Vukovi sa DUNAVA

DUNAVE, MOJE MORE... => Dunav, moje more... => Dunav kroz vekove... => Temu započeo: pikeman poslato 07 Februar 2010, 16:40:58

Naslov: Ribari starog Apatina
Poruka od: pikeman poslato 07 Februar 2010, 16:40:58
Apatinski alasi

Jedno od najstarijih zanimanja Apatina, kao i drugih podunavskih naselja, bio je lov i ribolov. Zahvaljujući izuzetnom obilju ribe u podunavskim močvarama, apatinski ribari već vekovima su poznati i spominju se u starim srednjovekovnim dokumentima. U jednom od poreskih izveštaja za apatinska naselja Bukčenović i Sontu 1720. piše: "Imaju dobre prihode, naročito od ribolova na Dunavu, a često od toga žive cele porodice".

(https://i.postimg.cc/J7FZfG6h/Ribarskekucenaobali.jpg)

Ribarske kuće na obali

Razvoj ribarstva u Apatinu u prvim decenijama XVIII veka, vezan je za feudalno imanje princa Eugena Savojskog u Belju, koji je imao i pravo ribolova na Dunavu. Radi boljeg korišćenja bogatih ribarskih revirana ovom području podiže u Apatinu prvu ribarsku stanicu i naseljava veći broj demobilisanih nemačkih vojnika profesionalnih ribara.

(https://i.postimg.cc/cHsBL2w4/apatinskiribari1.jpg)

Uskoro, 1748. godine počinje kolonizacija Nemaca u Apatinu, gde se pre svega naseljavaju zanatlije, među kojima je bilo više profesionalnih ribara sa gornjeg toka Dunava i Rajne. Kao izučeni majstori, ribari sa višegodišnjim isustvom donose savremenije alate i takozvane "velike" ribarske mreže sa kojima postižu tako bogat ulov ribe, o kojem u starom zavičaju nisu mogli ni sanjati.

(https://i.postimg.cc/90kd1fSr/apatinskiribari.jpg)

(https://i.postimg.cc/1XVnmrC3/velikivodostaj.jpg)

Za relativno kratko vreme broj ribara u Apatinu rapidno se povećava i krajem XVIII veka ima više od 200 kvalifikovanih ribara sa većim brojem pomoćnih priučenih radnika. Ukupno je bilo oko 400 ribarskih porodica koje su živele od prihoda ostvarenih u ribarstvu. Dugi niz godina Apatin drži apsolutni primat po broju zaposlenih ribara sa najvećom količinom ulovljene ribe.

(https://i.postimg.cc/qvysX4Gv/jesetraulovljena1932.jpg)

Ulov jesetre 1932. godine

Gotovo svakog dana na apatinsko pristanište pristizale su grupe ribara u čamcima natovarenim ulovljenom ribom. Ovde se nalazio glavni otkupni centar iz koga su ribom snadbevana obližnja naselja, gradovi i vojne posade. u specijano izgrađenim lađama ribaricama (tikvarama) smeštaju se viškovi ribe ili se transportuju do podunavskih tržišta. Na Dunavu ispred Ribarske centrale nalazilo se više takvih lađa, dugih do 20 metara sa vazdušnom komorom i protokom vode da bi održali ribu u svežem stanju. U lađu ribaricu moglo se lagerovati više vagona ribe čuvane u najboljim prirodnim uslovima. Ribarice su izgrađivali apatisnki majstori (šoperi) i koliko ih je trebalo ribarima toliko su ih proizvodili.

(https://i.postimg.cc/WzxZgHFZ/ribanakuci-duborez.jpg)

Na kući svakog ribara nalazio se znak ribe u duborezu

Za tako velike količine ulovljene ribe koja je svaki dan pristizala u Ribarsku centralu, organizovan je otkup i stvorena efikasna trgovačka mreža ne samo za obližnja naselja već i za udaljenija tržišta. Tako je Apatin vremenom izrastao u jedan od najevećih trgovačkih centara na Dunavu za otkup i prodaju sveže, zamrznute i sušene ribe. Velike količine prirodnog leda u toku zime uskladištavane su i na poseban način održavane za potrebe centrale i drugih korisnika.

