Mitovi i predrasude u lovu šarana

Započeo rajko tehnium, 08 Novembar 2010, 16:01:23

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

rajko tehnium

 Pozicije na kojima se šaran redovno lovi i zadržava ipak se ne može sa 100%-tnom sigurnošću predvideti njegovo buduće ponašanje.Životne navike šarana našim(ljudskim)načinom razmišljanja i logikom ipak su teško potpuno shvatljive.Šarani,kao i ostale ribe koje žive u jatu,često menjaju lokacije i životne navike.Na nekim mestima šarani se zadržavaju duže vreme,na nekima nekoliko sati,par dana ili nedelja,a neka mesta koja nama izgledaju savršeno stalno izbegavaju.Čak,eksperimentima na jednom kanadskom jezeru, nedvosmisleno je utvrđeno da su životne navike šarana apsolutno  različite od životnih navika šarana na tom istom jezeru ali u drugom delu tog jezera koji su međusobno udaljeni jedva stotinak metara.Iako se iz dana u dan sve više i više saznaje o šaranima ima mišljenja da nikada nećemo moći sa sigurnošću predvideti njihovo ponašanje.Praćenjem nekih parametara kao sunčeve mene,temperature vode,smer i jačina vetra i godišnje doba,vodostaja,vazdušnog pritiska dobijaju se tek okvirni oblici nazovimo je prognoze,ali njena tačnost je možda 50%.Praćenjem i kasnijom analizom možemo delimično otkriti neke od navika riba,ali to će važiti samo za tu vodu i tu sezonu ili čak jedan njen deo.
Tajna do tajne
Svaka voda(jezero,reka,veštačka akumulacija)je svet za sebe,šarani ne razmišljaju logički već nagonski.Mi za njih kažemo da su lukavi,a nisu.Prema iskustvima nekih šaranđija najveći uticaj na ponašanje šarana možda imaju mesečeve mene,drugi po važnosti je vetar(kao glavni pokretač aktivnosti na vodi jer je on zamućuje,donosi hranu i kiseonik i menja njenu temperaturu,svaka voda ima svoje udarne smerove vetrova koji zavisno o sezoni mogu biti dobri ili loši po naš ribolov).Treća stavka je vodostaj,on najviše utiče na izbor lovnih pozicija.Sveža voda donosi kiseonik,hladi vodu,meša je i jednim delom donosi hranu ili omogućava lakši pristup do hranjenih mesta.Vazdušni pritisak sam po sebi ne igra nikakvu ulogu,ali da u kombinaciji sa sva tri ranije navedena elementa.U svemu tome postoji nešto što ih pokreće a šta je to još uvek se nezna.

Dve vrlo važne životne potrebe koje diktiraju životne navike šarana su hrana i razmnožavanje.Iluzorno je očekivati da će svi šarani u jednoj vodi ponašati na isti način.Jedan deo njih će se prilagoditi našem hranilištu,dok će ga drugi zaobilaziti.Svi mi se često puta držimo nekih šablona oko izbora mesta a oni su kad god je to moguće sprudovi.Ali,godišnja statistika i praćenje ulova prema lovnim mestima ide u korist ulova velikih riba baš blizu obale.Jednako tome je i pravilo o lovu na sprudovima.Svi izbegavaju mulj,jer vlada mišljenje da šaran ne voli njegov miris,ali to ne mora biti uvek.Postoje mesta sa obiljem šljunčanih sprudova koje ribe izbegavaju ili ga vrlo kratko posećuju.Suprotno tome postoje mesta koja tako izgledaju da na njih nikada nebi zabacili udicu,a ona ponekad daju izuzetno velike šarane.

