Nekad dok sam pecao šarana na Dravi i Dunavu , naravno iz čamca primjenjivao sam dvije tehnike. Prva da sam u obalu svaki dan bacao kukuruz priliokom odlaska s vode, a dolaskom na vodu prihranjivao putem jednog bambusa, stare čegrtuše i špage na slijedeći način.
Uzeo bih kod trgovaca papirnatih kesica, napunio kukuruzom i stavio koji kamenčić unutra. Kesicu bi probušio na nekoliko mjesta, zavezao vrh špagom i spuštao ispred čamca, ali ne do dna već jedno 2 metra od dna. Nakon minutu dvije kesicu bi samo naglo trznuo štapom, a sav kukuruz bi se raširio po dnu.
Zašto prihranjivat u obalu na odlasku. Ako je kamena obala ili ima panjeva pod vodom taj kukuruz, peleti ili boile ostanu unutra i valovi ih ispiru i nose a šaran se zadržava tu. Nije uopće bitno ako ga vi pecate 10-20 m dalje na vodi, on je tu a prihranom kad dođete samo ga pokrenete u lov za hranom.