Zmije za vrijeme pecanja

Započeo STEPA, 13 Jun 2010, 12:55:18

prethodna tema - sledeća tema

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Kićo


vvuukk

Poznavao sam jednog covjeka,sad jeste pokojni,ali ne od poskoka,vec od starosti.Jedva je ostao ziv,od poskoka.Nosio covijek sijeno,na ranemu,iz svog sijenika ,pa u stalu s njim...Uz put osjetio na ramenu,dva puta kao da ga je nesto zagrebalo,al posto mu je sjeno prilicno lose,tj. ima svega u njemu i drace i kupine,pomislio je da je to u pitanju.Poslije sjeo da vecera i poceo se gubiti...Pogleda zena na plecku i ima sta vidjeti...dva para modrih tackica...bolnica i jedva ziv...Poslije mi je govorio,kad je premotavao film u  glavi,da se sjeca i cudnog,neuobicajenog njistanja konja u stali...poz...

maverick

zadnjih dana imah bas napade zmije, nesto bjelouske..koje zmijom zovemo i vodena me neku noc dok je pokusavah izbaciti iz camca, valjda u zbunjenosti oplete po ruci...dlaka je falila da nije bilo iskakanje  :lol:
a to mi se vec dogodilo par puta..pristajem uz neko drvo...vatam granu di cu se vezati i ona bubne odozgo u camac...

voja

Po pitanju zmija zivimo u raju.Sta mislis dal pecarosi u Venecuelli smeju tako da se vezuju za priobalno drvece :))
zzzz.......daj meredov!!!

emissary

Moj blizak susret je bio na moru, plaža Mirište...sedeo sam na nekim stenama a na 50-tak cm od mene sklupčana, neka, zmija..Ja poučen "opstankom" i ostalim emisijam slične prirode bio sam miran kao bubica jedno pola sata dok ona sama nije otišla...Bogami najdužih 30 minuta u životu...
Pametniji...ne popuštajte više...Propadosmo načisto...


razotevs

Ja sam kao dete imao dosta susreta sa zmijama. Uglavnom belouske. Nikad vecih problema tipa da me ugrizla ili nekoga s kim sam bio. Ali ne volim taj osecaj kad znam da je tu negde oko mene a ne vidim je gde je tacno. Od toga odlepim. Kad je vidim da prodje kraj mene nije problem, kulira ona kuliram ja. dok sam pecao na Krivajskom jezeru voleo sam da mi prodje u blizini jer sam obicno tada imao dobar ulov.
Ali sto mi se desilo na jednom privatnom jezeru u selu Golubinci to je neopisivo! Zmija za izvoz! U jednom trenutku oko mojih plovaka 5 zmija stoji i ceka! samo glave vire... I onda jedna po jedna buc i uvati malu babuskicu  i prema meni ka obali! A obala bila podlokana pa mi je fakticki zmijurina ispod nogu! Znaci popizdio sam. Ja promenim mesto kad ono druge tamo... Znaci ludnica! Samo sam se okretao da mi nije neka iza ledja... I ove stoje kod plovka i u oci te gledaju kakav ruzan osecaj. Tacno vidis da te se ne boje!
Ne znam za krizu dok mi ribe grizu!