Zbog sve većeg pritiska na posećene šaranske vode često su najlovnija mesta redovno zauzeta,a godišnje se na manje atraktivna mesta ulovi podjednaki broj kapitalnih riba.To je posledica migracije lokacije u sezoni koje šarani redovno posećuju,u proleće zbog mresta,leti zbog hladnije vode bogatije kiseonikom a zimi su to lokacije gde može pronaći hranu pa će zbog toga i manje interesantne vode postati ribama interesantnije i obrnuto.Ne treba da se čudimo da su baš najveće ribe ulovljene na najjednostavnije sisteme na mestima koja nemaju niti jednu jedinu karakteristiku dobrog šaranskog mesta.Problem smo mi i naše uverenje da na svim vodama važe ista pravila.Srećom postoje ljudi koja ta pravila neznaju ili ih se ne drže pa pecaju i upecaju na "lošim" mestima.I tako se polako otkrivaju lovna mesta za koje pre toga niko nije znao ili se nije usudio da "rizikuje" i peca na njima.
Veruje se da šarani,pogotovo veliki nemaju baš običaj da odlaze daleko od svojih sigurnih zona,gde imaju mir i hranu,i ako ih želimo pecati moramo zabaciti baš u tu zonu,Manji šarani su puno aktivniji,veća je grupa jedinki u jatu pa pretražuju i veće površine u traganju za hranom i zato se imaju češće grizevi manjih riba od onih većih.

Nas šaranđije često muči i problem lovnosti naših mamaca.Ponekad se dešava da i najskuplji mamci ne daju efekte a šaran najbolje uzima samo najobičniji kukuruz.Mnoge šaranđije greše kada uporno izbegavaju da pecaju na kukuruz ili neko drugo zrnevlje misleći ta je to daleko od modernog šaranolova.Moderan šaranolov karakteriše pre svega pristup lovu šarana sa naglaskom na "ulovi i pusti" dok vrsta izbora mamaca sa tim nema nikakve veze.Suprotno,moderan šaranđija koji menja i prilagođava svoji tehniku ribolova koristeći raznovrsne mamce i njihove prezentacije ima veće šanse za ulov kapitalne ribe.Kukuruz je izvstan kao mamac,svi šarani na svim vodama ga obožavaju.On je najbliže idealno balansiranoj hrani koju šaran može iskoristiti i najlakše svariti(naravno da je pripremljen na pravilan način).I sve ostale vrste zrnevlja poput tigrovog oraha,graška,pasulja,kikirikija i sl.mogu jednako dobro kao i boile loviti ribu,i to veliku ribu.Potrebno je samo osloboditi se velike zablude da je boila najbolji mamac za šarana.

Hemingway

,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

TopMix

Kad je saran u pitanju, nikad nista se ne moze uzeti "zdravo za gotovo". Jedna od mojih cestih gresaka je ta da kad dobijem sarana, sledeci put se drzim tog sistema i mamaca ko pijan plota, umesto da pocnem da eksperimentisem i menjam mamce i sisteme cim vidim posle par sati da tu nesto ne stima. Uvek se treba prilagodjavati saranu, jer se on nikad nece prilagodjavati nama.

rajko tehnium

 U pravu si kolega,zato ja uvek na dva štapa lovim sa montažama i mamcima za koje iskustveno znam da za tu lokaciju daju najveću verovatnoću ulova dok se trećim štapom eksperimentiše(po pitanju montaže,daljine,mamca,...).

Hemingway

vi barem smijete sa vise od 2 stapa da pecate ..
dok ja sa kolegama se dogovaram ko ce koji mamac da isprobava ..dok mu nenadjemo zicu ..
,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

limovac74

Djaba i sa deset stapova kad je riba desetkovana i pokradena.A kad je ima mozes sa jednim da uzivas i da smiley002 smiley093 smiley094 smiley093 :cheesy:
Kad Sveti Ilija nebom sine grom na dnu reke Dunava probudi se som.
Na dnu reke Dunava kiseli se rovac a na obali stoji mokri ribolovac.
Som je snažno povukao ko kamion FAP i odneo ribolovcu i udicu i štap...

