Da li kočite mašinu za šarana na reci?

Započeo tonac, 19 Jul 2013, 19:17:23

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

tiki61

Pecam sa obale. Najčešće spojim 3 dana i 2 noći na vodi ili duže. Da vidim toga koji će sve to vreme da sedi na pola metra od štapova, bulji non-stop u njih i reaguje u trenutku, a najčešće je i tada kasno.
Moji poznanici koji pecaju na Tamišu na istim mestima na kojima i ja (u panjevima) zatežu dril do kraja, pokušavaju da sve vreme sede nad štapovima i gube 5 od 6 šarana. Ja sa potpuno otpuštenim baitranerom izvučem 5 od 6. I to su sve komadi 5+. U većini slučajeva ode prema čistom.
Na Dunavu pecam na ljutom kamenu, takođe sa obale. Tu ako zategneš dril do kraja sigurno gubiš svakog šarana, samo može slučajno da se desi da ga uspešno izvučeš. Odmah se zavuče u krš na dnu i - ode! Sa otpuštenim baitranerom svaki krene od obale, onde ga pažljivo i veoma "mekano" zamaraš, često napravi po 7 - 8 ranova i na kraju osetiš da popušta, polako legne na površinu i - tvoj je. Zamaranje traje i po pola sata. Ništa ne može na silu. Znao je da mi izvuče i svih 150 m najlona, zategnem do kraja, a on pokida!  :huh: Otada uvek imam namotanih 250 m. A zabacujem na daljinu od 20-30 metara.
Nemam iskustva sa pecanjem iz čamca, pretpostavljam da možeš da se bolje pozicioniraš. Takođe, verujem da je pecanje iz čamca "intenzivnije", odnosno da šaran češće "udara", a u takvim uslovima se ribolovac organizuje tako da je moguće održati koncentraciju tokom pecanja.
Svi smo mi ravnopravni, ali su neki malo "ravnopravniji"!

mailman

Bravo Tiki61 isto i ja pecam kad pecam na Dunavu a sto se tice pecanja u krsu i iskustva ostalih sto pecaju sa zategnutim spulnama i ne smeju da trepnu jer ako zasmure dve sekunde saran je u krsu samo da ih pitam gde je tu draz i koja je svrha takvog pecannja? Run sarana i borba sa njim je nesto najbolje i volim da traje citavu vecnost a ne da moram da ga izglisiram za par sekundi jer ce nabiti u neko granje i onda je kidannje neizbezno. Po meni je mozda bolje imati jednu borbu kao Tiki sto je objasnio nego deset takvih kad moras na silu da ga cupas u sto kracem roku. Uveg gledam da izbegnem takva mesta i da sednem gde mogu da se borim sa njim do sutra.

srkipa

Ja cesto pecam pored nekog panja ili granja i obavezno otpustam baitrunnere na minimum koji je dovoljan da voda ne izvlaci najlon, kad uzme mamac u 98% slucaja krene ka sredini i cistini a kad zategnem beitrunnere obavezno pojuri u granje. Silikonska dlaka ide na dva stapa a obicna dlaka na jedan bar kod mene.

knezevic76

evo primera od jutros
teleskop položen na granu,plovak, mamac kukuruz mladi sa klipa, tik uz obalu i travu.Plovak je par puta zatitrao da smo pomislili da je od vetrića.nakon 5-6minuta krenuo plovak ka sredini kanala (zanimljivo je da nije pobegao u travu koja je bila na pola metra od njega), taman kad kolega krenuo da uzme štap i kontrira ,plovak nesta pod vodu i povuče i štap sa sobom.zaustavio se na drugoj obali u travi.Kad je nekako dohvaćen štap,izvučen šarko od 1.7 kg.
Znači upecao se i čekao jer nije imao otpor.Da smo brže reagovali ne bi odneo štap.
"Neki bi voleli da voze sporije,ali,na žalost,više ne mogu"-Duško Radović

ellesar

Na kamenu je druga stvar, imam laksi pribor i kocnice su namestene na 2/3 nosivosti najlona otprilike. Isto zabacujem po 15-20m.
Skroz druga prica :takoje:
I have come here too chew bubble gum and kick ass!!!
And i`m all out off bubble gum :) !!!!