Nesa958

O nekim mojim susretima sam vec pisao u ovoj temi ali ima i jedna anegdota koju cu pamtiti dok sam ziv.
Imena i mesto iz razumljivih razloga necu pominjati a sve ostalo cu probati da docaram.
"Beste ljudi kobra"
Pocetak sezone ribolova sarana se polako blizio, a ja sam svaki drugi dan odlazio na par odabranih mesta jezera i polako prihranjivao . Jezero bajkovito, nigde nikog samo poneki cun prodje sa ribarima u camcima natovarenim kosevima za jegulju. Svako nekoliko dana ih premestaju uz priobalna nova mesta nadajuci se boljem ulovu.
Sunce sakuplja energiju iz dana u dan, da nas doceka pravom zegom, cim pocne sezona. Valjda da nam bude lepse uz kupanje u sopstvenom znoju. Ali za sada je prijateljski naklonjeno. Jednostavno te miluje kao i povrsinu vode. Galebovi se podelili , pa dok jedni odmaraju po stenama, drugi krstare pomno prateci povrsinu vode. Tisina koja prosto osvezava.
Prava prilika da se "mozak pusti na otavu". (Uzrecica iz centralne Srbije a mozda i jos ponegde, a znaci stanje u kojem jdnostavno sedis i ne razmisljas ni o cemu. Naprosto uzivas) Kafica i rakijica su obavezan folklor boravka na jezeru, pa ma koliko dugo bio. Tako sam posle svakog prehranjivanja po pola sata minimum provodio na mestu pored mosta postujuci ustaljeni ritual.
Dali miris kafe ili miris rakije ali svaki put nepogresivo je dovodio mog poznanika (ribolovca ali i ribara) upravo kad sam punio solju skuvanom kafom.  Posle izvesnog vremena sam odmah vadio dve solje, kuvao dve kafe i sipao dve rakije iz povece pljoske. Da se ne mucim ponovo.
Zvuk motora iz daljine koji se priblizava, sum talasa ispod camca, motor ce gasi, sad samo talasi narusavaju tisinu, tup (udar camca o nasip) i "gde si Neso druze stari ima li sta tu za mene", je bilo nepogresivo tempirano. Vise nisam morao ni da se okrecem znao sam da je "on".
Sezona je lose pocela. Dali sto se nije na vreme izmrestio ili ko zna zbog cega, saran jednostavno ne radi. Samo najuporniji medju kojima i ja smo gotovo redovno (kad god je poso dozvoljavao) posecivali jezero. Ostali su mudro cekali da pticice jave da je pocelo.
E tako sam jednog od svojih slobodnih dana, dosli komsija i ja, zabacili i prepustili se gusterisanju kraj vode. Nista ne radi. Pa ajde onda malo da se osvezimo. Stavih za kafu, izvadih pljosku, kad me komsija pozva. "dodji zivota ti da vidis ovo". Stvarno ne svakidasnje. Belouska od mozda metra duzine i nekoliko santimetara debljine uhvatila babusku i to komad ipo. Babuska je bila stvarno preveliki zalogaj za nju. Mozda, pet sest i vise puta sira od sirine same zmije. Uz nevericu da moze da je proguta smo krenuli da pratimo zmiju. Izasla je na obalu i lagano mrdala ustima nepopustajuci stisak ni malo. Milimetar po milimetar, minut za minutum ali riba je polako nestajala. Ma jos nije sigurno da ce uspeti. Najsiri deo jos nije dosao na red. Kad ne lezi vraze, ni belouska nije od juce. Jednostavno je naslonila ribu repom na kamen i navlacila se na nju. Cetvrtina je prosla, polovina je prosla, a glava zmije ko da je neko pocepao.
Sada smo vec znali da je gotovo. Vratismo se na mesto, i konacno pristavismo okrepljenje. Kafa je zamirisala i pogadjate. Motor, talasi, tup i gde si Neso, ima li sta za mene. Naravno da ima. Ima kao i uvek, uz osmeh obostrani. Izkoracio je iz cuna i sasvim slucajno uplasio zmiju koja je vec progutala ribu. Riba joj je bila tik iza glave, i uplasena zmija zapliva jezerom. Ali cudno je zaplivala. Glavu je drzala dosta iznad povrsine vode, gotovo vertikalno, a repom ubrzano veslala po vodi.
Moj poznanik iz camca je za trenutak stao ko sledjen. Sa obe noge u vodi do ispod kolena je fiksirao zmiju i u neverici sve vise sirio oci. Jednog trenutka poce u mestu da skace jenom pa drugom nogom, sljapkajuci po vodi uz histericne povike "Bezte ljudi kobra. Bezte ljudi kobra." Nesumljivi strah mu je izbijao iz pogleda, a on prati odlazecu zmiju i skace u mestu umesto da bezi. Moram priznati da nas je reakcija u prvi mah iznenadila. Ali kad smo spazili scenu i njegov fiksiran pogled, sve je bilo jasno. I sta je razlog straha i sta je vikao iz svog glasa.
Do vazduha nisam mogao da dodjem koliko je scena izvukla smeha iz mene. Stomak se grcio od napora a pluca trazila vazduh. Suze su se slivale a grohot nikako da prestane. Verujte mi na rec da sam hteo da stanem sa smejanjem, kako bih poceo da ga podjebavam, ali nisam uspevao. Po prilicno nas je to stanje drzalo, i posle izvesnog vremena taman smo poceli da se smirujemo, obrisasmo suze, kad moj prijatelj, sad vec mirno srajajuci u vodi i dalje na istom mestu odvali. "sta je bre pi.da vam materina ko da nikad niste videli kobru". To je bila kapisla za sledecu eksplozikju smeha, sada vez bolnu, od nekoliko minuta.
Popili smo i kafu, i rakiju, ali osmeh je i dalje titrao na nasim licima a ljutnja na njegovom. Naravno da sam morao da mu obecam da nikome necu o tome da pricam, i  stvarno  nisam jako dugo. Sve do jedne veceri godinama kasnije kad se drustvo skupilo oko klopice u smiraj ribolovackog dana. Bio je i "on" sa nama naravno dosao je na rakijicu. Mic po mic i dodjosmo do zmija i reakceije na njih. "On" mrtav hladan izjavi da da od zmija ne zazire, i da su mu ko domacice.  :eek:
E tad sam ustao opisao i pokazao scenu. Radi sto vece uverljivosti zagazio sam i ja u plicak. Sve je prstalo oko mene a na obali opsti smeh, sem jednog naravno.
Dali sam bio toliko uverljiv ali ta prica i dan danas kruzi jezerom. Kad vidimo zmiju, ili viknemo "bezte ljudi kobra" ili komentarisemo "evo je domacica".
Mada smo mi ribolovci ali je ovo istina od reci do rece. I dan danas tu sliku vidim u secanju, i dan danas kad ocu da se nasmejem u sebi kersnem "bezte ljudi kobra"
Rodjen da peca nateran da radi!