(https://i.postimg.cc/XqrFZbJ3/ribarskokalfenskopismooko1815.jpg)

Ribarsko kalfensko pismo oko 1815. godine

Pored obale na pristaništu, gde se trgovalo ribom, nalazile su se tri gostionice nadaleko poznate po ribljim specijalitetima, naročito ribljem paprikašu i ciganskom muzikom. Na pristaništu uvek je bio živ promet: više ribara, lađara, znatiželjnih prolaznika, trgovaca i nakupaca ribom, i gostionice su uvek bile pune. Tu su bili redovi seljačkih kola natovarenih žitom, koji su čekali da ih čamci prevezu do vodenica radi meljave žita. Ponekad su na red čekali više dana.

(https://i.postimg.cc/6Ts7y4gL/vandrovkaribarskogkalfe1839.jpg)

Vandrovka ribarskog kalfe 1839. godina

Zbog razvijenog zanatstva i velokog broja ribara, carica Marija Terezija dodeljuje apatinskim zanatlijama esnafske privilegije. na velikoj svečanosti u Apatinu, u prisustvu vladinih velikodostojnika iz Beča 18. 03. 1773. godine, svečano predaju Diplomu esnafskih prava staležu apatinskih zanatlija, overenu caričinim pečatom. U cehu ribara, kao organizacionoj jedinici esnafa, u prvo vreme nalazili su se i mlinari, lađari i pekari. Iz sačuvanih protokola (zapisnika) koji se vode od 13. 04. 1773. godine vidi se, da su u ribarskom cehu Apatina bili zastupljeni ribari sa celokupnog područja Bačke i Baranje.


(https://i.postimg.cc/MGY1N5Nk/otkljucavanjeesnafskogkovcega.jpg)

Otključavanje esnafskog kovčega

Sedište apatinskog ribarskog ceha bilo je u zgradi gostionice Fuderer, današnjeg restorana "Šaran", koja je svojom veličinom odgovarala toj nameni. Uprava ribarskog ceha održavala je sastanke pet puta godišnje na veće verske praznike: Božić, Uskrs, Petrovdan, Duhove i Miholjevo. U toj zgradi obavljala se celokupna službena aktivnost: prijem šegrta, "oslobađanje" kalfi, izrada majstorskog rada, kao i svakodnevni administrativni i finanskijski pslovi. U velikoj sali gostionice održavaju se razne ribarske svečanosti, nedeljne igranke ribarske omladine, balovi u vreme poklada, kao i čuvene godišnje ribarske svečanosti.

(https://i.postimg.cc/pTqYhCJQ/1895drvenisandukribarskogmajstora.jpg)

Drveni sanduk ribarskog majstora

U društvenom i javnom životu starog Apatina ribari su imali veoma vidnu ulogu. Kuća svakog ribara bila je obeležena amblemom ceha, sa duborezom ribe na ulaznim vratima. na Petrovdan svake godine (29. Jula) su priređivane ribarske svečanosti koje su trajale tri dana. To su bile najveće svečanosti ovog grada za koje su uvek vršene obimne pripreme. Tih dana su dolazile brojne zvanice i ribari skoro iz cele Bačke i Baranje. Posle svečanog otvaranja i crkvenog obreda, kretale su se velike povorke ribara noseći veću zlatnu ribu, stari simbol bogatog lova. Više muzičkih kapela svirkom je pratilotu živopisnu povorku dok se kretala ulicama grada. U svečano ukrašenim dvoranama pripremani su najbogatiji riblji specijaliteti. Puna tri dana Apatin je vreo u muzici i pesmi. KOliko se žrtvovalo za te svečanosti govore nam podaci iz sačuvanih dokumenata ribarskog ceha. Na Petrovdan 1833. utrošeno je 283 forinti i 22 krune, 1862. godine 587 forinti, a 1911. za 500 zvanica utrošeno je 2173 kruna.

(https://i.postimg.cc/bvPQmW6H/pecatpredsednikaribarskogudruzenja.jpg)

Pečat predsednika ribarskog udruženja

Koliki je bio značaj tadašnjeg ribarstva i veliki ugled apatisnkih ribara, najbolje potvrđuje Povelja Cara franje I Habsburga od 16. 04. 1830. kojom apatinskim ribarima daje specijalno pravo i privilegiju da organizuju ribolov na Dunavu od Mohača do Oršave u Rumuniji. U ribarski ceh Apatina, tih godina, priključuju se svi ribari iz naselja na južnom toku Dunava. Iz sastava apatinskog ribasrkog ceha izdvajaju se ostale delatnosti i 1832. ribari dobijaju sopstvene cehovske privilegije.

