Amazona

Amazona je druga najduža rijeka na svijetu i presijeca najveću tropsku šumu na svijetu. Sa svojih 6280 kilometara (prema nekim podacima ima i 6750 kilometara), jedino je Nil duži od nje. Ali ako već nije najduža, onda je zasigurno najšira rijeka. Španjolski istraživač Francisco de Orellana je bio prvi Evropljanin koji je otišao duboko u to područje. Dao joj je ime Amazona 1542. godine, jer je vidio mnogo plemena žena ratnica koje su ga podsjetile na Amazonke iz grčke mitologije.

Izvor joj je smješten visoko u peruanskim Andama nekih 150 km od Tihog oceana. Dubina rijeke ovisi o njenoj širini, i varira od 50-80 metara. U blizini grada Obidosa duboka je čak 130 metara. Široka je i do 50 km, a na samom ušću rijeka prelazi 250 kilometara širine. Voda u ogromnim količinama utiče u Atlantski ocean – preko 200 000 kubičnih metara vode u sekudni. Procjenjuje se da ukupna količina vode iz Amazone iznosi preko 20% svih svjetskih voda. Takvo izlijevanje dovodi do stvaranja pojasa slatke vode u Atlantskom oceanu širokoga 200 km. Najveći dio korita Amazone ima vrlo blag pad – u prosjeku samo 2 centimetra po kilometru. Blagi pad njenog estuarija omogućuje da plimni valovi iz Atlantskog oceana dopru duboko u unutrašnjost.
Na tom području se nalazi preko 200 rijeka, dok 17 rijeka koje utječu u Amazonu ima dužinu preko 1600 kilometara. Sve te rijeke i potoci čine Amazonsko područje koje zauzima 40% cijele Južne Amerike. Zauzima područja Brazila, Venecuele, Kolumbije, Ekvadora, Perua i Bolivije, odnosno prostor od Anda na istoku preko Brazilkog visočja na jugu do Gvajanskog gorja na sjeveru. Kada bi to bila država, bila bi deveta najveća država na svijetu.

Amazonska prašuma je najveća i najstarija biljna formacija na Zemlji. Ona čini 25% svih šuma na Zemlji. Tamo nema godišnjih doba. Postoje samo vlažna i manje vlažna razdoblja. U Amazonskom području se nalaze tisuće i tisuće najrazličitijih životinja i biljaka. Na prosječnom četvornom kilometru Amazonskog područja nalazi se 750 vrsta biljaka, 125 vrsta sisavaca, 400 vrsta ptica, 100 vrsta gmazova i 16 vrsta vodozemaca.

Procjenjuje se da na tom području živi između 2500 - 3000 vrsta riba. Budući da na cijeloj planeti Zemlji živi oko 6650 vrsta slatkovodnih riba, Amazonsko područje predstavlja nepresušan izvor za ihtiologe cijeloga svijeta. Recimo samo da na području Amazonije ima deset puta više vrsta riba nego u cijeloj Evropi.
Od studenog do lipnja nastupa tzv. kišna sezona. Tada dolazi do potapljanja golemih područja koja predstavljaju idealno mjesto za mriješćenje mnogih vrsta riba. Ciklidi prolanaze izdvojene bare u kojima se mrijeste. Primjećeno je da su puno pogodnije bare koje su izvan dometa velikih krošanja. Naime, sunce jače zagrijava vodu, povečavajući temperaturu u bari. Veća temperatura potiče ciklide na parenje, a istodobno u bari dolazi do rapidnog rasta mikroalgi i infusorie. Oni mladim ribama omogučuju brz rast, za razliku od bara koje ostaju po cijeli dan u hladu. Tamo je reprodukcija ciklida puno manja te su ribe općenito slabije razvijene. Vodostaj rijeka zna oscilirati 11 - 15 metara.
Ihtiolozi Lowe i McConnell 1984. godine su procijenili da na Amazonskom području žive 82 vrste ciklida. Novija istraživanja Sven O. Kullandera pokazuju kako postoji preko 300 vrsta. Zastupljenost ciklida naspram drugih riba je relativno malena. To je zbog toga što oni ne vole brze, jake rijeke. Zato ih se većinom i nalazi u manjim pritocima, barama i jezerima.
Rijeke u Amazonskom području dijele se na: bijelu vodu, bistru vodu i crnu vodu.

Bijela voda
To su rijeke koje dolaze sa područja Anda. Putem ispiru tla (većinom glinu) koja muti vodu. Pošto je voda prilično mutna u njoj se nalazi malo vodenog bilja. Voda je bogata hranjivim tvarima koje privlače mnoge insekte. Za insektima naravno dolaze i mnogobrojne ribe. pH vode iznosi između 6.4 – 7, a tvrdoća joj je gotovo nemjerljiva (ispod 1o dH), dok joj je boja za razliku od njenog naziva žučkasta. Tipične rijeke su Rio Solimoes, Rio Madeira, Rio Branco.

Bistra voda
Dolazi sa Brazilskog visočja i Gvajanskog gorja. Pošto na tim planinama nema erozivnih stijena niti rijeke ne sadrže topive, hranjive tvari. Voda je kisela, pH 5 – 6. Boja im je prozirna, ponekad zelenkasta, sa vrlo velikom prozirnošću – 4.5 metara. Struja u rijekama je prilično jaka. Rijeke Rio Toncantins, Rio Xingu, Rio Tapajos, ulaze u rijeku Amazonu sa juga.