srce

Ja pecam sarana na dva nacina na Dunavu. Kada ga pecam sa jakim stapovima ( kada je ocekivana riba pogolema,npr. jesen) pecam sa otpustenim bajtranerima ,obavezno dlaka,fiksno olovo ,najcesce 120 gr inline,i malo popustim najlon da mi zbog talasa ne skace mamac...imam dovoljno vremena da odreagujem pre nego zavuce u panj. Ako smo na obali a ima panjeva,dobro ucvrstim stapove i iskljucim bajt,ako nema onda rod pod,i ukljucen bajt...cesto iskljucim indikatore jer skoro uvek cujem zujanje masine kad krene u ran.
Ovih dana pecam na fidere i tu je situacija drugacija: bez bajtranera,nategnuti stapovi( mekani vrhovi lepo amortizuju talase) ,klizeca metod hranilica,i zrno cukka direktno na udicu...malo drugacije udari na fider ,retko sa panicnim ranom,a i stap ima dosta hoda pre nego odleti u vodu...aktivnije pecam (prezabacujem,dopunjujem hranilicu itd) pa su mi i stalno na oku...
nikad ne veruj zeni koja laze

srdjan72

Juce jedan kratak "run" sa otpustenim bajtom.Brza reakcija ali vec u krsu i opet jos brze iskidao  sve zivo.Ali me to nece naterati da iskljucujem bajt.Dakle sa ukljucenim bajtom i po slobodnoj proceni zategnuta spulna-kocnica.
BOZE,daj mi da jednom u zivotu upecam VEEELIKU ribu da ne moram ceo zivot da lazem!

damjan

Kočnica mora biti popuštena manje,ili više za to i sluzi mašina da koči ribu u begu i polako je zamara i zaustavlja. Koliko će kočnica biti dotegnuta zavisi od trenutne situacije tj terena ,pribora i drugog...Ali čak i u kršu kočnica bi trebalo biti malo popuštena da amortizuje prve i naj jače udarce krupne ribe. Kod pecanja u kršu veliku ulogu moze odigrati i izbor štapa sa kojim mozemo uštopovati ribu i drzati je u mestu,tj da štap na sebe preuzme veći deo opterećenja zato ja i tvrdim da duzi šaranski štapovi(naravno nešto krući) su dobar izbor za pecanje u kršu jer mogu ribu drzati u mestu.
Ni jedan krš nije isti,neka potopljena stabla su račvastija od drugih pa se riba lakše upetlja oko njih,a kroz neka samo prođe.
Treba precizno birati poziciju na kojoj će mo pecati u odnosu na krš,treba uvek da se tako namestimo da imamo dovoljno manevarskog prostora za vađenje ribe,ako je to moguće.
Ako nam je kočnica previše stegnuta a pecamo u kršu u mngim slučajevima u kojima ribu ne mozemo odmah podignuti mi u stvari sa stegnutim drilom ribu zadrzavamo u zoni krša i time povećavamo mogućnost da se ista upetlja oko grane,a kada nam je dril normalno podešen šaran veoma često samo protutnji kroz krš i ode na čistinu,a struna samo sklizne preko grana i imamo ribu slobodnu na štapu. Imao sam i situacija da malo više popustim dril u kršu i šaran jednostavno ode na vodu i čistinu umesto u granje,no kao što sam gore napisao to ne vazi uvek već zavisi kakav je tip krša i kako smo pozicionirana spram njega.
Dodao bih samo da je ipak bolje pozicionirati se van krša,a opet u njegovoj blizini i ribu primamom izmamiti van krša,na taj način će mo imati manje udaraca,ali više izvađenih riba i veća nam je mogućnost za izvlačenje velikog komada.
Kada na jednom mestu gubimo prečesto ribu,ista će to mesto napustiti na duze vreme sa celim jatom,ili moramo čekati da drugo "sveze" jato riba zauzme njenu poziciju.
Treba uzeti u obzir i povređivanje većeg broja riba ako pecamo direkt u kršu,razmislite svaki dan po par iscepanih riba,neke i sa udicama u ustima od kojih će neki i uginuti ako se umrse u granje.

Što neko reče ako nisam doziveo drill šarana,kao da ga nisam ni izvukao,jednostavno nije isti osećaj izvući ribu na silu i zamarati je polako sa dilom. I ja sam često znao pecati direkt u kršu i na silu čupati šarane,ali sam shvatio da to nije to ,ne pruza mi više zadovoljstvo,sve više zudim za dobrim drilom i finijim priborom.

tiki61

Damjane, mislim da si dopunio dosadašnju diskusiju toliko da više i nema šta da se doda.  smiley033
Možda još jedna sitnica - najveći opasnost za mene predstavlja leđno šaranovo peraje, odnosno prva žbica "testeruša"! Zato obavezno koristim razne cevčice, ali mi se jedino sigurno pokazao sistem sa "in-line" olovom (60-120 g) sa cevčicom dugačkom 20-25 cm (zavisno od dužine predveza). Ako me to ne izneveri, na prste jedne ruke se mogu izbrojati slučajevi kada sam izgubio šarana.
A ono što je najvažnije: uvek je bolje šarana hranom izvući iz krša nego rizikovati u kršu. Jer, često voda nanese još poneku granu čime znatno promeni konfiguraciju panjeva, a onda - OOOOODEEEEE!  :rolleyes:
Svi smo mi ravnopravni, ali su neki malo "ravnopravniji"!

srdjan72

Tiki bas ta promena konfiguracije meni i napravi problem.Koliko pre mesec dana to se nije tu nalazilo i jbg.Danas je vec upoznata i saran napolje.   :takoje:
BOZE,daj mi da jednom u zivotu upecam VEEELIKU ribu da ne moram ceo zivot da lazem!