(https://i.postimg.cc/XYSFvt0S/ribsvecanost1937.jpg)

Ribarska svečanost 1937. godine

Uz pomoć apatinskih ribara a posebno u primeni savremenog načina ribolova na južnom toku Dunava, ribari i na tom sektoru postižu ogroman porast ulova ribe. Prema podacima profesora Plančića još u XIX veku od Pančeva do Mohača godišnji ulov iznosio je skoro neverovatan iznos od 22 miliona kilograma ribe. Od tog iznosa jedna trećina otpadala je na područje Apatina, gde su se nalazili najbogatiji ribarski reviri sa najvećim brojem ribara.

(https://i.postimg.cc/sfMwGFbv/ukrasenaribarskazastava.jpg)

Ukrašena ribarska zastava

Ovaj "zlatni" vek cvetajućeg ribarstva na Dunavu počinje da opada u drugoj polovini XIX veka kada se grade odbrambeni nasipi (bentovi) koji smanjuju plavne površine. Nakon velikih melioracija koje su trajale preko stotinu godina, Dunav je postepeno sabijan među bentove i najveći deo nekadašnjih močvara zauvek je nestajao. Nestalo je nekadašnje močvare pored leve obale Dunava u Velikom ritu između Apatina i Sonte, i južno od Sonte do Bogojeva. Isušena je velika močvara u Kučki do Kupusine, i još veći prostor između Bačkog Monoštora i Kupusine do sadašnjeg toka glavne matice Dunava. Preko 7 hiljada hektara močvara nestalo je samo na tom području, a oko 500 hiljada na ostalom delu Dunava. Nekad je to bilo bogato lovište brojnih ribara iz tih naselja koji su živeli i radili u sastavu apatinskog ribarskog ceha.

(https://i.postimg.cc/SKVzDsYk/saran.jpg)

Restoran "Šaran" - nekadašnja gostionica Fuderer i sedište ribarskog ceha

Drastičnim smanjivanjem vodenih površina, nestale su nepregledne močvare, prirodna mrestilišta za obnovu riblje mlađi, a time je uništena i baza masovnog ribarstva na Dunavu. Ipak na području Apatina još je ostao pojas močvara između bentova i matice Dunava i skoro nedirnuti prostor močvara na desnoj strani Dunava od Kopačkog rita do Apatina i Bačkog Monoštora sa leve strane Dunava. To je omogućilo dalju egzistenciju ribara apatinskog ceha, ali u znatno manjem broju uz tendenciju postepenog odumiranja do piolovine XX veka. Ovakva situacija snažno je uticala na materijani položaj ribara i dovela do postepenog osiromašenja mnogobrojnih ribarskih porodica. I pored postepenog opadanja broja profesionalnih ribara i smanjenja ribolovnog područja, Apatin će i dalje zadržavati vodeće mesto u ovoj privrednoj grani i još dugo će ostati najveći centar slatkovodnog ribarstva u Austro-Ugarskoj carevini.

(https://i.postimg.cc/PxRvnRM7/susenjemrezanaiflama.jpg)

Sušenje mreža na iflama

Godine 1880. konačno se ukida esnaf apatinskih ribara, i prema tadašnjem zakonu o zanatstvu ribarstvo postaje slobodna profesija. Posle tog vremena formira se više manjih ribarskih zadruga koje kupuju u zakup pojedine ribarske revire i same organizuju ulov i prodaju ribe.

(https://i.postimg.cc/CKwqGD1c/Susenjeribe.jpg)

Sušenje ribe

Značajnu ulogu u daljem razvoju ribarstva imala je Ribarska centrala koja je u Apatinu izgrađena 1911. godine, kao privatni posed feudalca Fridriha Habzburga. U sastavu te velike latifundije nalazila se skoro cela Baranja i sve plavne površine pored Dunava. U to vreme bilo je u Apatinu oko 400 ribara. Za potrebe Ribarske centrale podignuta je drvena baraka i ledara sa duplim zidovima gde se u toku zime uskladištavao led sa Dunava. Sve količine ulovljene ribe otkupljivala je Ribarska centrala i prodavala na obližnjem tržištu, a velike količine su izvožene i u druge zemlje.

