Nemojte me pogrešno shvatiti. Nisam ja neko ko tvrdi da nauka nema nikakve veze, samo na specifičan način hoću da izrazim svoje mišljenje da ne treba ići u krajnosti. I te kako pecam na boile i probavao sam da stavljam u njih sve i svašta. Šarana, na žalost, najčešće pecam na napadnutim komercijalama, jer nemam puno vremena za kampovanja po divljini. Na forumu najpre želim da svoja iskustva podelim sa ostalima u nadi da će nesigurnim i neiskusnim kolegama pomoći ono što ja znam/mislim. Zaista verujem da postoji mnoštvo faktora važnijih od bočice skupog aditiva, bez kojih se ne može postići uspeh. Ima momenata u kojima će presuditi nijansa iz laboratorije, ali dok ona dođe na red treba da su svi oni važniji prethodni uslovi zadovoljeni.
Verujem da me razumete. To je sve.
POZDRAV!

VooDoo samo ti piši svoja iskustva..
Slažem se s tobom da ima barem još desetak stvari za koje treba pronači najbolje moguće riješenje i prilagoditi se uvjetima na vodi da bi lovili što bolje..

Moje mišljenje je da upravo ta koncetracija na samo jedan faktor u ribolovu najčešće vodi do "promašene investicije" i razočaranja zbog lošijeg ulova..

"Imam super boilu sigurno ću super loviti"....i onda "tres" prijatelji šarani te prizemlje i lijepo se kupaju a nemožeš dobiti ni griza..onda krene "j...š tu boilu, nevalja, sigurno sam stavio skjvhbk aditiva 2 ml previše....a zapravo sam vjerovatno fulao mikrolokaciju jer mi se nije dalo malo potruditi pa pola sata više raditi sa marker štapom..
Takvih ili sličnih situacija ima milion i sigurno je dosta šaranaša to i doživjelo..

Ako pecate duže vrijeme na boile, jedna od bitnijih stvari koje vode do uspijeha je povjerenje u svoj mamac. Kad sam siguran u svoj mamac onda se puno lakše mogu posvetiti ostalim dijelovima slagalice koju treba posložiti da bi ulovili.
Kako da budem siguran u svoj mamac?
Tako da razumijem ono šta radim kad zapravo radim mamac!
U tom pravcu su išla moja razmišljanja u ribolovu šarana..

VooDoo_Chile  svaka cast ...
zato sam i napisao da svako po svome opet odlucuje kako i na sta ce da peca ...
iz bilo kojih razloga ili pristupa ...
normalno da smo razmisljali o vecini ovdje vec navedenih primjera ..
i opet smo se odlucili za jednu ili drugu varijantu kako da pristupimo
ovaj put na pecanju ...
sve to stoji sto si napisao i u redu je 100%   
Vulp je napisao ..  i bas je odlican primjer ...
"jer mi se nije dalo malo potruditi pa pola sata više raditi sa marker štapom..
Takvih ili sličnih situacija ima milion i sigurno je dosta šaranaša to i doživjelo.."
i ja sam toga misljenja ... normalno ukoliko se ima vremena i nije instant pecanje u pitanju .. treba detaljno ispitati sve sto moze doci u obzir
jednom nesmetanom i uspjesnom pecanju ...
volim eksperimentisati i kad hoce a kad nece tek onda pogotovu  ...
jer hocu da znam zasto nece i gdje sam pogrijesio ili sta sam zanemario ..

nastavite dalje .. 

 

Idemo dalje...


Shaun Harrison je vlasnik firme Quest Baits, dakle živi od prodaje svojih mamaca.

Shaun Harrison
Carpworld   February  2007g.



