Migracija ribe

Započeo baćko, 03 Novembar 2009, 01:58:03

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Vale

Svaka cast olovo slazem se sa tobom u potpunosti,jer mi se cesto desava da posle raubovanja sitnog naleti baba,a kanibalizam je verovatno psledica nedostatka drugih kedera ili ugrozavanje teritorija narocito tokom mresta.

Bigash

A zakljucki, hmmm evo ti sad jedan , gomile kedera uz obalu, sitan keder, smudj/arak razbija, ja imitiram kedera i relativno lose/sitno hvatam, posle 2 sata muke pizdim, kacim Long A duplo veceg od kedera, spustam ga sto dublje, TRAS !!

3.5 kg 

A sta je imao u zelucu   :shocked:

Svoju bracu sto love po povrsini, komada 2  :takoje:



AVGUST !!! :wink:

Vale

Pravilo je da nema pravila.Uvek treba ispitivati jer se ne ponasa uvek isto,mozda ga mrzelo da juri sitnije komade,bio mnogo gladan,projuri mu ispred nosa i tras!! To je to pun stomak.

Olovo

nece se on nikad libiti da zgrabi bilo koju autohtonu ribu koja mu je pred nosom..cak i da je punog stomaka i viri mu rep iz usta, on ce ga pokupiti!

pisao sam samo na backetov odgovor i na jedan nacin lova.. a ima ih najmanje 30!


Odo krečit šljive.

baćko

Ovo je moj život u ovom slučaju mislim na ribe, one će biti u prvom licu a opet to neće imati veze sa reinkarnacijom(Indijska varijanta). Jedna opaska nisam uspeo neke važne detalje da smestim kod migracije smuđa, a to je ono pitanje koje je postavio  Pikeman a ja zaboravio da upišem deo objašnjenja: mislim da je pitanje bilo ;  Da li smuđ može da migrira 50-70km dnevno? Mislim da je teoretski nemoguće. Doduše mislim da se pitanje odnosi na 24h o  varijanti da je 12h u pitanju to bi možda mogla da postigne samo ona vrsta sabljarke (neznamm tačan naziv) koja spada u najbrže ribe, a što se naših riba tiče mislim da je najbrža štuka i to kada napada, a iza nje je smuđ po brzini (neslažem hronološki brzine, tako da nemorate da me ispravljate u stilu , "a bucov, klen, pastrmka,mladica itd." Znači teoretski je nemoguće da smuđ prevali to rastojanje u jednom danu, jer kod njega čak ni strah neodnosi prevagu po pitanju  putovanja, kao što je naprimer kod šarana slučaj..  Mislim da smuđ kada migrira prevali  maksimum do desetak kilometara u 24h. jedina napomena što se smuđa tiče, može da se dogodi  da ide češće na menjanje terena sve dok nenađe teren koji mu odgovara po više pitanja.   :bye: smiley003 smiley001

Pan

Abstract.A total of 495 zander, Lucioperca lucioperca L., were marked using two types of tag and released into two lowland English fisheries. A totai of 168 recaptures were recorded and this provided information on zander movements. Zander populations were found to consist of two components, those which moved very little and those which wandered more widely. No relation was noted between zander size and distance or rate of movements.


Evo i Englezi potvrđuju da dio populacije migrira vrlo malo a ostatak su lunjatori daleki

Nažalost od istraživanja ima samo sažetak, probat ću ih zamoliti rad :smiley: pa i oni su opičeni kao i ribiči, nadam se.

E, u sažetku, (za oe koje zanima) stoji da su obilježili 495 jedinki koristeći dvije vrste obilježja te pustili smuđerone u dva nizinska engleska ribolovna područja. Ponovo je uhvaćeno 168 riba.Zaključak je da se smuđeva populacija sastoji od dvije vrste-- onih koji su vezani za pozicije i onih koji lutaju šire. Nije dokazana niti zabilježene nikakva veza između veličine riba i udaljenosti i pravca migracije.
U panjevima

Zmaj Strasni

Prvenstveno mislim da velike reke tipa Dunav. Dunav ima dosta pritoka i u svakoj ima ribe, ali nema na svim mestima ista kolicina ribe. Koliko je gde ima - to zavisi od dosta faktora(reljef dna, zagadjenje, izlov, kolicina hrane, vodostaj i sl). Prosle godine kad su u Madjarskoj poplavljeni ribnjaci, kod Beograda se lovio saran golac u velikim kolicinama. Pitanje je koliko riba migrira nizvodno u reci tipa Dunav i kojom brzinom? Postoji li neko istrazivanje tipa sta utice na migraciju riba u velikim rekama i kako se ona odvija? Kod Djerdapa su lovljeni veliki somovi, ali tamo se prakticno "sliva" sva riba iz Dunava i ima obilje hrane za soma, a i velika dubina gde mu niko ne smeta. Ima li neko konkretnih informacija o ovoj temi?

Dusko

Najbolji ribolovac koga poznajem je covek za koga kazu da "ribu upeca i tamo gde je nema" sto sam i sam vrlo cesto doziveo prilikom pecanja sa njim. On mi je jednom prilikom rekao da od 100% kompletne riblje populacije na jednoj vodi 80% riba boravi na 20% vode (vise se odnosi na jezera i bare) .

