovine jer već razmišljam  da li  će  mi  ono  parče  štifta  praviti problem. Ruka pravi  poluluk da bih  uneo  elisu  u  čamac, krajičkom  elise kačim  sajlu  kojom je osigurana  penta i  elisa  mi  pada u  vodu. Delić sekunde mi  je bio potreban  da donesem odluku. Skačem u  vodu za  elisom  još sam  je video  dok  je tonula, i  uspevam  da je zgrabim  rukom, sve  se dogodilo u deliću  sekunde  valjda.   Dubina je oko  metar i  nešto ali  ja  sam skroz  mokar,  iako  sam izleteo  iz  vode kao  čep  iz flaše.  Žurno sam postavio  onaj  ekser pre toga proverivši  da nije  ostalo  ni jedno  parčence štifta, najpažljivije  moguče sam postavio   elisu  i  zavrnuo  maticu. Sitan  sneg  sada  već ozbiljno tuče u  oči  i  mokru glavu,  nošen  sad  več dosta jakim  severnim  vetrom.  Iako  je bila podignuta  penta pali iz cuga  i krećem,  ali  sada ne da gledam u  vodu  nego  se i  molilm  u  sebi  da nešto ne potkačim  ispod površine, što nebih mogao  da primetim.  Možda bi se  ekser lako  precvikao  ali  isto tako  bi moglo  da se dogodi da ode štift  na  tanjirastom  zubčaniku ili  što bude najpre oljušte se nutovi na  kardanu. Sada mi  je već jezivo   hladno vetar nosi  sneg pod oštrim uglom i  bode me u  oči,  prelazim  Dunav  i još mogu  da piljim u  vodu jer mi   sneg iskosa dolazi. Uspeo  sam, dokopao  sam se  Petrovaradinske strane ali  taj  kilometar i nešto je valjda bio najduži  u mom pecaroškom životu. Dokopao  sam  se kola i   stigao  sam kući, vruć   čaj i  utopljavanje.  Pravo  je čudo   da ni kijavicu tada nisam dobio, iako  sam bio  ubeđen  da mi negine upala pluća. Pouka, uvek nosite  sa sobom sve ono što je vezano  bar  za osnovnu  intervenciju  na motoru, obavezno  je poneti  i nešto  još od odeće, to  je pametno raditi čak  i leti i  na  kraju izbegavati  da  se ostaje  sam na vodi jer je to  ustvari prvi uslov za kojekave gluposti koje vam  se  mogu  dogoditi. Ovo bi  moglo možda pod neku  drugu temu  ali pošto je neki gubitak,  a  i  elisa  na neki način  pripada priboru,  e  da možda će  neko   izvući pouku.  smiley008 smiley024 :takoje:  Ps:  Ako   bilo  šta  treba  da radite na  motoru  obavezno  ga unesite u  čamac,  a  ako  je moguće najpre na obalu.  Pa tada popravljajte do  mile volje, jer  ako  vam  nešto padne  u  vodu,  nemora  značiti  da će  te to  nači  makar  i  da je leto, pa je čak i  lepo  ako  se okupate.    :takoje: smiley033

Mangup

Citat: Slavic.Blood poslato 07 Februar 2012, 14:10:36
Umro sam. :lol: :lol: :lol: Iako sam se nadao da će propasti kroz led zajedno sa štapom. :cheesy:

jedan stap koji sam dobio na poklon ne znam ni ja od koga....nosio sam ga stalno na pecanje bio je bas mali...uglavnom sam pecao iz camca sa dedom manice.....jednom smo pecali u marini na zemunskom keju....dan suncan prevashodno smo izasli da se prosetamo i provedemo dobar deo dana na vodi......prvo sto nas je sacekalo to je bio motor....deda je skinuo plasticnu kutiju od motora kako se vec zove....kada iz nje jedno 30-ak vodenih zmija nama u camac :D bilo je uzivanje vracati ih....kako za koga....posle zavrsenog izbacivanja bacili smo se na pecanje doduse kao klinac(4-5) nisam ni znao nesto mnogo ali dobro....i ja uvatim jednog kedera isecem ga na pola i zakacim za stap.....stap je imao veoma kratku drsku i ja sam nekako uspeo da je uglavim izmedju daske koja je bila na bocnoj strani camca i prostirala se kroz duz celog camca.....gledali smo tako taj stap.....cak sam i sedeo pored njega....i jednog trenutka samo se savio odjednaput i samo se culo buc :rlol: ...kasnije smo nekim dugackim motkama pokusali da ga dohvatimo ali nista od toga samo smo mogli da ga napipamo i to bi bilo to....sta god da je bilo....odnelo mi je stap koji sam dosta voleo...i koji mi je bio jedan od prvih takoreci boljih stapova...ali sta je tu je sve dolazi i prolazi....
Zver udara kad srce spava!