Ovih dana sve više preispitujem svoj pristup ribolovu. Največi korak naprijed sam napravio sa time da ne prihvačam olako sve što nam se ,,servira" i što se bespogovorno prihvaća u svijetu šaranskog ribolova. Izgleda da ako netko ponovi više puta nešto u medijima to se prihvaća kao bezuslovna istina. Svakom od nas je teško okrenuti se od nećega u što smo slijepo vjerovali, ali oni hrabri među nama će sigurno iskoračiti jedan korak naprijed više od ostalih. Ribolovcima je dostupno puno odličnih boila tako da su dani pravljena svojih boila iza nas, barem dok ne dođemo do pitanja o boili za zimski ribolov.
Veliki broj komercijalnih boila su daleko od idealnih kada govorimo o hranjenju šarana u zimskom okruženju. Ako imate boilu koja rastura u toplije doba ne mora značiti da će biti isto tako dobra i u hladnijem dijelu godine. Mislim da je glavni problem što mnogi ribolovci zapnu što ponuditi ribi u hladnije doba. Problem im je ponuditi nešto što bi bilo atraktivnije u hladnoj vodi, dakle postavlja se pitanje zašto je to tako, zašto odlična ljetna boila ne mora biti i odlična tijekom hladnog vremena.
Ja nisam kemičar i nisam studirao riblju biologiju. Sve što govorim je čisto iskustvo. Sati i sati provedeni iza štapova i volja za eksperimentiranjem. Također sam i promatrao šarane bez da ih pokušam uloviti. Dakle to nije nikakva teorija koja je nastala u fotelji na toplome, tipa ,,to mora biti tako".
Znači na što sam obratio pažnju kad sam  radio boilu za zimski ribolov. Prvo što je bitno je to kako dobro poznajem vodu na kojoj lovim, ako lovim na kojoj znam gdje se nalazi riba koristit ću boilu drugačiju nego da lovim na vodi koju ne poznajem. Prvo što sam želio postići u svojim zimskim boilama je da budu lako probavljive, da imaju u sebi topivih elemenata kako bi dobio efekt ,,curenja" atraktora u hladnoj vodi, ali ne opet da prebrzo iscure, pa da mi ostane boila bez okusa.
Jedan od mojih ranih mamaca je bila pasta i ona je zapravo bila jako dobra i vjerovatno bi takva bila i danas. Tada u ranim danima nisam imao komponente za izradu mamaca kao danas. Glavni izvor mi je bila majčina kuhinja. Za bazu sam koristio: lomljene kekse, hranu za doručak, žitarice, pšenično brašno, hranu za mačke itd. Koristio sam sve čega sam se dočepao. Vremenom su naravno na tržište dolazile komponente od Hutchinsona, SBS-a i ostalih. No ja sam stekao ne mjerljivo iskustvo u stvarnju boile i njezinih komponenti. Tada sam čitao sve što sam našao o boilama, ali sam zbog toga što su drugi pisali imao dvije loše sezone. Radilo se o visoko proteinskim mliječnim boilama. Neki su zagovarali čak i do 80% proteina. Ulovio sam ribe i na takve boile,ali vrlo rijetko po zimi. Ljudi koji su imali utjecaja na moj ribolov, po zimi su izbacivali proteine na bazi ribljeg brašna i stavljali proteine od mliječnih brašana. Danas ja ne koristim niti jedno niti drugo u svojim zimskim boilama. Nakon te dvije sezone i korištenja takvih boila vratio sam se nazad na boile s jako malo proteina i opet sam počeo loviti kao prije.
Jednom prilikom sam gledao tv gdje su govorili o tome koliko je zapravo dugo potrebno da bi se provarili proteini, tada mi je ,,zazvonilo u glavi". Ako je šaranima potrebno tako dugo da svare proteine, pogotovo uzimajući u obzir koliko se njihov metabolizam uspori u hladnoj vodi, zašto onda za ime Božje koristim toliko proteina po zimi.
Počeo sam koristiti samo trečinu svog protein mixa sa dvije trečine ostalih stvari pokušavajuči da ubrzam prolaz boile kroz ribu. Shvatio sam da što brže izađu van brže će opet tražiti hranu.. sada je to bio mix od jednog dijela protein mixa, jednog dijela nemasne soje i krupice i jednog dijela pšeničnih klica.  U ranim 80-im uz jedan dio protein mixa koristio sam različite sjemenke, hranu za doručak, brašno od keksa, mlijeko u prahu sa manje proteina, kuruzno brašno, različite hrane za ptice. Neki od tih mixeva su se teško rolali, ali su ih zato ribe obožavale i uvijek su se vračale po još.
