Batina plovidba

Započeo calypso2, 20 Decembar 2012, 18:15:37

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

calypso2

Evo ,postovane kolege , nove price...da nam brze prodju ove zimske veceri . Nadam se da ce vam se svideti .

BATINA PLOVIDBA

Ej , kume Bato!
Zdravo kume, otkud ti ovde? – obradova se Bata ovom slučajnom susretu.
Evo u prolazu , nema parkinga pa sam stao malo dalje, a idem da kupim neku opremu za pecanje, ima gore odlična prodavnica pribora. Nego šta ti radiš ovde,  jesi li dobro?
Ma odlično sam, baš sam bio kod lekara u  dispanzeru, išao sam da zaključim bolovanje!- reče Bata.
Znači dobro si sada , ne kašlješ onoliko?- upita kum stavivši Bati ruku na rame kao da ga grli.
Ma kašljucam pomalo, ali ništa strašno. Vidi, moram da ti kažem, čitao sam na interenetu koliko je čovek u stanju da sam sebe razboli, to ti se zove psihosomatski! Razboliš sam sebe burazeru, a nije ti ustvari ništa! je.o te, idem po lekarima , snimaju me rengenom, vade krv i svi me nešto čudno i sažaljivo gledaju! A o analizana i rezultatima ni da beknu, valjda je i njima neprijatno da mi kažu da mi nije ništa.
Tako da ti ja sve to shvatim  sam , eto!
Dobro, saznao sam za to psihosomatski preko intereneta, ali sinoć odlučim da mi nije ništa i dođem jutros da zaključim bolovanje.
I šta ti kaže doktor na to?
Ništa, dao mi je doznake i gleda belo. Ni njemu nije jasno otkud to u meni, a ja mu kažem da sam odlučio da sam zdrav i da neke stvari u životu menjam. Nema više bežanja iz stvarnosti u umišljenu bolest , nego u koštac sa životom, burazeru i samo pičiš napred!
Bogami kume, velike i lepe promene kod tebe, nego ajmo na kafu negde , da ne pičamo ovako na ulici.
Nemoj molim te, moram do firme da odnesem doznake, ajde čujemo se kasnije pa se gledamo, važi kume, ne ljutiš se?
Ih kume moj dobri, sve važi, javi se posle posla da se vidimo...- reče kum zagrlivši čvrsto Batu.
Šta ti je, što plačeš?- upita Bata kuma, zatečen čudnom situacijom.
Ništa, izvini,  čuje mo se kasnije.- reče kum okrenuvši se....
Bata je ušao u svoju kancelariju koja se nalazila iznad garaže i radijonice za vozila , nekada najveće državne turističke agencije, koja je posedovala u okviru svog poslovanja i renta-car vozila.
Bata je radio u toj firmi preko trideset godina, a kao šef pogona opreme i voznog parka, video je i ispratio mnoge rukovodeće i vlasničke  garniture. Prvo državne i partijske, a potom tajkunske.
Doneo sam flašu pića, pošto nisam  video moje drugare sa posla mesec dana!- reče Bata.
Ooo koga to vidimo –  rekoše skoro uglas kolege.
Evo da se malo počastite, znam da je zabranjeno piće, ali sam ipak ja još uvek ovde neki šef! – reče Bata onako sa osmehom.
Seli su za Njegov radni sto.
Bato – reče kolega- znam da ne piješ, ali da te pitam hoćeš i ti jedan vinjak?
Hoću, nisam bolestan- našali se Bata.
Opa bato, šta će to da bude!? Pa nisi pio ni za Novu Godinu!
E pa krajnje je vreme da počnem- reče Bata -našta svi počeše gromoglasno da se smeju.
Nego Bato, da ne kvarim, ali tražio te je direktor. I to više puta. Mi kažemo da si na bolovanju, a on kada čuje- samo nešto promrmlja i prekine vezu.
Ništa ne brini , idem ja do njega, samo da popijemo još po jednu, pa svi na posao!
Bata ispi drugu čašu vinjaka  ,,na dušak"- e pa da se ide, ajde ljudi vidimo se i da se pozdravimo!
Hahaha tebe baš uhvatilo,  vidi se da ne piješ! Pa šta se pozdravljaš, pa vraćaš se ovamo za pola sata!-reče kolega.
Druže direktore, stigao je Bata iz Opreme- najavi ga sekretarica telefonom.
Neka uđe!
Pa gde si ti Bato čoveče?- upita drugarski direktor šireći ruke.
Pa malo na bolovanju , ali snađete se vi bez mene.-reče Bata
Ma snađemo se mi,  kada je sve po planu, ali da vidiš kada je stani-pani, ma ne znaju gde im je glava, ma opšti haos!
Nego,  ti znaš koliko ja tebe cenim i kao čoveka i kao stručnjaka, tvoje iskustvo je ogromno, ti si ovde od osnivanja, ali Bato ja  ne znam dokle može ovako! Malo-malo pa si na bolovanju. Više ne znam dali i kada  uopšte mogu da računam na tebe!?
Pa direktore, baš sam zbog toga došao.
Zaključio sam bolovanje i više na isto ne idem!
To mi je sve bilo psihosomatski, ustvari, da bi shvatili jednostavnije- umislio sam da sam bolestan! To je posledica nezadovoljstva životom i poslom,  neka vrsta bega od stvarnosti i predaja.
Pa pošto sam ozdravio  i  nepada mi na pamet da mi sve to postane hronično u glavi,  primite moj otkaz!- reče Bata kao da ga sve ovo zabavlja.
Čekaj bre Bato, kako to misliš? Kako da ti nađem zamenu? Niko ne zna tvoj posao da radi kao ti.
