Evo i od mene jedne kraće verzije sa pecanja. Ovo kada se i rođeni slabije razumeju. Leto najmlađi ujak došao kod mene u goste, inače on živi u NIškoj Banji, jako voli reku, ali neku ozbiljniju ribu može da peca samo kada dođe kod mene pa izađemo na Dunav. Mogao bi on da peca ozbiljnije i na jugu Srbije ali on nije taj tip koji će ulagati na pribor i ići na neke lokacije gde se peca ozbiljnija riba. Elem kad je kod mene u gostima izlazimo na Dunav gde se on fantastično provodi. POšto je tada pio ( i to u enormnim količinama, pri tom nebirajući vrstu alkohola) Nije voleo da peca samnom iz čamca, voleo je da bude na obali gde je on bio u svom elementu, pije pravi roštilje itd. Iako je pio enormne količine alkohola jako je dobro podnosio ako se to tako može reči, no da se vratim temi. Odemo tako na Dunav namestim ga na obali gde može da očekuje šarana i dam mu jak kormoranov teleskop na kom je struna Climax-020. Zabaci moj ujkica i normalno dok se pričešćuje švrlja nešto po šumi ja primetim iz čamca ( jedno 15 -tak metara sam usidren uzvodno) kako riba poprilično jako povuče štap i popusti , viknem ujkicu da ga obavestim da priđe do štapa što on i učini, već sledećeg momenta štap od 3,60 počinje da pije vodu a moj ti ujkica nekako blago usporeno, verovatno usput nazdravlja, saginje se uspeva da dohvati štap pre nego što je Zlatko mogao da ga ponese sa sobom i onako malo otupelih refleksa moj ujkica neprimećuje da dotični razvrče špulnu bez da pritom koristi alat. Uglavnom nevolim da intervenišem komentarišući pecarošima šta treba da rade ali po'što sam znao da je u ujkici već oko litra ljute u stomaku i primećujem kako se onako krupan opušta i sve radi dosta usporeno opomenem ga da malo prikoči Zlatka jer zapora ima u izobilju nešto panjeva ali uglavnom topole i po koji jasen. " Alo be sestriće ovaj se ić neza.ebava, vuče ki autobus. " " Ama uštopaj ga struna ti je na štapu slobodno inače će zapeti negde u granju i izgubičeš ga," ja ga posavetovah, na šta će on meni da odvrati, " Ama sestriće nesi ovdek namotal strunu, sad tek vidim neki kanap, vrpca li je je.em li ga šta je." " Ma mani se Miško (tako se zove) struna je na štapu, slobodno uhvati rukom nedaj mu više da izvlači zapeće u ovu topolu između nas." "Sestriće nemo da me nerviraš ovde ti vrzana neka vrca za kućiki če se pokida ako uradim tako." " Miško to je struna ja znam da se najlon kaže struna kod vas, a mi tu upredenicu zovemo struna," i da dok je trajala katedra moj ti je Zlatko koji je možda nešto manji po kilaži bio od mog ujkice već dobranu ušao u kontrolu i pregled dotične topole, (verovatno radi u šumarstvu ). " Lele sestriće ovaj obiđe topolu," e sad kreće druga krajnost grabi ti moj MIško onu strunu, štopa Zlatka i počinje da vuče kao da ga je neko naglo uspeo nagovoriti. Štap se savija sve cvili MIško siluje i komentariše, " će ti prsne ovaj štap ovaj kanap što si vrzal neće da se iskida." Ja mu vičem da nevuče tako kao konj nego da proba samo da ga drži napeto možda izađe iz topole, ali moj komentar nestiže do njegovih sivih čelija koje su negde duboko u alkoholnom jezeru. "Lele ovo kad ispričam na Tozu i LJubu pampura neće mi veruju, vidi će prsne štap a kanap koji je vrzal moj setrić ić me nejebava." Sreća te Zlatko u pregledu topola nađe one male školjkice isecka onu moju strunu i ode da i on negde banči kao i moj ujkica. Meni je i laknulo i zaplakao bih, sačuvao se štap ali je izgubljen vrlo lep šaran, što je jako tužno pošto bi imali temu verovatno do kraja života koja bi opisivala ujkicu kao boljeg ribara od sestrića koji eto to radi čitav život a nikada nemože da peca kao njegov ujkica. Objašnjavao je on meni posle kako nisam dobro uradio što mu odmah nisam objasnio kakvo je to čudo vrzano na mašinicu inače bi on i meni i njemu, misli se na dotičnog Zlatka objasnio ko pije a ko donosi onu odomaćenu rakiju. O mom ujkici ima dosta pričica , možda ću još po koju ispričati ali otom potom... ako vam se svidi.