Danas su moji zimski mixevi svi složeni upravo od takvih komponenti i to sve zahvaljujući onome što sam vidio na tv-u o probavljivosti proteina. To zapravo pokazuje da bi trebali imati otvoreni um, inspiracija može doći od bilo kuda u bilo koje vrijeme. Sljedeće o ćemu bi želio govoriti je aroma, zapravo količina arome koju koristimo.
Nešto što mi uvijek tjera osmijeh na lice je to što je većini ribiča normalno dodatno dipati svoje mamce u zimskom ribolovu. Nafilati ih aromom, učiniti ih zamjetljivim, zapravo je sveprihvačeno predozirati mamce. I ja sam to radio i ulovio sam riba takvim pristupom, ali u danjašnje vrijeme to više ne koristim. Ako ne poznajete vodu, ali znate da nije pod velikim pritiskom tada možete to napraviti. No ako poznajete vodu i znate da je pod jakim pritiskom uvjeravam vas da je pravilno balansirani mamac koji otpušta atraktore u vodu sigurno bolji od prearomatizirane boile.
Napravio sam i dosta vizualnih eksperimenata jer imam u svom vrtu malo jezerce sa šaranima. Ako bi ubacio par balansiranih boila sa malo arome u hladno vrijeme kada su šarani slabo aktivni oni bi ih jednostavno ignorirali neko vrijeme dok jednostavno nebi poželjeli da ih pojedu, ponekad bi to trajalo i dva dana. No ako bi ubacio samo jednu boilu koja je predozirana aromom oni bi otplivali i potpuno je ignorirali. Također nisam nikada vidio niti jednu ribu da bi došla do drugog kraja jezera privučena tom overdoze boilom, a upravo je to ono što ribiči žele postići takvom boilom, zar ne. Zapravo sve što sam vidio govorilo je protiv toga. Trebate uzeti u obzir da moje vrtne ribe nisu nikad bile ulovljene. Dakle nemaju strah od svjetle, tamne ili bilo kakve druge boile koja se izdvaja po svojoj specifičnosti.
Sada bi želio reči malo o komponentama koje koristim i koje nastojim izbječi u boili za hladno vrijeme.
Još uvijek je jedan manji dio mixa ostavljen od mlječnih proteina. Ostatak se mixa sastoji od sjemenki, hrane za doručak, ptičje hrane hrskave strukture (CeDe, Nectarblend). Ovakav tip mixa pomaže svojom teksturom u otpuštanju atraktora bez da moramo upotrije.iti puno arome, zatim su tu još i pšenične klice, zobeno brašno, lom keksi, pržene sjemenke, posije...lista raste kloliko god vi želite daleko ići.
Komponente koje želim zaobići su one koje imaju visoki udio ulja i masnoća, također i udio proteina držim na minimumu.
Svi znamo što sa masnoćom kad pečene kobase i hamburgere ostavimo da se ohlade. Pretvore se u ljepljivu masu. Ulje i masnoće u boilama se isto ponašaju. Ja sam potpuno izbacio riblje brašno u zimskom periodu. Naravno da mnogi ulove šarane i na boile sa ribljim brašnom i da one rade i u hladno vrijeme. No zapitajte se koliko bi riba u isto vrijeme ulovili na boile bez ribljeg brašna. Probat ću to i objasniti!
Vratimo se ponovo na pečenje koje sam spominjao ranije. Jednom kada se voda ohladi (obično nakon prvih par mrazeva) udio masti u ribljem brašnu i samo ulje u boili počinje se ukrućivati i samim time gubi svaku prirodnu atrakciju koju ima po ljetu. Da bi me lakše razumjeli zamislite svježi topli pečeni krumpirić i ostavljenji do ujutro ohlađeni na tanjuru. Nema više ni okus kao ranije, a i mast se sa vanjske strane skruti. Boile na bazi ribljeg brašna djeluju kao ovaj ohlađeni krumpirić. Naravno da se može pojesti, ali je jako malo atrakcije ostalo u njemu. Takva hrana ostaje dugo u šaranu i naravno što je duže u njemu duže će trebati da opet posegne za hranom.
