Vratila se zima pa ajde malo o zimskim temama.

Možda bi ovo moglo i u temi "kupovina mašinice" ali da je ne gušimo preterano.
Pri kupovini-odabiru mašinice, kod deklarisanja njenih osobina, nedostaje jedan značajan parametar, o kojem mi baš mnogo razglabamo, a to je -za koja opterećenja je predviđena mašinica u ponudi.
Odnosno koje snage je mašinica, bez obzira na njenu veličinu koja je očigledna i prvi je podatak koji služi kao vodilja u proceni.
Snaga mašinice je po meni dvoznačna; jedno je snaga vuče a drugo je zaustavna snaga.
Snaga vuče bi trebalo da bude definisana i deklarisana kao maksimalno opterećenje na struni (kg) pri kojem efikasnost mašinice nije opala za više od npr. 10% (a efikasnost, znamo već, je proporcija primenjene sile na ručici i dobijene sile na struni).
Pri istom opterećenju trebalo bi da bude deklarisana i kilometraža vuče - trajnost, a da efikasnost ne opadne za više od još npr. 10% . Takva ispitivanja i deklaracije bi mogli da daju čak i dijagram trajnosti u zavisnosti od opterećenja. Sve to je moguće izmeriti. Ozbiljne firme to sigurno i rade ali ne objavljuju.
Drugo je – zaustavna snaga, snaga kočnice. Ranije se ni to nije davalo ali sada je obavezno. Ali jedino što deklarišu je max kilaža kočnice. Kako stvari stoje sa kilažom pod opterećenjem - niko ne daje. Jedino što sam video da je nekoliko puta stidljivo iznešen podatak (kod Shimana) o „održivoj snazi kočnice“, prilikom dužeg drila. Ta kilaža je skoro duplo manja nego max kilaža i govori o kvalitetu same kočnice. A nije definisano i to šta znači održivost. Valjda -koliko dugo vremena dok se ne pregreje ili istroši ili.....
Naravno, uslov nad uslovima je da ne lažu ili blaže reći da ne prećutkuju punu istinu i plasiraju nam poluistine.