vulp

Rajko sviđa mi se tvoje razmišljanje, ja sam otprilike na istoj "cesti" kao i ti....
Svaki mamac ima svoje "vrjeme i mjesto", na samom ribiču je da iskoristi prednosti i mane svog mamca...
Otvoren um, tako bi ja nazvao pristup koji je meni donosio najviše uspjeha...
Prošle godine sam sa jednim poznatim takmičarom i šaranašom razgovarao...njegova rečenica, "moja boila nikako nije jeftinija od 15 eura" je promjenila moje mišljenje o njemu za 180 stupnjeva, bilo koji daljni razgovor sa njim o mamcima je za mene bio samo površan razgovor kao da razgovaramo o meteorološkoj prognozi za sutra...taj čovjek je zapravo samo "pozer" na obali koji na rod podu ima opremu od 3000 eura, da ne pričam o ostalom....ali za Boga miloga šta to sve skupa vrijedi kad on misli da će sad na tu njegovu "super" boilu valjda svi šarani iz jezera kao drogirani čarobnim mirisima doći na njegovo hranilište....nemojte misliti da sam licemjeran i da iz mene govori zavist na njegov pribor, za mene je ribolov šarana ipak nešto više od pukog poziranja sa "elitnim" priborom na obali kakvog "elitnog" jezera...bez obzira što sam i sam na njima lovio..
Rajko nadam se da ti neće smetati stavio bi jedan prijevod  koji govori upravo o ovakvim mitovima i predrasudama...





James Harison

,,DRUGAČIJI  KUT"

Carpworld  br. 203 august 2007


Ribolovom šarana sam se počeo baviti u 80 im god. To su bili dani kada su šaranskim svijetom vladali Hutchinson, Maddocks i Maylin. Njihove knjige su za mene u ono vrijeme bile kao biblija. To je bilo vrijeme kada je i Carpworld počeo izlaziti. Imao sam puno ulova crvenperki i deverika i svidjela mi se ideja da uhvatim ribu veču od 5 kg ili da barem pokušam. Izrada montaža, rigova i mamaca me je stvarno zaokupila, tako je rođen još jedan šaranolovac.
Sljedećih 20 godina sam istraživao ribolov šarana. Trudio sam se sakupiti što više informacija koje bi mi pomogle u mom ribolovu. Izradjivao sam sve vrste sistema, radio sam svoje boile i provodio sate tražeći i proučavajući šarane nebili shvatio kako da postanem što uspješniji ribolovac. Vjerovao sam u sve popularne teorije o tome kako se šarani boje najlona, kako mogu skužiti moje sisteme, kako mogu znati koja je boila moj mamac, te da trebam sve super kvalitetne komponente za boile....sve do prije nekoliko godina.

Otvoren um.
Promjena u mom razmišljanju se dogodila dok sam radio za šaranski časopis. Našao sam se u svijetu top šaranskih ribolovaca. Što sam više vremena provodio u tom okruženju sve sam više poćeo osjećati da šaranski ribolov nije ono što sam ja mislio da je. Sada sam uvjeren da smo slijepi kod zdravih očiju. Uspjeh u ribolovu baziramo na rigovima, mamcima, priboru. Čini mi se da sami želimo učiniti šaranski ribolov što težim. Počeo sam gledati na svoj ribolov pod drugačijim kutom, otvorenog uma, kako bi objasnio sebi neke situacije i događaje. Razmišljao sam na taj način par mjeseci kada mi se i zadnji dio slagalice posložio. Reprogamirao sam sve ono što sam  ,,naučio" u zadnjih 20 godina. Bio je to razgovor sa ribolovcem Tim Hodgesom. Jedan dan u uredu smo razgovarali o sistemima. Razgovor se vodio o tome zašto šaran često pojede sve slobodne mamce, a preskoči onaj naš na dlaci sa udicom. Najlakše bi bilo pomisliti i vjerovatida je to zato što vidi naš sistem, osječa najlon ili bilo šta drugo od ostalih objašnjenja kojima smo bili godinama obasipani, a koji se vrte oko toga koliko su šarani zapravo inteligentni. Tim je to objasnio na drugačiji način, to objašnjenje je djelovalo na mene kao prosvjetljenje.
Šaran je prilagođen na hranjenje na dnu, njegova su usta visoko razvijeni filteri za hranu. Kada usisaju hranu ili čestice hrane sa dna uz hranu pokupe i djeliće mulja, kamenja, trave itd. Sposobni su razlučiti jestive i ne jestive dijelove koje izbacuju van. Sada to samo treba povezati sa našim mamcima. Očigledno je da mogu sortirati slobodne mamce i pojesti ih, ali naš mamac je druga stvar. Naš mamac je sastavljen od jestivog i ne jestivog djela. Šaran će pokušati razlučiti koji je koji dio, ali neće uspjeti, tada će pljunuti oba dva dijela van. Možda će napraviti i drugi pokret prema ostalim slobodnim mamcima kada će shvatiti da ne može razlučiti ova dva. Šaran zapravo ne radi ništa super inteligentno, on samo radi ono što ga je priroda naučila, sortira jestivu od ne jestive hrane. Koliko se puta ta situacija opisala kao ,,šaran je otkrio predvez".
Razmišljajuči na taj ,,prirodan" način pitao sam se koliko se druhih situacija pogrešno tumači kao šaranova inteligencija, a zapravo se u stvarnosti dogadja nešto sasvim drugo. Je li moguće da su ,,bogovi" koji su pisali knjige zapravo pogriješili. Je li baza od koje polazimo u razmišljanju o šaranskom ribolovu pogrešna. Ja sam počeo vjerovati da je.

