A sada nešto i o najvećoj slatkovodnoj ribi


Morfologija:
Leđna peraja: 62-73 šipćice
Podrepna peraja: 28-41 šipćica
Leđnih štitova ima 9-17 i prvi je najmanji; bočnih štitova ima 37-53; trbušnih 9-12Ima masivno vretenasto tijelo jače suženo pri repu. Glava je relativno velika i visoka sa uskim ali kratkim rilom. Iza očiju ima po jedan otvor ili spirakulum, koji vodi u ždrijelo. Usta imaju oblik polumjeseca i izrazito su velika. Kožni obodi škržnih poklopaca se ventralno međusobno spajaju. Postoje 4 brčića koji imaju resaste nastavke. Dugi su toliko da se mogu, ako se povuku unatrag, staviti u usta.



Max veličina:
Najveća vrsta u porodici jesetri; uglavnom 1,5-3 m; maximum 4,25 m, težina 1220kg (Maitland, 2000.)
U starijim knjigama mogu se naći podatci da je maximalna veličina 9 m i 2 000 kg (Vuković, 1971.)
Biologija:
   
Moruna je najveća slatkovodna riba Europe. U proljeće i jesen migrira iz mora u rijeke radi mrijesta. Primjerci koji migriraju u proljeće odlažu ikru pete godine nakon dolaska u rijeku i to najčešće početkom ljeta. Primjerci koji migriraju u jesen, zimuju u rijeci a razmnožavaju se u proljeće slijedeće godine. Mrijeste se na dubokim kamenitim mjestima, sa brzim tokom vode, pri temperaturi od 12-13°C. Ikra je ljepljiva. Plodnost varira od 200 000 do 8 milijuna jaja. Mužjaci postaju spolno zreli poslije 11 godine, a ženke od 16. do 18. godine života. Poslije mriješćenja, odrasli primjerci, kao i mlađ, migriraju u more gdje žive na dubini od 40-60 m. Moruna se ne razmnožava svake godine već postoje pauze od nekoliko godina. Dostižu starost i do 100 godina.
Hrani se primarno ribom, ali i rakovima i mekušcima.

Distribucija:
Rasprostranjena je u vodama Kaspijskog, Crnog, Azovskog i Jadranskog mora. Iz Kaspijskog mora ulazi u rijeku Volgu koja je i najpoznatija po ulovu moruna. Ulazi i u rijeke Ural, Kuru, Terek i dr. Iz Crnog mora ulazi u Dunav, a iz njega pojedini primjerci stižu i do Save i Drave. U Jadranskom moru morune su nešto manje i iz njega ulaze u sve veće rijeke jadranskog sliva.

Ugroženost:
Nalazi se u Crvenoj knjizi ugroženih vrsta Hrvatske kao regionalno izumrla - izumrla u Hrvatskoj.

Predstavlja najveću slatkovodnu vrstu, dostiže dužinu od 6 m, dok težina prevazilazi 1000 kg. Telo je masivno i sužava se ka repu. Broj dorzalnih ploča se kreće od 9 do 17, lateralnih od 37 do 53, ventralnih od 7 do 14. Kožni obodi škržnih poklopaca nisu svaki za sebe srasli na donjoj strani za uzdužnu međuškržnu pregradu, već su desni i levi na sredini međusobno srasli i obrazuju ispod međuškržne pregrade slobodnu vezu. Usta su velika, polukružnog oblika i njihova najveća širina očigledno nadmašuje polovinu širine glave na tom mestu.

                                                                             
Moruna je rasprostranjena u Kaspijskom, Azovskom, Jadranskom i Crnom moru, kao i u velikim rekama koje se u njih ulivaju. U Dunav je nekada iz Crnog mora zalazila i do Beča. Izgradnjom brane "Đerdap II" njen migracioni put je skraćen na 863 km rečnog toka Dunava. Tokom boravka u morima uglavnom naseljava pelagičnu zonu, na dubini koja zavisi od prisustva hranidbenih resursa. Tokom migracije se kreće kroz pridnenu zonu reke, mada često i isplivava do površine.
(www.fishbase.org)


Maksimalna zabeležena starost morune je 118 godina. Mužjaci dostižu polnu zrelost sa 12-16, a ženke sa 16-22 godina starosti. Mužjaci se mreste svakih 4-7 godina, a ženke svakih 5-7 godina. Mrest se odvija na kamenitom ili šljunkovitom dnu na većim dubinama. Smatra se da su prisutne dve rase, prolećna i jesenja, sa različitim periodima migracija, što dovodi do postojanja dva izdvojena pika migracija. Jedan deo jedinki migrira tokom kasnog leta i jeseni, provodi zimu u rekama i mresti u proleće sledeće godine, dok drugi migrira krajem zime i tokom ranog proleća i mresti se iste godine. Jesenji migranti se mreste značajno uzvodnije od plolećnih.
Pad ulova morune
                                                                           
