Bucov ili bolen?!?

Započeo pikeman, 24 Avgust 2008, 17:53:37

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

tićo

Isto ti je to bucov ili bolen  :takoje:
Sutra će reći da Som nije Som i td... je.i ga onda.  :veryangry:

vucko

Jel zna iko koji je rekord do sada!?
...pomera u meni neke gene Dunava,pa ja tecem i kad stojim...

STUKOLOVAC

ajde nemoj da se zamlacujemo,zato i postoji latinski aspius aspius...svi znamo sta pecamo,kolege...  smiley033

alexdja

Da ponovo pokrenem temu pošto me interesuje...

Bucov ili Bolen ?  Isto ili ne ?  Sudeći po ovom dole tekstu nije ...

A ima još linkova sa vikipedije iz prvog posta, kao i ovih koji kažu da su to dve različite vrste:

Bucov  smiley318 1 , Bucov smiley318 2

Bolen smiley318 1 , Bolen smiley318 2


... odnosno da ono što mi zovemo bucovom nije bucov već bolen - Aspius aspius, a bucov je druga vrsta - Chalcalburnus chalcoides





ImeBucov
Lokalni nazivBolen,Bulen,Belun,Bajin,Pegunica,Pegunca
Latinsko imeChalcalburnus chalcoides
FamilijaCyprinidae
RodChalcalburnus
Max.težinaOd 8-10 kg
Max.dužinaOd 80-100 cm
Vreme mrestaApril – Jun
Lovna meraMinimum 30 cm
Lovostaj15.april do 15.jun
 

Osnovni podaci, opis i građa

Bucov (lat. Chalcalburnus chalcoides) je slatkovodna riba iz porodice Cyprinidae. Bucov dakle pripada šaranskoj vrsti ribe. Međutim, iako je tako Bucov je grabljivica za razliku od rođaka šarana.Kao i sve grabljivice, karakterišu ga vitko i jako vretenasto telo, pravilnog i skladnog oblika, sa velikim i snažnim perajima. Kao i sve grabljivice, i Bucov, ima  snažno i veliko repno peraje koje je jako usečeno na sredini i izrazito je sive boje. Pored repnog i leđno peraje je kompletno sive boje, dok su sva ostala u osnovi crvenkasta a po obodu siva. Glava mu je jako srazmerna u odnosu na telo i kompletnu veličinu sa pravilno i duboko usađenim ustima sve do škrga, na čijim vilicama nema zuba. Kao i kod rođaka Šarana, i kod Bucova se subi nalaze u ždrelu. Tačnije, Bucov, svoj plen prihvata izreckanim škrgama kojima ga prosleđuje u zuboliko ždrelo u kome se nalaze izrasline nalik zubima. Tamna boja glave koja se preliva u zelenkastu pruža se duž čitavih leđa. Bokovi su srebrnastosivi sa plavkastom, žućkastom ili zelenkastom nijansom u zavisnosti od staništa, dok je trbuh izrazito bele boje. Na uzdužnoj liniji koja se pruža od središnjeg dela glave pa sve do sredine repnog peraja, zakrivljenoj na sredini tako da prati trbušnu liniju tela, nalazi se 57 do 70 komada sitne krljušti. S obzirom da u idealnim uslovima dostiže dužinu i do 1m i težinu od 10 kg, kod vcećih primeraka, onih  preko 2,5 kg težine, možete primetiti blago pogrbljenje  u predelu od glave do leđnog peraja i izraženije povijen trbuh. Međutim, prosečni primerci koji se pecaju su oko četrdesetak santimetara. Bucov spada vrsti sa srednje kratkim životnim vekom, kada je riblji svet u pitanju, koji dostiže do 15 godina starosti. Na prvi pogled podseća na Bolena (Aspius aspius), pa ga vrlo često ribari nazivaju Bolenom, potpuno neosnovano, ali ga još češće mešaju sa njim, kao i obrnuto. Lokalni nazivi su mu, pored potpuno neprimerenog Bolen, još i Pegunica ili Pegunca. Jako je borbena riba, poput pastrmke, pa je izuzetno zahvalna i pogodna za sportski ribolov, a za sportsku ribu je sa pravom odnedavno i proglašen. Nije baš najpopularnija riba što se jela tiče, jer ima jako puno kostiju. Mada, ima jako ukusno meso, i kada se pripremi na odgovarajući način, jesti Bucova je izuzetno ušivanje.