Crna voda
Jako kisela (pH 3.5 - 5.0) i mekana voda (ponekad je tvrdoća tako mala da je namjerljiva). Usprkos tamnoj boji (boja čaja), voda je iznimno prozirna sa vidljivošću u dubinu od oko 9 metara i smatra se jednom od najčišćih voda na svijetu. Milijunima godina rijeke su erozijom raznosile Brazilska i Gvajanska visočja, stvarajući taloge pijeska. Ti talozi gotovo da i ne posjeduju minerale koji bi povećavali tvrdoću vode. Tamnu boju dobiva zbog otpalog lišća koje ispušta tanin i ostataka biljaka u vodi. Inače bi mikroorganizmi razgradili organski otpad, ali pošto ih nema, otpad ostaje i čini vodu tamnom, a tanin joj i povećava kiselost.
Budući je voda izuzetno kisela i tlo siromašno hranjivim tvarima, samo određene vrste drveća mogu živjeti u njezinoj okolici. Ista je situacija i sa insektima, kojih ima znatno manje nego u drugim dijelovima Amazone. Samo rijetki insekti mogu podnositi takve uvjete i ne predstavljaju veliki izvor hrane za ribe. I drugih životinja ima mnogo manje nego u ostalim područjima Amazone. Štoviše glavne crne rijeke su gotovo bez života, tako da ribe i ostala živa bića žive u okolnim pritocima, jezerima, močvarama i barama. Ali sve to nije spriječilo da se u ovim vodama razviju fantastično zanimljivi ciklidi: Pterophyllum, Symphysodon, Uaru ..., kao i mnogobrojne druge ribe: tetre, guramije, Arowane ... Crne vode se najčešće nalaze na područjima zapadne i središnje Amazonije. Rijeka Rio Negro je tipičan predstavnik crnih voda, a ujedno je i četvrta najveća rijeka na svijetu. Kako je tlo oko svih crnih voda siromašno hranjivim tvarima, nije pogodno za ljudsko iskorištavanje. Zbog toga i Indijanci Rio Negro zovu i Rijeka gladi.

Zanimljivo štivo,za pohvalu panonac

Evo nešto i o najdužoj...

Reka Nil

Dužina    6.650 km
Visina izvora    134 m
Prosečan protok    830 m³/s
Površina sliva    400.000 km²
Izvor    Afrika
Ušće    Mediteran
Zemlje sliva    Uganda - Sudan - Egipat

Reka Nil (arapski: النيل an-nīl), u Africi, je jedna od dve najduže reke na Zemlji. Nil se obično smatra najdužom rekom na svetu, ali da li je duži od Amazona u Južnoj Americi je još uvek predmet dosta debata. Ovo je uglavnom iz dva razloga: prvo, dužina reka varira vremenom (posebno u ravnicama, gde reke često menjaju tok), i, drugo, tačka od koje se meri dužina reke je često diskutabilna.

Postoje dve velike grane Nila: Beli Nil, od ekvatorijalne istočne Afrike, i Plavi Nil, iz Etiopije. Viktorijino jezero u Ugandi se obično smatra izvorom Nila, mada i samo jezero ima reke koje ga napajaju. Ove reke, značajnih veličina iz ostalih afričkih velikih jezera. Najdalja reka koja čini Nil je Ruvironza, reka u Burundiju, koja je gornja grana reke Kagera. Kagera teče 690 km pre nego što se ulije u Viktorijino jezero.

Kada napusti Viktorijino jezero, reka je poznata kao Viktorijin Nil. Teče dalje približno 500 km kroz Jezero Kjoga, dok ne stigne do Albertovog jezera. Kad napusti Jezero Albert, reka je poznata kao Albertov Nil. Zatim teče kroz Sudan, gde postaje poznat kao Bar al Džabal. Na ušću Bar al Džabala i Bar el Gazala, reka postaje poznata kao Bar al Abjad, ili Beli Nil, zbog gline koja se rastvara u vodi. Odatle, reka teče u Kartum.

U međuvremenu, Plavi Nil (ili Bar al Azrak) izvire iz Jezera Tana u etiopijskim visijama. Plavi Nil teče oko 1.400 km do Kartuma, gde se Beli i Plavi Nil spajaju u "Nil". Neobično je da se poslednja pritoka (Atbara) sa Nilom spaja na otprilike polovine puta do mora.

Posle spajanja Plavog i Belog Nila, jedina veća pritoka je reka Atbara koja izvire u Etiopiji severno od jezera Tana i dugačka je približno 800 kilometara. Utiče u Nil 300 kilometara nizvodno od Kartuma.

Nil se potom uliva u veštačko Jezero Naser, načinjeno iza Asuan visoke brane, 270 km unutar Egipta od sudanske granice. Od 1998, određeni deo vode iz Jezera Naser se deli zapadno i formira Jezera Toška. Od Jezera Naser, glavni kanal teče na sever kroz Egipat i u Mediteransko more; a sporedni kanal, Bar Jusef, se odvaja od glavnog kanala nizvodno od grada Aziuta, i uliva se u Fajum. Na utoku Nila u Sredozemno more se formira delta Nila. Nanose iz Nila struje vuku dalje na istok, i ovi nanosi pospešuju ribolovne industrije istočnog Mediterana, ili je to barem bio slučaj do izgradnje asuanske brane.