Ma gde se daje otkaz u tim godinama?  I od čega ćeš da živiš čoveče ?- upita direktor , kao poslednji adut da ga zadrži u firmi.
Od onoga što mi je ceo život bio san!   Održavaću i popravljaću brodove i motore na Savi. Sami ste rekli da posao znam, pa ako vam valjam ovde, valjaću i drugima na reci!   A baš sada idem na Savu, znate i ja imam  jedan brodić sa kabinom, koji sam dosta zapustio. Idem da prvo sredim sebe, pa njega, a onda i sve ostale brodove koji dođu na popravku i servis.
Zbogom direktore i nemojte nešto zameriti!- reče Bata uz pozdrav podignutom rukom.
Stigao je u marinu.
Sava se zelenila u pastelnim nijansama i kao da nikada nije bila toliko bistra,  košnje drveća su se obukle  u najlepše boje jeseni,  a nisko popodnevno sunce je grejalo taman koliko čoveku prija  i toplote i svetlosti.
Bati se učini za trenutak kao da sanja.
Ogroman teret  pao je sa njegovog srca. Osećao se odlično, kao nikada do tada!
Ovo je raj!-  reče sam sebi i ote mu se iz grudi  duboki uzdah spokojstva.
Ušao je u svoj brod,  skinuo  tendu i otvorio prozore da se proluftira. Dugo ga nije bilo na reci.   Potom je oprao sto i klupu  na krmi i seo na nju. Zapalio je cigaru posle dvadeset godina, povukavši duboki dim, od koga mu se malo zavrtelo u glavi,  isto kao,  kada je ko klinac prvi put krišom zapalio.
Začudo nemam ni malo straha ni dvoumljenja za ovo što sam uradio i radim!?- pomisli- znači radim konačno nešto ispravno i za samo za sebe.
To treba da se zalije! Ali kao odavno nije uopšte pio , na brodu  nije imao ni jedno piće.
Ejjj Mašo– javi se Bata  komšiji dva broda od njega.
Koliko čujem ti uvek imaš nekog dobrog vina na brodu.
Imam naravno, ajde dođi na jedno- pozva ga komšija.
Ja bih te zamolio da mi daš dve flaše, ja ću ti ih platiti ili kupiti druge sutra,  a nemoj da se  naljutiš ako sedim malo sam na brodu, baš mi se nešto uživa u tišini reke.
Ma kakvo plaćanje i vraćanje, samo uživaj komšo , barem vina imamo - odmahnu komšija rukom i donese mu jednu flašu od dve litre domaćeg ,, Rajnskog rizlinga".
Ako treba nešto da ti se pogleda na brodu samo reci , a za ovo vino imaš ,,ruke" za servis bespaltno, ti samo kupi ulje i filtere! Od danas servisiram motore i održavam brodove! – reče Bata komšiji.
E pa super, fali ovde jedan dobar majstor!- uzvrati komšija.
Padalo je veče , Bata je sedeo na brodu zagledan u reku, a flaša vina  je bila sve praznija.
O Bože kako mi je lepo, pa zar sam sve ovo vreme propuštao ovako nešto!?
Ali od danas ću biti svaki dan ovde! Pa krene servis, pa razne ugradnje, pa konzervacije za zimu...ma polako, nikada nije kasno da se počne sve ispočetka! Dođem ujutru, popijem kaficu, možda zabacim i štapove, pa polako oko nekog motora. Nema gazde, nema radnog vremena! Mogu da radim u koje hoću doba dana ! Koliko radim-toliko zaradim i kvit!Svoj čovek!
Popio je svo vino iz flaše.
Mašoooo- dozivao je Bata  komšiju  kako bi mu tražio još vina, ali je on izgleda već otišao kući.
Ohrabren vinom , ušao je sam u komšijin brod i sam je uzeo novu bocu , uz glasno obećanje  da će istu obavezno vratiti već sutradan!-kao da komšija može da ga čuje.
Taman kada se bližio  kraju druge boce zazvoni mu mobilni telefon.
Pa gde si ti čoveče ceo dan, imaš li ti kuću?- upita ga žena.
Imam naravno,pa i sad sam u svojoj drugoj kući ženo, na našem brodu, da znaš samo kako je lepo !
Kako je Sava zelenkasta, pa boje lišća, a nije ni hladno...- natucao je Bata.
Pa ti si pijan...o majko moja samo mi je to falilo,  da počneš da piješ. Nego što si pio, jesi li razgovarao sa kumom, jeli ti je rekao?- upita neodređeno žena Batu.
Šta je to trebao da razgovaram, sta treba da mi kaže?
Ništa , ako ti nije rekao onda nema veze! Kada se budeš vraćao obavezno uzmi taksi, nemoj da voziš ili da  ideš prevozom, molim te.Pare nisu važne...ma ništa mi nije važno sem tebe- reče bolećivo žena i poče da plače.
Šta ti je ženo , ko da si ti pila- reče Bata- spavaću na brodu pa se vidimo sutra!
Bata je ispio poslednju preostalu čašu vina i ugasio cigaretu.
Ušao je u kabinu, legao  u krevet, okrenuo se na stranu i zadovoljno se smešeći – umro...
Halo , kume jesi li mu rekao danas?- upita žena kuma preko telefona.
Nisam, nije bilo prilike!-odgovori kum.
Kako nije bilo, pa obećao si, čekao si ga ispred dispanzera da mu kažeš!
Kako da mu kažem kada ga nikada nisam video onako srećnog!? Kako da mu kažem da mu je doktor dao još najduže tri meseca života!?  Kako?
Dobro kume , hvala ti , ja ću to sama, sada ću ga pozvati na telefon i reći mu direktno.-odluči žena
Prekinula je vezu i pozvala  Batin broj.
Mobilni pretplatnik nije trenutno dostupan....