TopMix

Ribe se cesto krecu u jatima, pa su zato skoncentrisane. E sad, ima puno vrsta riba i svaka od njih ima neke svoje specificne migracije. Onaj ko to provali, za odredjenu vrstu riba, taj je car. Za sada, sonari su jedini nacini da se sve to isprati bar delimicno i, naravno, jedno 300-400 izlazaka godisnje na vodu  :wink:
Kad se sve oduzme i sabere, pronalazenje ribe ti je mozda i 80% od nauke zvane pecanje...
Nedavno sam na jednom forumu, malo u sali, malo u zbilji , nabacio ideju da se upecani smudjevi cipuju i puste nakon ulova, te da se prate satelitskim putem. Kad bi to bilo izvodljivo ( a mozda i bude jednog dana) saznale bi se neverovatne stvari o smudjevim migracijama, sto dnevnim, sto sezonskim, stvari koje bi bile od kljucnog znacaja za ribolovce. A da bi neko od nas dosao u tu fazu, morao bi da postane zakleti C&R pecaros, sto bi mnogima tesko palo  :lol:

Mangup

Konkretno cuo sam od drugara dolaze na jedno mesto idealno bacaju nista, drugi dan opet nista, treci dan opet nista, cetvrti dan dodju i ubiju omlate 50 kom smudja, bilo raznih od 500gr do 1.5-2 i po koji veci  sto znaci da riba migrira i povremeno se zadrazava negde, sutra dodjes na isto mesto i nista opet. Treba biti sto vise na vodi i pokusavati, nekad se situacije poklope nekad ne. Ko ce gi znati
Zver udara kad srce spava!

TopMix

Kad bi se neko malo ozbiljnije upustio u analiziranje ribljih migracija, prvo bi morao da ima u vidu da postoje razlike u ponašanju riba od vrste do vrste, a drugo, da napravi razliku izmedju migracija izazvanih prirodnim faktorima i migracija izazvanih ljudskim faktorom (napr.zagadjenja, buka i sl)
Suviše ozbiljan posao koji niko ne bi radio džabe, a i ko bi bio voljan to da plati? A dok se to ne odradi na naučnoj osnovi, mi možemo samo da čavrljamo po forumima na ovu temu...

pikeman

Migracija riba i njen uticaj na ribolov

Pri kompleksnom razmatranju problema migracije riba u svim slatkim vodama Jugoslavije mora se istaći da je naseljavanje slatkih voda Panonskog bazena morskim ribama počelo još u najranijim geološkim epohama. Ovo naseljavanje morskih riba u slatke vode, gledano kroz sve geološke epohe, nesumnjivo pokazuje da je prilagođavanje morskih riba slatkoj vodi bio dugotrajan proces, koji je tekao veoma postepeno i sa vrlo velikim teškoćama. Nesumnjivo je da je ovaj proces imao sve stadijume poluprelaznog i prelaznog načina života. Već na osnovu ove činjenice postaje jasno da se instinkt migracije kod riba, naročito sada kod slatkovodnih riba, nije ugasio, već da i danas postoji.

Na seljenje ili migraciju riba utiču raznoliki faktori. Da bi se uopšte upoznala migracija slatkovodnih riba u rekama, potocima, rečicama i jezerima, mora se sa biološke tačke gledišta postaviti osnova u kategorizaciji slatkovodnih riba, koje se u pogledu svoje migracije moraju svrstati u prave rečne ribe, prave jezerske ribe, prelazne rečne ribe i poluprelazne ribe. Naša istraživanja iz ove oblasti u periodu 1952-1962. godine bila su usmerena u pravcu proučavanja migracije kategorije pravih rečnih i jezerskih riba, i to šarana, smuđa, kečige, soma, deverike, ukljeve i jezerske pastrmke. Ova istraživanja vršena su na toku Dunava u dužini od 588 km, Tisi na 151 km, Savi na 201 km, celom Skadarskom jezeru, kao i na Ohridskom i Dojranskom jezeru.

Ako se usvoji postavka o naseljavanju slatkih voda morskim ribama kroz sve geološke epohe i posmatra migracija riba, onda se mora istaći da se posle prelaska riba iz morske u slatke vode migraciona delatnost osetno i smanjuje i skraćuje. Uzrok ovoj pojavi mora se tražiti pre svega u ograničenju oblasti prebivanja »i življenja slatkovodnih riba na uske predele bilo stajaćih voda i jezera, bilo reka. Koliko je to ogromna promena, iako se dešavala kroz bezbroj geoloških epoha, pokazuju nam reke, kao nova sredina života nekadašnjih morskih riba. Danas u rekama nailazimo na neprekidno jako strujanje vode u jednom pravcu. Ovakva sredina ne pogoduje uvek rečním ribama. Nesumnjivo je da su ogromna naprezanja riba prilikom plivanja uzvodno, protiv moćne rečne struje. Isti slučaj je i s ribama visinskih tekućih voda, salmonidnim ribama, koje u svom migracionom putu uzvodno moraju ponekad savladivati li vrlo brze tokove, pa i slapove i vodene vrtloge. Ako se uzme u razmatranje život riba u velikim rekama, kao što je na primer Dunav, onda se mora odmah uočiti da su uslovi života različiti za pojedine vrste riba u gornjem, srednjem i donjem toku. Otuda dolazi i do prilagođavanja pojedinih vrsta riba u pogledu njihovog boravišta. Usled čisto hidroloških faktora na svakom većem području reke stvaraju se i žive određene grupe riba, koje su prilagođene uslovima hidrologije tog rečnog područja, tako da je moguće uočiti smanjenje kako pasivne, tako i aktivne migracije. Danas je već utvrđeno da se zbog hidrološkog faktora jedna vrsta ribe zamenjuje drugom, u bliskom srodstvu, iz jedne familije.

