Pecanje - uživanje, druženje, opuštanje... ili...

Započeo Milan 11080, 30 Januar 2010, 14:14:33

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Imre

Citat: Vladimir poslato 30 Novembar 2010, 12:05:08
Ja ribolov doživljavam kao maksimalno uživanje i opuštanje, a i za druženje sam raspoložen ako su ljudi kako treba, ali bez zapijanja, roštiljanja i sl. , to je za kafanu a ne za vodu. I nisam od onih što moraju da upecaju ribu po svaku cenu, naravno da volim da upecam i potrudim se maksimalno, al ako je loš dan pa neće opustim se uz razgovor sa drugarom i uživam u prirodi, nerviranje (kog je nekad bilo) ne dozvoljavam sebi nikako.
Što bez roštilja  :eek:
E ima da te nateram da ješ ćevape ako opet zajedno pecamo ,makar mi zadnje bilo. :lol:
Nije pametan onaj koji mnogo zna ,nego onaj koji zna šta hoće........

Vladimir

Ja do sad nisam praktikovao roštilj na pecanju, al ako baš insistiraš mogu ponekad i da pređem preko principa zarad drugarstva!  :smiley:
Zbogom Kikindo...

Imre

Nije pametan onaj koji mnogo zna ,nego onaj koji zna šta hoće........

TopMix

Pecanje, to je valjda jedina stvar kojoj se, sa pedeset i kusur godina, jos uvek radujem ko malo dete. (Naravno da u zivotu ima i drugih radosnih stvari, ali njih ne dozivljavam na taj nacin.)
Pecanje je vise od uzivanja, to je svrsavanje  :lol:
Volim da se druzim, al ne na pecanju. :bye:
Na pecanju se opustim od ostalih stvari u zivotu, iskljucim se totalno i na taj nacin napunim baterije. Al u odnosu na ribu, zategnut sam kao struna.
Ulov mi je potpuno nebitan, al mi je bitno da na pecanju skontam nesto vise nego prosli put.
Posle vikenda, totalno sam smoren, al u onom pozitivnom smislu.

zankiki

za mene je pre svega odlazak u prirodu, naravno da ću dati sve od sebe da nešto ulovim, ali ne na silu... zato valjda i više lovim štuku na pampur nego na varalicu, namestim čamac, zabacim 3 plovka, sednem u stolicu, pustim tiho tranzistor, otvorim novine (ribolovačke, naravno)...

kada kampujem onda je to 10-ak dana, obavezno svaki dan roštilj ili riblja čorba, dok ima, kasnije šta se upeca... mada je to za nas 2-3, ako je preko tog broja najbolje je ostaviri pecaljke, roštiljati i uživati u prirodi & hrani & alkoholu.....

znači, pre svega opuštanje

neko pije od sreće, neko pije od tuge, a ja pijem od juče...

emo vasilev

Citat: Vladimir poslato 30 Novembar 2010, 13:11:55
Ja do sad nisam praktikovao roštilj na pecanju

Neznas prijatelju sta si propustio !Ako ides na nekoliko dana ima vreme za sve - i za rostiljenje  , i za pecanje ..... :wink:

bamarin

Ne znam šta će ono ILI na kraju naslova. Ja sam mislio da je to sve jedna reč"pecanjeuživanjedruženjeopuštanje" smiley033

orka

Ribolov je definitivno nacin zivota..Volim da vreme na vodi provodim sam,uzivajuci u carima ribolova,prirodi,tisini..,a volim i u drustvu.,ma samo da smo sto vise uz vodu.. :thumbup:

micko.tegi

Jednom sedimo moj drugar i ja, pricamo o pecanju, prirodi i svemu sto uz to ide. Kaze on meni: Razmisljam tako o ljudima i pitam se da li bas svako ima nesto u zivotu, sto voli, kao sto ti i ja volimo pecanje? Ne kazem, ne mora to biti pecanje, ali dosta ljudi danas nema taj izduvni ventil, mesto gde puni svoje baterije. I u pravu je, ja se svaki dan zahvalim Bogu sto mi je podario tu ljubav prema ribolovu, sto imam to svoje mesto, gde nema briga ni problema. Naravno, svako voli ribu na udici, ali prazna cuvarka nista ne menja. Uzivam u svemu, od pravljenja prihrane, do vezivanja camca na mesto, hranjenja na kraju pecanja. Imam i problem, retko kad mogu da zaspem, ako ujutru idem na vodu. Celu noc cekam alarm i pokreeeet  :lol: :lol: :lol: :lol:

tomislav34

Joj, ni ja ne mogu zaspati, ako idem ujutro na pecanje ... Uglanom, svi ribolov doživljavamo na sličan način
... smuđ, šaran, a bogami i kečiga ... :)

milan ns

U naslov teme posle " ili " može de se doda terapija  :cheesy:
Ja se na pecanju stvarno opustim i ako za vikend ne zabacim ocu da poludim  :lol:
Pecanje mi je opsesija.

ellesar

Strasno je kad covek izgubi volju za pecanjem. Obicno se to desi kad se trci za ribom, velikom, kapitalnom, plemenitom :smiley:
Trcis za opremom, motorima, camcima, mestima, hranama, mamcima.......drugim pecarosima, a rezultati nekako izostaju....Pa gledas prognoze, vremena, vodostaja, meseceve mene....pa gledas na razne aplikacije, e danas je los dan, necu da idem, pun mesec....neidem......voda visoka- niska....neidem. Postepeno se to pretvori u neku letargiju, kao pod moras, sledi jos manje uzivanja, pecanja i odmora, jos vise izgovora........u odlazak jednom mesecno, pa to ode na par puta godisnje.....tu rezultata nemoze biti. Tako se prestaje sa ribolovom.
E to je meni bilo pre par godina i srecom prosle godine se desilo nesto, neznam sta, ali pretpostavljam da sam se vratio na pocetak i otkrio opet neka sitna zadovoljstva, koja su godinama bila zanemarena.  Ulov je postao sekundaran, odmor i Dunav su mi dosli na prvo mesto.....i sto je najsmesnije......tek tada sam poceo da lovim, nikad se nisam napecao kao prosle i ove godine :cool:

