Orao Belorepan

Započeo pikeman, 08 Mart 2009, 20:20:46

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

pikeman

Orao Belorepan
- latinski naziv: Haliaeetus albicilla
- raspon krila: od 210 do 265 cm
- dužina: 69 do 100 cm
- opis: odrasli su tamnosmeđi sa žućkastim perjem po glavi i vratu, žutim kljunom i sjajnobelim repom; polno nezrele ptice imaju taman kljun i rep
- stanište: plavne šume i velika močvarna područja, takođe veće reke, bogate ribom
- hrana: zimi iscrpljene ili povređene vodene ptice, uglavnom patke, takođe strvine, a u proleće i leto krupnija riba (štuka, jaz, deverika, šaran, babuška i dr.)


Orao Belorepan je najveći orao Evrope. Rasprostranjen je od severne Evrope (zapadna Irska, obala Norveške) prema istočnoj i južnoj, pa preko zemalja bivšeg SSSR-a na istok do Kamčatke i Japana. Ornitolozi razlikuju pet geografskih rasa od kojih je jedna dobro rasprostranjena u Severnoj Americi. Tamo su ga Amerikanci stavili i u svoj grb (bela glava i rep). Njegova ishrana je odraz životnog prostora. Hrani se pticama močvaricama (patke, guske, labudovi, gnjurci, galebovi, čaplje i dr.), sisarima do veličine zeca i lisice, kornjačama, zmijama i ribama do 8 kg težine. Plen hvata snažnim kandžama, grubo ga očerupa i raskomada. Hranu brzo guta i skuplja u volji, a kasnije je postepeno vari. Često se prehrani i strvinama, najčešće uginulim ribama. Satima može jedriti na struji toplog vazduha. Vršno perje na krilima je rašireno, glava i vrat su istegnuti, a nazad je kratki klinasti rep. Ženka je nešto veća od mužjaka.



Orao Belorepan se najčešće gnezdi u blizini velikih vodenih površina: reka, mora, jezera, ili velikih ribnjaka. Gnezdo gradi visoko u krošnji drveća a najpogodnije su mirne, stare šume. Promer gnezda je do 180 cm, a kako ga godinama nadograđuje, može biti toliko i visoko. Literatura spominje da gradi gnezdo i na tlu. Ima jedno leglo. Tokom februara i marta na jajima naizmenično sede ženka i mužjak (ženka duže). Mladi orlići – čučavci, izvale se otvorenih očiju i ušiju, pokriveni zametnim paperjem koje u prvih nedelju dana zamene pravim paperjem. Nakon 70 dana, oko sredine meseca juna, počinju leteti. Primećeno je da jači mladunac baca slabijeg iz gnezda pre poletanja, verovatno zbog nedostatka hrane jer mladi su veliki gladeži, puno jedu i najčešće su teži od roditelja. Nakon poletanja, mladunac se do 28 dana vraća u gnezdo da ga roditelji hrane pre nego što se potpuno osamostali. Mladi orlić je nešto tamnijeg perja, bez karakterističnog belog repa. Luta do pete godine, kada kao znak polne zrelosti dobija beli rep, koji mu je nešto kraći nego predhodni smeđi. Tada počinje tražiti ženku i graditi gnezdo. Uz odgovarajuću zaštitu nizijskih poplavnih područja i šuma preostalo bi dovoljno životnog prostora i mesta za njegovo gnežđenje. Tada bi se stvorili uslovi za naseljavanje novih parova. Zaštita te vrste mogla bi povećati mogućnost opstanka i brojnim drugim biljnim i životinjskim vrstama.





Panonski Mornar

Prekrasan i poučan tekst uz fotke za svaku je pohvalu   :ok:
Kada sklopim oči nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile. Znam, to tuže vodene vile, Dunav sedef odranja. Đ Balašević

dirigent

Da mi je jedan dan biti on.E to ti je život pogled sa visoka i svi ti se dive.

pikeman



BOJANK

Kad god ga vidim, pogledom ga pratim dokle god mogu ! Zadivljujuča ptica  smiley033
...nekad siv, a nekad žut...

mamijo

Ima 1 par izmedju Zemuna i Banovaca .... pokusacu da gi uslikam ove godine!
Hate to say I told you so. I do believe I told you so.