Instinkt i životni okoliš.
Uzimajuči u obzir moj novi ,,misli prirodno" stav, potpuno sam preokrenuo šaranski ribolov u svojoj glavi. Vjerujem da je ulov šarana poseban trenutak u vremenu, trenutak kada se utjecaj okoliša kao što je zračni pritisak, vjetar, temperatura, dio dana, dio sezone,u kombinaciji sa pronalaženjem lokacije, prezentacije i izabranog mamca. Ti se faktori stalno mijenjaju, razne kombinacije tih faktora su beskonačne, ali samo neke će donijeti i ulov. To je razlog zbog kojeg provodimo toliko puno vremena iza indikatora koji se ne oglašavaju. Dovoljno je uzeti samo jedan faktor, i to lokaciju, da bi shvatili kako je teško dobiti griz. Razmislimo i o veličini šaranovih usta usporedjujući ih sa našim mamcima na dnu jezera. Zamislimo šaranska usta i svoje slobodne mamce na dnu, upitajmo se, koje su šanse da one dodju u kontakt jedno sa drugim? Da, možete smanjiti količinu ili ignorirati neke djelove jezera, ali još se ne mijenja puno na stvari. Dvd od Korde nam demonstratira kako nekad hranjenje može biti nasumično, promaše mamac za par milimetara, ali sigurno znaju da je mamac tu.
Vratimo se nazad na utjecaj okoliša u kojem šaran živi. Mislim da je to glavni ključ do ulova ili barem povećava šanse za ulovom. Šaran se služi svojim instinktom i njegovo kretanje je uzrokovano utjecajem njegovog životnog okoliša. Nama ljudima je to instiktivno ponašanje teško razumljivo jer mi upravljamo svojim životima razumijevanjem i svjesni smo svojih misli. Npr. nailazak polja niskog tlaka nas ne stimulira na hranjenje, dok se šaran pod tim utjecajem hrani ne razmišljajuči o tlaku, hrani se instiktivno. Utjecaj pritiska zraka, temperature zraka, temperature vode, smjera vjetra, razine kisika, vodostaja, količine svjetla, faze mjeseca, potrebe za hranom i dostupnost hrane čine ribolov vrlo kompleksnim. Mi možemo jedino pokušati razumijeti kako to sve utječe na aktivnost šarana. Dodajte tome još aktivnost ribiča na obali i imate pravu jednadžbu za riješiti.Upravo taj utjecaj okruženja u kojem šaran živi više utječe na naš ulov nego svi najmoderniji sistemi ili skupi mamci. To je za nas sve teško razumljivo pa smo zato zaokupljeni stvarima na koje možemo utjecati, kao što su sistemi, mamci i mjesto na kojem lovimo.
Imao sam ,,sreće" kad sam jedno vrijeme bio nezaposlen pa sam mogao ići u ribolov kad sam god želio. Tada sam bio puno uspješniji u ribolovu jer sam mogao birati dane i vremenske uvjete kada ću ići na vodu. Vikend ribolovci to očito ne mogu, a i to je vrijeme kad je najveća gužva na vodi. Vikend ribolovci ne mogu birati vremenske uvjete to je zasigurno razlog zašto često ostanu bez ulova, što ne mora značiti da su loši ribolovci, vjerovatno bi sredinom tjedna imali dobre ulove. Takva situacija pomaže mitu o tome kako je teško uloviti šarana. Životno okruženje i uvjeti ribolova su ti koji ih čine teško ulovljivima, a ne sami šarani. Ako želimo uhvatiti šarana to sada mogu za par sati, ok to je mala voda s puno šarana, a i znam točno gdje trebam zabaciti. Otići na veliko jezero u kojem  pliva samo nekolicina velikih šarana već predstavlja veći problem i puno je teže za  ribolov. Dok govorim o vikend ribolovima želio bi reći da tu situaciju možemo okrenuti i u svoju korist. Moguće je i tako loviti u idealnim uvjetima. Poznajen jednog top ribolovca koji baš  uvijek ide istog dana u tjednu u ribolov. Zakonom vjerovatnosti mora naletiti par puta kroz sezonu na idealne uvjete za ribolov. Pošto je stvarno dobar ribolovac, a lovi na vodi u kojoj plivaju stvarno velike ribe ima i dobar broj lijepih ulova tih velikih riba. Čovjek ima stvarno jaku samodisciplinu i zato mu svaka čast.      

