Vrščanin Stojan Bućan je pre nešto više od četiri decenije bio jedan od svega dvojice oficira rečne plovidbe koji su u Evropi znali da upravljaju plovilom koje je guralo barže(https://vukovisadunava.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fs6.postimg.cc%2Fzf8apbxn5%2F2_Vrsac_Stojan_Bucan_kao_mladi_kapetan_jpg.jpg&hash=596a32f1223690ff0f530b8cddf433ca6bbb7e17)
Vršac – Pre četrdeset dve godine, poručnik rečne plovidbe Stojan Bućan, sada penzioner, sa svojim starijim kolegom, kapetanom Milanom Gruborom iz Beograda, boravio je u SAD, na reci Misisipi, gde su se na ogromnom brodu ,,Misuri" (16.000 konjskih snaga) obučavali za upravljanje plovilom koje gura barže. Posle dvomesečnog treninga u Sjedinjenim Američkim Državama, vratio se na Dunav, gde mu je stečeno znanje poslužilo da bez problema upravlja brodom koji je gurao pakete i do osam barži. U to vreme, Bućan i Grubor su bili jedini u Evropi koji su plovnim putevima Starog kontinenta teret prevozili guranjem, čime je nepovratno započeo kraj ere vučenja, manje efikasnog načina transporta.
– Kada se u podunavskim zemljama uvidela efikasnost novog načina vodenog prevoza, kompanije iz Rumunije, Bugarske, Mađarske, Austrije i Nemačke su slale svoje kapetane kod nas. Ja sam obučio desetoricu oficira plovidbe, i tako pelcer sa Misisipija preneo na Dunav i ostale evropske reke – priča nam Stojan Bućan (80), potomak Nikole Tesle po majčinoj liniji, koji je na rekama i morima proveo punih 45 godina, radeći u tada moćnom Jugoslovenskom rečnom brodarstvu (JRB) i austrijskim i nemačkim kompanijama.
(https://vukovisadunava.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fs6.postimg.cc%2F3k5eg80ep%2F1_Vrsac_Kapetan_Stojan_Bucan_Foto_JDanilovic.jpg&hash=64f248c5ed401d60caaf26b5bef29b18ef536f5b)
Grubor i Bućan su napravili još jedan podvig: brodom ,,Podgora", gurajući barže, doplovili su čak do Regensburga, ušća reke Regen u Dunav, u srcu Bavarske, što nikom do tada nije pošlo za rukom. U toj luci Bućan je uspeo da pred kamerama nemačke televizije okrene ,,Podgoru" za 180 stepeni: do te ,,pokazne vežbe" mislilo se da je takav manevar moguć samo na striktno određenim širim potesima Dunava. Posle toga, postavljen je za kapetana broda ,,Drvar", a ubrzo se pročuo još po jednom podvigu:
– Bilo je to 1969. godine, kada sam uspeo da prođem kroz Đerdap po gustoj magli. Kada sam se radio-vezom javio šefu saobraćaja, kapetanu Stevanu Peteju u Beogradu, raportirajući da sam prošao do pozicije Kladovo, nije mogao da veruje, jer je magla bila kao testo – priseća se Bućan, koji je do izgradnje đerdapske brane i podizanja nivoa Dunava, zahvaljujući poznavanju konfiguracije dna velike reke, veštim manevrima, plovila prevodio bezbednim putevima.
– Dunav poznajem kao svoju sobu, mada već dugo ne plovim. I dan-danas sanjam brodove i luke. A buđenje me rastuži – kaže nam Stojan Bućan, otkrivajući nam da je naslednike obavezao da mu na nadgrobno znamenje uklešu crtež broda i tekst: ,,Voleo je brodove, šah i žene". Inače, Bućan je i šahovski majstorski kandidat, a njegov pokojni brat Dušan je bio šahovski majstor, a uz to, po oceni velemajstora Mihaila Talja, i veliki šahovski novinar.
Reka ne zna za ideologijuDa je Jugoslovensko rečno brodarstvo šezdesetih godina bilo ne samo vodeća firma te vrste u Evropi, već i preduzeće koje je ulagalo u nova znanja i kadrove, upravo potvrđuje činjenica da je na obuku u SAD poslalo svoje najbolje ljude: Stojan Bućan je bio prvi u svojoj klasi na Brodarskoj akademiji, a Milan Grubor je važio za vrsnog teoretičara u oblasti rečne plovidbe. Tako se dogodilo da ,,pelcer" novih znanja o prevozu tereta plovnim putevima iz ,,bastiona kapitalizma" u Evropu donesu dvojica oficira iz ,,crvene" Jugoslavije.