Stanište, ishrana i  navike 


Da bi smo pričali o tome kako i na kojim mestima, zatim na kojim dubinama i kojim mamcima, trebamo tražiti Bucova, prvo trebamo videti koje su to navike koje odlikuju ovu vrstu ribe. Naime, Bucov se kao mlađ i u periodu dok je mala riba hrani planktomima i larvama koji se nalaze u vodi. Odrasli Bucov hrani se sitnijim ribicama – mlađi drugih riba, kauglerima, sitnim vodenim mekušcima, ali neretko i "mališanima" svoje vrste. Ne uzima krupnije kedere za razliku od svog večitog "narodskog dvojnika – Bolena". Tako da Bucova tražimo na mestima gde se nalazi njegova prirodna hrana. A to znači gde se voda prelama iz brzaka u tišak gde pritom pravi kružne virove, i u brzacima gde ima dosta prepreka koje vrtlože vodu kao što su: panjevi, razni predmeti ili stubovi mostova. To su zagarantovana mesta za Bucova. Treba znati da Bucov prilikom hranjenja dolazi i sasvim blizu obale, u potrazi za mlađi koja se tu skriva, tako da se neretko peca i na svega metar do dva od obale. Bucov nam, međutim dok se hrani, vrlo često i sam pokazuje mesto na kome se nalazi, bacajući se na površinu vode u lovu za sitnijom ribom. Bucov se hrani par puta dnevno u razmacima od po par sati. Najaktivniji je, međutim, u ranu zoru u svitanje ili u kasnijim popodnevnim časovima pred veče. Ceo dan je aktivan samo po oblačnom vremenu. U delovima dana kada se ne hrani, vreme provodi u mirnijim tokovima vode. U principu jeste jatna riba, ali nije isključeno da se kreće i sam. Pravilo je da su "samci" uglavnom i kapitalci, dok su oni koji se kreću u jatima znatno manjih gabarita. Odnosno, što je jato veće to su ribe manje i obrnuto.

Razmnožavanje

Bucov se mresti u kasno proleće pa sve do početka leta kada temperatura vode dostigne nivo između 15 i 20 stepeni, od sredine aprila do sredine juna, kada je ujedno i lovostaj za ovu vrstu ribe. Polnu zrelost Bucov dostiže na trećini životnog veka, i to mužjaci u petoj godini, a ženke između pete i šeste godine života, kada otprilike i dostignu minimalnu dozvoljenu lovnu meru od tridesetak santimetara. Ženka polaže od 50.000 do 100.000 komada ikre, lepeći ih za peskovito ili šljunkovito dno. Vreme inkubacije položenih jajašca traje između dve i tri nedelje u zavisnosti od temperature vode, nakon čega se izleže mlađ. Tako izlegnuta mlađ se potom drži priobalnog pojasa hraneći se plankonima ali pre svega skrivajući se od grabljivica. Jako su zanimljive promene koje se kod mužjaka uočavaju u vreme mresta, a to su bradavičaste izrasline na prednjem delu tela i na glavi, koje se po završetku mresta povlače. Ovo je još jedan pokazatelj kada ovu ribu treba vratiti u vodu, ukoliko se nađe na udici i van datumski propisanog lovostaja, jer se iz godine u godinu vremenski uslovi i klima tako drastično menjaju, da je i vreme mresta pojedinih vrsta znatno poremećeno.

