Pri nizim vodostajima i vecim temperaturama vode najbolja mesta za sarana nalaze se daleko od obale (da ne objasnjavam zasto je to tako) pa je jedini moguci (uspesan) nacin ribolova iz lengerisanog camca. Nemoguce je ciljati ta mesta sa obale, ne zbog daljine zabacaja, nego zbog krsa na sve strane i nemogucnosti vadjenja sarana u takvim okolnostima. E sad, ako neko hoce da ima stalno mesto, koje bi recimo hranio dvadesetak dana za vreme godisnjeg odmora, nema druge alternative nego spustiti tegove i flasu kao bovu i pecati u kontinuitetu.
U varijanti da se peca bez stalnih bova, nije problem da se mesto svaki put locira na osnovu nekog markera sa obale, ali ko ce da vadi i spusta tegove svaki dan? Nije to samo stvar lenjosti. To bi bilo vrlo komplikovano pri jacim vetrovima, posebno onim koji duvaju uzvodno... A ako ne obelezis mesto sa flasom, moze se desiti da sutra ujutro, bas na toj hranjenoj poziciji, osvane neko drugi, kao slucajno...
Problem nastaje sto mnogi ribolovci imaju ne po 1-2 bove, nego mnogo vise, i sto ih nevade nikad kad ih jednom spuste. Pola od tih bova su zapravo "lazne" bove, koje se postavljaju sa ciljem da se drugi pecarosi dezorijentisu i pomisle kako se redovno hrane sva ta mesta...Onda imate onu ruznu sliku, sto kaze Kosava, a sa cime se i ja slazem, da stotine kanistara i plasticnih flasa na sve strane plutaju po Tisi. Jos je gore sto te flase u vansezoni obicno budu pokidane (od brodskih elisa ili plivajucih grana i drveca) pa ostaju kanapi, najcesce manile, na dnu, isprepletane sa najlonima, strunama i sl.
Tu se mora uvesti neki red, pa ako apelovanje na svest ne pomaze, neka RSV da odresene ruke svojim ribocuvarima da seku svaku bovu na koju naidju... pa makar u vansezoni.