Od Ruvironze do Mediterana, Nil je dug približno 6650 km. Ako se meri od Viktorijinog jezera, dužina iznosi približno 5584 km. Napaja se sa otprilike 2,8 miliona do 3,4 miliona km² .
kompozitna satelitska slika Nila (vidi takođe Delta Nila)

Nil (iteru na staroegipatskom) je bio žila kucavica stare egipatske civilizacije, i većina stanovnika i svi egipatski gradovi su živeli u dolini Nila. I danas Nil hrani većinu stanovnika Egipta, koji se inače nalazi u negostoljubivoj Sahari. Reka se izlivala svakog leta, čineći okolna polja vrlo plodnim. Tok reke je na nekoliko mesta uznemiren kataraktama, koje su odeljci gde reka teče brže, sa mnogo malih ostrva, plitkom vodom, i stenama, što pravi prepreke za brodsku plovidbu. Prva katarakta, najbliža ušću reke je kod Asuana severno od asuanskih brana. Severno od Asuana, Nil je poznata turistička destinacija, sa krstaricama i tradicionalnim drvenim brodovima, felučama. Osim toga, brojni "plutajući hoteli" - krstarice ugošćavaju turiste i rutiraju između Luksora i Asuana, a zaustavljaju se kod Edfua i Kom Omboa. Bilo je moguće ploviti ovim brodovima sve od Kaira do Asuana, ali je najseverniji deo iz sigurnosnih razloga zatvoren već više godina.

Iako većina Egipćana još uvek živi u dolini Nila, izgradnja asuanske brane (završena 1970.), koja proizvodi struju, je prekinula letnje poplave, i njihovo obnavljanje plodnosti zemljišta.

Gradovi na Nilu su između ostalih Kartum, Asuan, Luksor (Teba), i konurbacija Giza–Kairo.

Uprkos pokušajima Grka i Rimljana (koji nisu uspeli da prodru kroz Sud, močvaru na jugu Sudana), izvor Nila nije bio poznat do 19. veka, kada je Džon Haning Spik ((John Hanning Speke)) prvi kao izvor označio Viktorijino jezero. Razne ranije ekspedicije od antičkih vremena nisu uspevale da otkriju izvor, i stoga su se pojavile klasične helenističke i rimske pretstave reke, kao muškog rečnog boga sa glavom prekrivenom platnom.

Reč "Nil" potiče od reči Neilos (Νειλος), grčkog imena za Nil. Još jedno grčko ime za Nil je bilo Aigiptos (Αιγυπτος), i to je poreklo imena "Egipat".

Najveće svjetske rijeke su u opasnosti
U rijeku Jang Ce ulijeva se više od polovine kineskog industrijskog otpada i kanalizacije. Nestale su skoro sve močvare i plavne oblasti koje se nalaze uz Dunav. Rijeka Rio Grande je postala tako plitka da se u nju ulijeva slana voda koja sa sobom donosi morsku ribu. One ugrožavaju ekosistem slatkovodne faune.
Zagađenja, globalno zagrijavanje i neograničena izgradnja mogla bi uništiti neke od najvećih i najpoznatijih svjetskih rijeka. Ovakav odnos prema rijekama u bliskoj budućnosti mogao bi učiniti da nestane hiljade ribljih vrsta, uzrokuje strašne nestašice vode

Samo 21 od 177 najdužih rijeka na planeti teku neprekinuto, svojim tokom prema moru. Ostale na sebi imaju građevine i brane koje uništavaju staništa riba koje migriraju i ostalih vrsta tako što mijenjaju prirodni tok rijeke.

Skoro jedna petina od 10 hiljada slatkovodnih biljnih i životinjskih vrsta je izumrla ili je na pragu izumiranja, stoji u izvještaju Svjetskog fonda za očuvanje prirode (WWFN).

Izvještaj se fokusirao na svjetski najvažnije rijeke: Nil, Dunav, Rio Grande, la Plata, Murray-Darling, Jang Ce, Ganges...

Dunav, koji je dom za više od polovine evropskih slatkovodnih vrsta izgubio je 80 posto okolnih močvara i plavnih oblasti koje su dom za hilade biljnih i životinjskih vrsta.

U Kini, zagađenje glavnog toka rijeke Jang Ce u posljednjih 50 godina udvostručilo se. Gomile smeća, životinjski otpad, industrijske i bolničke vode nalaze se u toj rijeci.

Nivo vode Nila, najduže rijeke na svijetu, u stalnom je opadanju. Do 2025. dostići će kritični nivo. To predstavlja opasnost za izvore pitke vode koje su ljudi koristili hiljadama godina.

Jangcekjang, Jangce ili Čanđang (kineski - Chang Jiang, Velika reka ili Dugačka Reka) je reka u središnjoj Kini.

Dužina    oko 6.380 km
Visina izvora    5,042 m
Prosečan protok    31,900 m³/s
Površina sliva    1.775.000 km²
Izvor    Tagla planina, severoistočni Tibet
Ušće    Istočno Kinesko more
Zemlje sliva    Narodna Republika Kina


