Na pecanje idem iskljucivo sa drugarima. To su 1-2 ista coveka jos od skole evo 20 godina skoro idemo zajedno. Zbog daljine i podele troskova goriva, hrane itd uglavnom jer se ide min 50km od kuce, zbog svega sto je bilo u nasoj blizini, oko nas je opustoseno sto se tice ribljeg fonda.U toku sezone jun-oktobar, redovno se noci i kampuje uz rostilj i vatrenu vodicu :)
A i iz bezbednosti neke navescu 3 primera gde je pitanje mozda za drugu temu npr ''Nezgode na pecanju'' ne znam dal postoji tema pa cu ovde.
1. Od kolege cale otisao sam na Tamis na pecanje, nije se vratio kuci evo par godina..ni traga ni glasa..tamo gde je pecao odma sutradan posle prijave policiji nasli sve stvari njegove pribor njega nigde nema..
2. Proslog leta svratim licno do drugara koji je pecao tostolobika kod Savskog zel. mostaa kod sajma u Bgu, bila neka ekipa ljudi pecala tu dan noc, 1 drugar im ostao da peca nocu malo se zarakijao, oni otisli kucama, sutradan dolaze na isto mesto nema coveka, stvari pribor telefon tu na obali, u vodi pliva papuca, zvali policiju ronioce, nasli ga nizvodno..zapio se pao, udario glavom od betonsku kosinu i u vodu.. udavio se
3. Situacija se desila meni 2 januara ove godine u Ostruznici mala neopreznost i na -4 stepena upadnem sa sve 3 sloja garderobe u duboku vodu od glave do pete..Obala strma klizava, al da nije bilo drugara ja ne bi pisao sad ovaj post :D
Sve je to lepo sto se pise o uzivanju u samoci i nekoj tisini, al opet treba misliti i o nekim drugim stvarima, svi se vodimo onom "to se meni ne moze desiti"..
Izvinjavam se na duzini texta i temi ako je promasena al eto par razloga iz kojih idem uvek u drustvu..
