Vukovi sa DUNAVA

Orka, da li Dunav podrazumevas pod bogatijom rekom?

riba ako nije uplašena, ako nije zaokupljena mrijestom i ako nema nečeg što joj je bolje i dostupnije za jelo, grize stalno, samo treba primjeniti pravilan pristup i odabrati pravu lokaciju...

ribi je najprirodnija kretnja plivanje, a to radi zato što na nju utječu:
 sunce, mjesec, dan, noć, sunce, sjena, vodostaj, tlak, galama, tišina, prozirnost vode, temperatura, baja koji lupa vratima od auta, čamac koji prođe rijekom, neka druga riba, životinja, hrana u njenom okruženju, plovak koji lupa po površini, kugle prihane, crvi koji lagano propadaju sa površine, olovo koje drapa dno ili ju udara po tijelu, struna u koju zapinje perajama, glavinjara koja prolazi, silikonac koji dotakne dno, ... itd itd itd, itd, itd...
sve što se događa oko nje utječe ili ne utjeće na određen način i određenim intezitetom i određenom učestalosti na nju i na njezin položaj u vodi

 
Vraćam se na temu:
bitno je ubacivati toliko hrane da se ne riba ne zasiti, ni da je ne pofali, da ju voda ne ispere i da je prinos koji ubacimo veći od odnosa koji voda odnosi...sa onim što riba pojede = konstantan ili potreban, e tad riba grize kao luda sve dok je ima i dok mi nešto ne za...bemo....
a loveći na pozicijama na koje dovlačimo ribu je specifično da na takve pozicije dolazi sve više i više ribe što duže držimo tempo, ako je linija nizvodnog traga hrane neprekinuta (u idealnim uvjetima)
 ... određena odstupanja od tempa hranjenja privlače određene vrste ribe, odnosno svakoj vrsti paše drugi tempo i način primame...
ovo se može regulirati i kvalitetom prihrane i mamaca, ali je manje bitno za uspjeh, odnosno bitnije je imat kvalitetniju prihranu što je hladnija voda, mada i to nije neko pravilo... jer kad se riba bori sa drugim ribama za zalogaj, tad ne bira.... ali mi možemo birati...i odabrati... duljinom predveza, veličinom mamca, udice, položajem mamca i dr...

kad lovimo na pozicijama gdje se riba prirodno drži, tad je bitan diskretan pristup, a ne prihrana...i na takvim mjestima je obično nakon veće akcije gotov ribolov...kad uplašimo posljednju ribu...
svako mjesto ima svoj vrhunac, koji može čak ponekad i rasti našim saznanjem ili ako se uvjeti za ribu poboljšavaju ...
neka mjesta svakim ribolovom daju sve manje i manje ribe...

na prisustvo ribe na nekom mjestu utječe niz događaja u prirodi i oko nje, neka mjesta puni ribom određena situacija...koja se obično dogodila nekad prije (sat, dan, nekoliko dana,...) ili se tek treba dogoditi

svojom upornošću znam forsirati/silovati mjesta do posljednje ribe, ali tad neke situacije u razdoblju kada je teško ribu uloviti trajno ostaju u sjećanju ako na takvom mjestu ponovite dobar ribolov u nizu lošijih i to baš zato što ste napravili nešto drugačije i zato jer se dogodilo nešto drugačije od ućestalog...

ponekad na uspjeh u ribolovu utječe neka banalna stvar, neka sitnica, neizbježna navika, neka jednostavna predrasuda, neki banalni žaključak temeljen bez dovoljno činjenica...

da, taj osećaj se razvija godinama, pa čak i tada se ne može reći da će se ubosti pravi ritam i količina, ali i vrsta primame.  Ja sam recimo skoro uvek gledao da nahranim 2-3 dana ranije mesto sa raskuvanim kukuruzom koji pomešam sa zemljom i osušim na suncu. Naročito kada jurim ploticu dok se voda još ne ohladi ispod 15, jer je tada strašno aktivan keder u srednjem sloju, bodorka, krupatica...  pa ih treba izbeći. A kada dodjem na pecanje, nekada i nisam bacao primamu uopšte, ili to bude samo par kugli sa crvima (ako pecam na njih), sve zavisi od mnogo faktora. Poznavanje mesta je ključno. Tu su i mikrolokacije na kojima i nije potrebna primama itd.