Jangcekjang je najveća reka u Aziji i treća po veličini na Zemlji (Posle Amazona i Nila). Po kineskim geografima dugačka je 6.380 km mada se u raznim izvorima sreću brojke od 5520 do 6380 km. Površina sliva Jangcekjang je 1.775.000 km² i on se prostire na oko 1/5 površine Kine. Jangcekjang izvire na Tagla planini u severoistočom delu Tibeta. U gornjem toku reka protiče kroz ogromne klisure (koje su i najveće na Zemlji) i tu poseduje veoma veliki hidroenergetski potencijal. Kod Jičanga prolazi kroz kanjon Sansja dugačak 400 km. Plovna je za morske brodove do grada Vuhana na dužini od 1.200 km, dok je za rečne plovna do grada Čungkingana u dužini od 2.850 km. Uliva se u Istočno Kinesko more, severoistočno od grada Šangaja. Širina njenog ušća iznosi preko 20 kilometara. Najveće pritoke Jangcekjanga su: Jalung, Min, Kjaling i Han. Najveći gradovi koji leže u njenom basenu su: Šangaj, Nanking, Hankou (Vuhan) i Čungking. Reka ima veoma veliki hidroenergetski potencijal. Na reci se nalaze brojna veštačka jezera, kanali i hidroelektrane. Najpoznatija građevina na reci Jangcekjang je Brana Tri klisure u pokrajini Hubej koja je građena 17 godina. Ova brana će posle završnih radova 2009. godine postati najveća na svetu. Kod Nankinga i Vuhana reka je premošćena velikim dvospratnim mostovima za železnički i drumski saobraćaj.

RIJEKA   IZVORIŠTE    SLIV   DUŽINA
km
Nile    Tributaries of Lake Victoria, Africa    Mediterranean Sea    6,690
Amazon    Glacier-fed lakes, Peru    Atlantic Ocean    6,296
Mississippi-Missouri-
  Red Rock    Source of Red Rock, Montana    Gulf of Mexico    5,970
Yangtze Kiang    Tibetan plateau, China    China Sea    5,797
Ob    Altai Mts., Russia    Gulf of Ob    5,567
Huang Ho (Yellow)    Eastern part of Kunlan Mts., west China    Gulf of Chihli    4,667
Yenisei    Tannu-Ola Mts., western Tuva, Russia    Arctic Ocean    4,506
Paraná    Confluence of Paranaiba and Grande rivers    Río de la Plata    4,498
Irtish    Altai Mts., Russia    Ob River    4,438
Zaire (Congo)    Confluence of Lualab and Luapula rivers, Congo   Atlantic Ocean    4,371
Heilong (Amur)    Confluence of Shilka (Russia) and Argun (Manchuria) rivers    Tatar Strait    4,352
Lena    Baikal Mts., Russia    Arctic Ocean    4,268
Mackenzie    Head of Finlay River, British Columbia, Canada    Beaufort Sea
  (Arctic Ocean)    4,241
Niger    Guinea    Gulf of Guinea    4,184
Mekong    Tibetan highlands    South China Sea    4,023
Mississippi    Lake Itasca, Minnesota    Gulf of Mexico    3,779
Missouri    Confluence of Jefferson, Gallatin, and Madison rivers, Montana    Mississippi River    3,726
Volga    Valdai plateau, Russia    Caspian Sea    3,687
Madeira    Confluence of Beni and Maumoré rivers, Bolivia-Brazil boundary    Amazon River    3,238
Purus    Peruvian Andes    Amazon River    3,207
São Francisco    Southwest Minas Gerais, Brazil    Atlantic Ocean    3,198
Yukon    Junction of Lewes and Pelly rivers, Yukon Territory, Canada    Bering Sea    3,185
St. Lawrence    Lake Ontario    Gulf of St. Lawrence    3,058
Rio Grande    San Juan Mts., Colorado    Gulf of Mexico    3,034
Brahmaputra    Himalayas    Ganges River    2,897
Indus    Himalayas    Arabian Sea    2,897

Hoangho (Huanghu, Huangho, kineski: Huáng Hé) je reka u severnoj Kini. Dugačka je 5464 km. Ime prevedeno sa kineskog znači Žuta reka. Reka je dobila ovo ime jer nosi velike količine lesa žute boje, od čega i sama reka postaje žuta.

Dužina    5.464 km
Visina izvora    4.500 m
Prosečan protok    2.571 m³/s
Površina sliva    752.000 km²
Izvor    Bajah Har Šan planina
Ušće    Žuto more
Zemlje sliva    NR Kina


Na reci i na njenoj obali sagrađene su brojne brane, veštački rezervoari vode i kanali za navodnjavanje. Izvori reke Hoangho nalaze se u planini Bajah Har Šan. Hoangho protiče kroz Tibetsku i Lesnu visoravan kao i kroz Kinesku niziju. Uliva se u Žuto more. Sliv reke iznosi oko 752.000 km². Najveća pritoka Hoanghoa je reka Vejho. Hoangho je druga po veličini reka u Kini (odmah posle Jangcekjanga). Reka poseduje veoma veliki hidroenergetski potencijal te su stoga na njoj sagraćene brojne brane. Najveće su sagrađene: u Liujia Kanjonu, kod grada Lanzhou, Sanmenskom Kanjonu (Sanmenska hidroelektrana koja je počela da se gradi 1957. godine; proizvodi preko 6 milijardi KWh struje godišnje). Hoangho je kroz istoriju često izazivala katastrofalne polave i menjala svoj tok. U zadnjih 3000-4000 godina Hoangho je plavio 1593 puta. Kineski istoričari zabeležili su da je reka do sada 18 puta promenila glavni tok. Ovo menjanje toka i česte poplave imali su značajnu ulogu u stvaranju Kineske nizije.

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Mississippi



Mississippi (eng. Mississippi River) je rijeka u Sjevernoj Americi, tačnije u Sjedinjenim Državama. Sam Mississippi je dug 3733 km.