Pogrešna cesta.
Današnji šaranski ribolov potpuno je različit od onog iz vremena Hutchya, Maddocksa i Maylina u mnogim stvarima. Sada ima stotine šaranskih voda s tisućama šarana koji su relativno kratko u tim vodama. Imamo situaciju da se velika većina šaranaša koristi s najboljim sistemima i mamcima da bi uhvatili šarana samo par godina starog, dok su se u ranim danima lovili stari divlji šarani i smišljali različiti sistemi i taktike da bi ih uhvatili. Je li  dob šarana bitni pokazatelj koliko ga je teško uhvatiti? Jesu li sve te inovacije koje je i započeo Hutchy zapravo potrebne? Je li se lanac koji je započet od strane tih inivatora modernog šaranskog ribolova danas samo nastavlja.
Ja razumijem potrebu pionira šaranskog ribolova koji su konstantno pokušavali nove stvri da bi bolje lovili. Upravo to je napravilo iluziju da je to način uspješnog ribolova. Siguran sam da je svatko vidio i pročitao nešto u knjigama i u časopisima što mu je pomoglo da bude uspješniji u ribolovu. Tada je najlakše taj uspjeh povezati s tom promjenom koju smo primjenili iz knjige ili časopisa, ali je li ta promjena napravila razliku.
Prije par godina sam lovio na vodi gdje je ulov od 15-20 riba godišnje bio super ulov. Počeo sam loviti u studenom i preko zime sam ulovio par riba, sve je super izgledalo za novu sezonu. Nakon ulova par riba u prvom tjednu na otvorenju sezone sljedećih tridesetak noći sam bio bez griza dok su drugi redovno lovili. To je trajalo dok ja nisam prešao preko straha prema kratkim rigovima što je okrenulo stvar i ja sam počeo loviti. Polako sam se vračao svom starom načinu ribolova i nastavio sam loviti. Ne želim biti naivan i reći da su kraći sistemi napravili razliku, jer kako sam spomenuo ranije ulov je jedinstveni trenutak u vremenu. Toliko je drugih faktora utjecalo pa zašto bi bio baš taj. Na bih rekao da se može usporediti jedan ribolov drugome zbog uvijek promjenjivih utjecaja okoline. Oni se stalno mijenjaju. Kako oni utječu na šaranovo ponašanje mi možemo samo nagađati. Jesam li ja bio samo loše sreće tih 30 noći? Vjerovatno malo jesam. Jesam li naučio više o jezeru i šaranima u njemu? Definitivno. Dakle moj pristup je napredovao iako nisam lovio. Stvarno mislim da je nemoguće navesti jedan specifičan razlog koji je potaknuo šarana da uzme mamac. Pravo vrijeme, pravo mijesto i pravi mamac je najviše što možemo reći.