ljuti_vuk

pa da znas da ti je prica extra citao sam je naglas posto sam hteo i zena da cuje i veruj mi ra rec nisam mogao da je zavrsim-hvala ti sto si ovu nesvakidasnju anegdotu podelio sa nama meni si ulepsao dan

DzoniAr

Jako lepa prica,imao sam slicnih situacija,manje-vise sa zmijama,lepo si me nasmejao i prisetio nekih trenutaka.  :clap2:   :smiley:   :thumbup:

DYNABLASTER


KoDar

Citat: juzba poslato 22 Jun 2010, 22:27:20
Jesi li ti ikada vidio riđovku u Osijeku?

Veterinarski inspektor Željko Vuković kaže kako mjesta za paniku nema jer su zmije koje se mogu vidjeti u Osijeku i okolici neotrovne i neopasne za ljude, a čak su i korisne jer se hrane štetnim glodavcima.
Osobno nisam vidio riđovku u Osijeku, a vjerojatno je nije vidio ni gospodin Vuković što ne mora značiti da ih nije bilo ili da ih nema.
Na poslu je vrijeme predugo - u ribolovu je vrijeme prekratko !
P.S. Vrijeme provedeno u ribolovu ne uračunava se u trajanje života!!! Pozzz iz Osijeka!!!

Olovo

Ljudi puštaju i bacaju iz terarijuma sve i svašta ..naraste mu piton do 2 metra i pusti ga u po grada..ništa novo ni neobično.

Iguane i otrovnice te ostali gmazovi više nisu "IN" , pa ih pobacaju pre godišnjih odmora ...nedavno sam video kornjaču http://boni-ljubimci.weebly.com/uploads/1/1/5/2/1152091/7570981.jpg

neko dete je pronašlo ispred zgrade.


Odo krečit šljive.

darko031

ljudi se za.ebu pa se rješavaju životinja , neki lik dao oglas da prodaje rota ili mjenja za kutnu garnituru :eek: , strašno...
tko rano rani , cijeli dan je umoran

zoxns

C&R

juzba

Mi ništa ne obećavamo i to ispunjavamo! Bolje junački pobjeći, nego kukavički poginuti!
Ko izgubi dobitak, dobije gubitak! Bolje ispasti budala nego iz vlaka!
Bolje živjeti cijeli život bogat nego sedam dana u siromaštvu!

Teme sličnog naslova (10)