BORKO.hr

Damjan je "načeo" jako bitnu stvar. Radi se o tome da je loše za ribiča pecanje u kršu, odnosno, pokušaj lova u šaranovoj "spavaćoj sobi".
Uvijek nastojim to izbjeći, na način da mu pripremim "trpezariju" uzvodno od "spavaće", primamljivanjem i hranjenjem mjesta na uzvodnoj ČISTINI - platou. Šaran se kreće u potrazi za hranom i lako se navikava na "valov" (pomenuh već sličnost sa svinjom  ;)  ), tako da je mazohizam pecanje u panjevima, gubljenje pribora i ribe.
Dokazao sam već "okorjelim" šaranašima, da se šaran može pecati i na pijesku, na samo 2 metra dubine, pod uvjetom da je mjesto "dobro pripremljeno", a obično je udaljeno od panjeva i šaranove "spavaće".

Doduše, s jupolkom hrane, nećete postići puno. Važnije je REDOVITO hranjenje i primamljivanje na ISTOM mjestu, kroz duži period, u gotovo isto doba dana - doručak i večera (ili samo jedno od toga), s povremenom šakom primame, dok lovite.

Jedan matori šaranaš, od kojeg sam jako puno naučio (pokoj mu duši), znao je kroz sezonu od proljeća do kasne jeseni, baciti i do 200 kg kuhanog kukuruza na nekoliko "svojih" mjesta na Dravi, koja je redovito obilazio i zabacivao. Rezultati su bili zapanjujući, jer je ostvarivao ulove kroz godinu, u STOTINAMA kilograma, što amura, što šarana, a mjesta su, za "iskusne šaranaše", bila skroz "neugledna i pogrešna", jer "tu nećeš ni bijele ribe napecati"... smiley033

Poante cijele priče: "Tko ne riskira ne profitira!", odnosno; "Da bi dobio, moraš i uložiti !" :ok:
Tko pjeva, zlo ne misli !

TopMix

Tek sad sam video ovu zanimljivu temu pa da se pridruzim. Nesumnjivo je da u tim situacijama ima bezbroj kombinacija pa je tesko postaviti nesto kao pravila. Sve su to iskustva raznih ljudi iz razlicitih situacija.
Jedna od varijanti kako ja pecam sarana, a spada u dobitnu kombinaciju, je sledeca: camac vezan za obalu, na stepenicama koje se spustaju sa 3-4 na 5-6 m, pa par metara cisto, onda prema sredini reke ide krs sirine dvadesetak m, cije krupne grane strce i po 3-4m od dna, i dubina od 9-10m. Zabacujem na samu ivicu krsa prema (na onu stranu prema obali) i cekam ga da promoli njusku i uzme mamac. Tog momenta moram da odreagujem i da ga na silu i prepad izvucem bar 2m napolje. On iznenadjen, tek tada shvata da je u problemu, pokusava da se vrati tamo odakle je dosao, al moj posao je da ga sprecim u tome. On tada gubi orijentaciju i obicno se dize gore i bezglavo jurca levo i desno. Tek tada nastupa faza zamaranja, a ja znam da sam odradio skoro 90% posla, pod uslovom da se dobro zakacio. Ona prva faza traje nekoliko sekundi, a ova druga moze da potraje i nekoliko minuta, dok umoren ne bude zreo za meredov.
U ovakvoj situaciji nema popustanja drila, pogotovo nema baitrunera, jer pozicija je takva da svako popustanje vodi sarana pravac u krs. Ubedjen sam 100% da nema sanse da saran prilikom uboda krene suprotno od panja, prema cistini blize obali i prema camcu. Sa otkocenim baitrunerom, ili slabo stegnutom kocnicom, pri prvim znakom opasnosti, definiitivno bi se vratio tamo odakle je dosao, jer panjeve ne bi mogao da promasi, sve i da hoce.
U nedavnoj kampanji od sest izlazaka, po 5-6 sati (jer vise ne mogu da izdrzim da budem skoncentrisan kao revolveras) imao sam 6 sarana 5+ od cega su cetiri izvadjena, jedan je momentalno precvikao awa shimu 050 preko skoljke ili preko ledjnog peraja i to zbog moje spore reakcije, a drugi se jednostavno otkacio iako sam reagovao pravovremeno. Za mene je ovo jako napornan i ekstreman vid pecanja, ali i najefikasniji. Naravno, kad se smorim od toga, znam i ja da se postavim u lakse pozicije pa i da zadremam, bez bojazni da cu izgubiti sarana. Al onda su oni 5+ retkost.

