Koliko dugo se bavite pecanjem? Šta volite ili koju ribu pecate?

Započeo Vasa, 12 Mart 2010, 13:05:07

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

didapatak

..kad sam napunio tri godine stari je na poklon dobio kindersic za bicikl(onaj za klince što se kači na volan) i mene kao dodatnu opremu za pecanje..išli smo na Vodar, stazom uz prugu..65te nakon poplave sam već imao svoj (polomljeni)bambus i kederkanticu od Budimka marmelade..i bio dežurni za kedere..kad je krenula škola krenuli i problemi..zaključali mi štapove pa se oprema svela na fišelije od vojske u kojima sam imao dva namotaja sa po 10ak met, silka, nešto udica,čepova od vina i brica..odrežem štap od ljeske ili sviba i udri..par kapitalnih ulova sam fasovo ko vol u kupusu..al kad djete mora da se pohvali..u srednjoj sam počeo i zarađivati pa se nešto odvajalo i za pribor..prvi bambusi, germine, silstari..i sve cure sam vodio na pecanje..kad se jedna udomaćila počeo sam i sina da vodim na pecanje..
..sad on sprema alat i glavni je..ja sam njemu prepustio Daiwe,Shimano,,Belzer i sl..nosi opreme ko omanja trgovina i lijepo uhvati..ja sam si prvo okrenuo na dvije fligerice od 5 m a ljetos sam uspio nabaviti i tri bambusa od tri m, ovih dana počinje uvezivanje i lakiranje..nadam se da ću nabaviti i koji duži,jači.
..od djetinjstva mi je ostalo..jedan štap na kukuruz ili knedlu pod granje, jedan s kederom na drugu stranu a s jednim igranje s bjelom ribom..naložim vatricu, malo kava malo slanina, mali tranzistor..sve mi je teže naći mjesto gdje nema gužve i buke pa sam nabavio APNca da mogu otići i tamo gdje bučna ekipa s autima nemože..
..sva ulovljena riba se obavezno jede..ako je viška imam par penzića za obradovati..
.. smiley033
...daj Bože da uhvatim bar jednom tako veliku ribu da ne moram više lagati..
..koliko čovjek konje voli toliko mu duša vrijedi..

ellesar

I have come here too chew bubble gum and kick ass!!!
And i`m all out off bubble gum :) !!!!

perakojot

Dete kao dete, poceo da davim caleta da idemo na pecanje ( inace on bio zakleti lovac) i svaki put kada sam spomenuo pecanje on me odlozi za ,,sutra,, i tako dok jednom nije izabrao period kada je bilo najvise komaraca, da mi se smuci pecanje  :cheesy:  :cheesy: i bas tada, na moj prvi meps se zaleti stuka i ja upecam prvu ribu, od tada redovno na pecanje, cak je i on batalio lov i poceo sa kupovinom ribolovacke opreme  :cheesy: i eto tako ja od svoje 12 godine na vodi, sto znaci nekih 9 godina  :cheesy:
Kao mali pijes mleko, kad porastes moras piti pivo...

vuk sa beljanice

Pa prvi put sam zabacio sa 7 godina, isao sa ocem na pecanje, mada tada mi to nije bilo toliko interesantno, ipak je fudbal bio na prvom mestu. Secam se da sam tada upecao jednu beovicu i nisam hteo ocu da je dam za kedera :). Kasnije mi pecanje uslo u krv i od 11 godine poceo bas aktivno da se bavim ribolovom do odlaska na fakultet kada sam zabatalio potpuno, ali ove godine se vracam u "te vode". Najvise volim da pecam na reci Resavi (protice blizu sela gde zivim, a i nema se neki izbor :) ) krkusu (potocnu mrenu), doduse i sama Resava ne nudi mnogo velike mogucnosti za neki raznovrstan ribolov jer se mrena slabo javlja (od pre nekih 15-20 godina kad je vrsena komasacija), ima klena i skobalja kao i beovice naravno. Na zalost prosle godine je presusila bara u susednom selu tako da u opstini nema vise ni jedna stajacica za pecanje.