Sto bi mi rekao moj cica " Aj ne se.ri tu, nego sedi i pecaj." Eto poslusah ga. Samo zalim sto ove godine nisam uspeo da vezem par dana kampovanja na Dunavu :sad:
I have come here too chew bubble gum and kick ass!!!
And i`m all out off bubble gum :) !!!!

Ljuba

Odlično si to opisao. I ja sam bio upao u takvo stanje, sada pokušavam da se vadim jer kad bolje razmislim onaj doživljaj izlaska na reku i čekanje ulova je nešto što se teško može i opisati, mora da se doživi. Ulov kao ulov je u stvari sporedan, lepo je ako ga ima ali ne smeta ni ako izostane, najvažnije je biti tu spreman na akciju. To je taj momenat kada smo u pravom, prirodnom elementu.
Čak sad više uživam kada lovim belu ribu nego kada čekam šarana, paradoksalno ali je tako.  Pre sam samo njega jurio ali sada mi to nekako postaje smorno i sporedno, jeste doživljaj kada mi tresne ali mi je mnogo lepo i kada trza deverika ili babuška.
Neke kolege šarandžije me gledaju prezrivo zbog toga ali mene baš briga, ja sam svoje primerke upecao a sad više nije bitno.

micko.tegi

Citat: ellesar poslato 20 Septembar 2014, 23:12:15
Strasno je kad covek izgubi volju za pecanjem. Obicno se to desi kad se trci za ribom, velikom, kapitalnom, plemenitom :smiley:
Trcis za opremom, motorima, camcima, mestima, hranama, mamcima.......drugim pecarosima, a rezultati nekako izostaju....Pa gledas prognoze, vremena, vodostaja, meseceve mene....pa gledas na razne aplikacije, e danas je los dan, necu da idem, pun mesec....neidem......voda visoka- niska....neidem. Postepeno se to pretvori u neku letargiju, kao pod moras, sledi jos manje uzivanja, pecanja i odmora, jos vise izgovora........u odlazak jednom mesecno, pa to ode na par puta godisnje.....tu rezultata nemoze biti. Tako se prestaje sa ribolovom.
E to je meni bilo pre par godina i srecom prosle godine se desilo nesto, neznam sta, ali pretpostavljam da sam se vratio na pocetak i otkrio opet neka sitna zadovoljstva, koja su godinama bila zanemarena.  Ulov je postao sekundaran, odmor i Dunav su mi dosli na prvo mesto.....i sto je najsmesnije......tek tada sam poceo da lovim, nikad se nisam napecao kao prosle i ove godine :cool:

Sto bi mi rekao moj cica " Aj ne se.ri tu, nego sedi i pecaj." Eto poslusah ga. Samo zalim sto ove godine nisam uspeo da vezem par dana kampovanja na Dunavu :sad:
U potpunosti si u pravu,  ima tu i mene. Ali danasnji problem je sto je sve skupo, plate male, ljudi se krpe, sve je podredjeno kucnom budzetu, koji je kod vecine skroman, pa trosak oko goriva, mamaca, pribora dodje skoro kao luksuz. Nazalost, malo je dobrih terena, pre svega onih gde covek moze da se opusti i ocekuje ulov, do takvih mesta treba doci, najcesce camcem. Ali meni je to pecanje skoro jedini trosak, posto najmanje na sebe trosim, i nije mi zao dinara koji ulozim u to. Nedavno sam se ponovio brodicem, za danasnje vreme nije mala suma, ali imao sam osecaj kad da sam dao hiljaditi deo te sume. Samo kad pomislim da se budim na vodi, da popijem onu prvu jutarnju kafu, dok se ujutru podize ona para sa vode, stapovi zabaceni-to je neprocenjivo za danasnje vreme, pravo bogatstvo...

ellesar

Nemora da bude skupo, bas u toj trci za skupim i neophodnim stvarima najlakse izgubimo kompas.
Padamo na iluziju da nam treba bas taj stap, ta masina, ta varka, mamac ili ta udica da bi nesto uhvatili i ako je nema gubimo volju i želju čak i na vodi. Dolazimo kući demoralisani i razočarani u ribolov i reku, u standard koji nam ne omogucuje da imamo pribor koji želimo i vremenom se to razočarenje pretvara u odbojnost.
Kao i svaka iluzija i ova je laž.
Vratite se na pocetak, prestanite da trcite za ribom, ne jurite je, stanite, sedite i samo pecajte. Preporucujem lov bele samo jednim direktasem :cheesy:
Kad krenete od pocetka, seticete se zasto ste voleli da sedite zorom pored reke uz jutarnju kafu, koliko je umirujuc sum lisca i zvuk talasa. Videcete kako sve lose misli i zla volja odlaze niz vodu i nacete mir. Riba ce to da oseti i doci ce...

Послато са GT-S6500D користећи Тапаток 2

I have come here too chew bubble gum and kick ass!!!
And i`m all out off bubble gum :) !!!!

Teme sličnog naslova (10)