Reka sa olovnim dnom

Započeo pikeman, 01 Avgust 2008, 22:28:14

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 15 gostiju pregledaju ovu temu.

БУЏА БАБУШКА

Да не проверавам. Извињавам се, појма нисам имао  smiley033
Поздрав за Сркија :)

Gagi

      Njeno poreklo sigurno nije iz svemira, ali se sećam davnih dana kad se koristila umesto olova i sa najlonom 0.50 nije ni malo smetala smuđu... Čisto evociram uspomene, ne preporučujem:grin:   Inače je ovo najjeftiniji "home made lure retriever" koji sam našao na netu.
      Navodno samo je pustiš niz konac da sklizne do varke i svojom težinom je čukne da se ona izbije iz krša. Nešto ne verujem... Ma propaganda k'o i obično.




pikeman

U novom broju Ribolova pročitah da će na javnim vodama u SAD biti zabranjena upotreba ribolovnog pribora koji sadrži olovo od januara 2022. godine. Evo i zvanične vesti na sajtu ASA... smiley318





somborski lala

ma ameri su daleko od nas. kod nas u cilju "zaštite" ribljeg fonda će nam zabraniti pecanje  :grin:

pikeman

"Olovna" riba opasna po zdravlje

Decembar je period Božićnog posta i posnih slava kada brojna domaćinstva u Srbiji kupuju ribu. Najveći postotak rečne ribe dolazi sa velikih šaranskih ribnjaka koji su ujedno i delovi lovišta. Na ovim ribnjacima, koji su izuzetno vredna staništa ptica močvarica, decenijama se love ptice poput liski, pataka i gusaka. Na njih se puca olovnom sačmom koja potom dospeva u vodu i okolno zemljište. Jednom kada se nađe u vodi, olovo lako ulazi u lanac ishrane i dospeva u riblja tkiva.


"Olovo je visokotoksičan metal koji izaziva tešku anemiju i utiče na nervni sistem, krvotok, jetru i bubrege. Trovanje olovom izaziva letargiju, slepilo, paralizu pluća i crevnog trakta, napad i smrt, kako kod životinja, tako i kod ljudi", navode u Društvu za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.


Slatkovodna riba u Srbiji se uzgaja na površini od oko 13.000 hektara, od čega je većina ribnjaka u Vojvodini, posebno šaranskih. Meso rečnih riba poznato je kao biološki izuzetno vredno, no da li je bezbedno za ljudsku ishranu?

Prema istraživanju koje su ornitolozi iz DZPPS uradili u Srbiji se godišnje u ribnjake, jezera i reke ispuca oko 5,5 tona olovne sačme! Na ovaj način svake godine više od 20 miliona novih kuglica olova dospeva u životnu sredinu, čime se ugrožava javno zdravlje i bezbednost građana.

"Umesto biološki vredne i zdravstveno bezbedne hrane u naše tanjire iz ribnjaka može da stigne meso kontaminirano opasnim materijama. No, to nije kraj svim nevoljama. Ptice močvarice poput labudova, gusaka i pataka hrane se filtrirajući hranu sa dna i često pojedu olovnu sačmu koju zamene za kamenčiće koji su im potrebni za varenje hrane. Olovo ostaje u njihovim voljkama, ili se kroz svarenu hranu usvaja u organizmu, oštećuje im zdravlje i neretko se završava smrtnim ishodom", tvrdi Milan Ružić, izvršni direktor DZPPS.


Brojne naučne studije širom sveta ukazuju na štetnost olova u životnoj sredini, pa je ovaj problem dobro poznat stručnoj javnosti. Sa ciljem da se sačuva ljudsko zdravlje, kvalitet voda i životi miliona divljih ptica vlade država širom Afrike, Evrope, Bliskog Istoka, Srednje Azije i Grenlanda 1996. godine usvojile su međunarodni Sporazum o očuvanju afričko–evroazijskih migratornih ptica vodenih staništa (AEWA) koji, pored ostalog, predviđa zabranu korišćenja olovne sačme na vodenih staništima.