Calypso2
Marko Korica

feedermaster

Kasno Bato kasno, kasno si odlučio da živiš svoju legendu.....
Prelepa priča.

pinki

Nikad nije kasno ,bar je zaspao sretan .....tuzna ali lepa prica

calypso2

slazem se sa obe...ali  vazno je i ....zaspati sretan! Hvala na citanju :)

BOJANK

...nekad siv, a nekad žut...

meda


sremac13

Baš me je pogodila priča. Slično olakšanje sam imao kada sam otišao iz prethodne firme. Od 7 dana u nedelji sam imao možda jedan slobodan, uvek je preko vikenda bilo nešto da se uradi hitno. Dešavalo mi se da odem kod prijatelja na večeru a da provedem za računarom sat vremena, uglavnom radno mesto za ne poželeti.
Jedva sam čekao da odem na vodu posle toga, i tačno znam taj osećaj kada sa duše čovek skine veliki teret i ode na vodu i na sunce.
Priča je odlična!
Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života.

koleq3

bato bato :( jako lepa prica!   

calypso2

Hvala kolege na pohvalama , naročito mi je drago što sam Sremcu 13 uspeo da dočaram i probudim u njemu / nama / onaj osećaj sreće kada se ne ode na posao - neko na reku :) ...e sad ako je jos i štap pri ruci :)

sremac13

Relativno sam mlad, mnogo me toga još čeka u životu. Sa najboljim drugarom iz studentskih dana zajedno maštam kako ćemo jednog dana upravo tako kad deca porastu. Što on kaže dva matora kokuza negde na reku, brod i štapovi i uživanje.
Ako već ne može živeti od pecanja, čovek može da živi za pecanje. I u najmračnijim vremenima čovek koji peca je slobodan čovek. S pravom da cele zime sanja, a celo proleće, leto i jesen čeka ribu svog života.

arsa

Wau!!!

Svaka čast.

Kratka i lepa pričica sa, na žalost, čestim krajem. smiley015
Ispuni godine životom, a ne život godinama.

Teme sličnog naslova (4)