Mamci i pribor za pecanje

Bucov se uglavnom peca varaličarenjem, mušičarenjem, vodjenjem živog mamca, i vrlo retko na plovak, što je svakako način na koji ćete imati najmanje ulova. Shodno ovome, pribor koji trebamo posedovati kada krenemo u ribolov na Bucova, zavisi od načina na koji želimo pecati ovu ribu.
Prvi i neprikosnoveni način pecanja Bucova je varaličarenje. U ovom slučaju oprema koja nam je potrebna u mnogome zavisi od toga da li očekujemo manje ili veće komade. Ukoliko idemo na varijantu pecanja u jatu a to su obično manji komadi dovoljan je i štap akcije bacanja 20-40 grama. Za pecanje "samaca" koji mogu da budu teški i po par kilograma neophodan je štap sa akcijom bacanja 40-80 grama. U oba slučaja vrlo često je potrebno varalicu zabaciti jako daleko od obale, čak i do 50m, pa je idealan štap u tom slučaju neki između ova dva gore navedena, a to je štap sa akcijom bacanja recimo 30-60 grama. On će u potpunosti zadovoljiti potrebe pecanja Bucova na svakom mestu. I ne samo pecanja nego i, što je mnogo bitnije, vađenja i smeštanja upecanog komada u čuvarku. Pošto se Bucov varaličarenjem peca tako što se varalica vodi brzo i uzvodno (u smeru koji je suprotan smeru kretanja vode), potrebna je jaka i brza mašinica (sa minimalnim prenosom od 5,5:1) sa preciznom i jakom kočnicom, jer je Bucov izuzetno snažna i borbena riba, a pogotovu krupniji komadi. Najlon (monofil) ili upredenica (struna) treba da budu ne kruti i lako rastegljivi da ne bi dolazilo do upredanja i uvijanja i dimenzija ne većih od 0,30 mm. Idealne su u rasponu od 0,20 – 0,25 mm. Ukoliko Vam budžet dozvoljava i koristite neki od najmodernijih nanofila debljine su višestruko manje. Moja preporuka svima, koji naravno to mogu da priušte, je svakako Barkley NanoFil debljine svega 0,10 mm, sa kojim ćete bez problema izvući i najvećeg Bucova. Druga prednost NanoFila je i ta što omogućava i 30-40% duži zabačaj. U svakom slučaju prava stvar za varaličarenje. I na kraju koja reč o varalicama koje treba koristiti. Moje lično iskustvo je da Bucov najviše voli male uzane varalice nalik metalnim kašikama, upravo takozvane "kašike".  Idealne dimenzije su od 3 cm a svakako ne veće od 4 cm. Ovo su ujedno i ne tako skupe i svima pristupačne varalice, pa stoga izbegavajte "kašike" nepoznatih kineskih proizvođača već, za sličnu ili čak istu količinu para, kupite proverenu varalicu poznatog proizvođača. Podjednako lovni su i metalni "leptiri" istih dimenzija 3-4 cm. Moja preporuka, je Pilker klasičnog izduženog oblika i sedefasto-prizmatik bokova u veličinama 7 grama, 10 grama ili 15 grama. Opremljen je velikim 3D okom i jakom trokrakom udicom na kraju. Pilker je čak, u nekim slučajevima, i lovniji od "kašike". U savakom slučaju sa ove dve varalice u kutiji sa priborom, ulov sigurno neće izostati. Pored toga za varaličarenje Bucova, mogu se koristiti i strimeri (kozja brada) u kombinaciji sa vaser kuglom, i neki uzani vobleri.
Drugi i podjednako dobro lovni, ali za nijansu manje primenjivan način, je pecanje Bucova mušičarenjem. Ovaj način pecanja uglavnom se primenjuje u kasno proleće kada dani postaju topliji i naravno preko leta. Za ovaj tip pecanja, logično, potreban nam je mušičarski štap. I to ne bilo kakav mušičarski štap, već, isto kao i kod varaličarenja, štap sa izraženim bacačkim karakteristikama, pošto vrlo često mora da se zabaci i po par desetina metara pa čak 50 m i više. To je svakako jako teško postići sa obale, kakav god da je štap koji koristimo, pa se zato mušičari uglavnom iz čamca ili iz vode ukoliko uslovi to dozvoljavaju. Za standardno mušičarenje dovoljan je štap dužine 3m i standardni mušičarski plutajući najlon debljine 7/6 sa predvezom debljine 0,25 mm i na kraju neku od mušica za koju mislite da je lovna kada je Bucov u pitanju. Moji favoriti su definitivno strimeri koji su fenomenalna imitacija sitne bele ribe, što je idealno za pecanje Bucova. To su: Clouser Minnow, Half and half, Hollow Fly, Flat Wing, Polarfiber Minnow, Surf Candy (pogledajte slike). Sistem, međutim, možete dodatno opteretiti vaser kuglom tako što je napunite vodom do polovine ili čak 2/3 do 3/4 ukoliko želite ekstremno dugačke zabačaje sa obale. Pecanje Bucova nam u velikoj meri olakšava on sam, jer ga karakteriše bacanje iznad vode u trenutku kada uzima hranu, i na taj način pokazuje mesto na kome je aktivan. Mada u danima kada je bistra voda oni se vide i golim okom te je svakako pecanje Bucova nešto lakše od pecanja nekih drugih vrsta. Tako da, i kada je mušičarenje Bucova u pitanju, lako možemo uočiti mesto na kojem se nalazi i upravo tamo mu ponuditi našu izabranu veštačku mušicu ili strimer. Kada je pecanje Bucova mušičarenjem u pitanju, važna napomena je da ne menjate tako često mušice, jer ukoliko isprati pogledom vaš prvi zabačaj, kada mu po drugi put ponudite istu mušicu ili strimer, odmah će je zgrabiti. Udarac Bucova je jako surov i budite spremni u svakom trenutku, a pre svega sa podešavanjem vašeg pribora i kočnice na aparatu za namotavanje.