(https://i.postimg.cc/DZjLyZ7B/ribarskacentralaformirana1911.jpg)

Ribarska centrala formirana 1911. godine

Tako je bilo sve do 1918. godine kada je došlo do formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Argarnom reformom, koja je tada sprovedena, oduzeti su posedi feudalca Habzburga i stavljeni pod sekvestar sa Ribraskom centralom. Godine 1920. formirano je Državno dobro Belje koje dolazi pod direktnu nadležnost Ministarstva finansija Jugoslavije - Uprave državnih dobara. Ipak, to je vreme u kom ribarstvo stagnira, ali zahvaljujući veoma bogatim ribarskim revirima na ovom području, ono i dalje ima veoma značajnu ulogu.

(https://i.postimg.cc/1XX0pFvk/apatinskiribarinabgsajmu.jpg)

Apatinski ribari na beogradskom sajmu

U jednom izveštaju Državnog dobra Belje koji je upućen Ministarstvu finansija 30. 03. 1939. pored ostalog piše: "Šumarstvom, lovom i ribolovom rukovodi šumsko odeljenje sa svojih šest šumskih uprava i Ribarskom centralom u Apatinu. Iste vrše odgoj divljači i esploataciju šuma na prostoru od 38 hiljada katastarskih jutara zemljišta. Ribarska centrala eksploatiše svoje ribolovne vode u kojima godišnje lovi oko 900 000 kilograma razne vrste ribe". Evo kako se kretao ulov ribe po godinama između 1920. i 1935. godine:


godina:      ulovljeno kg razne ribe:
  1920.                 705 078
  1921.                 470 113
  1922.                 404 955
  1923.                 734 182
  1924.              1 566 959
  1925.              1 237 975
  1926.              1 168 421
  1927.              1 434 904
  1928.                 846 700
  1929.                 516 200
  1930.                 493 000
  1931.              1 214 000
  1932.                 903 100
  1933.                 467 400
  1934.                 590 800
  1935.                 928 400

Ribarska centrala tako posluje sve do 1941. kada se okupacijom zemlje, zajedno sa mađarskom vojskom, ponovo pojavljuju habzburški feudalci i ulaze u posed Ribarske centrale. Oni su ponovo njeni vlasnici sve do oslobođenja zemlje. Prilikom povlačenja nemačke i mađarske vojske, opljačkan je veliki deo imovine i plovnog parka Ribarske centrale. Odmah po oslobođenju zemlje, Ribarska centrala počinje sa radom. Međutim, to je novo poglavlje njene istorije.

Iz knjige Milana Bukvića "Apatin Kroz Vekove"

(https://i.postimg.cc/1RbMpCZM/znackamomackogribarskogdrustva.jpg)

Značka momačkog ribarskog društva


(https://i.postimg.cc/wvTDpJY1/ribarskisimbolnakucamaribaraapatina.jpg)

Simbol na ribarskim kućama
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: milos92 poslato 07 Februar 2010, 16:43:33
e to su bila vremena nije se plivalo u vodi nego u ribi  svaka cast pikemane :thumbup:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Olovo poslato 07 Februar 2010, 16:53:59
neverovatni su mi ovi chamci, svaka cast na textu!!!
smiley033
jeli ima sta o tadashnjim ribarskim alatima, ponaosob?
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Panonski Mornar poslato 07 Februar 2010, 17:05:29
Kakve informacije za nevjerovati admine svaka ti čast na trudu da dođeš do ovih podataka i da nam ovo sve serviraš, da boli glava čitajući.  :tongue:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: pikeman poslato 07 Februar 2010, 17:23:47
Ribarski alati korišćeni od strane apatinskih ribara podeljeni su na dve grupe, veliki i mali alat.

Veliki ribarski alat je dobio naziv na osnovu njegovih velikih dimenzija, kao i prema velikom broju angažovanih ribara prilikom ribolova ovim ogromnim mrežama. Za upotrebu velikog alata bila je potrebna ribarska družina koja je brojala od 6 do 12 članova, uz obaveznu upotrebu velikog laptaškog čamca.

(https://i.postimg.cc/rmmRbk5W/Ribolovlaptasimautokuzime.jpg)

Ribolov laptašima u toku zime

U kategoriju velikih ribarskih alata spadaju sledeće mreže za povlačenje: alov, laptaš, buvar i setka.

