Ih, kamo sreće da je bio Shimano, nisam ti ja tada imao para za takav luksuz...

Neki obični, jedva sklepan od dva-tri u raspadu, samo da imam čime otići na pecanje. A šanac jedva preživeh... Drugar koji je vozio iza mene stiže posle desetak sekundi, usrao se od straha (izvint'e na rečniku) kad je video gde sam "sprašio": "Bog te maz'o, jesi živ!!??"
- Jesam, rekoh...
"Jesi šta polomio?!"
Ustajem iz vode na dnu, sav ugruvan i mokar, dižem bicikl sa sebe, mrdam vratom, jednom rukom, pa drugom, nogom...
- Nisam, dobro je...

No u tom trenutku mi glavom prostruji misao: Štap! Gde mi je štap?
Dižem ga iz vode - polomljen na dva dela (neki D.A.M)...

Dižem bajs - polomljen i on, ostade mi prednji točak u lokvi...

Jedva izađoh iz te jaruge...

Eeee... a do kuće 12 km letnjeg puta, po paklenoj vrućini... Treba na sebi tegliti ostatke bajsa i pribora, ulov (tri lepe štuke)... Teško je i sebe "nositi", a kamoli sve to...

No, ništa mi tada nije teško padalo (sem polomljenog štapa - draže mi bi bilo da sam nogu slomio

)...
Već sutra sam opet prašio istim putem, na tom istom bajku... Popravljen...