Na trećem mestu je tehnika vođenja živog mamca, ili popularno nazvana tehnika "oživljavanja mamca". Jasno je da se ovde radi o stavljanju žive ili polužive male ribice na udicu, pa čak i mogućnost stavljanja potpuno mrtve ribice. Naime, udicu veličine 8 ili 10 provucite kroz usta mamca ( belice ili bodorke ne duže od 5 cm) ali tako da vrh udice izađe kroz škrge pa se povratno zabije u mekanom delu škrgi. Ovaj način postavljanja mamca na udicu nam omogućava da ribica što duže ostane na udici usled jakih i dalekih izbačaja, a ovo je upravo najbolji način da se to ostvari, ali što je takođe jako bitno mora se vodti i računa da se ne poremeti aerodinamika ribljeg tela, jer ukoliko se to poremeti kretanje ribe kroz vodu prilikom vođenja je neprirodno i totalno poremećeno što ni jedna grabljivica pa ni Bucov ne vole. Sve se može dodatno ojačati još jednom manjom udicom koja se zabije bočno sasvim površinski iz gore navedenih razloga. Koristi se najlon kao i kod varaličarenja, debljine 0,20 – 0,25 mm i štap sa oštrom, dobro izvršnom akcijom koja ima značajnu ulogu u zamaranju ribe. Nakon izbačaja vođenje mamca se vrši na dva načina.
U prvom slučaju zabačaj vršite nizvodno i popreko na tok vode. Kad mamac padne u vodu, počinjite sa srednje brzim namotavanjem (duplo sporije od vođenja varalice) prema sebi sa štapom uzdignutim na gore kako bi mamac ostao u površinskom sloju vode na 20-30cm. Ukoliko primetite da bucov prati mamac nikako ne posustajte sa vođenjem, već par puta ubrzajte mamac ali ne bržim namotavanjem, već tako što ćete par puta cimnuti štapom na gore, što će prirodno ubrzati pa opet usporiti mamac uz simulaciju eventualne ranjivosti ili bolesti, što grabljivice ne praštaju, pa tako ni Bucov.
Drugi je način kada se zabačaj vrši potpuno nizvodno. Za ovaj vid vođenja mamca potrebna je i vaser kugla na predvezu 50 cm od udice i, kao i u prethodnom slučaju, bez olova. Posle izbačaja zaustavite mamac da ga vodena struja koja mu dolazu u susret lagano potpuno prirodno pomera. Ukoliko posle određenog vremena Bucov ne reaguje, počnite sa laganim namotavanjem. Brzina namotavanja u ovom slučaju treba da bude par puta manja od vođenja varalice i duplo manja nego vođenja živog mamca u prvom slučaju. Na ovaj način može se desiti da Bucov prati mamac sve do obale i tek tu izvrši napad. Ako se to desi udarac će biti surov. Vodite računa o količini najlona u špulni koje uvek treba da ima dovoljno zbog zamaranja ovog neprikosnovenog borca, pogotovu kada se radi o većim komadima.
Poslednji način za pecanje Bucova je svakako plovkarenje ili pecanje na plovak. Ovo i nije najpopularniji način za pecanje Bucova ali ako se već odlučite za njega evo nekoliko prakičnih saveta. Bucov se na plovak uglavnom peca sa ili ispod mostova, sa brana, čamaca ili nekih drugih prepreka u vodi. Ukoliko se odlučite za pecanje Bucovana plovak trebate ispoštovati sledeće stvari. Neophodan je teleskopski štap sa sprovodnicima, oštre akcije i dobro izbalansiran, dužine 5 do 7 metara. Idealan je "Bolonjez" dužine 6m sa akcijom bacanja 10-40 grama. Koristi se srednje lak do srednje težak pribor, u zavisnosti od činjenice da li pecate u stajaćoj ili tekućoj vodi, i, ukoliko pecate na reci, od brzine matice ali se kreće u rasponu od 3 – 5 grama, ali i više od toga u slučajevima kada je to potrebno. Veličina udice od 10 – 8. Debljina monofila ili strune 0,20 – 0,25 mm ( ili 0,10 mm Barkley NanoFila ). Od mamaca koristite mlađ belice ili bodorke, ne veće od 5cm a idealni su živi mamci od 3cm.
Zbog karakterističnog načina na koji Bucov uzima hranu, najčešće se sam zakači na udicu i pre kontriranja, koji god način pecanja da primenjujete. Najveća umetnost je nakon toga, zamoriti i izvući ribu, te je smestiti u čuvarku. Još jedna napomena za kraj. Prilikom lova Bucova, vrlo često može se desiti da se na vaš mamac zaleti štuka. U tom slučaju sasvim sigurno dolazi do gubitka dela sistema jer bez obzira na debljinu i jačinu najlona štuka će vrlo lako pregristi sve što nije sajlica namenjena za pecanje upravo štuke. Ne pokušavajte, međutim, da sajlicom osiguravate sistem prilikom pecanja Bucova, jer on neće ni pogledati mamac koji je postavlen na sajlicu. Zato ako se desi štuka – DESILA SE !

