Mislim da ovo moze biti zanimljiva tema.
Bar je moje vatreno krstenje bilo smesno.
Na tek kupljeni polovni smederevac od sest metara ja i verni drug Petar uskacemo(on je inace bio i suvozac prve voznje motocikla,automobila pa eto i camca),montiramo tomos cetvorku i krecemo.
Dan je bio vetrovit ali nas to nije sprecilo da iz kanala hladne Mlave isplovimo ka adi Zilava.
Dunav je bio uzburkan a ja uzbudjen pa sam zaboravio da pritegnem pentu koja je naravno posle dodavanja punog gasa poskocila i upala u vodu.Masinu sam na svu srecu vezao konopom pa smo je spasli davljenja.Skinuli smo svecicu i izduvali cilindar koji se dobro napio vode,posle par minuta smo nastavili dalje.Posle petnestak-dvadeset minuta voznje niz vodu stigli smo na spic Zilave vezavsi se za palu isusenu vrbu.Kada smo se vracali vec je bio kraj dana i sunce je polako zalazilo.Negde na pola puta,na plovnoj obali Dunava,penta nam se iznenenada ugasila izmedju dva ogromna tegljaca.
Bilo je prilicno jezivo,dok sam ja ocajnicki potezao konopac Petar je dograbio vesla i kao mahnit lupao sa njima po vodi,jedino kretanje koje je proizveo je bilo u krug.Vozac barze koji je nama isao u susret je skrenuo sa kursa svoju grdosiju obisavsi nas u sirokom luku.Valjda je coveku jasno bilo da slabo znamo sta radimo,puno mu hvala zbog toga,veliko veliko hvala kapetanu!!!
Cetvorka je posle nekog vremena upalila i mi se vratismo u nasu luku.Ne mogu reci da smo postali Dunavski vukovi ali smo prilicno napredovali,ja sam svoju cetvorku naucio u prste,Petra sam terao da vezba veslanje jer sam par puta namerno gasio pentu rekavsi da pojma nemam sta joj je.U medju vremenu sam polozio za upravljaca camca u V Gradistu a Petra sam unapredio u pomocnika-veslaca.