povedem kolegu (ne ribiča) ljetos na pecanje na dunav. dam mu štap, sve objasnim, zauzmemo poziciju i udri. nakon 2-3 zabaca dođe mi smuđ oko 0,5 kg, vratim ga nazad zabacim ponovo, dođe još jedon takav. nakon par zabaca opet. kažem njemu da dođe tu gdje je stojim, da čovjek uhvati kojeg da se izdovolji, a ja se pomjerim malo nizvodno. nije zabacio 5 puta, poče dreka. dođem do njega da vidim šta je, kad ono komad od 4+.
od tada više se ne mičem kad udari prvo mali, a ako taj dan ne bude ništa, sutradan ga tražim dalje.
ovakva strategija nekad pali a nekad ne, mada mislim da to ima više veze sa kretanjima jata kedera, nego sa našim pomjeranjem od mjesta do mjesta.
napominjem da pecam sa obale i ovo se odnosi na ljeto i smuđa koji aktivno lovi