Bistro !
Autor:
Nikola Jovanović



Tekst je preuzet sa sajta (jednog našeg člana)  smiley318
       Nema više divljeg bučka. :no:

juzba

Mi uglavnom lovimo bolene, a pokojeg bucova, isto tako mislim da su to dvije vrste riba, a drugi nek misle šta hoće, i latinska imena su im potpuno različita :takoje:
Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo! Bolje junački pobjeći, nego kukavički poginuti!
Ko izgubi dobitak, dobije gubitak! Bolje ispasti budala nego iz vlaka!
Bolje živjeti cijeli život bogat nego sedam dana u siromaštvu!

alexdja

Sudeći po svemu ovome izgleda da je tako, samo ne slažu se svi sa time.
       Nema više divljeg bučka. :no:

mamijo

E mene su drugacije ucili Aspius Aspius = bucov = bolen ( sad vidim nov nazivLeuciscus aspius ) .. nesam znao

pa nadjoh i da je Chalcalburnus chalcoides = Velika pliska  na nekim sajtovima ....

ko tu koga za*ebava nem pojma ...

Sto se mene tice Bucov = bolen ... a Chalcalburnus chalcoides je nesto trece ...

a bucov kad poraste postaje bolen ... to smo naucili po tome ko lovi vece :)
Hate to say I told you so. I do believe I told you so.

pop

Svašta se piše na Internetu...