– U Americi nam nisu postavljali nikakva ideološka pitanja niti barijere, niti nas je iko pitao jesmo li ili nismo članovi komunističke partije – kaže Stojan Bućan.
Jovica Danilović
Objavljeno na sajtu: Politika (http://www.politika.rs/rubrike/Srbija/Dunavski-vuk-shkolovan-na-Misisipiju.sr.html)
smiley033 starim majstorima
Svaka cast,za postovanje :tongue:
Znaci on je najzasluzniji sto su nasi kapetani cenjeni u svetu.
Dosta dobro se nasi kotiraju pri prevozu velikih tereta i manevara.
Svaka cast smiley033
Svaka cast! smiley033
Svaka cast za Post-Pikmen ...opet sam nesto naucio ..znao sam da samo mi mozemo sve ...i Tito je radio ,,Panonski citaj dobro " za ,,Mercedes" kao test vozac ... :cheesy:
Davne 66 god. bio sam pripravnik na brodu na kom je Bucan bio kapetan,t.j. n "DRVARU".Drago mi je da vidim da je dobro i ovim ga putem puno pozdravljam. Upravitelj je bio "ERA".Kasnije sam radio i sa Gruborom i mnogim drugim, pa ovim putem pozd. sve bivse i sadasnje ladjare.Moje ime nije bitno jer me sigurno ne mogu setiti jer sam dosta mladji ali znaju Batu Zenarevica i Radeta Betona kojih na zalost vise nema smiley033 smiley033 smiley033
Pozdravljam tebe, Bucana i ostale ladjare smiley033 Na kojoj si ladji bio pred penzionisanje :question:
Na "PODGORI" 1976god'imas je u mojim slikama
(https://vukovisadunava.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fs6.postimg.cc%2Fgctig5c0h%2F1791_1266598732.jpg&hash=2d5f0f53d067a854f6600968b43b6e32d630b02a)
masinac ,svaka cast :ok: smiley037 smiley008 smiley033
Skidam kapu smiley033 :tongue:
Duschan,takodje smiley033
Ponakad pomislim da je čovjek prije bio cijenjen i nezamjenjiv u svom poslu.
Bez obzira na školu majstor je bio cijenjena osoba koji god posao obavljao.
Današnje doba je izmjenilo osnovne društvene norme i vrijednosti.
Ne poštuje se rad,ne poštuje se čovjek kao biće nego je postao brojka
u statistikama nekog činovnika...
Moj djeda je bio gospodin u pravom smislu rječi.
Bez osnovne škole postigao je zvanje majstora u osječkom ELOS-u
Ostavio je iza sebe 5cm debelu kolekciju nagrada za obavljeni posao,
dobrovoljnu vatrogasnu službu,pohvalnice firme za najboljeg majstora,
jubilarne nagrade itd.
Dao je sve od sebe i volio je svoju firmu i ona mu je uzvraćala ljubav kada god bi mu postalo teško u životu.
Firma je stala iza njega kada je trebao kredit za izgradnju pa nije morao u banku nego je firma odbijala od plaće koliko je mogao odvojiti koji mjesec.
U životu je svojim rukama izgradio tri kuće i odškolovao četvero djece.
Danas toga više nema,propalo je dostojanstvo ljudi i poslovi nemaju dušu kao ni ljudi.
Svi smo zamjenjivi u najkraćem roku i s posljednjom plaćom bačeni u zaborav i najdoljnju ladicu kadrovske službe.
Djedu su zvali na godišnje sastanke firme još godinama nakon umirovljenja.
Zvali su ga i kada se slavilo i kada su trebali pomoć.
Kao jedan od bolje plaćenih i cjenjenih djelatnika u bivšoj firmi,nakon 5godina rada zaražim krtkotrajnu (3mj)povišicu radi kredita u iznosu od 300kn i odbiju mi molbu pod izgovorom "onda će svi tražiti isto"
Toliko o današnjem poslovanju i vrijednostima čovjeka.
Malo sam skrenuo sa teme ali mi oprostite.
Dirnula me priča o čovjeku i njegovoj sudbini.
...još uvijek sanjam brodove i luke...