Da, znam da postoji riblje brašno tretirano niskom temperaturom, mislim da je LT 94 najpoznatije. Ono je puno lakše probavljivo nego standardna riblja brašna, ali još uvijek ima oko 10% udio masti. Šaran će ga probaviti brže nego obična riblja brašna, ali opet duže nego boilu u kojoj nema ribljeg brašna.
Dakle ja mislim da korištenjem ribljih brašana u zimi nećete učiniti uslugu niti ribi niti sebi, sačuvajte to brašno za proljeće i ljeto kada će ga šaran puno lakše probaviti.
Ukratko sam se dodirnuo i ulja dok sam govorio o ribljem brašnu. Ulja također nastojim izbjeći po zimi. Šarani su na mnogim vodama po ljeti hranjeni sa boilama u kojima ima puno proteina i masti, tako da su samim time ionako već dobili preveliku dozu masti i proteina. Dakle izostavite te komponente u svojim boilama i sigurno će te bolje loviti. Ja volim u svoje zimske boile uključiti esencijalna ulja. Ona se razlikuju od običnih ulja, samim time što ih stavljamo u zanemarivim količinama koje se mjere u kapima.
Jednom kada sam dobro upoznao vodu i kada znam gdije bi se otprilike trebali nalaziti šarani od aroma koristim samo esencijalna ulja. To će se ostalim ribičima koji dodatno dipaju svoje boile činiti kao znanstvena fantastika jer se esencijalna ulja jako slabo otpuštaju u vodu.
Taj sam pristup prvi puta koristio na Patshull Church jezeru u kasnim 80-im. Imao sam par jako uspješnih zima na tom jezeru. Tada sam koristio boile na bazi žute ptičje hrane sa dodatkom esencijalnog ulja. Taj mix sam dao Kavinu Nashu koji ga je uvrstio u svoj program. Ulje i mix su još uvijek u prodaji pod nazivom Sting Essential Oil Blend. Sting bazni mix nije toliko jak u otpuštanju arome, ali je zato jako lako probavljiv i okusno jak.
Na tom jezeru uobičajeni pristup je bila boila sa puno arome, korištenje velikih olova, pop-up boile kao sam mamac sa stringerom. Svi su slabo lovili. Ja sam napravio suprotno, koristio sam manja olova, boile sa malo ili nimalo arome i u većim količinama. Te dvije zime sam naučio svoju lekciju.
Danas kada dođem na neko jezero i ako znam gdje je šaran uvijek koristim boile sa jako malo arome pogotovo u hladnije vrijeme. Mi ne moramo privuči šarana, ako smo dobro odredili lokaciju oni su već tamo.
Nažalost takav tip mamaca ima jako slab komercijalni uspijeh. Ribolovci žele osjetiti miris svojih mamaca. Siguran sam da je velikoj večini ribolovaca upravo miris faktor koji im ulijeva sigurnost, prije nego ono što je zapravo u samoj boili.
Ako lovim pak na vodi koju ne poznajem tada ću koristiti boilu koja će otpuštati aromu, ali u malim količinama. Često znam i kombinirati boile bez mirisa i boile koje nježno otpuštaju miris.
Mislim da je okus same boile prečesto zapostavljen. Tijekom zimskog perioda kada je boila dugo vremena u vodi prije nego što ju riba odluči pojesti ja volim da još uvijek ima dobar okus. Aroma napusti boilu, a okus ostaje. Jednostavan test kod kuće nam može pokazati koliko arome izađe iz boile i koliko to dugo traje. Stavite boilu u čašu vode. Poslije nekog vremena probajte vodu i vidjećete da li možete osjetiti aromu u vodi, ako možete znači da je boila počela otpuštati aromu. Izlijte tu vodu i ulijte svježu. To ponavljajte dok god osjetite aromu u vodi, kada jednom ne budete osjetili aromu znači da se je isprala. Sada izvadite boilu, prepolovite ju i pokušajte osjetiti da li je ostalo ikakvog mirisa. Za što točniji rezultat trebalo bi koristiti i temperaturu vode indentičnu onoj u prirodi.
Na kraju bi želio reči da se iskreno nadam da vam se upalila koja lampica u glavi nakon što ste ovo pročitali tj. da je moje pisanje imalo smisla. 