(https://i.postimg.cc/6tQMFZ3B/izvlacenjemrezealovanaobalu.jpg)

Izvlačenje mreže alov na obalu


(https://i.postimg.cc/2SQWLTzq/Upotrebavelikihlaptaskihcamacaprili.jpg)

Upotreba velikih laptaških čamaca prilikom rada sa alovom

Mali ribarski alat je takođe dobio naziv prema dimenzijama, koje su u odnosu na veliki dosta manje. Ovim alatom je najčešće radio jedan ribar (u manjem broju slučajeva najviše dva), koristeći isključivo mali ribarski čamac, čiklu.

U grupu malih ribarskih alata ubrajaju se: metlica, blak, zagažanj, vrške, keca, trbok, greblje, mala sačma, rogač, ostve, čerenac, vaga, koce, poklapači, samica, bućka, struk, struk sa pampurima za lov kečige, struk sa pampurima za lov morune.

(https://i.postimg.cc/xTky8KJH/Alasiumalimribarskimcamcima-cikle.jpg)

Alasi u malim ribarskim čamcima - čikle
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: budens72 poslato 07 Februar 2010, 17:41:12
Odlične slike i text,svaka čast Pike  :tongue:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Zmaj Strasni poslato 07 Februar 2010, 17:41:41
Ima u Kulturnom centru da se kupi ilustrovana knjiga "Apatinski alasi". Kosta nekih 950 din. Taman me ovo podseti da je kupim.
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Milan 11080 poslato 07 Februar 2010, 17:55:23
Bas lepa istorija. :clap2: :clap2: :clap2:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Keltan poslato 07 Februar 2010, 18:18:41
1927 godine ulovljeno je 1 434 904 kg ribe   :huh: Ima li nekih podataka koliko se godisnje ulovi sada na Dunav u Srbiji riba? Bilo bi lepo uporediti te podatke..pokazali bi mnogo sta!  smiley033
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: ellesar poslato 07 Februar 2010, 21:13:27
E,al treba da vidis kakve su mreze koristili.Okca 10 cm svako,ko mreza za tenis.
A danas nista ne prolazi.
Ima jos zivih ribara i kalfi,volim ih slusati,da ne poverujes koliko je ribe bilo.
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: pikeman poslato 19 Februar 2010, 14:24:15
Apatinski Alasi (http://www.youtube.com/watch?v=uxIB60BPljU#)
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: josip poslato 19 Februar 2010, 17:11:12
Pikeman svaka čast na trudu.Ovo je prekrasan tekst,stvarno bi bilo lijepo usporediti današnje podatke,bojim se da bi sjeli na d..e.
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: darko031 poslato 19 Februar 2010, 19:58:54
Odlično pikeman
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: tićo poslato 24 Mart 2010, 13:30:30
Svaka čast na ovom tekstu i trudu koji si uložio u sve ovo.  smiley033 :tongue:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: sofronije poslato 24 Jun 2012, 21:06:59
Evo i mog malog doprinosa ovoj temi. Slika je iz porodicnog albuma, slikano je u Apatinu, maja 1952. godine. Na slici je Miodrag Mile Borisavljevic o kome postoji tema ovde na forumu
http://vukovisadunava.com/dunav-kroz-vekove/miodrag-borisavljevic-panonski-turgenjev/ (http://vukovisadunava.com/dunav-kroz-vekove/miodrag-borisavljevic-panonski-turgenjev/)
u to vreme direktor Ribarske centrale sa svojim kolegama i unukom
(https://vukovisadunava.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fi49.tinypic.com%2F2e58wfa.jpg&hash=a1beb51f36e040d4f8676a9e434de4c4129793de)
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: ellesar poslato 24 Jun 2012, 22:32:57
Gledaj ovo covece.....12 dvometrasa(u najmanju ruku) mada mi izgledaju i veci kad ih uporedis sa ljudima koji stoje...
To sve govori o karakteru i profesionalizmu ljudi koji su onda radili najtezi od poslova u ovoj ravnici....nisu sekli granu na kojoj sede,steta sto se ovi ribari danas ne ugledaju na stare majstore :takoje:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: alexdja poslato 24 Jun 2012, 22:39:23
Somovi su  :tongue:...

A onaj unuk je Sofronije...  :cool: :question:
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: sofronije poslato 24 Jun 2012, 22:48:42
Ja sam praunuk, a Miodrag - prvi sa desne strane je bio visok oko 2 metra, devojcica je moja majka...
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: alexdja poslato 24 Jun 2012, 22:52:37
Lepa slika, lepa uspomena!