Poštovanje SVIM vukovima na svim vodama svijeta smiley033
REKA NEZNA ZA IDEOLOGIJU
Druga su to vremena bila ...ljudi su bili vise odgovorniji ..postovali su tudje ..danas nepostuju svoje a o tudjem ni trunke respekta ...danasnjica nam donosi norme u kojim nema mjesta za humanost prema radnoj snazi ...
cijeni se samo uspjeh preko profita ...
priznanje radnicima samo nakon 25 godina pripadnosti u firmi i jos koji drugi jubilej ...sada uvode malo nagrada novcanih kao motivaciju a to samo ako uspiju rekordnu godinu postignuti ..mi zaredom 13 godina rekordnih imali i lijepo prolazili ..dok ova prosla .... :sad:..trt Milojko ... :lol:...pa kiksali sa premijom ..ovu godinu ocekujemo opet dobru nagradu ...prije si mogao posla naci gdje si htio ... :takoje:..dok danas moras biti sretan da imas neogranicen radni ugovor ..poneke firme daju garanciju na zaposlenje do recimo 2014 godine (Audi) a neke zatvaraju zbog recesije ..i tu gdje zatvaraju tragedije ljudske se dogadjaju ....podizali kredite za kuce i sada nemaju odaklen placati kredit ...katastrofa ..a firma da ti da kredit ...tu moras biti zvecka malo veca ...istini za volju znaju oni nagraditi i ponekad za dobre ideje koje se pokazu za realizaciju isplative ..ali male su to cifre ..
znaci covjek danas manje vrijedi jer je jednostavno zamjenjiv ...dok reknes piksla na tvom mjestu ima 100 interesanata ..firma u kojoj radim trazi za sledecih 5 godina jos 400 Dipl. Inzenjera ..cemu to vodi ? ...
jednog dana ce imati prekvalifikovanu radnu snagu koja ce biti prisiljena da radi za manje novca a istu odgovornost snositi ...zbog prezasicenosti radne snage vrsiti ce se selekcija kompetentne radne snage ... :takoje:
U elektroprivredi i dan danas postoje nagrade za 10,20,30 itd.god. rada isvake godine odrzava se sastanak penzionera uz rucak.Lepa tradicija smiley033
Pohvalno mašinac.
Još samo neke velike državne firme održavaju tu tradiciju :ok:
Ipak su ti penzioneri podigli firmu,uložili u nju svoje živote i žuljevite ruke
i treba im zato stisnuti ruku i čestitati im na požrtvovnosti.
Mladi danas ne znaju cijeniti muke svojih roditelja pa prodaju državnu imovinu
za sitnu lovu nebi li sebi priskrbili koji euro :veryangry:
a ne gledaju budućnost svoje djece i unučadi.
Dirnula me ova priča u živac!!
Sada bi nekog političara koji samo sere bacio u Dunav :veryangry: smiley110
Sjetim se onda ovog glupog rata i privatizacije i smiley212 smiley137 smiley057
Pa gde bas u Dunav da ga bacis :eek: :huh: govna se bacaju u kanalizaciju a ne u nas lepi plavi Dunav
Sve to vucko završi na istom mjestu :cheesy:
Kormilari s MississippijaPiše: Jovan Hovan, Novosti (http://www.novossti.com/), 11.09.2010.
(https://vukovisadunava.com/proxy.php?request=http%3A%2F%2Fimg838.imageshack.us%2Fimg838%2F9641%2Fodum.jpg&hash=49397edb286c19d7e8fca94b7990f5fd41aa7585)
Lice vode čudesna je knjiga – govori stari dunavski vuk Stojan Bućan, školovan na Mississippiju. Ova knjiga govori mrtvim jezikom nevičnom putniku svoje najskrivenije tajne, isto onako razgovjetno kao da ih je glasno uzvikivala. Ne postoji knjiga koja toliko osvaja, koja je tako neumorna i tako se blistavo obnavlja svakim novim pročitavanjem, tvrdi Bućan, danas 80-godišnjak, koji je ogroman komad života proveo na lijepom plavom Dunavu.
Sjedili smo za stolom u vrtu, a veče je lagano padalo po našoj priči. Taj sugovornik blistao je od zadovoljstva i vina. On je bio "čiča", kako na riječnim brodovima nazivaju zapovjednike. Premda su godine prošle, izgledalo je da i danas pod tjemenom imaju kartu riječnog dna, sve je znao, i svemu je prkosio, pa nije ni čudo što je daleke i u kalendarima zaturene 1969. po najgušćoj magli prošao preko svih onih đerdapskih Scila i Haribdi, da bi iz Kladova raportirao da je sretno stigao na cilj.
Dunav u malom prstuBućan je interesantan i zato, što je zanat izučio na Mississipiju, na golemom brodu "Missuori", koji nije vukao barže za sobom, već ih je gurao ispred sebe. S njim je u istoj "školi" boravio i njegov stariji kolega Milan Grubor, pa tako ispada da su oni prvi na europskim plovnim putevima uveli novost – guranje barži. Kad su uvidjeli efikasnost ovog načina prijevoza, onda su kompanije iz Rumunjske, Bugarske, Austrije, Mađarske, Češke, Njemačke slale svoje kapetane kod nas na obuku.