U geografskoj literaturi se dužina Mississippija često računa zajedno sa dužinom rijeke Missouri (fon. Mizuri). Mississipi i Missouri zajedno su najduži riječni tok u Sjevernoj Americi i jedan od najdužih riječnih tokova Svijeta.

Izvor rijeke

Mississippi je rijeka koja nastaje oticanjem iz jezera, tj. nema izvor u klasičnom smislu te riječi. Jezero Itasca iz kojeg odlijevanjem nastaje rijeka Mississippi nalazi se u američkoj državi Minnesoti. Jezero se nalazi na oko 450 metara nadmorske visine. Naziv rijeke dolazi iz indijanskog Odžibvej jezika i ima značenje velika rijeka. U indijanskom Algonkin jeziku naziv rijeke znači i otac rijeka. Danas je područje jezera iz kojeg otiče rijeka zaštićeno kao državni park prirode.



Tok i sliv rijeke

Rijeka Mississippi generalno govoreći teče od sjevera ka jugu Sjedinjenih Država. Tok rijeke se geografski dijeli na gornji tok Mississippija (od izvora pa do ušća rijeke Ohajo u Misisipi), i donji tok Misisipija (od ušća rijeke Ohio do delta Mississippija). Mississippi ima veliki broj većih i manjih pritoka. Sama rijeka skoro da fizički u potpunosti dijeli Sjedinjene Države na dva dijela, istočni i zapadni. Područja kojima rijeka protiče, danas su uglavnom gusto naseljena. Zato ne čudi činjenica da postoji veliki broj mostova preko ove rijeke. Mnogi od njih su opjevani u pjesmama ili opisani u literaturi dok su neki postali i simboli naselja ili država u kojima se nalaze. Slivno područje Mississippija obuhvata skoro cijeli prostor između Američkih kordiljera i Apalačkog gorja te između velikih jezera i Meksičkog zaljeva. Samo manji dio ovog područja pripada slivu velikih jezera na sjeveru ili rijeci Rio Grande na jugu.



Ušće rijeke

Mississippi se ulijeva u Meksički zaljev nekih 160 km južno od grada New Orleansa. Pošto su vode rijeke tokom mnogih vijekova nanijele dosta materijala (šljunka, pijeska, zemlje, kamena) do ušća, rijeka je na samome ušću stvorila mnoštvo korita, manjih ili većih tokova i močvara. S vremenom je došlo do prijetnje da rijeka u potpunosti promijeni tok između grada New Orleansa i ušća u okean. Da bi spriječili krajnje ostvarenje ovog prirodnog fenomena a time i veliku prirodnu katastrofu, vlasti i ljudi s ovih prostora su radili na dugotrajnom i teškom projektu ponovnog ukorićenja rijeke. To je rađeno uglavnom produbljavanjem glavnog korita kao i dizanjem kompleksnog niza nasipa oko glavnog i niza manjih korita. Interesantna je i činjenica da se na ušću, tzv. delti Mississippija neslana voda rijeke ne miješa odmah u većoj količini sa slanom vodom okeana već biva nošena golfskom okeanskom strujom oko poluotoka i države Floride prije nego se u potpunosti pomiješa s okeanskom vodom.

Historija

Prvi Evropljani koji su ugledali ovu moćnu rijeku bili su španski konkvistadori. To se je dogodilo 8-og maja 1541 a njihov vođa Hernando De Soto rijeci je tad dao ime Rio de Espiritu Santo (rijeka duha svetog). Kasnije, u 17om vijeku, su u ova područja stigli Francuski istraživači koji će na osnovu indijanskog naziva za manji dio rijeke u blizini jezera Itaska, ciljelom riječnom toku dati ime Misisipi. To su bili Louis Joliette i Jacques Marquette. 1682. godine Cavalieri i de Tonty su zauzeli cijeli sliv Misisipija za Francusku krunu nazivajući Misisipi rijekom Colbert po Jeanu Baptisteu Colbertu tadašnjem francuskom ministru financija i utemeljitelju francuske kraljevske mornarice a područja oko rijeke Misisipi Luizijanom (eng. Louisiana) po tadašnjem francuskom kralju Luisu XIV. Grad Nju Orlins (eng. New Orleans) su utemeljili Francuzi 1718. Nakon francuskog gubitka svih područja na sjeverno američkom kontinentu rijeka Misisipi je postala granicom između Britanskog i Španskog kraljevstva. Britanci su kontrolirali teritoriju istočno od Misisipija a Španci teritoriju zapadno od rijeke. Ugovorom iz 1800 Luizijana iz španskog vlasništva nakratko dolazi u posjed Francuske.Sjedinjene Američke države su kupile Luizijanu od Francuske 1803. godine.Zemlju zapadno od Misisipija su uzeli od španskog kraljevstva u seriji ratnih sukoba. Početkom devetnaestog vijeka na rijeci se javljaju prvi parobrodi. Oni će dominirati ovom rijekom tokom cijelog devetnaestog vijeka. Osim ekonomskog i prometnog značaja za cijelu Ameriku ovi brodovi su ostavili traga i u američkoj književnosti i muzici.U to vrijeme često su se dešavale utrke parobroda. Jedan od tih brodova je bio i legendarni parobrod New Orleans koji je ujedno bio i prvi parobrod koji je preplovio sveukupan brodoplovan tok rijeke Misisipi. U američko-britanskom ratu iz 1812te odigrala se je i bitka kod Nju Orlinsa iz koje su Amerikanci izašli kao pobjednici. U blizini rijeke kod grada Vicksburga desila se je i bitka između Sjevera I Juga u američkom građanskom ratu. Grad Čikago je početkom 20og vijeka kanalom bio povezan sa rijekom Misisipi(putem rijek Illinois). Time je kanalizacija Čikaga umjesto u jezero Michigan(Mičigen) bila preusmjerena u Misisipi. Krajem devetnaestog kao i u dvadesetom vijeku izgrađen je veliki broj mostova preko rijeke. Danas mnogi od njih predstavljaju turističku atrakciju. Na ovoj rijeci je Ralph Samuelson 1922. godine izmislio i usavršio skijanje na vodi.