Ishrana morune varira sezonski i tokom razvića. Dok se juvenili pretežno hrane bentosnim invertebratama, adulti su piscivorni predatori u pelagičnim zonama mora, hraneći se pretežno krupnijim vrstama riba iz rodova Alosa, Aspius i Engraulis. Adulti se tokom migracija pored ribe hrane i rakovima i mekušcima.
Areal morune; površina pod zelenom bojom - prisutna, pod crvenom - iščezla (www.cites.org)
Privremeni lovostaj za morunu je određen u periodu od 1. marta do 30. septembra, dok je minimalna dužina jedinki ispod koje je zabranjen lov 250 cm ("Službeni glasnik RS", broj 100/2005). Sa druge strane, Uredbom o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune ("Službeni glasnik RS", broj 31/2005) određen je nešto kraći privremeni lovostaj, od 1. aprila do 31. maja, dok su minimalne dozvoljenedužine jedinki za lov 180 cm za mužjaka i 210 cm za ženku. Statistika izlova morune je relativno dobro vođena u periodu 1960-1996, nakon koga je zbog političko-ekonomske situacije postala nepotpuna i nepouzdana. Od 2003., zahvaljujući ratifikaciji CITES Konvencije, počinje ponovo da se vodi statistika izlova morune. Prema podacima iz 2004. godine, izlovljeno je 13 jedinki sa ukupnom težinom 1584 kg, i to 3 mužjaka (89-93 kg) i 10 ženki (61-210 kg). Sve jedinke su bile uhvaćene u periodu 08.10. - 16.11.2004., osim jedne ženke koja je bila uhvaćena u aprilu za potrebe veštačkog mresta (200 kg). U toku 2004. godine u izlovu morune je učestvovalo 5 ekipa ribara, svaka sa po dva člana. Izlov se vršio na delu Dunava nizvodno od brane "Đerdap II" na dužini toka od 3 kilometra. Istraživanja sprovedena u toku 2001. godine pokazala su da su u izlovu zastupljene i jedinke stare 47 godina (ženka) i 35 godina (mužjak).




Negotin -- Pokušaj jednog preduzetnika da istovremeno zaradi na ribnjaku za morune u Dunavu i da time utiče na njihov povratak u Dunav nije uspeo zbog nedostatka pomoći.


Đerdapska klisura (Branislav Đurašević, Vaše fotke B92)
Posle izgradnje Hidroelektrane "Đerdap", velikih riba uzvodno od Dunava gotovo da nema. Jedino mesto na kojem se mogu videti ribe morune, teže i od 300 kilograma, jeste ribnjak kod Negotina, koji će uskoro ostati prazan. Prepoznajući dobru investiciju, Stanko Birucić iz Negotina sagradio je ribnjak za morune sa namerom da proizvodi mlađ i skupoceni kavijar.

Posao u jedinom ribnjaku na Dunavu krenuo je dobro, a onda je potražnja za ribljom mlađi i kavijarom u Srbiji opala, pa je izvoz ostao jedina isplativa opcija.

"Bio sam izvoznik kavijara pet godina na američkom tržištu. To je prošlost. Sada treba da dođe budućnost i za akva-kulture", kaže Birucić.

Ekonomska kriza, ali i to što Srbija nije u EU, pa ne može da izvozi riblje meso, zaustavili su proizvodnju moruna na Dunavu.

Te ribe dnevno pojedu i do 100 kilograma hrane, pa je njihovo prehranjivanje dovedeno u pitanje. Birucić je onda potražio pomoć države.

"Posle tri tendera kod Ministarstva, na kojem sam konkurisao za dobijanje dela Dunava, nismo došli do dogovora da dobijem 15 kilometar Dunava", kaže on.

"Šta to znači, u 15 kilometara Dunava ja bih mogao da pustim deo moruna koje bi išle prema Crnom moru, a deo bi se vratio ovde na mrešćenje", kaže Birucić.

Moruna je u Dunavu sve manje. Birucić smatra da bi puštanjem mlađi u reku bio obnovljen i riblji fond.

Međutim, bez pomoći države, na koju je računao, ekonomske isplativosti nema, pa je samo pitanje dana kada će ribnjak biti zatvoren, a sve morune završiti u hladnjači.

Bogu hvala ,sad je kazna za lov Morune 2 000 000 din. To će valjda doprineti bar malo da se sačuvaju ove lepe ribe

Samo da ne bude kao ukod nas u hr.
Postoji kazna za svaku divlju životinju.
Npr vrabac košta 500kn ali nitko nikada nije naplatio kaznu za ubijenog vrabca a
zračne puške ih tamane...