Sofronije...  smiley033
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Košava poslato 25 Jun 2012, 00:09:21
Citat: sofronije poslato 24 Jun 2012, 22:48:42
Ja sam praunuk, a Miodrag - prvi sa desne strane je bio visok oko 2 metra, devojcica je moja majka...

Sofronije, lepe uspomene :tongue: :tongue: :tongue: smiley033
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: sofronije poslato 25 Jun 2012, 07:14:52
Hvala kolege, drago mi je da vam se slika dopala  smiley033
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Zmaj Strasni poslato 25 Jun 2012, 07:39:26
U to vreme povrsina na kojoj se Dunav izlivao je bila neuporediva u odnosu na ovu danas. Bare, kanali i jezerca koja su zaostala posle poplava su bili puni ribe. Sad je Dunav sateran u korito i maksimalno ga eksploatisu, a da bi bare i ostale vode mogle da prime vodu, vodostaj treba biti bar 600, a to se desava svakih par godina. Nije tada bilo ovakvih nasipa. Svake godine se ribe izmrestila kako treba. Procitao sam vec par puta knjigu Apatinski alasi. Stalno planiram da pitam autora ima li jos kakvih zanimljivosti skupljenih u neke druge knjige. Moracu videti s njim kad ga sretnem.
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: pikeman poslato 29 Jun 2012, 23:44:36
Tri veka apatinskih alasa

Tomislav Šimunović u svojim knjigama navodi neverovatan podatak da je krajem 18. veka od ukupno 1.914 porodica čak 200 bilo ribarskih. Bareljefi šarana su i danas na starijim kućama

PEDESETIH godina prošlog veka apatinski alasi podmirivali su ribom polovinu srpskog tržišta. Hroničar života i običaja apatinskih alasa Tomislav Šimunović u svojim knjigama navodi neverovatan podatak da je krajem 18. veka od ukupno 1.914 porodica čak 200 bilo ribarskih, dok je Novi Sad, na primer, tada imao samo 12 ribara.

Velika koncentracija zanata, naročito ribarskog, u malom Apatinu, pored Dunava, nastala je kada je Marija Terezija odredila ovu varošicu za tranzitno mesto.

Koliki je bio značaj ribara potvrđuje i podatak da apatinske zanatlije dobijaju od carine esnafske privilegije, a prvi ribarski protokol datira još od 1773. godine.

Ovaj hroničar navodi da je u 19. veku bio zlatni alaski period i da se na Dunavu, od Baje do Pančeva, izlovljavalo 22 miliona komada ribe godišnje. Kasnije su zbog regulacije korita ugledne porodice osiromašile, pa je tako bilo sve manje ribe i ribara.

- Svojevremeno su apatinski alasi u korpama od vrbovog pruća ribu izvozili u Austriju, Češku, Poljsku... Precizni podaci o izlovu ribe kod Apatina nalaze se u sva tri izdanja moje knjige ,,Apatinski alasi", ali ću pomenuti da je pedesetih godina prošlog veka od ukupno ulovljene ribe sa otvorenih voda u Srbiji, Apatin učestvovao sa 49,1 odsto - navodi Šimunović.

Na kućama ribara bili su bareljefi, obično šarana, kojeg su ribari smatrali najplemenitijom ribom. Ovi bareljefi se i danas mogu videti na nekim apatinskim kućama.

- Alasi su bili cenjene zanatlije koje su pohađale Zanatsku školu - kaže Šimunović. - Tri godine bili su šegrti, tri kalfe i tek potom majstori. U Zanatskoj školi 1885. godine bilo je 227 đaka ribarskih šegrta. Šegrtovanje je najviše trajalo uz čamce, starije ribare i mreže. Slava ribara bila je Sveti Petar i Pavle. Na dan patrona se kuvao riblji paprikaš u ogromnim količinama. Majstori i kalfe oblačili su svečano odelo sa crnim prslukom i dva reda srebrne dugmadi, i srebrnim džepnim satom sa lancem, po čemu su se razlikovali od ostalih zanatlija.