sasabosko

Slucajno pronadjoh ovu zanimljivu temu, pa da je osvezimo malo. Mislim da mi je 4g bilo, posto su mi ocevi roditelji ziveli u selu uz Z.Moravu, a leto sam provodio tamo, kad je pokojna baba, lomila noge trceci za mnom, cim ribolovci prodju pored moje kuce. Kako sam kao dete bio veoma nestasan, momentalno sam istrcavao iz dvorista i trcao za njima, sve dok me baba ne ulovi smiley136 Nekako pod prisilom :lol: su krenuli da me vode na pecanje svi ukucani, nisu bili postedjeni ni otac ni majka, ni deda ni baba :lol: Deda je morao da mi pravi stapove od pruca, vezuje udice, kopa gliste i slicno :lol: Kasnije sam dobio i prvi stap, lovio belice, klenice, poneku nosaru, babusku. Vec sa 8 godina sam krenuo da idem sam, jer su se ukucani uverili da ne radim nista ne promisljeno, a i verovatno im je dojadilo da me vode :lol: Prvi put sam preplivao Z.Moravu kad sam zavrsio 2 osnovne, i to nikada zaboraviti necu, jer sam dobio takve batine od majke, da mi se i dan danas cini da vidim prange od vrbovog pruta na nogama :lol: Naravno, dobio sam i zabranu neko vreme, koja me je vise bolela nego batine, jer nisam mogao da objasnim majci da su tu bili ocevi mojih drugara, i razni stariji drugari, te sam se osecao bezbedno, a neki stariji covek me video i ocinkario :sad: Kasnije, kad sam zavrsio 5 razred, slucajno ulovih i svog prvog soma u meri, za mene tada kapitalnih 2kg, i tu krenu bolest te poceh i ciljno da ga pecam. Ostajao sam vec u tom uzrastu do 23h na vodi uz sarandzije, od kojih su neki u pojedinim uslovima na vodi pecali i soma, i onda se biciklom ili pesaka vracao 5km do kuce. Kad ih se samo setim, koje su oni velicine bili u mojim ocima, dobri ribolovci, jos bolji drugari, koje nije mrzelo nikada da odgovaraju na moja decacka zapitkivanja, daju savet, vezu iskidanu montazu, kao sto ni mene nije nikada da odem do prodavnice, ili ako su nesto zaboravili do njihove kuce. Ni dan danas, kad se setim, ne bih bas bio siguran da se sve to tako desavalo, da me roditelji s nekom pricom ne podsete, pogotovu otac, s recenicom "baraba bio i kao mali" na koju obicno nadoveze neku od tih prica :lol: Pogotovu kad pogledam danasnju decu, mada sam sretao takve klince u selima uz Z.M. Sve ce ti moji nestasluci trajati, do zaposlenja iza srednje, gde ce mi neke druge ribe umanjiti vaznost onih recnih par godina. E, onda cu jednog dana uz rostilj i pivo s ovim drugim ribama, zakaciti soma, najveceg u zivotu, o kakvom sam samo slusao price uz dozu neverice. Vraca se stara bolest, nedosanjan decacki san se vraca u zivot, i evo me gde jesam. Lovio sam razne ribe, sarana, i skobalja nikad ciljano, sve ostalo sto se moze loviti u Moravi da. I dan danas mislim da me volja u lovu na tu ribu drzi, kao kombinacija decackog sna, moje licne tvrdoglavosti i nedokazanosti. Da sam ga tad ulovio, mislim da od svega ovoga posle ne bi bilo nista, i da bih sada bio neka druga licnost, uskracena za mnogo lepih trenutaka u ovom divnom sportu, te mi je drago sto je tako i ispalo :thumbup:
Znoj nilskog konja je roze boje

srdjanpn

Ima vise od 40god kako gazim Moravske sprudove,mada sad sve manje gazim a vise sedim.Riba je nebitna,bar sad tako mislim,vazno je da se gleda u vodu.

Teme sličnog naslova (10)