Vodomar

Započeo nenad16, 15 April 2011, 20:48:38

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

nenad16

Vodomar, drugim imenom i vodomar ribar (lat. Alcedo atthis), jedina je vrsta iz porodice rečnih vodomara i podreda vodomara koji živi i u Srednjoj Europi. Živi uz umereno brze tekuće vode ili stajaću vodu, koja mora biti bistra, a u njoj živi dovoljno malih riba. Hrani se najčešće ribom, no isto tako i vodenim kukcima, malenim račićima i punoglavcima. Stanarica je u mnogim područjima, ali odlazi iz područja gde se voda uz koju živi, zimi smrzava. Pored ribica, uz vodu mora biti i dovoljno pogodnih mesta nad vodom koje može koristiti kao osmatračnicu, a voli i kad je voda oivičena drvećem. Koriste reke, potoke, jezera, ali i razne kanale, ribnjake i slična ljudskom rukom oblikovana staništa. Ova vrsta se u Evropi, nakon nekog vremena, brojčano oporavlja ali se i dalje smatra desetkovanom. No kako u svom ukupnom staništu nije ugrožena, vrsta se ne smatra ugroženom.

Vodomar, kao sve vrste ove porodice, ima kratko, zbijeno telo s kratkim nogama, kratkim repnim perima i širokim krilima. Velika glava duga oko 4 cm s dugim šiljastim kljunom smeštena je na kratkom vratu. Ovisno o uglu pod kojim svetlo pada na njega, s gornje strane boja perja kreće se od kobaltno do tirkizno plave, a na leđima ima svetlucavu plavu prugu. Ta pruga posebno je uočljiva kod uzletanja ptice. Dužina tela je između 16 i 18 cm, a težina se kreće između 34 i 46 grama. Raspon krila iznosi oko 25 cm.

Perje na gornjem delu glave, krilnom pokrovu, ramenima i repu je tamno plavozeleno do zelenoplavo. Na glavi su im azurno plave poprečne pruge, dok pera na pokrilju imaju azurno plave vrhove. Pruga na leđima je blještavo tirkizno plava. Donja strana tela je sve do belog grla kod odrasle jedinke rđastocrvena do kestenasto smeđa. Šare na glavi obeležavaju crvenosmeđi pokrovi na ušima, oštro oivičene bijele pege bočno na vratu i jedna plavozelena ili plava pruga na bradi. Na čelu, ispred svakog oka, imaju kestenjasto smeđu pegu koja, spreda gledano, deluje belo. U razdoblju parenja, noge su im narandžasto crvene.

Kljun mužjaka je crn, s donje strane nešto svetliji. Ženkin kljun je s donje strane, od baze do najmanje prednje trećine dužine, narandžastocrven.
Noge mladih ptica su s gornje strane tamno smeđe, a perje im je zagasitije i s gornje strane zelenije nego kod odraslih. Pera na prsima gotovo uvek imaju zelenkaste ili sive vrhove. Kljun im je još prilično kratak sa svetlom pegom na vrhu.
Mitarenje traje od avgusta do sredine novembra. U Srednjoj Evropi u tom razdoblju obnavlja se samo tri četvrtine pera, a nastavlja se u sledećem razdoblju mitarenja. Mladunci te sezone u ovom mladenačkom mitarenju menjaju samo mala, a ponekad i repna pera. Iako se ponekad opisuje zvuk koji ispustaju ove ptice kao pevanje, to nije tačno jer se ne javljaju različitim zvižducima i "rolanjem". Javljaju se nizom različitih glasova, no taj zvuk ima uvek određenu svrhu.

Vodomar nastanjuje velika područja Evrope, Azije i zapadne delove Severne Afrike. U istočnim delovima Indonezije i Melanezije mogu se sresti izolovane populacije. Nema ih u Islandu, severu Škotske i Skandinavije te u Sibiru. Pored toga, nema ih u gorskim područjima i u pustinjama, jer ove ptice za život trebaju tokom cele godine otvorenu slatku vodu. U zapadnoj i srednjoj Evropi vodomari su najvecim delom ptice stanarice. Prema istoku, udeo selica u ukupnoj populaciji se povećava. Putevi selidbe ovih ptica još nisu dovoljno istraženi.