Bolesna opsjednutost sistemima.
Jedna stvar koja me oduvjek fascinirala u šaranskom ribolovu su rigovi. Od kada sam pročitao odjeljke o rigovima u knjigama Fox Pool, The carp Strikes Back i Carp Fever proveo sam ne sate nego dane nadajući se da ću jednog dana napraviti rig svih rigova. Izvodio sam sve moguće i nemoguće što se može izmisliti čak sam pokušavao i sa flourescentno žutom uprednicom. Na sve to sam ulovio šarana. Zaključak do kojeg sam došaoja da su vrlo male razlike među njima. Svi su oni napravljeni od udice, mamca i nekog materijala sa kojim smo to zavezali. Ponašanje bilo kojeg riga u vodi kada ga šaran usisa se ne može predvidjeti, ne možemo predvidjeti kako će se šaran ponašati kada uzme mamac i rig u usta. Niti možemo reči da drugi rig možda ne bi uhvatio šarana. Zbog toga mislim da su svi rigovi manje više isti, samo nekoliko radi na način kako smo to mi zamislili. Ako uzmemo u obzir dno jezera , morao bi se pomučiti da smislim rig koji ne bi uhvatio šarana u povoljnim okolnostima na bilo kojem jezeru. Samo treba pogledati u Carp Talku i vidjeti izvješća sa voda da bi shvatili da se šarani love na sve moguće rigove.

Nema potrebe za skrivanjem.
Ovo razmišljanje o rigovima me je dovelo do sljedećeg. Ja ne vidim razlog zašto bi se šarani bojali najlona, olova ili čak udica. Morali bi imati visoki stupanj inteligencije da bi znali da će ih te stvari uloviti. Svi smo pročitali članke koji kažu da šarani vide naše najlone i da bježe od njih ili da ih čak slijede do mjesta gdje lovimo  pa onda pobjegnu. I ja sam vidio takvo ponašanje šarana, ali sam također i vidio da veselo plivaju među najlonima. Siguran sam da će šaran otići iz razloga što je vidio ribolovca na obali prije nego iz nekih drugih razloga. Prije će pobjeći ako se hrani i vidi ribolovca, a ne zato što će biti uhvaćen na udicu. Jednu stvar koju ne mogu razumijeti je da su šarani vrlo oprezni kada su iznad naše hrane. Kad se hrane iznad nje vjerovatno ih asocira na opasnost, ako su bili prije uhvaćeni. To je dosta jednostavan zaključak za koji su ove jednostavne životinje sposobne. Nož, vilica i žlica su udica, olovo i najlon. Ako bi bili zabrinuti da je u našoj hrani mala igla, je li bi bili zabrinuti zbog noža, vilice i žlice ili zbog same hrane. Je li bi nas uzbunio pribor za jelo ili činjenica da je u jelu igla. Kako god bilo, mislim da je to misaoni proces koji šaran ne može razumijeti. Možda to šaran može prepoznati na neki drugi način, svatko od nas može vjerovati što god želi. Ja se ne mogu oteti dojmu da šaran zna što su udica, olovo i najlon, da ga nikad ne bi mogli uhvatiti.

Zasluga vremena.
Tako sam došao i do vremena. Što više vremena provedemo na obali veće su šanse da ulovimo  šarana, jednostavno zato što ćemo  biti prisutni kada će biti i povoljni vremenski uvjeti, ne morate ni biti vrhunski šaranaš. Sjećam se jednog ribolovca koji je prije par godina proveo jako puno vremena u ribolovu. Sezonu je završio kao ,,vrhunski ribolovac", ali njegovi sati na vodi i ulovljene ribe su bile u nesrazmjeru s količinom ulovljene ribe kod drugih, ako uzmemo u obzir vrijeme provedeno na obali. Uvjeren sam da je utjecaj vremena zaslužen za ulov. Koliko vikend ribiča dođe u ribolov, zauzme ne favoritsko mjesto i ulovi veliku ribu. Je li to na djelu vrhunski ribolovac ili sreća? Koliko je sam ribolovac zaslužan za takav ulov? Zasigurno ako ostavimo svoje mamce u vodi dovoljno dugo postoji mogućnost da ih šaran pokupi. Nakon svega ni nema mjesta u jezeru gdje nije uhvaćen šaran. Ok James kuda to sve vodi? Pitat ćete me. Usprkos svim inovacijama osjećam da lovim isti broj šarana kao i prije petnaest godina samo što su sad veći, to je jednostavno zbog toga što su vode poribljene s većim šaranima. Mislim da to pokazuje da je utjecaj šaranskih ribolovaca na ulov šarana minimalan. Mogu uloviti šarana od 10kg otprilike svakih 24 sata i to postižem u par prošlih sezona. Na vidim da se to poboljšava. Za mene sve ovisi o količini ribe u jezeru zajedno s utjecajem okoline, to stvarno nema veze s time je li koristim teflon udice i jesam li sakrio svaki centimetar svog najlona. Moramo dočekati trenutak da nam je naš mamac na pravom mjestu u pravo vrijeme da bi nam se otvorila šansa za ulovom.