preveo: vulp
   

Vulp ..veliko hvala na trudu i prevodu ...
Ako je tacno sta je pisao Shaun ( a nemam potrebe sumnjati  ) onda su mi se vise lampica upalilo odjednom  ...
Prijatelju hvala jos jednom 

  Još jednom hvala na prevodu jako intesentnog teksta.Ovo iz osnova menja pristup u šaranolovu u zimskom ribolovu-sva sreća da se to odnosi samo na ribolov u zimskom periodu kada velika većina nas šaranđija ionako ne ide u ribolovu.Međutim, ja bih se zadržao na trenutak na jednom saznanju takmičarskih šaranđija na tzv.komercijalnim vodama.Jedna vrsta lovnih mamaca koja u nekim situacijama zna da pruži odlične rezultate je lov ispranim mamcima.Isprani mamci znači da su oni na bilo koji način pre ribolova stajali u vodi u kojoj ćemo sa njima loviti,da bi se sa njih isprali hemijski atraktori.Time se želi postići efekat da mamac ribi odmah po zabacivanju deluje kao da je već neko vreme bio u toj vodi,te je kao takav sigurniji od onih mamaca koji su prepuni arome.Lov tzv.ispravnom boilom može biti tajno oružje kada se lovi na jako posećenim(opterećenim)vodama.Primećeno je kako kod dužeg ribolova,šarani najčešće uzimaju boilu drugog dana(to je to saznanje nekih tamičarskih ribolovaca).

nisam htio vjeovati kada sam to prije nekoliko godina procitao sa takozvanim "Ispranim"boilama ...
medjutim danas opet moram revidirati misljenje (od kako sam na Vukovima  NIJE MI PRVI PUT  )
jer kad vi to isto cak iz iskustva iznosite ...vama vjerujem ...
iako je logicno u neku ruku ..stari kapitalni lisac je uvijek po strani ...

Ponoviću da sam najvećeg šarana sa jedne šljunkare uhvatio na boilu bez ikakve veštačke arome!

Lep tekst Vulp, posebno mi se svideo uvodni pasus ali i ona recenica gde g.Harrison kaze da ako smo dobro odredili lokaciju, sarana ne  moramo privlaciti sa izrazenim aromama, jer je on vec tamo gde pecamo! To je jedan od mojih principa u pecanju sarana, s tim sto bih jos dodao da u tom slucaju sarana ne treba previse ni hraniiti ili ga hraniti tek pomalo. Za mene je to sustina saranskog ribolova, pogotovo na rekama.
Procitao sam dosta takvih i slicnih tekstova i pokusavam da po nesto izvucem sto bi se  moglo koristiti i na rekama. Steta je sto gotovo da i nema tako detaljnih tekstova o iskustvima sa mamcima za Dunav i ostale reke!