Ukoliko nam je moguće da na jednoj reci ili čitavom slivu jedne reke upoznamo zakonitosti migracije ekonomski važnih vrsta riba, onda će nam sigurno biti olakšano upravljanje ribolovom, i to kako u pogledu intenziteta ribolova, tako i u pogledu donošenja mera za zaštitu i unapređenje pojedinih ribljih vrsta. Da bi se u jednoj velikoj reci ili velikom jezeru uopšte mogla postaviti savremena strategija ribolova, koja je od velikog značaja za ekonomiku ribolova, potrebna su nam izvesna saznanja iz oblasti migracije riba. Ta saznanja ogledaju se prvenstveno u podacima o biološkom stanju pojedinih vrsta riba, njihovoj uhranjenosti, stadijumu polne zrelosti i stepenu intenziteta ishrane. Ova saznanja, povezana sa stalnim praćenjem hidrološkog faktora, omogućuju da postavimo i prognozu u pogledu vremena nastupanja migracije pojedinih vrsta riba.

Otuda, studije migracija riba mogu nam dati odgovor i na tako osetljivu problematiku u vezi s poribljavanjima voda određenim vrstama riba. Ako se posmatra tok tako velike reke kao što je Dunav u prolećnom periodu, kada je nabujao, kada je rečna struja veoma moćna, može se vrlo lako pretpostaviti šta se dešava s oplođenom ikrom ili već izvaljenim ličinkama i mladuncima riba, koji bivaju prosto odneseni vodenom strujom desetinama pa i stotinama kilometara nizvodno.

U ovom periodu života, u takozvanoj pasivnoj migraciji, riba će morati, kasnije, kada odraste na nižem delu reke, da upotrebi veliku energiju da bi se vratila u pređašnje hidrološke uslove i nastavila svoj život u sredini u kojoj su rođeni i odgajeni ti njeni roditelji. Ovo je samo jedna karakteristika jedne vrste migracije riba. Ali, mora se odmah naglasiti da sve migracije riba nesumnjivo imaju neposrednu vezu s uslovima spoljne sredine u kojoj ribe žive, što je izrazit slučaj uticaja ekološkog faktora, tako značajnog u migraciji riba. Ako se riblja mlađ koja je vodenom strujom odnesena daleko od mesta razmnožavanja, od plodišta, ne bi vraćala natrag posle prestanka dejstva jakih rečnih struja, ili pak na velikim jezerima posle jakih i dugotrajnih vetrova s visokim talasima, onda bi se morala prilagođavati uslovima nove sredine. Jedan od velikih ihtiologa, koji je ceo svoj život posvetio proučavanju migracije riba, P. J. Šmidth (1947) ovu postavku rezimira ovako: »Kroz vekove ustaljeni ciklus pasivne i aktivne migracije učvršćuje se nasleđem za određenu grupu riba, koja nekad dobija i neke druge morfološke osobine i pretvara se u novu rasu. Ovaj ciklus ostaje nepromenjen ili, tačnije, koleba se u određenim granicama sve dotle dok spoljni uslovi koji su ga izazvali ostaju relativno nepromenjeni«.

Jedan od najvažnijih faktora spoljne sredine besumnje je kretanje vode, odnosno njen tok. Sposobnost ribe da oseća pravac toka vode utvrđena je mnogim opitima. Ovo čulo za pravac toka vode svojstveno je samo ribama i adekvatno je bočnoj liniji. Mehaničkih pritisak toka vode na levu ili desnu bočnu liniju ribe može ribi da dâ pravac toka vode, a samim tim je usmerava u nizvodno ili uzvodno kretanje.

Proučavanjem odnosa ribe prema pravcu toka vode utvrđeno je da ovaj odnos može biti različit. U izvesnim slučajevima riba ispoljava takozvani »pozitivni reotaksis« i kreće se uzvodno, u drugim slučajevima »negativni reotaksis« i kreće se nizvodno. Moć osećanja ovih reotaksičnih nadražaja kod različitih vrsta riba je različit. Prema reotaksičnim nadražajima naročito su osetljive ribe iz reka i potoka, a manje osetljive ribe iz stajaćih voda i jezera. Prema ovome, šaran iz Dunava i šaran .iz Skadarskog ili Dojranskog jezera neće imati iste reotaksične nadražaje. Otuda su, na primer, i migracije ove riblje vrste različite. Sasvim drugačije se ponaša šaran u svojim migracijama u Dunavu, a sasvim drugačije u jednom od velikih jezera, kao što su različita i migraciona kretanja šarana iz Skadarskog, Dojranskog, Prespanskog i Ohridskog jezera.