(https://vukovisadunava.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg17.imageshack.us%2Fimg17%2F8153%2Ftomislavsimunovic.jpg&hash=4d89fe3366203637ee4237a4ef16e0e5c79442f5)

Izvor: Večernje Novosti (http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:383503-Tri-veka-apatinskih-alasa)
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: MilloNS poslato 20 Jul 2012, 12:06:21
Nisam ni znao da postoji ovakva tema na forumu, posle isčitavanja mogu samo reći svaka čast na pokretanju teme i uloženom trudu da saznamo informacije za koje nismo znali. Bravo.
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: pikeman poslato 24 Novembar 2017, 11:20:14
U Apatinu starih alasa više nema

Apatin je oduvek bio poznat ribarski centar i dugo je imao vodeće mesto u svetu slatkovodnog ribarstva. Nekada su apatinski alasi imali i svoj esnaf, ali kako su tokom prethodna dva veka nestajala mnoga prirodna mrestilišta za obnovu riblje mlađi, i kako se privredni ribolov osavremenjiivao i prelazio u privatni, vremenom je sve to dovelo do drastičnog smanjivanja količina ribe i postojanja tradicionalnog ribarstva u Apatinu, pa ni starih alasa više nema.

Nekada behu alaska vremena kada se na Dunavu kod Apatina na stotine tona ribe izlovljavalo malim ili velikim čamcima čiklama ili laptašima, velikim ili malim mrežama alovom, setkom, buvarom, metlicom ili vrškom, koje su ribari sami pleli...

Rade Dražić jedan je od poslednjih starih alasa sa Dunava koji, iako više ne ribari, i danas svakoga dana odlazi do reke na svoj čamac, jer će mu ribarenje ostati u krvi dok je živ.

"Ribarilo se nekada svako veče i svakog dana bez odmora, ako treba i 24 časa. Kada smo ujutro ustajali prvo smo pripremali mreže za izlov, pa smo nakon toga imali mali odmor, pa onda od šest sati krećemo sa potpunom ribarskom opremom na reku. Sećam se, kao da je bilo juče, jednom smo za sedam dana u Kopačkom ritu mrežama izvukli preko 40 tona šarana preko ruku. Nije svako mogao biti alas, postojala je trogodišnja škola ribarstva, a praksu ili zanat su nas učili stari alasi.", priseća se Rade Dražić, stari alas.

Stevan Mošković, kao alas odslužio je pun radni staž, više ne ide na vodu, ali čuva uspomene iz tih vremena i kaže: "Poslednjih deset godina dvadesetog veka od svih apatinskih alasa ostalo nas je samo četvorica. Ubrzo nakon kratkog vremena ostalo nas je dvojica koji smo kao alasi otišli u penziju. Voleo sam ribarstvo, jer sam ceo život proveo na reci, a najteže u ovom poslu bilo je ribariti Dunavom po ciči zimi.".

Apatin je svojevremeno imao ribarsku centralu i fabriku za preradu ribe, ali tradicionalan način ribolova zamenio je privatni privredni ribolov.

"Smanjenje količine ribe dovelo je do gašenja starih privrednih ribara ili alasa. Na kraju ih je ostalo troje ili četovro, koji su ribarili samo u turističke svrhe." napominje Milan Ćopić, predsednik USR "Bucov" Apatin.

Pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka na tradicionalan način na potezu Dunava kod Apatina ribu je izlovljavalo preko stotinu alasa. Tek oko 2008. godine starih alasa na ovom plavnom području nije ni bilo. Kakva behu alaska vremena ostaje samo u uspomenama i u njihovim pričama.

https://www.youtube.com/watch?v=OkjevRgBsWM

Izvor: Radio-televizija Vojvodine (http://www.rtv.rs/sr_ci/vojvodina/backa/u-apatinu-starih-alasa-vise-nema_871069.html)
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: Zmaj Strasni poslato 05 Februar 2019, 07:32:43
Naslov: Odg: Ribari starog Apatina
Poruka od: pikeman poslato 23 Februar 2020, 14:54:01
Srbija nekad: Priča o pravim majstorima svog zanata - APATINSKIM ALASIMA

Od 18. veka ribarenje je u Apatinu osnovno zanimanje velikog broja stanovnika.U dvadesetom veku već su važili za prave specijalce. A koliko su ribe lovili i kakvih su se rituala pridržavali, saznajte u tekstu koji sledi.

