Nekada je bambus bio ostvarenje sna za pecanje bele. Počinjalo se leskom, paskovinom (naziv za vrlo žilav prut) i ostalim motkama. Neretko zbog zasluga, kao priznanje iste sm dobijao po turu. Nije postojala akcija, težina dužina, već samo znalačko drmusanje u ruci, e ovaj je dobar. I lovila se bela i to dobro. Lovil se i šarni kad voda nadodje. Jedino je transport bio problem, naročito autom. Danas retko vidjam pecaroše sa bambusom, mahom starije. Možda će jednog dana i ovi današnji materijali otići u istoriju, možda će se pecati nekom kompijuterskom metodom, ali je sigurno da je bambus kao materijal za štapove zauzeo visoko mesto.