baćko

Samo  bih  dodao  neka  moja  iskustva.  Najloni    na  koja  pecam  su  uglavnom  0.50  vrlo   retko  stavljam 0.45,  ovaj  deo   važi   samo za  šarane. U  postu   sa  prve   strane  Borko.hr  je  dao   jedan  vrlo   tačan  prikaz  šaranskog   pecanja.  U   pecanju   šarana  uvek  treba  tražiti  najbolju   poziciju sa  koje  ćemo  pecati  i  ma  kakav  da  je  krš   ispod  nas  šaran  će  opirući   se  ustvari  odlaziti   od  krša  i    automatski   gubiti   priliku   da  se  spase.  Nekada  pre  oko   tridesetak   godina  i   ja  sam probao  da  stegnem  dril  na  mašinici  i   na  silu   vadim  šarane,  relativno   brzo   sam  napustio  taj   način.  Sada  pecam  tako   da  je  dril  namešten  krajnje   mekano  samo   da  mi   pri  kontri   nepropusti  najlon   iz  mašine,  sve  ostale  korekcije  radim  rukama,  bilo   da  je  to   direktno   štopanje   najlona,  pridržavanje  špulne  prstom,  korigovanje   štapom  itd.  itd.  Da  nebi   ste  pomislili   da  pecam   na  lakom  terenu ,  naprotiv   uvek  sam  birao   najteže  moguće   varijante  ali  opet   podvlačim  rešenje  za   naše  pozicioniranje  na   dotičnom   mestu  skoro  uvek  postoji,  rekao   sam  ono  skoro  jer  postoje  mesta  ,  što je  jako   retko   gde to   nemožemo    odraditi  kako   treba.  Pecanje  iz   čamca  je  ustvari  naša  velika  prednost   ako  na  određenom  mestu  znamo   da  ga  postavimo, pa  će  to  nekad  biti  pod  45  stepeni   nekad  pod  90  ali   je  jako  bitno da  se postavimo   tako  da  kada   šaran  zapeca  neprolazi   kroz   krš   nego   da  odlazi   od  njega.  Pecanje  sa  obale  podrazumeva   sličan  pristup,  jedino   što   tada  imamo   samo    dve  opcije  tj  pomeranje  uzvodno   ili  nizvodno  treća  opcija  je  pokrivena  tj  to  je  obala jedino   nam  nije  pokriveno   odstupanje  ka  sredini   reke.  Praktičan  savet   za  ovakav   pristup   ribolovu  je   detaljno  upoznavanje   mesta  na  kom  pecamo   jer  samo   tada  možemo  isprobati  sve  varijante  i   na  kraju   iskoristiti  onu   najbolju.  Znam  da  je  ovo   jako    široka  tema,  i   znam   da  će  svako  misliti   da  je  njegovo   mesto  najteže  ali   probajte  ga  detaljno   upoznati   bilo   sonarom ,  prepipavajući   šticom,  olovom  svim   mogućim    sredstvima  u  cilju   što   tačnijeg  uvida  u  teren  i   onda   se  postavi   pozicija   sa  koje  imate   najmanje  gubitaka  a  relativno   dosta  pecanja  i  to   je  prava  formula  za  lov šarana  na  teškim  terenima.

TopMix

Ne znam Backo sta da ti kazem, al moji tiski sarani uvek beze pravac u panj, pa nemam drugog izbora nego da ih na silu sprecim u tome. I, kao sto rekoh u prethodnom postu, posle tih prvih nekoliko sekundi, kad saran ne uspe da se vrati u krs, posao postaje mnogo laksi, saran gubi orijentaciju i pocinje da se dize gore. A onda ... zna se, sanse su mu svedene na minimum.

MIF

Nakon "par" godina lova po najgorem mogućem savskom kršu,znam samo jedno..manite se ćoravog posla.
Na mekano..ma nema šanse...Stegneš do granice pucanja,dobar parabolik,dobar najlon,a on izravna udicu..
Onda dobiješ Drenan Raptor (hvala Lonac)......
...podere usta....
Nadješ brate trpezariju u blizini krša,jer mora kad tad na gablec izvan loma,i to je to.
Kad je struju izmišljao Tesla, Ameriko sisala si vesla.

Teme sličnog naslova (10)

7122

Odgovora: 867
Pregleda: 358766

2702

Odgovora: 803
Pregleda: 311421

9808

Odgovora: 186
Pregleda: 97697

5842

Odgovora: 203
Pregleda: 174038

54

Odgovora: 470
Pregleda: 281975

20245

Odgovora: 52
Pregleda: 50314