Vodomar ribar hrani se ribama, vodenim kukcima i njihovim larvama, malenim račićima i punoglavcima. Može progutati ribu dugu do 9 cm i s najvećom visinom u leđima do 2 centimetra. Ako su ribe izdužene, "tanke" vrste, mogu ih progutati i do 12 cm duge.
Način lova im je strmoglavo uranjanje. S osmatračnice neposredno iznad vode ili u njenoj blizini, kreće u vodu. Kad uoči mogući plijen, baca se u vodu koso u odnosu na površinu, glavom prema napred, često još ubrzavajući kratkim zamasima krila. Pri uronu, oči su im otvorene, ali zaštićene kožom migavicom. Kad stignu do vode, skupljaju krila tesno uz telo, ili ih ispruže prema gore. Čim uhvate lovinu, usporavaju ispruženim krilima i nogama. Prema površini ide zatiljkom, glave pritisnute uz prsa. Konačno, trzajem izbacuje prvo kljun iz vode i ptica odmah, ili nakon trenutka odmora, poleće natrag na osmatračnicu. Najčešće čitav ovaj proces ne traje duže od dve do tri sekunde. Ako nema odgovarajuće osmatračnice, vodomar može zaroniti i iz "lebdećeg položaja" (mahanje krilima kod kojeg ptica ostaje na mestu, "lebdi"). Nije svaki uron uspešan, često lovina uspe pobeći.

Za "obradu" lovine, vodomar treba u pravilu deblju granu, ili neku drugu čvrstu podlogu koja se ne njiše. Manju lovinu često, uz snažno stiskanje kljunom, proguta odmah. Veće ribe donese natrag na granu i tamo je trese, ili je drži u kljunu i udara njom po podlozi dok je ne ubije. Zatim, držeći je kljunom, malim pomicanjima okreće da je može progutati s glavom prema napred jer bi mu riba inače mogla ljuskama ili perajama zapeti u ždrijelu. Neprobavljive ostatke obroka, riblje kosti ili ostatci kukaca izbacuju (povrate) jedan do dva sata nakon obroka.

Većina vodomara živi u trajnim parovima. Kad je godina povoljna, s puno moguće lovine, neki mužjaci žive sa dve ženke koje istovremeno, no na razdaljini od nekoliko kilometara, imaju legla. Nakon izleganja mladunaca, mužjak hrani paralelno mladunce oba legla. Pri tome, moguća je i pojava više uzastopnih legla iste ženke.
Između februara i marta vodomari uz glasno dozivanje lete duž vode. Ako se sretne mogući partner, sledi dugo zajedničko letenje tik iznad vode, pa kroz šumu do iznad drveća. Vrlo retko u tome ucestvuju više od dve ptice. Nakon toga, mužjak zaposeda moguće mesto za leglo.

U vreme udvaranja mužjak donosi malene ribe koje uz naklanjanje pruža ženki. Ona ih prihvata uz pevanje i trepereći krilima. Ovo hranjenje u okviru udvaranja jača povezivanje para i služi proceni partnera. Ponekad, ptice samo sede na nekoj grani uz moguće mesto za leglo, i naizmenično pevaju.

U razdoblju kopanja hodnika i na njegovom kraju šupljine za leglo, mužjak ponavljajuci, kao deo svadbenog rituala, donosi ribice ženki, a pri kraju pripreme prostora za leglo, dolazi do parenja. Pred parenje, mužjak zauzima imponirajući položaj tako, da sedi uspravno s priljubljenim perjem, a krila objesi prema naprijed. Tada uzleće iza ženke, koja svoju spremnost za parenje često pokazuje pevanjem i gotovo vodoravnim prileganjem na granu, i sleće na leđa svoje partnerke. Sad se mužjak hvata kljunom za perje na glavi ženke, i za nekoliko sekundi same kopulacije krilima održava ravnotežu. Nakon toga, najčešće sledi kupanje. Kopulacija se, sa ili bez uvodnog ritualnog hranjenja ženke, može ponavljati više puta dnevno.