Od ostalih faktora koji utiču na migraciju riba moraju se pomenuti još i sledeći: faktor svetlosti, faktor temperature vode zi vazduha, faktor hemizma vode, faktor pojave i kretanja leda. Osim toga, veoma važni faktori koji utiču na migraciona kretanja riba su i faktori razmnožavanja i ishrane.

Hidrološki faktor sredine ima važnu ulogu u određivanju migracije i u suštini je i osnovni faktor i osnovni uzrok migraciji, pošto njegova periodičnost izaziva i periodičnu migraciju riba, koja je uslovljena još i biološkim stanjem ribe, to jest da li se riba nalazi u predmresnom i mresnom periodu ili u periodu ishrane ili potrebe za zimovanjem »i traženjem skloništa. Osim navedenih faktora i reotaksičnih nadražaja riba u smislu kretanja u horizontalnom pravcu, odnosno uzvodno ili nizvodno, utvrđena su i vertikalna migraciona kretanja kod dubinskih niba ili riba koje žive u dubokim jezerima, kao što je slučaj s vertikalnim migracionim kretanjima izvesnih vrsta riba u Ohridskom jezeru. Ta vertikalna migraciona kretanja riba od dna ka površini vode izazvana su i faktorom svetlosti, ali još više i faktorom ishrane, pa i temperature vode. Otuda se lakše može objasniti migracija ukljeve, perkije, platike, šarana i drugih jezerskih riba u zimskom periodu. Veoma značajna su i migraciona kretanja u periodu razmnožavanja, kada pojedine vrste riba masovno, u jatima, kreću na svoja prirodna plodišta. Ta mresna migraciona kretanja su veoma intenzivna i masovna u Dunavu, kada moruna, jesetra, sim, pastruga, dunavska haringa i ciganka kreću iz Crnog mora na svoja dunavska prirodna plodišta, koja su udaljena od mora i preko hiljadu kilometara. Sličan je slučaj i sa kublom (čepom), koja za vreme mresta masovno migrira u Neretvu, Bojanu, Šasko i Skadarsko jezero. Ili, pak, intenzivna mresna migracija jegulje iz naših voda, posebno iz Ohridskog, Dojranskog i Skadarskog jezera i Crnog i Belog Drima, Bojane i Neretve. Migracije radi bogatije ishrane i bržeg tempa rastenja zapažene su i kod nekih morskih riba koje veći deo svog života, sem mresta, provode u slatkim vodama, kao što su cipol ili skakavica, lubin, list ili iverak.

Na žalost, za vreme migracionih kretanja izvesnih vrsta riba, posebno u predmresnom i mresnom periodu, ii pored zakonskih zabrana te ribe se masovno love, i to baš na samim ribljim plodištima, kao što je slučaj sa tako dragocenim vrstama iz familije jesetri (moruna, jesetra, sim, pastruga), ili iz familije haringi (dunavska haringa, ciganka i kubla).

Migraciona kretanja ekonomski važnih vrsta riba u jugoslovenskim vodama praćena su na hiljadama primeraka riba markiranih po metodi Ristića (1959). Tako su praćene migracije šarana, kečige, smuđa, soma, deverike, ukljeve i ohridske pastrmke. Rezultati dobijeni desetogodišnjim istraživanjima, koja su obuhvatila Dunav, Savu, Tisu, Skadarsko i Ohridsko jezero, dali su objašnjenja o kretanjima pojedinih vrsta riba u njihovom migracionom ciklusu. Napominje se da su tokom istraživanja pojedine markirane ribe boravile i kretale se u po- menutim vodama od jednog do 930 dana ili od uzvodnog ili nizvodnog kretanja od 1 km do 322 km. Interesantno je pomenuti da najdužu migraciju u Dunavu ima kečiga koja je u uzvodnom migriranju putovala 104 km za vreme od 91 dana. Ova kečiga bila je markírana markicom Bgd. br. 867 i bila je u vodi od 18. V 1953. do 19. VIII 1953. U nizvodnom putovanju najduža migracija je bila sa 322 km, kečige sa brojem F. M. B. 2821, sa boravkom u vodi 32 dana. Za razliku od kečiga koje u Dunavu imaju duge i uzvodne i nizvodne migracije, som nema izrazita migraciona kretanja pa se može smatrati više kao stacionarna riba verna najbližoj okolini svog boravišta. Tako, som sa markicom Bgd. 3555, kada je pušten u vodu gde je i ulovljen, nije se pokrenuo za 255 dana ni nzivodno ni uzvodno, već je živeo na mestu markiranja i ranijeg ulova. Som sa markicom Bgd. 449, koji je boravio u Savi 98 dana, imao je uzvodnu migraciju od 57 km. Najveći broj markiranih somova imao je nizvodnu i uzvodnu migraciju samo oko 2-3 km. Ovo su rezultat praćenja migracije 1036 primeraka markiranih somova u Savi, Dunavu i Tisi. Ipak, kod soma je uočen veliki prirast težine od dana markiranja do dana ponovnog ulova. Tako je interesantno pomenuti i slučaj soma markiranog u Apatinu, km 1401., sa markicom Bgd. 3470. Ovaj som je proveo u vodi 9 meseci i pet dana. Prvi put je ulovljen na km 1392. i odmah nakon premeravanja pušten u Dunav skoro na istom mestu na kome je markiran, na km 1401. Taj isti som po drugi put je ulovljen na km 1400. Ponovo je premeren i ponovo pušten na km 1401. Pri drugom premeravanju, posle boravka od 9 meseci i 5 dana, utvrđeno je da je mesečni priraštaj prosečno iznosio 90 grama. Treći put nije mogao biti premeren pošto njegov ulov nije bio prijavljen stručnoj službi. Ova uočena pojava, potvrđena i praćenjem kretanja markiranih somova u Dunavu, Savi i Tisi, još jednom nam ukazuje na biologiju ove vrste ribe, koja kao izraziti grabljivac koji lovi iz zasede nema izrazitu migraciju, već se drži pretežno svoga staništa, sem u slučajevima vrlo visokihvoda, kada se kreće i na nešto dužim relacijama.