Vulp,svaka cast na trudu.Covek na kraju najlepse napisa probajte i probajte ali naravno kao svaki pravi sarandzija dade smernice a svoje mesto u prici nadje i lokacija ribe bez koje je dzabe probati,a mislim da nas par kolega forsira bas taj mozda na oko manje bitan detalj ali samo na oko u koje je upala aminikiselina ili neki drugi dodatak.Naravno da ne omalovazavam bilo cija iskustva,naprotiv ako je receno iskustveno cak cu rado i probati,samo mislim da je veca filozofija dobro lociranje(govorim o rekama)nego kasnije nabadanje ribe.

Lokacija i Lokacija i Lokacija.....
Usudio bi se reči da je to i 70% riješenja kako do ribe...
Rijeka, Jezero, Rukavac.....nebitno...

na pecam sarana ali sam imao prilike da vidim kod nas na jezeru da neki danima cekaju sarana hraneci ga svim i svacim i nista a nize na jezeru dodju omladinci za vikend i dobiju par lepih komada....lokacija je nesto najbitnije ne samo u pecanju sarana vec i za ostele vrste pecanja...

Instinkt!

Ključna riječ koja se često zaboravlja, zapravo najčešće se niti ne uzima u obzir no po mom mišljenju to je najvažnija nit vodilja u ribolovu.
Bilo da je riječ o čovjeku ili o ribi, instinkt je taj koji će odrediti put.
Pravom iskrenom zaljubljeniku u šaranski ribolov najvažniji pomagatelj do ulova je upravo instinkt.
Brušenje i dovođenje instinkta na najvišu razinu nije lagan put. Iskustvo je glavni ,,krivac" za vrhunski instinkt ribolovca.
,,Osjećaj vode", povlačenje pravih poteza koji dovode do vrhunskih ulova najvažniji su čimbenici u ribolovu. Upravo je instinkt taj koji će podijeliti ribolovce na uspješne i ne uspješne. Postoje i ribolovci koji su rođeni pod sretnom zvijezdom, njima je instinkt urođen no takvi su ipak jako rijetki.

Instinkt šarana je najvažniji čimbenik u golom preživljavanju. Sjetite se samo kuda lososa odvede instinkt za razmnožavanjem. Takvih primjera u prirodi ima isto koliko i živih bića.
Šaranaši bi trebali tu činjenicu upotrije.iti u svoju korist. Pokušati se staviti na njegovo mjesto. Fino papati i razmnožavati se...ne zvuči loše...
Nas naravno ipak više zanima ono prvo, fino papati. Iako i razmnožavanje ima bitnu ulogu u samom ribolovu. Kako tu potrebu za hranom iskoristiti da bi ulovili šarana. Oko toga se vode različite debate. Moje mišljenje je da su veliku većinu tih rasprava i fama oko mamaca napravili proizvođači tih istih mamaca. Vodim se logikom i zdravim razumom uz iskustvo i instinkt.
Stvar je komercijale, za Boga miloga pa ljudi studiraju, završavaju fakultete na tom polju. Danima smišljaju kako što brže i lakše prodati neki proizvod. Ribolovci su tu zasigurno jedna od najlakovjernijih vrsta ljudi, tj. kupaca. Zašto je to tako? Jedan od glavnih razloga je taj što je u ribolovu jako teško nešto dokazati, iznositi tvrdnje. Svaka priča ima i drugu stranu.
Isprobani recept: par velikih riba, naslovnica časopisa uz naravno ne prenapadnu sugestiju da je riba ulovljena na ,,xy" mamac. Drugi dan frka u trgovinama, nema više za kupiti ,,xy" proizvoda. Ne znam je li znate, najskuplje arome od najpoznatijih imena u početku kad su izašle na tržište nisu bile tako skupe. Prvo malo reklame i onda cijena u nebo, jer kao, imaju opravdanje u ulovima. Danas su te arome već ,,legendarne" tako da više i nema potrebe za nekom većom reklamom. Nutrabaits je prije par godina izbacio dvije arome: LPX i Sea Monster, odmah ih je izdigao sa cijenom iznad drugih svojih aroma. Danas je snaga reklame puno jača nego prije 20-ak godina, tako da su to odmah ,,odradili". Na taj način su puno uvjerljiviji i ostavljaju dojam nedodirljivosti u kvaliteti svojih aroma.
Da se vratim na instinkt kojim se šaran vodi u prehrani.
Tu je i nezaobilazna hranjiva vrijednost boile. Moje mišljenje je da na hranjivu vrijednost ne bi trebali gledati samo u crno bijelom svijetlu. Mislim da je spektar boja puno širi. Stvar se malo banalizira. Ispada da bi šaran trebao znati: ta i ta boila mi paše, od ove idem bolje na ćenifu, ovoj fali metionina, ova ima puno špeka.... mmmm mljac, itd, itd...
Utjecajem još barem desetak drugih okolnosti koje se moraju poklopiti šaran će se hraniti našim mamcima i mi ćemo ih uloviti, i pustiti naravno...
To može biti jalova boila ili suprotno tome, prenapucana boila. Ova ili ona ili neka treća, nevažno, šaran će se iz nekog razloga hraniti njome, možda zbog atraktora, topivih proteina ili nečeg trećeg. Hoće li od nje rasti i napredovati, možda hoće možda neće, ali njegov instinkt će mu pomoći da nekom drugom hranom korigira nedostatke ako postoje.
Korištenje aminokiselina u ,,svjetlucavim" bočicama po mom skromnom iskustvu je potpuno nepotrebno. Moji ulovi nisu ništa lošiji otkada ih ne koristim, dapače. Mnogi ih koriste, zapravo većina  i love, naravno no uvjeravam vas, to su bačeni novci...kvalitetna i što svježija brašna, bilo koje vrste...po mom mišljenu puno pametniji ulog.

