RIBOLOV PRIRODNIM MAMCIMA > Ostale ribe...

Rečna paklara

<< < (3/4) > >>

Nebo:
A da nije bila rečna ili ti slatkovodna meduza  :eek:

twister011:

--- Citat: twister011  16 Mart 2011, 14:00:13 ---posto je ostala rana koja je odgovarala samo njenim ustima. Potpuno pravilan krug, ocrtan malim rupicama iz kojih je slabo krvarilo.
Pretpostavljam da je pretpostavila da je u pitanju som ili neka druga krupna riba :help: :rolleyes: :lol:

--- Kraj citata ---


Usput, meduza ima i ovde u becu i to po plazama. Ni kod nas a ni ovde u Austriji nikada nisam cuo da su nekoga opekle, a posebno ne ujele :rolleyes: :lol:

Pecaros:
Riječna paklara ima razmaknute leđne peraje. Slična je potočnoj paklari samo sto može biti veća. Naraste do 40 centimetara. Živi u moru i rijekama, gdje dolazi na mrijest u proljeće i jesen. Hrani se insektima, crvima, a priljepi  se i na žive ribe.
 Paklare (Petromyzontidae) svojim primitivnim izduženim oblikom tijela liče na jegulje. Razvojno gledano, to su vrlo primitivni pretstavnici kralježnjaka. Već 500 milijuna godina taj živi fosil se gotovo nije promijenio. Danas su sve vrste paklara toliko rijetke, da su stavljene na "crvenu listu" akutno ugroženih životinja.

1. Rasprostranjenost

Paklare žive pretežno u morskim obalnim vodama i slatkoj vodi. Najmanje za jednu vrstu (Geotria australis) pretpostavlja se da prelaze zamjetne razdaljine otvorenim morskim vodama. Razlog ovoj pretpostavci je da se ne mogu utvrditi naznake izoliranog razvoja između australske i novozelandske populacije. Paklare se mogu naći u svim područjima umjerenih klimatskih zona, osim Afrike.

Paklare se mrijeste u gornjim tokovima potoka i rijeka. Za to im je potrebna šljunčana podloga i prohladna voda bogata kisikom (to je razlog zbog čega ih nema u tropskim područjima). Nakon izlaska iz jajašca, još slijepe larve koje imaju samo rudimentarne oči ukapaju se u pješčane dijelove vodotokova. Glava ostaje vani, i hrani se mikroorganizmima (plankton) iz vode.

Paklare nemaju čeljusti, a okrugla usta s rožnatim zubima oblikovana su za prisisavanje. Imaju jednu nosnicu, dva oka i sedam škržnih otvora.

Nakon radikalne pretvorbe (metamorfoza) tjelesne građe od larve do odrasle životinje koja se događa uglavnom nakon 4-7 godina (što ovisi o vrsti), većina (morska paklara, riječna paklara) odlazi nizvodno do mora gdje živi parazitski do 18 mjeseci, obično blizu obale. "Domaćini" su im ribe na koje se prisišu, pijući im krv i stružući njihovo meso. Veće, zdrave ribe, uglavnom preživljavaju ovakve napade, zadržavajući nakon toga samo tipičan okrugli ožiljak. Manje ribe, mlade kao i bolesne ribe mogu od takvih napada i uginuti.

Nakon nekog vremena, kad dosegnu spolnu zrelost, vraćaju se ponovo u riječne tokove radi mriještenja. Nakon mriještenja, životinje ugibaju.

Potočne paklare ne odlaze u more. Ostaju živjeti u blizini mjesta gdje su provele svoj larveni dio života, u odraslom životnom razdoblju se ne hrane, i mrijeste se ponovo u istom području.

Postoje i dvije endemske vrste potočnih paklara. Obje žive u slivu Dunava. To su dunavska potočna paklara (Eudontomyzon vladykovi) i kako im ime govori, u ukrajinskom dijelu sliva Dunava, ukrajinska potočna paklara (Eudontomyzon mariae)

Ceda:
Ne raste vise od 40 cm, mozda 150-200 gr, spicaste je glave, uzih usta, i ima nekoliko okruglih otvora (u ravni) umesto skrga. Cesto bi je hvatao ranijih godina na Kosovu, u recicama, potocima, uglavnom u muljevitim delovima. Ima je i dalje u velikom broju, ali nisam bio skoro dole. Nadam se da cu ovog leta imati prilike da je uhvatim i okacim slike. Znam da su stari lovili jegulju na njih. Da li neko zna nesto vise o toj vrsti ribe?

marcony:
evo jedna od 15-20cm koju sam ˝ulovio˝ na Morači, tj dok sam izlazio iz vode čizmama sam je nehotice izbačio na obalu

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana

[*] Prethodna strana

Idi na punu verziju