Smuđ ima sasvim drugu karakteristiku migriranja. Tako, u uzvodnom putovanju kretao se u sve tri panonske reke od 1 do 56 km. Najdužu uzvodnu migraciju ostvario je u Savi smuđ sa markicom Bgd. 440, koji je za 17 dana boravka u vodi prevalzio uzvodno 56 km. Najdužu nizvodnu migraciju imao je smuđ sa markicom Bgd. 289, koji je isto tako za 17 dana prešao nizvodno 299 km u Dunavu. Ovaj smuđ je markiran u Tisi ispod Titela, na 9. km, a ulovljen u Dunavu na 925. km, kod sela Mala Vrbica. Dnevno je plivao nizvodno prosečno po 17,5 km. Morao je da prođe kroz Đerdap, gde je delovao i faktor negativnog reotaksisa. Pošto se nije mogao opirati jakoj vodenoj struji u Ðerdapu, imao je tom prilikom i pasivnu migraciju. Sada do te pasivne migracije na ovom delu Dunava više neće dolaziti pošto je izgradnjom brane hidroelektrane na dužini od preko 200 km stvoreno veliko Ðerdapsko jezero. Na osnovu samo ove uočene pojave u migraciji riba i novonastale hidrološke situacije doći će do ozbiljnih promena u migraciji ekonomski važnih vrsta riba u Dunavu, pa i u celom Panonskom bazenu, io čemu se mora voditi računa kako u privrednom tako i u sportskom ribolovu.

Deverika, kao ekonomski značajna vrsta ribe u svim rekama Panonske nizije, a posebno u Dunavu, pokazuje sasvim drugu sliku u okviru migracije riba. Kao izrazito jatna riba, na osnovu rezultata istraživanja njene migracije, može se smatrati ozbiljnim migrantom, s velikim radijusom migriranja. Ona migrira daleko ne samo u jednoj reci, već prelazi i iz reke u reku, i to kako u nizvodnom, tako ii u uzvodnom migriranju. Utvrđeno je, na primer, da je deverika Bgd. 6264, koja je markírana u Tisi kod Titela, na 9. kilometru, migrinala nizvodno u Dunav, a zatim za vreme od 118 dana putovala uzvodno uz Dunav i prešla ukupno 185 km, kada je ulovljena na 1397. km Dunava. Deverika Bgd. 244. markírana u Savi na 158. km, plivala je u toku 414 dana uzvodno, došla do ušća reke Bosne, i ulovljena posle 188. km uzvodnog putovanja u reci Bosni na 32. km. Najmanja migraciona kretanja deverike u nizvodnom pravcu iznose do 3 km, a u uzvodnom pravcu 188 km. Prelasci u migraciji iz jedne reke u drugu su vrlo česti i intenzivni. Tako su zapažena kretanja iz Dunava u Savu, a odatle u Kolubaru, ili pak iz Save nizvodno do Dunava, zatim uz Dunav u Tisu. Ova zapažanja govore u prilog činjenici da je deverika, kao jatna riba, izraziti migrant i u uzvodnom i u nizvodnom pravcu, i to kako za vreme mresne tako i za vreme prehrambene migracije.

Izučavanja iz oblasti migracije šarana na Dunavu i pritokama, kao i na Skadarskom jezeru, daju sasvim drugu sliku u odnosu na opisane migracije soma, smuđa, kečige i deverike.

