Jeste veoma elastican
Jedan nacin dzigovanja ima posebno mesto u mom ribolovu. Da nisam proveo dosta vremena na terenu gde se to desava redovno, i ja bih kao i 99% ribolovaca nazvao slucajem.
Verovatno se veceni dogodilo da im varalicu, pri poslednjim skokovima, na kamenjaru u plicaku, dok dziguju prebrzo zbog neadekvatne glave, napadne smudj veoma agresivno naravno. Vecina ce istog trenutka preci na voblere i cesto nece pogresiti.
E sad, ja ovde mislim na one situacije kada on nece ni da ih primirise. Na one kada ne udara na samo povlacenje, vec iskljucivo na kratke i ostre skokove od samo par desetina cm, pri brzini nepojmljivoj za nas

Poucen dugogodisnjim pecanjem na slicnim terenima, smem da tvrdim da u ovoj situaciji "ne ebe uporan, vec naprotiv, LEP" (prim.prev: LEP-pametan)

Naime, iako sam ja presao na voblera, ako udarca nema u par zabacaja, opet se vracam gumici i pokusavam da ponovim ono isto sto je i dovelo do udarca.
Na zalost, odvratan, tezak, umarajuci nacin pecanja, osim kada udaraju pri svakom 1.-2. bacanju

Toliko ruzan da mi je muka da isprobam i onda kada sam siguran da je dobitna kombinacija.
Nemam veliku dilemmu zasto se to desava, a da sam 100% u pravu to ne tvrdim.
Tereni na kojima mi se to desavalo su najvise nastanjeni glavocima, da ne kazem pesevima. Na nekim bi oni bili samo periodicno glavna hrana smudju, dok bi se na drugim (terenima) smudjevi iskljucivo hranili njima. Poslednje 4 godine sam pecao na takvom terenu, i tako dobijao smudjeve do kasne zime. Ono sto me je jako pogadjalo, zarazliku od vecina terena na kojima sam pecao, u ovom slucaju skoro da nisam umao udarce u prilazenju smudjeva. Jednostavno, samo se stvore na nasutom kamenju. A usput sam gadjao i prelaze i rupe i ostalo. Razlog je najverovatnije, sablon po kome je i mesto i vreme gde je hrana bez ikakvih promena, te lovci bez velikog usputnog zadrzavanja odlaze pravo na trpezu