Na nekoj okomitoj ili lagano prema napred nagnutoj strmoj obali od gline ili čvrstog peska koja nije previše premrežena korenjem, počinju s kopanjem, po mogućnosti u gornjem delu obronka. Lagano uzlazni tunel s proširenjem na kraju dug je između 60 i 90 centimetara, a u preseku ovalan, visok oko osam centimetara. Komorica na kraju tunela ima u promeru oko 17 cm, a visoka je oko 12 cm. Za razliku od tvrde gline, u mekom pesku proširenje može biti dugo i do 100 cm. Komoricu ničim ne oblažu, no uskoro se u njoj nakupe neprobavljivi ostaci riba.

Par sedi na grani pred obronkom, dok mužjak iznenadno ne poleti i pred mestom koje procenjuje pogodnim i ostane lebdeti kako bi kljunom udarao po podlozi. Nakon toga, vraća se na granu i čisti kljun od zemlje. Uskoro mu se pridružuje i ženka i zajedno kopaju tunel i šupljinu za leglo. Jedna ptica ostaje napolju na straži, dok je druga zauzeta kopanjem. Iskopan materijal nogama izbacuju van. Tek kad počne iskopavanje proširenog dela za leglo, ptica može iz tunela izaći glavom prema napred. Ako se kod kopanja ispreči kamen ili neki koren, ptice ili zavojem tunela zaobiđu prepreku, ili počnu kopanje na drugom mestu. Gradnja može trajati dve do tri nedelje. Završenu "nastambu" na ulazu obeležavaju belim izmetom.
Jedan par ponekad započne više tunela ili čak iskopa i dovrši više takvih nastambi. Ptice ponekad nakon čišćenja, koriste stare, već korištene nastambe, pri čemu nije važno da li ju je ranije iskopao taj, ili neki drugi par. Često se i odluče dovršiti ranijih godina započetu nastambu. Većina parova do kraja marta ili početka aprila imaju spremnu odgovarajuću nastambu.

Ženka polaže jaja pre podne, svakog dana po jedno. Jaja su bela, glatka i gotovo okrugla (dužina oko 2,2 cm, širina oko 1,9 cm). Prvih dana su malo ružičasta, a kasnije postaju porculanski bela. Teška su oko 4,3 grama, od čega je 5% ljuska.
U Srednjoj Evropi ženka snese 6 - 8 jaja, retko više, a s ležanjem na jajima počinje, smenjujući se s mužjakom, tek kad snese i zadnje jaje. Ptica koja sedi na jajima, noću je to najčešće ženka, sedi u komorici glavom okrenuta prema ulaznom tunelu. Partner koji dolazi na svoju "smenu", spolja doziva pticu iz komorice, koja nakon dozivanja napušta leglo i izlazi. Ležanje na jajima traje 19 do 21 dan. Mladunci uglavnom svi izlaze iz jaja istog dana, a kad svi izađu iz jaja, ljuske obično ostaju u komorici. Ponekad roditelji iznose ljusku van, i ispred nastambe ih ispuštaju u vodu.

Od svih započetih legala, 30 do 40% propada. Veliki deo legala uništi podizanje nivoa vode uz koju su komorice građene, no i snažna kiša može izazvati urušavanje obale s leglima. Pored toga, snažne kiše zamute vodu, što jako otežava lov vodomara, pa mladunci uginu od gladi. Odrasle ptice mogu preživeti kraća razdoblja bez ulova.
Nespretno smeštena komorica može biti plen različitih grabljivaca, koji odozgo ili spreda opljačkaju leglo. I dva ili tri sata boravka ljudi kod ulaza u komoricu može dovesti do gubitka legla, jer se roditelji ne usude ući u duplju. Nekoliko dana nakon gubitka legla, ptice izlegu ponovo 6 do 7 jaja, i ponovo leže na njima.