Djole

Viđao sam ih mnogo puta.  :takoje:

pikeman



jugov

U Srbiji, orao belorepan najčešće se sreće u Vojvodini, uz velike ravničarske reke koje su bogate plenom, a naročito ribama. Glavna gnezdilišta su u zoni ,,Gornjeg Podunavlja" i Bosutskih šuma, a značajna su još i područja: Plavna-Futog, Koviljski rit, Obedska bara, Potisje i Potamišje. Pojedini parovi polako osvajaju područja južno od Save i Dunava. Gnezde se na starijim visokim stablima u listopadnim šumama, najčešće na visini od 20 metara do 33 metra. Gnezdo je impozantna građevina širine čak do dva i po metra. Na pogodnim mestima zabeležena su gnežđenja i preko sto godina. Najpogodnija mesta za izgradnju gnezda su stabla crne i bele topole, hrasta, jasena i vrbe. Ženka nosi od dva do tri jaja, koja obično polaže u drugoj polovini januara ili početkom februara. Inkubacija traje 38 dana, a mladi poleću sa 70-75 dana starosti. Prve dve godine života, mladi nemaju najkarakterističniju oznaku belorepana, kako mu i samo ime kaže: beli rep, a polnu zrelost dostižu tek sa pet ili šest godina starosti. Ishrana je veoma raznovrsna, od živog plena (ribe, ptice, sisari, vodozemci, gmizavci), do lešina poluraspadnutih životinja. Često otima plen od drugih životinja, a rado se nastanjuje i u blizini kolonija ptica močvarica, gde krade jaja, mladunce ili lovi odrasle ptice na gnezdima. Brojnost u Srbiji se procenjuje na oko 80 parova. Znatan broj negativnih faktora je tokom prošlog veka redukovao brojnost ove vrste na celom kontinentu. Među tim faktorima posebno su značajni sužavanje povoljnih mesta za gnežđenje sečom starih i autohtonih šuma i pojedinačnih stabala, kao i redukovanje hranidbene baze isušivanjem močvara i drugim hidromelioracionim radovima. Takođe, zagađenje životne sredine teškim metalima i hemijskim sredstvima korišćenim u poljoprivredi i šumarstvu doveli su do velike smrtnosti odraslih ptica, niskog nataliteta i obimne intoksikacije tadašnje populacije. Raniji period intezivnog hvatanja i odstrela ptica uzrokovanih željom za kolekcionarstvom i redukcijom ,,štetočina", danas je u značajnoj meri prevaziđen. U Evropi su ostvareni pozitivni rezultati na povećanju populacije formiranjem hranilišta. Kada je u pitanju Srbija, ova mera je delimično primenjena u lovištima ,,Gornjeg Podunavlja" i Bosutskih šuma, ostavljanjem iznutrica odstreljene visoke divljači. Takođe, namenska hranilišta otvorena su na Fruškoj Gori, kod Pančeva, na Vršačkim planinama i u Deliblatskoj peščari.


дом је тамо, где је дунав
dom je tamo, gde je dunav

kobra

Bio je jedan par u Krcedinu tacnije u starom kamenolomu gde je odavno zabranjena eksplatacija kamena,ali neka gospoda su minirali u kamenolomu i naravno oterali ovu divnu pticu.

Role

Naravno #krasna gospoda# ala je digo šarana, da je meni takog dignit i ja bi od sreče poletio :cheesy:
Rodio sam se da pecam, a potjerali su me da radim!

Panonski Mornar

Kakvo savršenstvo i sklad nevjerojatno  :tongue:  kralj neba -tako se trebao zvati  :takoje:
Kada sklopim oči nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile. Znam, to tuže vodene vile, Dunav sedef odranja. Đ Balašević

zoki80


jugov

voleo bi da vidim fotke orlova sa naših terena, paziva sve vukove koji provode više vremena na vodi i imaju takve slike da ih postave, stvarno su kraljevske ptice,  ove što ja imam su sve iz drugih zemalja u okruženju. kod nas (srbiji), po saopštenju nekakvog udruženja za zaštitu ptica,  treba da živi oko 10 do 15 parova čije su teritirije u proseku oko 30 km. i ugrlavom se nalaze na teritorijama zaštićenih prirodnih staništa. a ja do sada samo jednom jednog video,  :no:
дом је тамо, где је дунав
dom je tamo, gde je dunav

Panonski Mornar

Na mojem terenu gdje pecam ima ih nekoliko pari  kruže na velikoj visini kreću se recimo od Bogojevskog mosta pa uzvodno nekoliko km nikad ih nisam vidio kako love tako da ih ni snimit nisam uspio, obično su na velikoj visini krstare i hlade se na vjetru .Gnjezde se  sa vaše strane u onim šumama otprilike na 1368 km Dunava   neznam gdje ali tamo su skroz  :takoje:
Kada sklopim oči nebom naiđu lađe,
zvona, lavež, komšijske svađe, miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile. Znam, to tuže vodene vile, Dunav sedef odranja. Đ Balašević