Karlitto

Pišući tekst o Bucovu  na sajtu Ribolov, morao sam mnogo materijala pre toga da pogledam o ovoj vrsti ribe (slike, video, tekstove), da bi sam sebi razgraničio razliku između Bucova i Bolena. Priznajem, da nisam baš nešto uspeo u tome. Činjenica je da su to suštinski VRLO VRLO VRLO slične ribe. I po izgledu i po staništu i po navikama, po anatomiji tela, načinu hranjenja. Ono što sam takođe primetio provodeći vreme na vodi ( po pitanju bilo kojih stvari vezanih za ribolov), starije kolege ribolovci ( u 50-im godinama i oni stariji) su jako skloni improvizaciji ribolova, pa se neretko dešava da potpuno promaše naziv ribe koju pecaju ali i mnoge druge stvari. Jednostavno nisu zainteresovani (svaka čast izuzecima) da nauče nešto novo i korisno, a za to upravo služe sajtovi i forumi o ribolovu poput ovog ili poput onog koji ja pravim, da se ljudi informišu i edukuju, a to radim želeći i sam da naučim nešto novo. Ja sam siguran da su ovde 85% ljudi mlađi od 40 godina i to je upravo odgovor na razliku u suštinu poimanja ribolova između mlađe i starije generacije ribolovaca. RAZLOG ? Verovatno nedovoljna obučenost starijih kolega u rukovanju kompjuterima i svim onim što oni u kombinaciji sa internetom omogućavaju. To dokazuje i ova naša, nadasve korisna diskusija. Pa se tako dešava da se Bucov lokalno naziva Bolenom ali i svakako drugačije. Verovatno spada u vrstu ribe sa najviše lokalnih naziva (tako sam i naveo na sajtu - jer je to zaista tako, lično sam čuo mnogo puta pecajući u različitim sredinama). U suštini razlika je zaista jako mala, pre svega u maksimalnoj težini i u tipu hrane. Bucov može narasti mnogo više od Bolena (moj rekord Bucova je 5kg, na Južnoj Moravi kod Leskovca), a Bolen se s druge strane hrani i većim kederima od Bucova, koji se uglavnom hrani ribljoj mlađi (čak i svoje vrste) i sitnijim kederima a neretko i larvama i mekušcima. Bucov vrlo retko napada krupnijeg kedera. Trenutno spremam tekst o Bolenu koji će, nadam se, biti za par dana postavljen na sajtu Ribolov, o čemu ćete biti odmah obavešteni. Mada, moram priznati da je teško napisati dva različita teksta o skoro identičnim ribama, pa tako i ne očekujte neko revolucionarno otkriće.  smiley067
Ali ću se bar potruditi da napomenem par razlika između ove dve vrste riba, do kojih sam došao čeprkajući po tekstovima i video materijalu o ribolovu.  smiley191
Definitivno, ovo su ribe iste vrste, koje pripadaju porodici Cyprinidae.
Pozdrav i BISTRO ! smiley033

alexdja

Hvala puno za trud, učešće u diskusiji i istraživački rad.  smiley033
       Nema više divljeg bučka. :no:

balsxa

Cypprinidae, najveća porodica slatkovidnih riba sa preko 2300 vrsta od oko 220 rodova. Sistematika ili biološka klasifikacija je naučna disciplina koja istražuje raznovrsnost organizama i njihove međusobne veze. A taksonomija (grč. tassein - "svrstati"; nomos – zakon,) je naučna disciplina koja na temelju sličnosti i razlika taksonomske jedinice kategorizuje i razvrstava u skupove. Razvoj ove naučne discipline započeo ja Aristotel, a vrhunac je doživela zahvaljujući radu Karla fon Linea (Carl von Linné) švedskog prirodnjaka i naučnika. Line je 1758. godine klasifikovao jedan rod, Aspius aspius iz gore navedene porodice, a drugi rod Chalcalburnus chalcoides je klasifikovao Guldenstad, 1772. iz takodje iste porodice.
Ihtiologija (grč. ikhthu - riba; logos - nauka) je grana zoologije koja se bavi proučavanjem riba. Leonid Pavlovič Sabanjejev (1844-1898) bio je poznati zoolog koji je svetu podario monumentalno delo Život i lov slatkovodnih riba (Žizin' i lovlja presnovodnyh ryb).
Aspius aspius: Reke srednje Evrope, tipično ravničarski predeli, sliv Dunava. Leđa prilično široka; leđna i repno peraje siva sa plavičastim odsjajem, ostala svetlo siva sa crvenkastim odsjajem. Oči, žute sa zelenom mrljom u gornjoj polovini. Leđna i repna peraja su vrlo čvrsta i široka. Mladi se hrane zooplanktonom i larvama insekata, a odrasli ribom i vode grabljiv način života. Ne postoji gornja granica rasta. Pripadnik je IV kategorije ribe pa nema nikakav privredni značaj; izuzetno je atraktivna vrsta za sportski ribolov. Stepen ugroženosti Lr,lc - niska verovatnoća opasnosti, poslednja briga.
Chalcaburnus chaloides: Živi u Dunavu i njegovim pritokama, u jatima. Hrani se larvama insekata, planktonskim račićima i insektima. Ledja su zelena, a bokovi i trbuh srebrnkasti. Leđno i analno i trbušna peraja su crvenkasti. Retka je vrsta u našim vodama i nema nikakav privredni značaj. Naraste do 40 cm. Status ugroženosti DD - nedovoljno poznat status, dodeljuje se ribama za koje nema dovoljno podataka o njenom rasprostranjenju i/ili stanju populacije.
Aspius aspius, lokalni nazivi:bucov, bolen, balin, belun, bajin.
Chalcalburnus chalcoides, lokalni nazivi: pegunca, pegunica, velika pliska.
Pojam se sastoji iz tri elementa:I stvar (riba), II ono što mi zamislimo apropo tog pojma, III naziv koji koristimo za taj pojam ( bucov, bolen itd.) Konkretno u ovom slučaju imamo spor sa III elementom pojma, odnosno sa nazivom.
Jedan i jedini krivac za to jeste naša objektivnost povodom interneta, koji je inače svetska taraba na kojoj piše ko šta stigne. Članke na vikipediji kreiraju korisnici, i ne treba im pridavati nikakav informativni značaj bez određene doze objektivnosti.
Bucov je/jeste bolen!