Po izlasku iz jaja, mladunci su goli i slepi. Roditelji ih prvo hrane kukcima, a kasnije ribicama dugim 4 do 5 cm. Nakon 8 dana, izbijaju prve plavkaste patrljke na prsima, leđima i krilima mladunaca. U dobi od desetak dana, ptićima se otvaraju oči. Sad je jedan od roditelja s mladuncima još samo noću. Nakon dve nedelje, ptići imaju perje, ali su pera još u prozirnoj ovojnici. Nakon tri nedelje, perje, osim manjih područja na glavi, gubi ovu ovojnicu.
Krajem maja do sredine juna, u dobi od 23 do 28 dana, mladunci izleću iz legla. U početku im roditelji, najčešće mužjak, donose ribice i pri tome ih odvlače sve dalje od legla. Ubrzo počinju i sami loviti ribu. U tom razdoblju ugrožavaju ih kobci i jastrebovi, ali i šumska sova.
Nakon kraćeg udvaranja, u junu odnosno julu roditelji imaju ponovo leglo, i sve se ponavlja kako je već navedeno. Neki parovi uspevaju izvesti i treće leglo u sezoni, tako da njihovi mladunci izleću krajem avgusta do kraja septembra.

Analize prstenovanih ptica pokazale su, da vodomari imaju visoku stopu ugibanja. Tako između napuštanja legla i iduće sezone parenja ugiba oko 80% jedinki. Pored toga, oko 70% odraslih ptica ugiba između dve sezone parenja. Vrlo retko jedinke dožive tri godine. Izuzeci stari 5 godina su vrlo retki. Ovu visoku stopu smrtnosti vodomari nadoknađuju visokom stopom reprodukcije.
Daj čoveku ribu i nahranio si ga za jedan dan, nauči ga da peca nahranio si ga za ceo život!

Александар Бунчић

Pravi dragulj medju pticama,uvek odmorim oči kad ga ugledam kako sedi na trski ili grani koja je nadvijena nad vodom i čeka svoju ribu. A kad preleće sa grane na granu to radi tako blizu vode da ne znaš da li leti ili pliva.
Fisherman/Musician/Astronomer amateur

Wrangler

Omiljena poza vodomara...

.. i tako na kraju godine u kojoj sam potrosio 365 kondoma,ja ih sve sakupim,istopim i od njih napravim gumu na kojoj pise "GOOD YEAR !!!

juzba

Zadovoljstvo ga je gledati dok lovi ribu :ok:
Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo! Bolje junački pobjeći, nego kukavički poginuti!
Ko izgubi dobitak, dobije gubitak! Bolje ispasti budala nego iz vlaka!
Bolje živjeti cijeli život bogat nego sedam dana u siromaštvu!

tonyboy

Kod nas na Bosutu ga često viđam, to mi je jedna od najdražih malih ptica. A sa svojim kolegom vodim vječnu raspravu jer on tvrdi da je to kolibri hehe. U svakom slučaju, odmor za oči.

VooDoo_Chile

Moja omiljena ptica!
Evo jednog od mene sa Gajačkog dunavca:


Wrangler

Prelijepa slika.  :clap2:
.. i tako na kraju godine u kojoj sam potrosio 365 kondoma,ja ih sve sakupim,istopim i od njih napravim gumu na kojoj pise "GOOD YEAR !!!

Goachild

Kingfisher samo ime govori kakav je ribolovac. Priroda je podarila ovoj predivnoj ptici instinkt da preživljava loveći ribice...  smiley072

bladerizer

prelepo je gleda ti kad se srmoglavi sa grane direkt u vodu i ulovi ribicu ali cesto to njegovo buckanje me povuce da pomislim da se neka grabljivica javlja uz obaalu  :rolleyes:
Leleee otkaci se

pikeman






Tekst Mr Borisa Garovnikova "Vodomar (Alcedo atthis)", objavljen u Riboreviji broj 28, 1996. godina.



Александар Бунчић

Neće da deli mesto sa kolegom na grani,sram ga bilo :cheesy:
Fisherman/Musician/Astronomer amateur

pikeman



Александар Бунчић

Штета што нема бар део вокалних могућности као његов крупнији рођак, мислим да би то био спектакл чути га на овим просторима :cheesy:

Fisherman/Musician/Astronomer amateur