Na osnovu dugogodišnjih istraživanja migracionih kretanja šarana u Dunavu i pritokama, sa 4542 primerka markiranih šarana različite uzrasne strukture, bilo je moguće dati i određen prikaz te migracije. Naime, utvrđeno je da su se svi markirani šarani kretali u malom radijusu uzvodniog ili nizvodnog putovanja ili pak izlaska na plavnu zonu, u dužini oko 15 kilometara. Ovo se odnosi na sve one primerke s markicama koji su proveli u vodi od najmanje 20 dana pa do 953 dana. Ova migraciona kretanja uglavnom su bila usmerena u pravcu plavne zone u periodima visokih poplavnih voda, i to u pravcu ritova, bara i stalnih voda na terenu između obale i odbrambenih nasipa. Čak i primerci koji su dva i tri puta lovljeni sa markicom na istom području reke i uvek ponovo puštani sa istog mesta na kome i markirani mignirali su oko 15 km i u pravcu plavne zone. Ova migraciona kretanja javljaju se češće u proleće, »odnosno pred mrest i za vreme mrešćenja, što još jednom potvrđuje naše zaključke da je najintenzivnija i najmasovnija migracija šarana u panonskim rekama baš za vreme mresüa, a to znači da je izazvana nagonom razmnožavanja. Metodom markiranja ne ustanovljava se samo migracija šarana i drugih vrsta riba, već i tempo rastenja, ali po uzrasnoj strukturi. I na tome polju postignuti su vrlo interesantni rezultati do tada nama nepoznati. Tako, na primer, u pogledu brzine i tempa rastenja šarana svaku pažnju privlače podaci o šaranu s markicom Bgd. 75, koji je markiran na 1140. km Dunava, na mestu Vodice. Posle dve godine, sedam meseci i 16 dana, taj šaran je ulovljen (24. aprila 1955) u Ivanovačkom Dunavcu, samo tri kilometra u nizvodnom pravcu, ali na plavnoj zoni. Pri markiranju bio je uzrasta 2+ godine i težak samo 220 grama. Prilikom ulova s markicom utvrđena mu je težina od 4.680 grama, kao i uzrast od 5+ godina. Na istom području ulovljena su još dva primerka šarana, sa markicama Bgd. 20 i 22, koji su proveli u vodi dve godine, šest meseci i 19 dana. Oni su takođe imali vanredan tempo rastenja, koji se inače postiže samo još u ribnjacima s godišnjim prirastom od 1560 grama. Godišnji prirasti dunavskog šarana na ovom području su izvanredni, ali su ova istraživanja istovremeno potvrdila da se markirani dunavski šarani nisu kretali dalje od 3 km od mesta markiranja. Iz ovih primera egzaktnog praćenja ne samo migracije već i osobenosti rastenja možemo sagledati kako mogu biti velike razlike u minimumu i maksimumu rastenja dunavskog šarana. Nesumnjivo je da su za takav rast i migraciju šarana od presudnog značaja raznoliki ekološki faktori koji imaju neposredan uticaj na rast i migraciju šarana u Dunavu li koji su povezani i s hidrološkim faktorom, kao i s bonitetom zemljišta plavne zone, ali zi s genetskim faktorom, koji se ne bi smeo izostaviti prilikom proučavanja kompleksa migracije li rastenja šarana u Dunavu i pritokama. Najduža nizvodna migracija šara.na ostvarena je sa 15 km, a najduža uzvodna kretanja sa 14 km. Bilo je primeraka koji su proveli u Dunavu, Savi i Tisi i preko 50-60 dana a da nisu migrirali ni nizvodno ni uzvodno, već ostali na mestu markiranja. Na osnovu ovih rezultata praćenja migracije šarana u Panonskom basenu može se potvrditi da je šaran riba verna svom prvobitnom staništu, odnosno okolini mesta mrešćenja i da je migracija uslovljena pretežno faktorom razmnožavanja li bolje ishrane za vreme visokih voda i poplava.

Rezultati praćenja migracije krapa (šarana) iz Skadarskog jezera skoro su potpuno slični rezultatima migracije šarana u Dunavu i panonskim rekama. Na Skadarskom jezeru je u toku deset godina (1953-1963) markirano ukupno 5962 primerka krapa raznih uzrasnih klasa (od 1+ do 6+ godina). Najduži boravak u ovom jezeru ostvario je krap s markicom T. 3588, sa tri godine, devet meseci i tri dana. Ovde je utvrđen relativno slabiji godišnji prirast krapa, prosečno 145 grama.

Migracija krapa u Skadarskom jezeru može se okarakterisati kao masovno seljenje sa jednog mesta boravišta na drugo u celom basenu Skadarskog jezera, ali sa maksimalnom migraoijom od 25 kilometara u pravcu plavne zone. Ova migracija je uslovljena potrebom za razmnožavanjem, za boljom ishranom i za prezimljavanjem. Migracija krapa na jezeru ima svoj određeni ciklus koji se sastoji iz: mresne migracije, koja počinje posle ishrane i prezimljavanja i koja nagoni krapa da zalazi u plavnu zonu koja obiluje podvodnom mekom florom podesnom za odlaganje ikre; migracije u predele jezera sa bogatijim nalazištima hrane radi bolje ishrane, s proleća i jeseni u zone plavljenja, a preko leta u zonu pučinskog regiona; i migracije radi prezimljavanja, kada usled sniženja temperature vode krap zalazi na najdublja mesta i sublakustrična vrela (oka). Migraciije krapa u jezeru usmerene su u pravcu Vučkog blata, Podhuma, Malog blata sa područjem oko reke Karatune i oko Vranjine. I na Skadarskom jezeru dolazi do izražaja hidrološki faktor koji utiče na migraciju. Taj faktor se javlja u vidu velikog izdizanja nivoa jezera, koji se koleba i do 8 metara od najnižeg do najvišeg vodostaja. Tada dolazi do izražaja i mehanizam riblje produkcije na jezeru, koji je sličan mehanizmu na velikim rekama Panonske nizije. Rezultati praćenja migracije krapa na jezeru uspešno su korišćeni i za svrhe praktičnog ribolova u privrednom i sportskom ribolovu.