Kongo (rijeka)
Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Kongo
Duljina    4.700 km
Nadmorska visina izvora    između 1.000 i 2.000 m
Prosječni istjek    41.800 m³/s
Površina porječja    3,680.000 km²
Izvor    gorje Mitumba, DR Kongo
Ušće    Atlantski ocean
Pritoke    cijeli niz
Države    DR Kongo, Kongo, Srednjoafrička Republika, Zambija, Angola, Kamerun, Tanzanija
Gradovi    Kisangani, Mbandaka, Kinshasa, Brazzaville, Matadi
Sliv    atlantski
Ulijeva se u    Atlantski ocean
Plovna od - do    oko 3.000 km

Kongo ili Zair, velika rijeka ekvatorijalne Afrike, duga je približno 4700 kiometara. Po dužini, Kongo je peta rijeka u svijetu i druga u Africi, nakon Nila. Veličina poriječja joj je 3 800 000 km² i po obilju vode jedna je od najvećih rijeka na svijetu. Tvore je dva izvorišna toka: Luapula i Lualaba. Pod nazivom Zair poznata je nizvodno od Stanleyevih slapova. U Republici Kongo naziva se Kongo, a u Angoli Rio Zaire. Ima velik broj pritoka (Lindi, Lomami, Mangala, Ubangi, Sangha, Kwa i dr.). Golemim, 11 kilometara širokim, estuarijem utječe u Atlantski ocean. Plovna je od ušća do grada Matadi (134 km), od Malebo Poola (Stanlye Pool) do Stanleyevih slapova (1690 km) te uzvodno do slapova u dužini od 942 km (Lualaba). Golemi hidroenergetski potencijal Konga samo je lokalno iskorišten.

Teče pretežno kroz Demokratsku Republiku Kongo, Kongo, Središnju Afričku Republiku, te dijelom kroz Zambiju, Angolu, Kamerun i Tanzaniju. Rijeka je široka od 0.8 do 16 kilometara, ovisno o lokaciji i dijelu godine.

Kongo nastaje u južnom dijelu Demokratske Republike Kongo, gdje se sastaju rijeke Lualaba i Luvua. Zatim teče prema sjeveru, do Stanleyevih slapova, u blizini grada Kisangani, i vrlo blizu ekvatora počinje skretati obrnuto od kazaljke na satu. Prvo teče prema sjevero-zapadu, zatim prema zapadu, pa prema jugu. Ulijeva se u Atlantski ocean formirajući veliki riječni bazen koji prekriva više od 4 milijuna km². Zbog svog položaja u najvećem afričkom kišnom pojasu, Kongo nosi više vode od bilo koje druge rijeke na zemlji, osim Amazone u Južnoj Americi. Na ušću u Atlantski ocean protoka Konga je 34 000 m³ po sekundi. Unutar toka rijeke Kongo nalazi se 4 000 riječnih otoka od kojih je više od 15 dužih od 16 kilometara. Upravo zbog ovih otoka neki dijelovi toka nisu plovni. Skoro 400 kilometara Konga nije plovno, ali ne samo zbog ovih otoka nego i zbog mnogih slapova.
Sadržaj
[sakrij]

    * 1 Podjela rijeke Kongo
          o 1.1 Izvorišni dio
          o 1.2 Gornji Kongo
          o 1.3 Srednji Kongo
          o 1.4 Donji Kongo
    * 2 Povijest rijeke Kongo

Podjela rijeke Kongo [uredi]

Rijeka Kongo je podijeljena u četiri dijela: Izvorišni dio, Gornji Kongo, Srednji Kongo i Donji Kongo.

Izvorišni dio [uredi]

U Kongo se ulijeva voda iz izvora u sjevernoj Zambiji i južnoj Demokratskoj Republici Kongo, na visinama od 1000 do 2000 metara nadmorske visine. Ovi izvori imaju mnogo brzaca pa se ne mogu koristiti za komercijalnu navigaciju. U Zambiji, Chambeshi i ostali izvori, ulijevaju se u jezero Bangweulu, koje je okruženo mnogim močvarama. Voda iz jezera Bangweulu ulijeva se u rijeku Luapula, koja tvori granicu između Zambije i Demokratske Republike Kongo, te se ulijeva u jezero Mweru. Jezero Mweru otječe u rijeku Luvua u Demokratskoj Republici Kongo. Zapadno, u južnom dijelu Demokratske Republike Kongo, rijeka Lualaba i njezini pritoci nastaju u visoravnima Katanga. Lualaba se sa rijekom Lufira ulijeva u jezero Upemba i teče sjeverno gdje se sa rijekom Luvua sastaje u sjevernom dijelu Katange.