- Pravi pilot je mornar koji više plovi po dnu, nego po površini. Talas je vanjski problem koji se neprestano komplicira podvodnom konfiguracijom mjesta kuda brod plovi – kaže.
Danas je putovanje kroz Đerdap turistički doživljaj, a nekad se bez pilota – loca (koji se ukrcavao u Donjem Milanovcu) niste smjeli upuštati u takvu avanturu.
Bućan je pun neobičnih i interesantnih priča. Sjetio se stijene Minerve u Đerdapu, koja je dobila naziv po imenu broda koji je na nju naletio.
- Bio je to putnički parobrod "Zrinji", sagrađen 1870. u Budimpešti. Povezivao je Zemun i glavni grad Mađarske, a ta je linija bila duga 474 kilometra. Oko ponoći, 10. travnja 1917., u nizvodnoj vožnji "Zrinji" se sudario s tegljačem "Viktorija", koji je neosvijetljen izlazio iz Franjinog kanala (kasnije preimenovan u kanal Bezdan-Bečej). U sudaru "Zrinji" je potonuo, povukavši u smrt 163 putnika. Pošto je izvađen, preimenovan je najprije u "Osijek", a zatim u "Minervu", koja je 11. travnja 1927. naletjela na onu stijenu, koja se i danas po njoj tako zove. "Minerva" je 1954. završila u rezalištu, a ona je samo jedan od dokaza, da je "nemoguće voditi, a ne znati gdje su nebeske strane" – kako lijepo Bućan reče.
Inače, Bućan je potomak Nikole Tesle po majčinoj strani. On Dunav ima u malom prstu, poznaje sve njegove tjesnace, rukavce i opasnosti, i baš zbog toga osjećate kako je veliko njegovo poštivanje stihije s kojom se hrvao i nosio, i kako su njegovi odgovori nadahnuti tim poštivanjem i osjećanjem ličnog dostojanstva. Toj mudroj skromnosti i istinskoj sigurnosti treba se učiti od mornara.
Gluhonijeme, zelene vodeŠto je Mississippi značio u njegovu životu? Tu rijeku znao je samo iz priča i pričanja i sa satova geografije.
- To nije rijeka, nego stihija kojom teku gluhonijeme, zelene vode. I odmah vam pada u oči, da ovdje ne važe svakodnevna mjerila, da je na Mississippiju sve šire i intenzivnije, više i dublje, i život i smrt, i stradanje i stvaranje.
Pisac ovih redova tu je rijeku upoznao preko Twainove knjige "Kormilar na Mississippiju", koja je opterećivala naše dječačke džepove, i koja se kasnije, kad su se naši pogledi i shvatanja istrošili i promijenili, ne briše lako iz duše i sjećanja.
- Što se mene tiče, kad jednom umrem, a i to će se dogoditi, nasljednike sam obvezao, da mi na nadgrobni spomenik ugraviraju maketu broda i tekst koji glasi: "Volio je brodove, šah i žene".
On je nosio, a nosi i danas, u srcu veliku jednu strast koja ga izjeda i privlači neodoljivom snagom – rijeku. Sa svojim kolegom Gruborom napravio je podvig, kad je gurajući barže doplovio do Regensburga, točnije do onog mjesta gdje Regen predaje svoje vode Dunavu. Pred TV kamerama okrenuo je "Podgoru" za 180 stupnjeva, što je dotad bilo nezamislivo, i vjerovalo se da je takav manevar moguć samo na striktno određenim širokim lokacijama.
A iznad svih tih priča i pričanja teče Dunav beskrajan, glomazan i lijen. Bućan sluša kako klokoće ta bijeda, strašna voda, što nosi sa sobom sve tajne nijemo i postojano već tisuće i tisuće godina. Što li sve nije vidio, što li sve nije čuo i doznao? On je lakouman, koketan, cvrkuće kao vrabac, kupa se u sebi kao galeb...
Izvor: http://www.novossti.com/ (http://www.novossti.com/2010/09/kormilari-s-mississippija/)
Posle dolaska sa obuke na MISISIPIJU prvi nas brod koji je pretvoren u "GURAC" bio je brod "KOSMAJ" koji je bio tegljac pa su mu samo dodali "ROGOVE" i pretvorili u gurac.
Citat: Hemingway poslato 12 Mart 2010, 21:38:46
Svaka cast za Post-Pikmen ...opet sam nesto naucio ..znao sam da samo mi mozemo sve ...i Tito je radio ,,Panonski citaj dobro " za ,,Mercedes" kao test vozac ... :cheesy:
Vrlo moguće. Taj je bio sve samo ne ono za šta su htjeli da ga predstave.
Imaš li neke dodatne informacije, članke ?