Jedna od najmasovnijih migracija riba u jugoslovenskim vodama, koja se u redovnim godišnjim ciklusima javlja na Skadarskom jezeru, nesumnjivo je pojava masovne migracije ekonomski najvažnije vrste ribe jezera, ukljeve. Izučena migracija ukljeve na Skadarskom jezeru ima veliki praktičan značaj za lov na ovu vrstu ribe.

Ukljeva ima sezonske ciklične migracije, kada obrazuje gusta jata i nezadrživo odlazi na mesta prebivališta, ishrane, mresta ii zimovanja. Ove migracije su jasno izražene u četiri vremenska perioda: zimski, prolećni, letnji i jesenji. Ukljeva je relativno sitna riba, brzog tempa rastenja i brzog polnog sazrevanja, kao li relativno vrlo kratkog životnog veka. Ukljeva je pelagična riba, tj. riba koja pretežno živi i kreće se između dna i površine, ali nikada na dnu niti na samoj površini. Dubina njenog boravišta uslovljena je temperaturom vode, vetrovima, svetlošću i visinom sloja planktonskih organizama kojima se hrani. Otuda, i pored relativno male dubine jezera (prosečna 9 m, a najveća 46 m), ukljeva ima sem horizontalnih cikličnih vremenskih migracija još i vertikalnu, vezanu za režim temperature vode i za gustinu naselja planktonskih organizama. Zimska migracija ukljeve uslovljena je niskim temperaturama vode »i jakim vetrovima, koji u tom periodu vla- daju na jezeru. Tada nastupa migracija radi prezimljavanja, a ona vodi ukljevu u moćna, duboka sublakustrična vrela, zvana oka, gde se masovno zbija u ogromnim jatima, koja mogu iznositi i do 100.000 kg. Svako zahlađenje vode jezera i dejstvo snažnih hladnih vetrova uslovljavaju koncentraciju ukljeve u Ceklinskim, Crmničkim i Krajinskim ribolovima. Hidrometeorološki uslovi, temperaturni režim vode, visina vodostaja i vetrovi imaju vrlo veliki uticaj na prolećnu migraciju ukljeve, koja počinje od sublakustričnih vrela (oka) pa se pod dejstvom sunčeve radijacije, temperature vode i vazduha, izgladnelosti preko zime i povećanja opšte životne aktivnosti ukljeve nastavlja u pravcu svih obala jezera i jezerske pučine. U jezerskom prostranstvu ukljeva nalazi dovoljne količine hrane koja joj je potrebna u predmresnom periodu radi stvaranja polnih produkata. Osim dobre ishrane, glavni pokretač u prolećnoj mresnoj migraciji je nesumnjivo i temperatura vode. Optimalna temperatura vode za mrest ukljeve je između +14 i 18°C. Pad temperature na + 12°C prekida i mresnu migraciju, pa i sam mrest. Grupisanje i jatno prikupljanje ukljevine populacije za mrest obavlja se u pribrežnim regionima obala sa sitnim šljunkom ili sitnim kamenom (pržinom) na koji ukljeva odlaže svoju lepljivu ikru.

Odmah posle završenog mresta ukljeva ulazi u letnju mi- graciju, koja je usmerena ka bogatoj ishrani na čitavom prostranstvu jezera, a posebno na pučinskom regionu. Posle obilne ishrane i postizanja dobre kondicije za prezimljavanje ukljeva se lagano u jesenjem periodu kreće sa pučinskog regiona ka sublakustričnim vrelima, gde se i završava poslednji migracioni ciklus ove vrste ribe. Može se reći da najveća daljina migriranja pri svakom migracionom ciklusu ne prelazi više od 35 kilometara, koju ukljeva savršeno dobro savlađuje. Na osnovu rezultata dugogodišnjeg praćenja migracionih ciklusa ukljeve bilo je moguće dati privrednom ribolovu i sasvim konkretne podatke o početku i završetku svakog migracionog ciklusa, što je nesumnjivo veoma važno za praktičan masovni privredni ribolov.