damjan

Pozdrav i tebi Baćko ! smiley033
Drago mi je što si nam se opet priključio forumu,pravo zadovoljstvo mi je čitati tvoje postove,koji su uvek poučni !  :ok:

Inače i ja sam pre neku zimu na minus 10 upao skroz u vodu iz čamca prilikom lova.Nego sreća dvojica drugara su bili samnom u čamcu i posudili mi deo garderobe,a imali smo i rezervne cipele u čamcu. Posle toga smo i nastavili lov još par sati,a ni kijavicu nisam dobio,sreća te nisam glavu samo pokvasio ! No tvoj incident je bio mnogo gori,biti sam u čamcu u takvim slučajevima je pitanje opstanka.

klincarov

Sedim na stolica kraj obale i pecam sitnu ribu uz 0.18 najlon. Odjednom povuce mi plovak, ja kontru i pokida mi sve :shocked: . Nakon nekoliko minuta opet udar, povucem kontru i imam ga :rolleyes: .  Kad osetim sta imam na udicu, sa jednom stranom bio presretan jer mislio sam da cu imati veliki trofej :cool: , a sdruge strane veoma preplasen, dali cu moci izvuci tu gramadu sa 0.18 najlon. Pustio sam masinku da lako vuce najlon i borba je pocela. Zovem devojku da sigje sa terasa vikendice da uzme kepce i da drzi sve dok ne uguram u nje ulov. Nakon 45 min borbe, mislim da sam ga vec umorio, zategnem masinku, i priblizavam kon kepce. Odjednom povuce ko lokomotiva, slomi mi vrh i ode :sad: . Ja onako izbezumen, ne mmogu da verujem ocima, stoim i odjednom bacim stap u vode i sednem pripalim cigaru i otvorim pivo smiley011 . A ulov je bio amur oko 7 kg
Tako sam ostao bez pribor :bye:

damjan

Prošle godine,jun mesec,tek počela sezona na šarana,pecam ja sa nekih pontona kod crpne stanice termo elektrane. Zabacio štapove sa tih pontona,tako što sam sisteme spuštao na vagu,a zadni deo štapa podglavio pod neki metal,tako da ne moze da ga riba odnese.Međutim malo ispred mašine,na od prilike polovini zadnjeg dela štapa stavio sam plastične flaše,da se štapovi nebi gulili. Bilo to uveče,inače tu celu noć rade reflektori,tako da se sve ekstra vidi. Ništa se nije dešavalo,dok jedared nisam primetio da vrh skroz desnog štapa počinje da blago diše,vidim  da se šaran zakačio(sistem na dlaku) i da pokušava da se u mestu oslobodi udice,zatim štap lagano kreće na dole. U tom momentu i ja krećem ka štapu,nisam bio udaljeniji od štapa više od tri metra.Iznenada riba dodaje gas i vrh štapa strahovitom brzinom lepi se za vodu,već sam bio nadomak štapa kad u tom momentu štap kao iz praćke izeleće i u sekundi završava u vodi,ona flaša mu posluzila kao kotur,tako da je to ,kasnije sam shvatio posluzilo da se štap izčupa.
Brzinom se bacam za štapom sa izpruzenom rukom,kao golman kada pravi "paradu" ,međutim prekasno,štap je u sekundi nestao pod vodom. Baš sam se bio prebio od metalne buriće prilikom pada na njih,liptala je krv sa ruke,a i nogu sam baš ugruvao.
Vadim drugi štap zabacujem,pokušavam da nekako zakačim izgubljeni štap,ali bez uspeha,kidam sistem i na drugom i na trećem štapu,vezivao sam i tvistere ali bez uspeha.
Zatim odlazim čamcem do jednog splava gde od alasa pozajmljujem klocer i tek posle sigurno jednočasovne potrage uspevam da zakačim neki najlon. Privlačim najlon do ruke i krenem da vučem,osećam dole kao da mašina proklizava,štap zapeo za neku granu,izvukao sam tu sigurno tridesetak metara najlona i ondah se nekim čudom štap oslobodio i izvučem ga sa vrhom na gore,bio sam presrećan u tom momentu. Štap je nekim čudom završio bez ogrebotine,isto šaranski parabolik 3.60m i shimanova mašina baitruner.
Bilo mi je jako krivo zbog izgubljene ribe,videlo se po udarcu da je bio krupan šaran,ali sam sa druge strane bio presrećan što sam pronašao štap. Sutra dan sam na isti štap,na isto mesto i u priblizno isto vreme imao udarac i izvukao šarana 11kg.