Loebovi (američki znanstvenik) pokusi su rađeni u neprirodnom, akvarijskom ambijentu. Mnogi će reći da se rezultati dobiveni takvim pokusima ne mogu uspoređivati sa životnim navikama šarana u prirodnom okruženju.
Izdvojio bi dvije bitne stvari povezane opet instinktom šarana.
Prvo, postavio bi pitanje, što je uopće danas prirodno okruženje?
Čovjek je toliko upleten u život ,,prosječnog" šarana (jezera) da to prirodno okruženje jednostavno ne možemo uzeti zdravo za gotovo. Upravo iz tog razloga šaranaši bi u izradi svojih mamaca obavezno trebali uzeti u obzir ljudski utjecaj na prirodu i na prehranu šarana. Šaran vođen svojim instinktom za preživljavanjem jednostavno ,,preživljava" i to je sve. Mislim da je to glavni razlog sukoba šaranaša na tom polju, zapravo svi vide samo kraj priče a nitko ne razmišlja o uvodu i zapletu.
Druga stvar vezana uz Loebove pokuse su šarani koji su nakon sedam dana odbijali da se hrane jalovom boilom. Bez obzira što bi stavili od atraktora šarani nisu prihvaćali takvu boilu za svoju hranu. Kada su im ubacili izbalansiranu boilu ti isti šarani su nakon posta tu boilu prihvatili za svoju hranu. Ono najbitnije u cijeloj priči je činjenica da su se sa takvom izbalansiranom boilom nastavljali hraniti bez obzira na atraktore.
Ovu činjenicu nikako ne bi smjeli zanemariti.