Karakteristična migraciona kretanja riba uočena su i na Dojranskom jezeru, na osnovu kojih je zasnovan i sam način masovnog ribolova na ovom jezeru, koji je jedinstven u našoj zemlji. Sličan način i metod ribolova uz pomoć ptica zadržao se samo još u južnoj Kini. Usled sniženja temperature jezerske vode i masovne navale vodenih ptica selica (koje migriraju od kraja oktobra svake godine a Dojransko jezero im je usputna odmorišna stanica s izvanrednim uslovima za ishranu ribom) crvenperka, belovica, šaran (godžar) i perkija (bandar) masovno počinju da migriraju iz oblasti jezerske pučine i drugih jezerskih prostranstava ka pribrežnom regionu zaraslom u trsku, rogoz i šaš. Tu bi ribe prezimile da ih ribari posebnim metodom i načinom lova, mandrama uz pomoć ptica, masovno ne izlovljavaju. To migraciono kretanje je masovno, radi prezimljavanja i sklanjanja od neprijatelja (vodenih ptica selica). U proleće, pri povećanju temperature vode, pomenute ribe se opet masovno sele i migriraju sa jezerske pučine ka obali, koja je obrasla bujnim podvodnim mekim biljem koje služi ribama za odlaganje lepljive ikre. To se događa tokom aprila i početkom maja, kada se ne vrši isti ribolov kao u jesenjem i zimskom periodu. Usled povećanja temperature vode u maju riba naglo napušta obalnu zonu (ribari su uklonili mandre) i migrira u pravcu dubinske zone jezera. Ta ciklična zimska i prolećna migracija pomenutih riba Dojranskog jezera je kratka i ne prelazi nikada više od 5-~6 kilometara, s neprekidnom tendencijom migracije: jezerska pučina-obalski region-jezerska pučina. To znači da je ovde reč o migraciji radi prezimljavanja i migraciji radi razmnožavanja - mresta.

Od interesantnih uočenih migracionih kretanja slatkovodnih riba u jugoslovenskim vodama, ističe se svakogodišnja mresna migracija pastrmki u visinskim tekućim vodama, potocima i rečicama, koje u svom nagonu za razmnožavanjem savlađuju i prepreke kao što su slapovi, veliki brzaci i virovi. Posle mresne migracije pastrmke se povlače nizvodno do svojih stalnih staništa u kojima borave radi bolje ishrane. Pastrmka nema duge migracione puteve. Oni iznose samo par kilometara uzvodnog i nizvodnog migriranja, i to zavisno od hidrološkog faktora ,,i karaktera vode. U bržim vodama sa slapovima i drugim vodenim preprekama migracija je kraća, i obrnuto, u vodama s mirnijim tokovima i bez značajnijih prepreka migracija je duža. Samo dva najkrupnija predstavnika familije pastrmki, mladica i glavatica, imaju dužu migraciju, kako mresnu tako i prehrambenu, koja može dostići i 50 pa i više kilometara. I danas se, posebno u periodu prehrambene migracije, i mladica i glavatica love daleko nizvodno i preko 50 kilometara. Ranij-ih godina, oko 1955, pre podizanja Zvorničke hidroelektrane na Drini, pri ušću Drine u Savu, kod Bosanske Rače i još nizvodnije, lovljeno je mnogo mladica koje su zašle u Savu radi bolje ishrane. Isto tako, neretvanska glavatica se može uloviti i do pred deltu Neretve, a glavatica iz Zete i Morače čak i u Skadarskom jezeru. Ovo su izrazite migracije radi raizmnožavanja i ishrane.

Valja napomenuti da u slatkim vodama Jugoslavije postoji i slučaj masovne vertikalne migracije. Ova tvrdnja se odnosi na vertikalnu migraciju ohridske pastrmke koja je uslovljena termičkom stratifikacijom jezerske vodene mase. Pri strujanju voda iz velikih dubina ka gornjim slojevima ohridska pastrmka se u odnosu na temperaturu vode izazvanu termičkom stratifikacijom podiže ka gornjim slojevima, i obratno. Ova zapažanja iz migracije izazvane termičkom stratifikacijom voda Ohridskog jezera uslovila su i praktičan ribolov koji primenjuju privredni ribari i sportski ribolovci, jer je za dobijanje odgovarajućih podataka potreban samo dubinski precizni termometar.

Za praktične svrhe uspešnog ribolova neophodno je poznavanje migracije riba u slatkim vodama.



TopMix

Pri ovim niskim temperaturama vode vecina riba bi najradije mirovala u najdubljim delovima reka, cekajuci bolje dane. Medjutim, sta se desava kad reke zamrznu, a ledolomci pocnu da lome led. Pri tom se stvaraju znacajne vibracije, sto od udaraca broda u led, sto od sudara velikih santi, sto od zvukova koji se pri tom proizvode.
Kako to ribe podnose, da li ih tera u migracije, da li se krecu ili se zalepe negde za dno?
Ribe vecinom zimi miruju, da ne trose energiju i zalihe sala. Sta se desava ako ih led pokrene? Jedno je sigurno, da nece migrirati vertikalno u gornje slojeve jer tamo nema sta da trazi kad se sante lome i sudaraju. Da ide u plicake okovane ledom jos manja je verovatnoca....
Di ide i sta radi ta riba, tako sludjena  :huh: Uzgred, jos nisam cuo da se neko namlatio smudjeva zabacujuci varalice izmedju santi...

mihabg

ako se dosad nije zavrsila migracija, nece nikad
Zimovnici ako sad promase kad se steknu uslovi (otapanje leda da mozes da zabacis) onda ja vise nemam ideju

damjan

Smuđ migrira čak i sad po ovakvom ledostaju.

Većina ostalih riba se drži dubine i minimalno kreće,pošto je pri površini voda najhladnija.

ps-neki dan baš među santama leda na Savi sam mlatnuo smuđa 5+kg. Temp vode na površini je iznosila svega 0.01c ,kasnije i 0c.

Teme sličnog naslova (10)