Još od srednjeg veka u Apatinu je ribolov bio glavna privredna grana. Apatin je pod tim imenom zapisan još 1350. godine, u posedu Kaločke nadbiskupije. Kada je, polovinom 18. veka, naselje obnovljeno nakon što su ovde kolonizovani Nemci sa Rajne, ribolov je ponovo postao osnovno zanimanje velikog broja stanovnika Apatina. Krajem 18. veka u Apatinu je bilo čak 200 profesionalnih ribara, a od 1773. godine postojao je privilegovani apatinski ribarski, lađarski i mlinarski ceh. Austrijski car Franc I dodelio je 1830. godine apatinskim ribarima isklјučivo pravo da organizuju ribolov na Dunavu od Mohača pa do Oršave (Đerdapa). Svaki alas obeležio bi svoju kuću znamenjem svog ceha, a središnji godišnji događaj apatinskih alasa bile su trodnevne ribarske svečanosti, koje su priređivane o Petrovdanu (29. juna), kada bi apatinskim alasima u goste  dolazili ribari iz Bačke i Baranje, pa i sa udaljenijih prostora.

Posle ukidanja cehova, u Apatinu je 1876. godine osnovano udruženje "Ribarsko bratstvo", u kome se, pred Drugi svetski rat, nalazilo 500 ribolovaca, koji su, u dobrim godinama (npr. 1927), imali godišnji ulov od 1.500 tona dunavske ribe. Bili su Apatinci pravi specijalisti za hvatanje velikih somova, moruna i jesetra (osim somova, koji ponekad prelaze i 100 kg težine, druge dve vrste, nakon podizanja brane na Đerdapu, ovde više nema – poslednju morunu Apatinci su ulovili 1964., a bila je teška 186 kg i duga preko tri metra).

(https://i.postimg.cc/Pr69szGw/Apatinski-ribari-polovinom-20-veka-1.jpg)

Apatinski alasi sa ulovom, početkom 20. veka

U zapaženoj i obaveštenoj studiji Tomislava Šimunovića "Apatinski alasi" (Apatin, 2005), opisana su i tradicionalna sujeverja ovdašnjih ribara, koji su kao loš predznak tumačili ako bi žena prešla preko njihove ribarske mreže, ako bi sreli ženu koja nosi praznu posudu i ako bi im žena poželela sreću ili ih upitala kuda idu.

Iz istog razloga nisu sekli mrežu makazama, već samo nožićem, a pad ptičjeg pera na ribarsku mrežu takođe je bio predznak lošeg ulova. Vrlo loš znak bio je i susret s popom, a srećan ulov nagoveštavao je susret s Romom i s muškarcem koji nosi punu vreću ili kofu. Živeli su alasi u svom dunavskom svetu, imali su svoju terminologiju, kao i svoje specijalitete: fišpaprikaš (riblji paprikaš) i muntur – poseban ribarski način za pečenje štuke ili smuđa.

(https://i.postimg.cc/J47v2YF8/Apatinski-ribari-polovinom-20-veka.jpg)

Apatinski ribari polovinom 20. veka

U Apatinu je sveža riba prodavana iz velikih pletenih korpi, koje su "majstorice" (žene ribara) gurale na drvenim kolicima po svom rejonu (nekoliko ulica), uz neizbežan kantar za merenje težine ribe (riba je prodavana sveža, ali i sušena). Osim ulične prodaje, apatinski alasi su od 1905. godine imali i svoj "Ribarski eksport", trgovačku ustanovu koja je ribu prodavala na veliko, sve do Austrije, Poljske i Ukrajine.

U Apatinu je bilo i sedište ribarske centrale koja je u prvoj polovini 20. veka imala dozvolu za eksploataciju ribolovnih voda na ovom prostoru. Ribom se trgovalo na apatinskom pristaništu, kraj dunavske obale, gde su skupljali ribari, lađari, nakupci i trgovci ribom, a kraj pristaništa se nalazio i niz gostionica sa ribljim specijalitetima i tamburaškim "bandama".

(https://i.postimg.cc/htfwSzg3/Dunavska-idila.jpg)

Dunavska idila

Milan Stepanović
Izvor: nationalgeographic.rs (https://www.nationalgeographic.rs/vesti/14793-srbija-nekad-apatinski-alasi.html?fbclid=IwAR2AusR_GWdGuGv7Rs6yzd019mwQFQ65h3sdEs_GdZbMfx90nVD8UA1va7I)