Republika Srbija je AEWA sporazum usvojila i uredila posebnim zakonom tek u oktobru 2018. godine, no nije poznato da li su od tada preduzete bilo kakve mere za smanjenje ili sprečavanje korišćenja olovne sačme na našim vodama.

"Pozivamo građane na oprez, a proizvođače ribe na zabranu korišćenja olovne sačme na ribnjacima na kojima se proizvodi hrana za ljudsku upotrebu. Naše zdravlje nema cenu, niti imamo rezervnu životnu sredinu od koje u potpunosti zavisi naš opstanak i blagostanje", apeluju iz Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije.



orka

Pored svih mogućih zagađenja, raznih otpadnih voda, pesticida i svega ostalog što se može i ne može zamisliti, a što dospeva u vodu, a o čemu niko ne vodi računa, mislim da je ovo sa olovom nešto što je na kraju ili pri kraju liste opasnih materija koje treba da nas brinu. Svakako da nije zanemarivo, daleko od toga, ali treba ići redom i rešavati probleme zagađenja životne sredine od vrha po prioritetu, pa na dole, a čini mi se da se po tom pitanju ne radi apsolutno ništa.  :no:
Kažu ispuca se 5,5t olovne sačme, a koliko se pokida olovnih glava, pa hranilica i klasičnih olova za dubinsko pecanje u toku jedne godine. Bojim se da je to daleko više od ovih 5,5t, i da su ribolovci po tom pitanju veća opasnost i zagađivači životne sredine olovom. Biću saglasan ako se jednog lepog dana zabrani ribolovcima upotreba olova na pecanju, ali bojim se da se to nikada neće desiti, i ako se desi, vode će toliko biti zagađene, da će biti kasno za bilo šta.

Copetić

Slažem se. Samo što je tungsten malo teži za nalivanje.

orka

Skuplji je od olova, ali neka je. Pretpostavljam da je on manje opasan za životnu sredinu. Tungsten iliti Wolfram. Samim tim više ćemo paziti da ne pokidamo.
Ovako, olovo je relativno jeftino, pa onda kidaj do iznemoglosti.  :smiley:

Copetić

Mislim da je temperatura na kojoj se topi presudni faktor u ceni izrađene olovne glave tj. otežanja. Prednost mu je manji gabarit pored toga što je i manje štetan.

Edit: sad proverih, oko 3400 °C, dakle od domače radinosti ništa.

ibanezi

 Tražiću odgovarajaće okrugle i elipsaste kamenčće u šljunku, bušiti, provlačiti žicu i loviti čeburaškama. I do sada sam razmišljao o tome, al me mrzelo. Kad budem morao...Šalu na stranu, brojke su zastrašujuće. Prosečan džigeraš ostavi 5kg olova godišnje. Dubinkaš isto toliko, fideraš, pa tu negde jer je 10 100gramskih hranilica već kilogram, plovkaroš mnogo manje, mušičar  ništa , možda tek koju sačmicu kad lovi otežanom mušicom pri dnu. Ujedno, oni koji najviše troše olovo su i najbrojnije vrste ribolovaca. U najoptimističnijem proračunu, prosek po ribolovcu je 2 kg olova po nekom mom na brzaka proračunu. Najmanje 100000 što registrovanih, što bez dozvole ribolovaca ostavi dakle 200 tona olova u vodama Srbije godišnje. Do sada znači u pitanju su hiljade i hiljade tona. Kada tako razmišljam - užas.  'Di ima  dijamantskih burgija? :huh: :sad: Jedino što je za utehu što je najveći deo duboko usisan u kamen, na terenima sa panjevima i granjem je prekriven muljem, a s obzirom da je u takvim uslovima olovo bez izrazito kisele ili bazne sredine ili dovoljne temperature koja stvara reakcije takoreći nerazgradivo. Kao dokaz da u normalnoj vodenoj sredini ne može sa olovom da se desi ništa što bi nam smetalo su olovne cevi koje su se ranije decenijama koristile, od kojih sad izvađenih topimo naše džig glavudže i dubinske olovljike. U ustima smo pre pojave ovih lepih keramičkih plombi koje se ne vide u kutnjacima nosili plombe od legiranog olova. Isparenja koja prouzrokuju trovanja su praktično nemoguća da bi imalo uticaj na zdravlje. Ipak su mnogo opasnije one lovačke sačmice koje su u mesu i koje i riba proguta i mi takođe, jer mi, a i ribe u našim želucima imamo povoljne uslove za brzu razgradnju i isparenja iako je to kao zrno žita u punom džaku koji ostane iza ribolovaca.  Kao hemičar po struci koji je samo prve 2 godine svog radnog staža proveo u labaratoriji pre 30ak godina, a sve ostalo na svežem vazduhu u šetnji bez određenog radnog vremena da bi predupredio eventualne posledice dvogodišnjeg trovanja u labaratoriji i koji je uglavnom sve što je u školi naučio uglavnom zaboravio, osim lekcija o šećerima, voćnim i onim ostalim i njihovim reakcijama pri vrenju i destilaciji, jer ih svake godine u praksi primenjujem po par dana :lol:, mislim da moje reči mogu imati neku težinu. A ako baš nemaju težinu, onda sigurno imaju lakoću :huh:

DakiNS

Kada budem lovio u večnim lovištima loviću sa Bretonom.

LSI

DakiNS, волео бих да могу са сигурношћу да тврдим да нисмо али за такву тврдњу имао бих можда исто толико доказа колико аутор те вести има да би поткрепио причу о опасности од оловне сачме.

Мислим да је то један од оних наручених текстова који за циљ имају или да нешто покрију или да усмере пажњу читалаца на нешто друго.

Уверен сам да пецароши сваке године у рекама, барама, језерима и осталим водама оставе бар исто толико, ако не и много више, оловне сачме од ловаца.

Исто тако сам уверен да нико не зна тачно о којим количинама се ради. Можда би могла да се направи нека груба процена на основу података о продатој сачми у продавницама ловачке и риболовачке опреме током године - понављам: груба процена.

Али ја бих волео да се јави неко ко је чистећи или једући рибу загризао или прогутао сачму! Таквој инфирмацији бих поверовао пре него овом тексту који се појавио у тренутку кад смо сазнали да ће свако домаћинство платити 1.200 динара на име еколошке таксе. Искрено, мене ће то теже погодити него да у риби нађем зрно сачме.



Sent from my Redmi Note 7 using Tapatalk


DakiNS

Poenta i jeste u tome da potpisnik teksta već nekoliko godina sa svojim pajtašima proganja lovce čak i protuzakonitim radnjama (uhođenje, nedozvoljeno snimanje i slikanje , kretanje u lovištu špiunirajući lovce dovodi sebe i druge u opasnost, bespravan ulazak u lovišete ), ali sve to nije ništa u usporedbi sa takvim plaćenim tekstovima po kojima je poznat 021, Koji su nastrojeni protiv lovaca. A lovci i ribolovci su najčešće jedini pravi zaštitnici prirode i životinjskog sveta u njoj. Do sada su otkriveni izvori finansiranja tih spodoba koji se kriju iza nevladine organizacije. Izmišljajući neke neverovatne podatke ( o odstrelu divljači) iako bi lovci voleli da smo toliko bogati sa fondom divljači , okreću neupućene , protiv lovaca. Napisah da li smo mi idući na redu jer , siguran sam da moraju nečim opravdati dobijena sredstva.
Kada budem lovio u večnim lovištima loviću sa Bretonom.

Copetić

Ništa onda, unajmimo ovog čoveka pa polako, sitan rad, lagano:

marina1983

Cini mi se da je negde u svetu zabranjeno pecanje neplastificiranim olovom ali kao sto neko rece u moru kanalizacije olovo je poslednja stavka.

Teme sličnog naslova (10)