Kada sam prvi puta došao loviti na Zajarke došao sam samo na jednu noć, tj . na 24 sata.
Temperature su bile još uvijek ljetne sa toplim noćima tako da je i temperatura vode još uvijek bila visoka. Utjecaj čovjeka na ovo jezero je izrazito jak. Jezero je prepuno kapitalne ribe. Kako je to utjecalo na prirodnu hranu možemo samo pretpostavljati, ja sam siguran da je utjecaj u tom konekstu čak i presudan za ribolov.
Lovio sam sa kolegom na jednom hranilištu, svaki sa jedne strane markera. On je lovio na jaču boilu, sa većim udiom proteina, dok sam ja lovio sa puno manje proteina u boili, tj. sa puno više ugljikohidrata, ptičje hrane i biljna brašna. Od atraktora sam koristio blagu dozu češnjaka i 3ml na kg mixa arome banane. Ja sam dobio tri griza, kolega jedan. Ribe su bile sve 15+.
Iz ovog kratkog ribolova što se može zaključiti?
Opet instinkt. Instinkt mi je govorio da bi jedna takva lako probavljiva, ,,brza boila" trebala dobro odraditi na takvom jezeru u takvim vremenskim uvjetima u tako kratkom ribolovu. Bio sam u pravu.
Kada su šarani došli na hranilište zasigurno nisu nakon što su okusili boile ,,pomislili", ove su jalove, gibajmo odavde. Mislim da im je njihov insinkt ,,rekao", ove su drugačije od drugih. I bez obzira na urođenu opreznost šarani su se hranili više na mojoj strani hranilišta.
Ja sretan, ribe sretne, (ako ništa drugo bar sam im popravio probavu) kolegi ,,drago" i to je to.
Iskoristio sam svoj i riblji instinkt......


autor: vulp

jako lep tekst.

Vulp, cenim to sto si se bas udubio u materiju zvanu "pecanje sarana". I mene ponekad obuzmu "vodene misli"...
Kad govorimo o ribolovcu, temelji saranskog ribolova mogli bi se izraziti kroz jedan razlomak, iznad crte su:  instikt +  moc zapazanja i logickog rasudjivanja + iskustvo i znanje, a ispod crte stoji cinjenica: sve je relativno u saranskom ribolovu. A  na kraju mogao bi da stoji znak jednakosti (=) , a iza njega : "uspeh u lovu sarana". Cista matematika  
Prema recniku stranih reci i izraza, instikt (mislim na instikt ribolovca) je nesvesno delovanje, postupanje bez razmisljanja o uzrocima i posledicama, pa ga treba razdvojiti od iskustva i znanja, kod kojih itekako dolazi do izrazaja svest o uzrocima i posledicama. Cesto se za instikt ribolovca kaze: ima "dobar nos".
Riblji instikt je vec nesto drugo: prirodni nagon za prezivaljavanjem, urodjena sposobnost sarana da (nesvesno) vrsi radnje potrebne za odrzavanje zivota jedinke ili vrste. Cak i ako se uz pomoc nauke i dodje do nekih koliko-toliko utemeljenih saznanja o ishrani sarana, opet je kod pecanja sarana sve relativno. Napr. dodjes do neke izvanredne boile koju ce  saran instiktivno uzeti, al napravis gresku sa par pogresnih poteza (lupkanje po camcu, buckanje veslom i sl.)ili u blizini lovi krupan som,  saran ce se instiktivno udaljiti sa tvoje pozicije, jer mu je instiktivna opreznost i strah od prirodnog neprijatelja bitniji nego instikt koji ga vodi do hrane. Takodje, kad kod sarana prevladaju instikti za razmnozavanjem, instikt za trazenjem hrane postaje sekundaran, itd,itd.
I u ovom slucaju kad pricamo o instiktima ribe, opet koristim priliku da podvucem razliku izmedju pecanja sarana na rekama i vestacki poribljenim stajacim vodama (komercijalama, ribnjacima i sl). Nemam nameru da se bavim istrazivanjem i da dokazujem kako ce se ponasati napr. recni saran divljak, ubacen u neku komercijalu medju hiljadama "brace iz epruvete" i koliko ce mu vremena trebati da se "uklopi u drustvo"  i da li ce se uopste ikada uklopiti u drustvo, koje u startu nema one "urodjene instikte" koje je divljak doneo iz reke, ali je jasno ko dan da se ta nepoznanica vesto koristi u marketingu kod prodaje saranskih mamaca. I da ne ponavljam vec ono sto je Vulp napisao o tome