Balša Anđelković

Literatura: L. P. Sabanjejev: Život i lov slatkovodnih riba, Aleksandar Ardeljan: S udicom na reci, M. Ristić: Rasprostranjenost riba u vodama srbije, E. Mayr: Principles of systematic zoology, P. Simonović: Ribe srbije, P. S. Maitland: Freshwater fishes of Britain and Europe. 
''Ni jedan čovek ne staje u istu reku dva puta. Jer, niti je to ista reka, niti je to isti čovek.''
Heraklit

alexdja

Na vikipediji korisnik mora da navede izvor podataka, a članci se proveravaju...

A ovde se ne radi samo o vikipediji, ima tu linkova sa drugih sajtova kao što je ribolov.co.rs (ne znam njegove izvore),

a gore navedeni linkovi su rad somborske gimnazije, istraživanja studenata i njihovih profesora...
Ni jedan od ovih navedenih linkova nije neka trange frange - taraba.  smiley033

Ja pitam jer ne znam, a onaj koji zna, rećiće valjda na osnovu čega tvrdi to što piše. Nije dovoljno reći - valjda ja znam šta pecam,

kad već postoje ozbiljni tekstovi čak i institucije koje tvrde drugačije...  smiley033

Jasno nam je da ovo nisu dve iste ribe, ali da li ova druga (chalcalburnus chalcoides) ima veze sa bucovom i kakve ...  :huh:

:help:
       Nema više divljeg bučka. :no:

balsxa

Jesi li proverio izvor podataka? Ko kontroliše članke o bucovu molim te, grupa ihtiologa u intrnet laboratoriji?  :rolleyes:  Na sajtovima se uglavnom kontroliše da li je prekršen zakon, ne istinitost podataka.....
Studenti u gimnaziji? Poenta u internetu je u objektivnosti. Na njemu, šta god da pročitaš, ne možeš 100% verovati. Razlike između ove dve ribe sam naveo, znaš da čitaš. Ista porodica, drugi rod. Podupirem to jer mi je tata dipl. biolog i super pecać, pa mi on reko! A to je naučio na biološkom fakultetu u beogradu!   P.S. Leuciscus aspius je sinonim za Aspius aspius...
''Ni jedan čovek ne staje u istu reku dva puta. Jer, niti je to ista reka, niti je to isti čovek.''
Heraklit

alexdja

Ne raspravljaš se ti samnom.  :no:

Ja sam taj koji pita...

A nisi ti jedini koji ima izvore ili tatu biologa...

Čekaj da čovek koji je to napisao, navede "ko je njemu tata" i odakle je to pročitao...
       Nema više divljeg bučka. :no:

pop

Citat: balsxa poslato 26 Decembar 2011, 00:41:39
...
Bucov jeste bolen!


Naravno da su bucov i belun i bolen samo (malo) drugačiji nazivi iste ribe.

Pominjani link (sa početka teme) ka Wikipediji nije tačan, jer riba na slici nije bucov:
http://sr.wikipedia.org/sr-el/bucov
(izmenio sam kopiju linka u latinicu, da svi mogu da čitaju)

Teme sličnog naslova (10)