Gornji Kongo [uredi]

Gornji Kongo, koji se smatra i nastavkom Lualabe, teče od ušća Luvue u Lualabu do Stanleyevih slapova. Samo 300 kilometara Gornjeg Konga, između gradova Kindu i Ubundu je plovno. Uzvodno od grada Ubundu nalazi se lanac od sedam velikih vodopada koji se protežu na dužini od 100 kilometara. Stanleyjevi slapovi su zadnji od njih i nalaze se 50 kilometara sjeverno od ekvatora i 460 metara iznad razine mora. Kisangani, jedan od najvećih gradova u Demokratskoj Republici Kongo, nalazi se odmah ispod tih slapova.

Srednji Kongo [uredi]

Srednji Kongo skreće prema sjevero-zapadu, zapadu i jugo-zapadu, a nadmorska razina između Stanleyevih slapova i Malebo Poola opada za samo 100 metara. Svih 1 600 kilometara je plovno. Na ovom dijelu rijeke ulijevaju se četiri velike rijeke: Lomami, Aruwimi, Ubangi i Kasai. Lomami teče prema sjeveru, skoro paralelno sa Gornjim Kongom, a ušće u Kongo joj se nalazi sa južne strane, oko 130 kilometara nizvodno od grada Kisangania. Rijeka Aruwimi, koja se u gornjem dijelu toka naziva Ituri, odvodnjava područje velikih kišnih šuma zapadno od Albertovog jezera. Teče prema zapadu i ulijeva se u Kongo sa sjeverne strane, 100 kilometara nizvodno od ušća rijeke Lomami. Ubangi, najveći Kongov pritok, teče od ušća rijeka Bomu i Uelle prema zapadu i prati granicu između Demokratske Republike Kongo i Središnje Afričke Republike. U blizini Banguia, glavnog grada Središnje Afričke Republike, naglo skreće prema jugu i ulijeva se u Kongo malo južnije od ekvatora. Od ovog ušće pa do točke ispod grada Kinshasa, Srednji Kongo čini prirodnu granicu između Demokratske Republike Kongo i Republike Kongo. Na tom dijelu rijeka Kasai, poznata još i pod nazivom Kwa, utječe u Kongo sa istoka. Kasai i njegovi pritoci teku sjevero-zapadno od sjeverne Angole prema Demokratskoj Republici Kongo. Ostali veliki pritoci na Srednjem Kongu su: Lulonga, Ikelemba, Ruki, Itimbiri, Mongala i Sangha. Oko 160 kilometara nizvodno od ušća rijeke Kwa, Kongo se proširuje u jezero koje je poznato pod nazivom Malebo bazen ili Stanleyev bazen. Tu rijeka Kongo kruži oko otoka Mbamou.

Donji Kongo [uredi]

Kongo se nakon Stanleyevog bazena ponovno sužava i do Atlantskog oceana je dug još 435 kilometara. Glavni grad Demokratske Republike Kongo, Kinshasa, nalazi se na suprotnoj strani od glavnog grada Republike Kongo, Brazzaville. Zbog divljih brzaca većina Donjeg Konga je plovna samo za manje riječne brodove. Zadnji brzaci nalaze se 135 kilometara uzvodno od ušća. Glavna luka, Matadi, smještena je na južnoj strani rijeke, odmah ispod brzaca. Kinshasa i Matadi su spojeni željeznicom. Nizvodno od Matadia, Kongo formira prirodnu granicu Demokratske Republike Kongo i Angole.

Najduže reke na svetu

br.   reka    dužina u km   površina sliva u hilj. km²   srednji protok na ušću u hilj. m³/s    maksimalni protok na ušću u hilj. m³/s

1    Amazon (sa Ukajalijem)    7100    5965    120,00    360,00

2    Nil    6671    2870    2,30    6,40

3    Jangcekjang    6300    1818    34,00    90,20

4    Misisipi - Misuri    5969    3229    19,00    59,00

5    Hoangho    5464    752    1,50    22,00

6    Ob (sa Irtišom)    5410    2990    12,70    43,00

7    Parana    4380    2970    15,00    65,00

8    Mekong    4500    810    12,00    30,00

9    Amur (sa Argunom)    4440    1855    10,90    40,00

10    Lena    4400    2490    17,00    200,00

11    Kongo (sa Lubalom)    4320    3691    40,00    75,00

12    Makenzi (sa Pis Riverom)    4240    1760    14,00

13    Niger    4160    2092    12,00    35,00

14    Jenisej (od izvora Malog Jeniseja)    4102    2580    19,80    154,00

15    Volga    3530    1360    7,70    52,00

16    Ind    3180    960    3,80    30,00

17    Jukon    3180    900    6,30

18    Dunav    2850    817    6,40    20,00

19    Orinoko    2730    994    29,00    55,00

20    Gang (sa Bramaputrom)    2700    2055    38,00

21    Zambezi    2660    1330    16,00

                                    OB


Ob nastaje u Južnosibirskom gorju spajanjem dviju rijeka, Bija i Katun koje obje izviru u Altajskom gorju a sreću se nedaleko grada Bijska . Tako rijeka stiže pod imenom Ob do grada Barnaul . U nastavku protiče kroz branama nastala umjetna jezera Kamener i Novosibirsk da bi iza brane proticao kroz grad Novosibirsk.

Najkasnije od tog mjesta Ob, koji je vrlo važan riječni plovni put , teče Zapadnosibirskom depresijom istočno od Urala , prvo u pravcu sjeverozapada. Pri tome, prolazi kroz gradove Nižnjevartovsk , Surgut i Hanti-Mansijsk .