TopMix

E Damjane, ti bas imas dogodovstine s pecanja.
Dobro je to za razbijanje monotonije i dosade dok se ceka saran  :lol:

Vladimir

Prvi štap mi precvikali vratima od kola, naravno na vodi, jednu pecaljku ja slomio (al bila lošeg kvaliteta, samo se raspala u kontri) i nov meredov mi drugar razbuco zbog njegove gluposti. Dobar sam s obzirom kolko dugo pecam, nema ozbiljnijih nestajanja pribota, krađa, lomova i zaboravljanja. Al mlad sam ja, ima još vremena za takve stvari.  :lol:
Inače Tvisterova priča me podsetila na jednu, pre neke 3 godine pričao mi jedan pecaroš dok smo (bezuspešno) čekali štuku u Opovu, godinu dana ranije on pecao na tom rukavcu i kako je štuka isto tako loše radila do njega došao kolega da ga nešto pita pa se zapričali koji minut. Naravno svo vreme gleda balerine, stoje u mestu, ne mrdaju, i tek posle par minuta kad se vratio nazad ima šta i da vidi: neko prošao, precvikao najlone i odneo štapove i mašinice! Zato uvek treba biti oprezan na vodi, svakakvi tipovi se tu motaju, nikad ne znamo šta nas može zadesiti.
Zbogom Kikindo...

Slavic.Blood

Sad me Vladimir podsetio na situaciju kad smo pecali pre par godina ja i ćaletov drug smuđa na dubinku. Sedmo u čamcu i njemu lepo udari , on kontru kao sivonja i puče štap na pola(štap je bio slabijeg kvaliteta natavno), ja u plač, malo prođe udari meni, ja konrtru lepu al' kad sam dovatio ručicu da motam, malo zapne i puče ručica, onda smo se oboje valjali. Znači na treba se smejati tuđoj nesreći. :cheesy:
Ponekad provedem po celu noć u polu mraku, 'mesto da negde ločem!
Najlon, osmeh, olovo, udica nameštam pecaljke biće dubinac ubica!

god-ar

Meni p ukne stap na kontri, a sa drustvom nocu pecali soma uz pivce i rakijicu, i posle nekoliko promasaja na trzaj lupim musku kontru i stap puce na pola.
Ubili su me od za.ebancije kad sam onako sa slomljenim stapom izvuko terpana od 100 tinak grama. smiley137
Mada nisu bili neki stapovi, a jos veca fora da sam na istim pecao sarana 2 godine i nikada nisam imao problema, a bilo je i  smiley007 i sarana i amura, ali u malim bocicama se otrov drzi...
.ebo ga amer koji ga donese kod nas... :veryangry:
Nemam ti ja pojma!...  Ali naučiću!!!

twister011

Citat: Vladimir poslato 11 Februar 2012, 17:33:01
Inače Tvisterova priča .....

Znaci onaj iz moje price ima decu, ili se jos uvek bavi istim poslom :shocked: :rolleyes: Bas sam se pitao da li je ziv i gde li je sada :takoje:

Jednom prilikom pecajuci na gradistanskom keju, kolegi "sarandziji" kao iz katapulta izlete stap zaglavljen u kamenje. Zapoce kuknjava, okrenem se i vidim stap koji ide po povrsini. Posto mi je jig bio na suvom, zamahnem i na srecu iz prvog pogodim preko sprovodnika te ga lako zakacih. Na zalost svih onih koji su licitirali koliki je saran, iza cele zbrke je stajala jedna obicna, istina krupna babuska. U takvim situacijama nisam siguran da li je to srecan kraj, posto bi u suprotnom ostala prica za unuke :huh:

pedja81

razumljivo je da ponekad covek zaboravi nesta od pribora pored vode !  ali je nerazumljivo kad ode da peca bez pribora! :embarassed:
pametan pise a budala pamti

Teme sličnog naslova (10)