Za kraj.
Smisao svega što sam želio reći pogotovo se odnosi na novo pridošlice u naš sport. Danas ima toliko puno opcija otvorenih za šaranaše i teško je znati koji je pravi put. Ono što me žalosti je to da velika većina šaranaša živi u konstantnoj paranoji da možda nemaju pravi rig, najlon ili mamac. Šaranašima je ispran mozak u vjerovanju da moraju imati najskuplji flourokarbonom presvučen najlon, udice presvučene teflonom, uprednice s omotačima i boile koje koštaju 10£ po kili. Stvarno mi je žao ribiča koji svoje samopuzdanje stječu kroz skupe stvari koje nemaju nikakav utjecaj na konačan rezultat. Kao što sam spomenuo ranije, ne možete napraviti pomak u ulovima ako promjenite samo jednu stvar u svom pristupu. No kako bilo, ako možete kupiti malo samopouzdanja i to vas veseli, tko sam ja da proturiječim. Samopouzdanje je nakon svega najjača stvar koju možete imati.    



Preveo: vulp
Pax Et Bonum
Pozdrav šaranima..ma gdje bili..!

Hemingway

Vulp hvala jos jednom na velikom trudu za prevod  :ok: :thumbup:
i ja sam prije trcao za brendovima kao Ron Hatchinson,Kevin Nash i raznim drugim ..
danas gledam da koristim sto bolju masinicu i najlon/upredenicu sa boljim kvalitetom ...
dok mi stap nije vise u najskupljoj klasi ..
prije sam mislio da je skuplje i kvalitetnije ..sto i jeste u nekoj granici ..
medjutim danas sam toga misljenja da mi je i iz klase do nekih 100€ sasvim odgovarajuci i dovoljan .. ako znam uloviti ribu i umoriti je kao i dovuci do mene ...onda mi bilo koji pribor moze odraditi posao ..najskuplji ili onaj povoljniji..
drugom ribolovcu mogu samo na znanju zavidjeti  :takoje:..ni na cemu drugom :no:
,,Starac i more"
,,Dunav mi u Venama "
"Zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju." - Karel Capek

TopMix

Vulp, dobar tekst! :ok:
Privukla mi je paznju ona recenica: "Imao sam "srece" kad sam jedno vreme bio nezaposlen, pa sam mogao ici u ribolov kad god sam hteo."
I ne samo da je imao dovoljno vremena za ribolov, nego, vidi se i da je za to vreme ukljucio i mozdane vijuge. Kad u tom razmisljanju misli odu predaleko i pocnu da se  vrte u krug, ribolovac ce se, pre ili kasnije, uvek vrati na pocetak, onda kad pocne da odvaja bitno od nebitnog, fakticke cinjenice od mitova i predrasuda...
Da treba imati dobar, pre svega pouzdan, a ne najskuplji pribor, to nije sporno. Nije sporno ni to da se saran moze uhvatiti na puno raznih i dobrih mamaca koji su nam lako dostupni... 
Sve su to bitne stvari, ali daleko najvaznije kod sarandzije, posebno onog sa reke, je da ima ribolovacki instikt: dobru moc zapazanja i intuiciju, plus iskustvo i poznavanje vode na kojoj peca. Kad se te stvari, uz malo srece, sloze kako treba, ulov ne moze izostati.
 

Saša

Odličan tekst, vredi ga pročitati...  smiley033
Bass mi je opsesija...

kawasaki

 svaka cast na tekstu i slazem se u potpunosti da se treba opustiti a ne ici u ribolov ili iz ribolova kao da smo pod stresom od posla jer nismo imali ulova i sad kemijamo kako je ko zna mozda boja predveza kriva za los ulov.

terba imati samo malo vise vjere u sebe i ono sto radimo plus znanje naravno i bit ce puno ljepih dana u ribolovu

Teme sličnog naslova (10)