Nakon Hanti-Mansijska i još oko 300 km toka u smjeru sjeverozapada, Ob se dijeli na Veliki Ob- i Mali Ob, dugih 446 odnosno 456 km koji oba teku prema sjeveru i ponovo se spajaju kod sjevernosibirskog grada Saleharda .

Od tog grada, gdje Ob skreće prema istoku da bi zatim tekao uz sjeverni polarni krug, za ruske prilike je još samo "korak" do ušća koje počinje dalje istočno i proteže se ljevkasto u dužini od više od 800 km i širinom koja mjestimično dosiže i do 70 km . To ušće, čiji najjužni dio prelazi polarni krug, više i nije riječni tok, nego je kao t.zv. estuarij već dio Karskog mora, koje, pak, pripada ledenom Arktičkom oceanu. U svakom slučaju, tjerano ogromnim masama vode Oba, to je snažna struja koja teče prema sjeveru.

Dužina rijeke [uredi]

Dužina ove rijeke može se računati na različite načine:

    * 3.650 km - dužina Oba bez Katuna
    * 4.338 km - Ob s Katunom, njegovom najdužom izvorišnom rijekom
    * 5.410 km - Irtiš-Ob - ukupna dužina Irtiša (4248 km) + dužina donjeg toka Oba nakon spajanja s Irtišem (1.162 km)

Toj se dužini može pribrojati još 800 km Obovog estuara.

    * Porječje Oba je veliko divovskih 2.975.000 km²

Pritoke Od dolje navedenih pritoka Oba je Irtiš, duži od samog Oba, najvažnija:

    * Irtiš
    * Čulum
    * Ket
    * Tom

Umjetna jezera

Pored ostalog, Ob protiče kroz :

    * Kamensko jezero
    * Novosibirsko jezero

Parana takođe spada u najveće reke sveta.

Parana (šp. Río Paraná, port. Rio Paraná) je reka u Južnoj Americi. Protiče kroz Brazil, Paragvaj i Argentinu.



Dugačka je oko 3.998 km sa pritokom Paranaibom. Površina njenog sliva iznosi oko 3.100.000 km². Parana je druga po veličini reka Južne Amerike (posle Amazona).

Nastaje spajanjem reke Rio Grande i reke Paranaiba, koje skupljaju vode sa jugoistočnog dela brazilske visoravni. Parana teče na jug i uliva se u Atlantski okean u obliku estuara La Plata. Do spajanja sa svojom glavnom pritokom, rekom Paragvaj, često se naziva Alto Parana (Alto Paraná).



Glavne pritoke:

    * leve:
          o Tiet,
          o Iguasu,
          o Urugvaj,
    * desne:
          o Paragvaj.

Na Parani se nalazi jedna od najvećih hidroelektrana na svetu, kod brane Itaipu. Ova hidroelektrana je otpočela sa proizvodnjom električne energije 1984. godine, a njena moć iznosi oko 14.000 MW.

    Pека / средњи проток на ушћу у m³/s

1  Амазон - Укајали -Апуримак / 219.000
2  Конго - Чамбеши / 41.800
3  Ориноко / 33.000
4  Јангцекјанг / 31.900
5  Мадеира- Маморе - Рио Гранде / 31.200
6  Рио Негро / 26.700
7  Јенисеј - Ангара / 19.600
8  Брамапутра / 19.200
9  Парана - Рио де ла Плата / 18.000
10 Лена / 17.100
11  Мисисипи - Мисури -Џеферсон / 16.200
12  Меконг / 16.000
13  Бисерна река / 13.600
14  Токантинс - Арагваја / 13.598
15  Иравади / 13.000
16  Об - Иртиш / 12.800
17  Ганг / 12.037
18  Амур - Аргун / 11.400
19  Макензи - Пис - Финли / 10.300
20  Сен Лорен - Норт Ривер / 10.100
21  Казаи / 10.000
22  Нигер / 9.570
23  Пурус / 8.400
24  Волга / 8.080
25  Охајо-Алегени / 7.957
26  Колумбија / 7.500
27  Инд / 7.160
28  Дунав - Брег / 7.130
29  Јукон / 6.120
30  Журуа / 6.000
31  Жапура / 6.000
32  Арагваја / 5.510
33  Нил -Кагера / 5.100
34  Алдан / 5.060
35  Замбези / 4.880
36  Парагвај / 4.300
37  Убанги - Уеле / 4.000
38  Колима / 3.800
39  Доња Тунгуска / 3.600
40  Сао Франсиско / 3.300
41  Салуен / 3.153
42  Нелсон - Саскачеван / 2.575
43  Хоангхо / 2.110
44  Дњепар / 1.670
45  Виљуј / 1.480
46  Аму Дарја - Панџ / 1.400
47  Олењок / 1.210
48  Колорадо / 1.200
49  Арканзас / 1.066
50  Црвена река / 875
51  Шат ел Араб - Еуфрат / 856
52  Мари - Дарлинг / 767
53  Сир Дарја - Нарин / 703
54  Урал / 475
55  Рио Гранде / 82

Ove liste reka su nepotpune / parcijalne. Recimo nema mocne Fraser River na kojoj sam puno pecao, sa mozda najvecim ulaskom salmona (lososa) na Pacifiku. Reka ima srednji godisnji protok od 3.550 kubika.

U pravu si. Ovo je spisak najduzih reka na svetu poredjan po kolicini protoka vode. Ovde bi cak i Sava bila na nekom mestu.